REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-635/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima iz stavka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5590/2024-8 od 17. travnja 2025., dana 27. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5590/2024-8 od 17. travnja 2025. u pobijanom dijelu odluke o naknadi parničnog troška iz stavka III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. KAMATE I NAKNADE, Ugovora o kreditu broj 7104344952 od 14. listopada 2008. zaključenog između tužitelja DE kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditora. koja glasi "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 14. INSTRUMENTI OSIGURANJA POVRATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 7104344952 od 14. listopada 2008. zaključenog između tužitelja DE kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditora, koja glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju DE iznos

432,39 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 331,87 eur od 28. listopada 2008. do isplate,

- na iznos 100,52 eur od 4. svibnja 2013. do isplate, te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 428,08 eur sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka iz stavka III. izreke presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da je parnični trošak trebao biti izračunat prema vrijednosti predmeta spora za deklaratorni dio prvostupanjske presude, a ne za kondemnatorni, kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud. Predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda preinači na način da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju daljnji zatraženi parnični trošak, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu odluku o naknadi parničnih troškova sadržanu u presudi, u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane odluke počinio neku od tih bitnih povreda postupka.

6. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 24. ožujka 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora u ovom parničnom predmetu na iznos od 432,39 eura, što je iznos kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavljenog po tužitelju. Tužitelj smatra da je vrijednost predmeta spora trebalo odrediti po deklaratornom tužbenom zahtjevu jer je uz kondemnatorni zahtjev postavljen i zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Na taj iznos vrijednosti predmeta spora od 1.579,40 eura, tužitelj je i izračunao i postavio zahtjev za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku, dok sam broj procesnih radnji koje je svojom odlukom prvostupanjski sud priznao tužitelju nije sporan. Žalbu na tu odluku o naknadi parničnog troška, tužitelj dakle podnosi jer smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio kao u pobijanom dijelu odluke, odnosno kada nije priznao i dosudio tužitelju ukupno zatraženi iznos troškova postupka.

7. Drugostupanjski sud nalazi ove žalbene navode tužitelja neosnovanima, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je po odnosnim odredbama odvjetničke tarife izračunao troškove postupka prema visini predmeta spora koja je i utvrđena raspravnim rješenjem suda uz osnovanu primjenu odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a. Naime, takova odluka prvostupanjskog suda je u skladu s usuglašenom sudskom praksom da se vrijednost predmeta spora utvrđuje samo prema vrijednosti postavljenog zahtjeva za činidbu, dok se deklaratorni zahtjev pri tome ne uzima u obzir, o čemu je svoje pravno stajalište zauzeo i Vrhovni sud RH u više svojih odluka na koje se prvostupanjski sud i poziva u svom obrazloženju. Zbog toga je sud drugog stupnja utvrdio da je podnesena žalba tužitelja neosnovana u cijelosti, te je ista i odbijena, a pobijano rješenje o troškovima sadržano u prvostupanjskoj presudi je potvrđeno primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer u istom tužitelj sa svojom žalbom nije uspio.

9. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 27. studenog 2025.

Sudac

Berislav Devčić