REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1383/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik po zaposlenju KK, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa odvjetnik Ivana Grgić Zovko iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 12.555,07 eur s zateznim kamatama od 28. prosinca 2022. godine do isplate sve po stopi određenoj do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 28. veljače 2023. tvrdi da je njegov osiguranik ĐK stradao u prometnoj nezgodi 10. veljače 2006. godine krivnjom ČK koji je upravljao teretnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka] i bilo je osigurano kod tuženika u to vrijeme policom obveznog automobilskog osiguranja broj 0680362707 te vozač pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Zlataru posl.br. K-27/06, a tužitelj je rješenje 614551 29. travnja 2009. priznao ĐK pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad kao posljedicu ove prometne nezgode te je u prethodnim postupcima ostvario i naknadu štete koju trpi, a sada za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. studenog 2022. godine zahtjeva daljnju naknadu štete od 12.555,07 eur te kako tuženik nije postupio po odštetnom zahtjevu od 9. prosinca 2022. godine to zahtjeva isplatu 12.555,07 eur s zateznim kamatama od 28. prosinca 2022. godine do isplate u roku 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. travnja 2023. godine prigovara zastari tj. prekluziji osporava tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i pasivnu legitimaciju i poziva se na brojnu sudsku praksu, osporava da bi ozljede iz predmetne prometne nezgode uzrokovale nesposobnost za rad osporava visinu tužbenog zahtjeva i predlaže ga odbiti uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Sud je prove dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru posl.br. Pu-K- 5/2025, presliku spisa Općinskog suda u Krapini posl.br. P-334/06, tuženikov spis 614551, spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2002/15, zapisnik o očevidu od 10. veljače 2006., prijavu o ozljedi na radu, presudu Općinskog suda u Zlataru posl.br. Kmp-27/06, tužiteljevo rješenje od 29. travnja 2009. s nalazom i mišljenjem vještaka o invalidnosti od 16. rujna 2008., te mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 29. rujna 2008, tužiteljevu potvrdu o plaćanju od 7. prosinca 2022, odštetni zahtjev od 8. prosinca 2022. s povratnicom, nalaz i mišljenje u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2002/2015 od 29. ožujka 2022., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske sosl.br. Pž-3630/2020, nije provedeno računovodstveno vještačenje jer je tuženik povukao taj dokazni prijedlog na ročištu 17. prosinca 2024. kao ni vještačenje putem medicine rada i maksilofacijalnog kirurga jer tuženik nije u daljnjem sudskom roku dostavio odobrenje tuženikova osiguranika za pribavom njegovog zdravstvenog kartona liječničkih isprava vezanih za ozljedu glave od 1993., 2006. i 2007. godine, primjenom čl. 23 i 25 Zakona o zaštiti prava pacijenata, te slijedom toga nije bilo ni potrebe provoditi to vještačenje, a tuženik nije ni predujmio trošak vještačenja u danom roku kako mu je naloženo rješenjem od 27. prosinca 2023. godine, nije pribavljen spis Postaje prometne policije Krapina jer je dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu za mladež u Zlataru, kao ni spis Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru posl.br. Kmp-DO-25/2006 jer je uništen nakon proteka zakonskog roka za čuvanje.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nije prijeporno da je tužitelj rješenjem od 29. travnja 2009. broj 614551 koje je pravomoćno 29. srpnja 2009. priznao svom osiguraniku ĐK pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu nastale zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 16. rujna 2008. godine te je zatim uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 16. veljače 2006. godine utvrđeno da je isti osiguranik stradao 10. veljače 2006. godine u prometnoj nezgodi na putu od stana do mjesta rada, a uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru posl.br. Kmp-27/06 nije utvrđeno da je ČK proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanjem prometne nesreće opisanom u čl. 272 st. 1., 2. i 4. Kaznenog zahtjeva, jer je 10. veljače 2006. godine vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] uzrokovao smrt jedne osobe te tešku tjelesnu ozljedu druge osobe.
6. Prijeporni su pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te uzročno-posljedična sveza i zastara.
7. U odnosu na pasivnu legitimaciju, ovdje treba primijeniti odredbu čl. 161, st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-119/22) sukladno kojem tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve do kraja isplate tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a sukladno odredbi čl. 162, st. 1. istog Zakona ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe te primjenom odredbe čl. 164, st. 1. istog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu te je uvidom u Zapisnik o očevidu od 10. veljače 2006. utvrđeno da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao ČK bilo osigurano tog dana kod tuženika predmetnom policom osiguranje koja je navedena u tužbi, zbog čega sud ocjenjuje da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a nije dokazao drukčije.
8. Glede osnove i visine tužbenog zahtjeva, ponajprije je prijeporno koji zakon treba primijeniti u ovom postupku. Sud ocjenjuje da treba primijeniti zakon koji je bio u vrijeme kad je tužitelju nastala šteta isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku, a to je vrijeme od 1. ožujka 2020 do 30. studenog 2022. godine te stoga treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-119/22), jer je isplata invalidske mirovine šteta koja nastaje sukcesivno kako je isplaćivana mjesečno. Također, treba primijeniti ovaj Zakon kao poseban u odnosu na sve druge zakone koji su opći poput Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05-155/23), jer je upravo ovim posebnim propisom zakonodavac propisao što je i kolika je tužiteljeva šteta, tj. štetnikova obveza naknade štete u odnosu na isplaćene invalidske mirovine.
9. Stoga po odredbi čl. 161, st. 2, toč.1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku po pravomoćnom rješenju u navedenom razdoblju u punoj svoti. Još je osnovnim zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, a odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona (NN 115/18), samo je razrađeno ovo pravo tužiteljevo u odnosu na isplaćene invalidske i obiteljske mirovine, upravo kako bi se izbjeglo ovakvo tuženikovo tumačenje da treba primijeniti propise poput Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima glede osnova tužbenog zahtjeva u odnosu na poseban propis tj. Zakon o mirovinskom osiguranju.
10. Pri tomu je sud uzeo u obzir i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. godine, Revd-949/2021-2 od 16. ožujka 2021. godine, Rev 850/2022-3 od 25. listopada 2022. godine, koji se odnose na razdoblja prije 2019. godine. Točno je dakle da je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje o primjeni odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sukladno kojem tužitelj ima pravo na razmjeran iznos mirovine oštećene osobe kao stvarnu štetu, što je i logično, jer se u svim tim postupcima to odnosi na isplatu invalidske mirovine za razdoblja prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama, Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18). No, ovdje je riječ o isplati invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2020. godine do 30. studenog 2022. godine, kada je na snazi bila odredba čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18), tj. odredba čl. 161, st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, sukladno kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja tj. ovdje priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira je li tužiteljev osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu te slijedom toga ova odredba čl. 41, Zakona o izmjenama i dopunama, Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) jest kasniji propis koji derogira raniji, kao što je i poseban propis koji derogira opći, a u oba slučaja je raniji i opći propis upravo odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu.
11. Stoga sud ocjenjuje da tužitelj za predmetno utuženo razdoblje ima pravo zahtijevati naknadu štete u ukupno svoti isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku ĐK te u dvojbi između dva propisa tj. Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je sud primijenio odredbu čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama, Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) te je tako utvrđena osnova tužbenog zahtjeva.
12. Nije posebice ocjenjivan nalaz i mišljenje od 29. ožujka 2022. godine jer je taj dokaz proveden u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2002/2015, primjenom načela neposrednosti, budući se tužitelj nije suglasio da se koristi kao dokaz u ovom postupku.
13. Glede uzročnoposljedične sveze, ona se predmnijeva sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima. Također, tuženik nije predujmio trošak liječničkog vještačenja medicine rada i maksilofacijalnog kirurga te je sud primijenio odredbu čl. 153, st. 3. Zakona o parničnom postupku tim više što tuženik nije ni dostavio suglasnost tuženikovog osiguranika za korištenje njegovih liječničkih isprava sukladno odredbama čl. 23 i 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04. Nadalje, sud je vezan rješenjem u upravnom postupku glede prava tužiteljeva osiguranika na invalidsku mirovinu, jer nije ovlašten preispitivati tužiteljevo postupanje, budući je odredbama čl. 39-60. Zakona o mirovinskom osiguranju isključivo tužitelj ovlašten odlučivati o tom pravu svog osiguranika na osnovi zakonom propisanog postupka i samo tužitelj utvrđuje postojanje zakonskih pretpostavaka u upravnom postupku za ostvarivanje tih prava te je sud vezan tim rješenjem po odredbi čl. 5, 6. st. 1, čl. 7, st. 1. i 2., čl. 16, st. 1., 2. i 3. čl. 133, st. 1. i čl. 136, st. 1. navedenog Zakona dočim je sud dužan i ovlašten utvrđivati postojanje uzročnoposljedične sveze, ako ju tuženik ospori i predloži dokazivanje u tom pravcu (U-III-350/2006 i Rev-1237/21), a tuženik nije dostavio ove isprave niti predujmio trošak vještačenja, slijedom čega sud ocjenjuje nedokazanim ovaj njegov prigovor nedostatka uzročnoposljedične sveze između nastanka štetnog događaja i razloga za priznavanje prava tužiteljevu osiguraniku na invalidsku mirovinu.
14. Glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ju je utvrdio sukladno odredbi čl.5. i čl.104. te čl. 141.st.1. i čl.145. st.2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju te je ovaj obračun primjenom odredbe čl.159. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09-110/21), u svezi s odredbom čl. 230. st.1. Zakona o parničnom postupku predstavlja javnu ispravu, a tuženi je može osporavati po odredbi čl.230.st.3. Zakona o parničnom postupku, ali nije predložio dokaze o tomu, budući je odustao od predloženog financijskog vještačenja, te sud nema razloga posumnjati i postupati po odredbi čl.230.st.4. Zakona o parničnom postupku (Rev-x 1277/15-2, Rev-x 456/14- 2, Rev-x 827/15-2, Rev-x 1000/12-2, Revt 139/16-2), pa je utvrđeno uvidom u tužiteljevu potvrdu od 7. prosinca 2022. godine da je tužitelj isplatio svom osiguraniku invalidske mirovine u utuženom razdoblju u ukupnoj svoti od 12.555,07 eura.
15. Odgovornost nije bila prijeporna.
16. U odnosu na zatezne kamate, primjenom odredbe čl. 165. st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj je 8. prosinca 2022. uputio odštetni zahtjev koji je tuženik primio 12. prosinca 2022. godine, što i nije prijeporno tj. utvrđeno je uvidom u odštetni zahtjev i povratnicu pa bi zakonski rok od 15 dana istekao 27. prosinca 2022. godine, a kako tužitelj zahtjeva zatezne kamate od 28. prosinca 2022. to mu je i dosuđeno.
16. Stopa zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), uz uvećanje od tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
17. Zatim je prijeporna zastara, na koje pitanje treba primijeniti odredbu čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju.
18. Točno je da je tužiteljevo rješenje o priznavanju prava na invalidsku mirovinu njegovom osiguraniku od 29. travnja 2009. godine postalo pravomoćno 29. srpnja 2009. godine.
19. Ovdje je riječ o šteti koja nastaje sukcesivnom isplatom mirovine u mjesečnim svotama, a tužitelj je ovdje utužio štetu koja je nastala u razdoblju od 1. ožujka 2020. godine do 30. studenog 2020. godine i to tužbom od 28. veljače 2023. godine, te nadalje treba primijeniti odredbu čl. 230, st. 1. Zakona o obveznim odnosima tj. subjektivni zastarni rok od tri godine od kada je tužitelj saznao za štetnika, a to je kada je presuda Općinskog suda u Zlataru posl.br. Kmp-27/06 postala pravomoćna tj. 8. - travnja 2008. godine, te kada je saznao za opseg štete, koje dvije pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a to je isplata mirovine za studeni 2022. godine koja se isplaćuje unazad, te je zato mogao saznati 1. prosinca 2022. godine slijedom čega sud ocjenjuje da je tužba podnesena unutar ovoga zastarnog roka. Osim toga, po odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima se zastara prekida podnošenjem tužbe, a to su u ovom slučaju postupci ovog suda posl.br. P-2133/2020 te Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-120/2020 zbog čega po odredbi čl. 245. st. 1. istog Zakona rokovi opet počinju teći iznovice.
20. Stoga prigovor zastare nije osnovan.
U Zagrebu, dana 27. studenog 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
opun stranaka