REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pr-1240/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tužene OPĆA BOLNICA PULA-OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 27. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 613,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 4,85 € od 16. siječanj 2017.

- 7,43 € od 16. veljača 2017.

- 0,37 € od 16. svibanj 2017.

- 2,53 € od 16. srpanj 2017.

- 0,14 € od 16. kolovoz 2017.

- 0,17 € od 16. listopad 2017.

- 6,55 € od 16. studeni 2017.

- 6,65 € od 16. prosinac 2017.

- 13,94 € od 16. siječanj 2018.

- 3,15 € od 16. veljača 2018.

- 0,91 € od 16. ožujak 2018.

- 5,82 € od 16. travanj 2018.

- 0,87 € od 16. svibanj 2018.

- 13,94 € od 16. srpanj 2018.

- 11,11 € od 16. kolovoz 2018.

- 5,66 € od 16. rujan 2018.

- 9,76 € od 16. listopad 2018.

- 8,76 € od 16. studeni 2018.

- 10,02 € od 16. prosinac 2018.

- 15,56 € od 16. siječanj 2019.

- 52,58 € od 16. ožujak 2019.

- 78,76 € od 16. travanj 2019.

- 114,72 € od 16. svibanj 2019.

- 15,16 € od 16. lipanj 2019.

- 55,80 € od 16. srpanj 2019.

- 18,29 € od 16. kolovoz 2019.

- 28,68 € od 16. rujan 2019.

- 30,65 € od 16. listopad 2019.

- 7,87 € od 16. studeni 2019.

- 29,05 € od 16. prosinac 2019.

- 9,79 € od 16. siječanj 2020.

- 12,52 € od 16. veljača 2020.

- 22,87 € od 16. ožujak 2020.

- 4,59 € od 16. travanj 2020.

- 3,60 € od 16. svibanj 2020.

- 0,42 € od 16. kolovoz 2020.

- 0,01 € od 16. rujan 2020.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostalom dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 EUR sa zateznim kamatama od 27. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 677,50 EUR zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17. svibnja 2021. u bitnom navodi da je zaposlena kod tuženika, da je radni odnos u periodu na koji se odnosi tužba bio reguliran Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13, 143/13, u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, u daljnjem tekstu: Temeljni KU). Nadalje citira odredbe navedenih zakona i podzakonskih akata te navodi da smatra kako je tuženik pogrešno obračunavao tužitelju plaću i naknadu plaće pa da mu je stoga isplatio manji iznos plaće i naknade plaće nego li mu pripada, jer joj za određene sate rada (prekovremeni rad) nisu obračunati i isplaćeni dodaci na plaću kao sto su dodatak za znanstveni stupanj, dodatak za staž u zdravstvu, dodatak za otežane uvjete rada, te dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenta. Stoga potražuje isplatu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 12. studenog 2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. rujna 2021. u bitnom navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da u cijelosti isplaćuje plaću na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija a uveden je u primjenu u lipnju/ srpnju 2014. godine. Nadalje navodi da tuženik postupa i po uputi o evidenciji radnog vremena i obračunu plaća koju uputu je temeljem odredbi kolektivnog ugovora izdalo Ministarstvo zdravstva. Tuženik smatra da se tužitelj, u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da je neko njegovo pravo kao radnika povrijeđeno, morao prethodno obratiti vansudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U postupku su pročitane isprave: obračunske isprave za isplatu plaće, platne liste, evidencija o radnom vremenu i nalaz i mišljenje vještaka od 22. srpnja 2025. (dvije varijante).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, da radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužitelju u situacijama kada tužitelj radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka. Sporno je također je li tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje. Sporno je konačno primjenjuje li se za razdoblje do 21. prosinca 2015. Zaključak 148. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 148.), a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 153.), kao i tumačenje navedenih Zaključaka.

6. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/1996, 96/2001, 13/2002, 112/2005, 59/2006, 55/2008, 74/2011, 130/2011, u nastavku: Zakon o blagdanima) u članku 1. stavku 1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u stavku 2. propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno članku 5. Zakon o blagdanima zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153. poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu (NN 93/14, u nastavku: ZR) ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. ZR propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako, odredba članka 65. ZR-a propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

7. Navedena materija različito je propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u članku 58. stavku 9. propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Člankom 58. stavkom 1. KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Člankom 58. stavkom 10. KU propisano je da se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju. Člankom 58. KU propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim, temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017., koji se primjenjuje i na tuženika, nije propisano da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime, takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu, protivno je odredbama Zakona o blagdanima, kao i ZR-u, koji propisuju da su blagdani neradni dani, dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome, Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona, što takve odredbe čini ništetnima. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednaka, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno. Isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle, ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo je zato za rad blagdanom drugačije propisana plaća ako radnik ipak na taj dan radi pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Tako radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Primjera radi, u mjesecu koji ima fond od 176 sati i jedan državni blagdan djelatnica koja ne radi na blagdan odradit će 168 sati, a plaćeno joj je 176 sati, dok će tužiteljica, ako je radila na blagdan, za razliku od djelatnika koji nije radio, imati pravo na prekovremeni rad tek nakon odrađenih 176 sati. Prema stavu ovog suda, poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih, bez obzira da li on mora raditi na dane blagdana, jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (stav zauzet u odluci Gž R-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Sukladno tome, sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu članka 58. stavka 9. KU, što je i u skladu s odredbama ZR-a koji propisuju prekovremeni rad.

8. Nadalje, nije sporno da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala. Na navedene okolnosti saslušan je kao svjedok HR, zaposlen na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za ekonomske i financijske poslove, koji je u bitnom naveo da smatra da u konkretnom slučaju nema nikakve greške u obračunu plaća, niti postoji greška u samom sustavu COP-a, koji je sustav smo preuzet u lipnju 2014., jer je to bila zakonska obveza. Sud je iskaz svjedoka ocijenio istinitim, međutim on nije relevantan za ocjenu pravnih pitanja koja su predmet ovog spora.

9. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši. Nalaz i mišljenje od 22. srpnja 2025. sačinjen je u dvije varijante. U varijanti nepovoljnijeg izračuna za tužitelja (varijanta I) efektivni mjesečni fond računa se prema tumačenju da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) te u tom slučaju razlika bruto plaće iznosi ukupno 613,55 EUR bruto. U varijanti povoljnijeg izračuna za tužitelja (varijanta II) efektivni mjesečni fond računa se jednako kao djelatnicima koji ne rade u turnusima te u tom slučaju razlika bruto plaće iznosi ukupno 2.570,28 EUR bruto u korist tužiteljice.

10. Sud je stava da je ispravno prihvatiti varijantu II nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2025., međutim kako je tužiteljica zahtjev specificirala sukladno varijanti I, tako je i suđeno. Sud u cijelosti prihvaća navedeni nalaz i mišljenje vještaka, kao i visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja te neisplaćene dodatke za prekovremeni rad koju je vještak utvrdio, a koju tuženik nije isplatio, sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca. Ovaj sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka jasan i potpun te sačinjen u skladu sa zadatkom. Dakle stajalište je suda u konkretnom slučaju valja primijeniti osnovni nalaz i mišljenje jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima 148. i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Naime valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovdje tužiteljici, iako je za blagdane radila. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračunavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan. Zaključno, kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza i mišljenja, koju je sud i dosudio.

11. Bitno je napomenuti da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

12. Tuženik je na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali isto to nije učinio i za tužiteljicu, a između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati, sve sukladno Zaključku 153., kojim je propisano da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom članka 61. ZR-a; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (članak 74. ZR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (članak 75. ZR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. U konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka: Zaključak 148. do 20. prosinca 2015. i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, ali tako da se navedeni Zaključci tumače kako je prethodno obrazloženo, jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim naglasiti da je ovakav pravni stav zauzet u odlukama Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023. Konačno, valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (NN 86/23) u kojoj je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja, koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj), a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora i Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime, i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja, ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku, na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

13. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95.), valja ukazati da je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 09. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU neutemeljeno.

14. Tužitelj u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužiteljica nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 06. rujna 2017). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP), a iznos troška odmjeren je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023). Vrijednost predmeta spora je 613,55 EUR pa je tako tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1), za podnesak od 11. studenog 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 11. veljače 2022., 14. prosinca 2023., 12. prosinca 2024., 12. ožujka 2025. i 12. studenog 2025. po 50 bodova (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu za objavu presude 25 bodova (Tbr. 9/3), što čini ukupno 375 bodova, a što množeno s vrijednošću boda 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46.) iznosi 937,50 EUR. Nije priznat trošak u visini koja prelazi iznos propisan Tarifom za navedenu vrijednost predmeta spora. Nadalje, priznat je trošak vještačenja u iznosu 292,50 EUR (a ne 500,00 EUR, jer nije toliko plaćeno) pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.230,00 EUR.

17. Stoga je odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Puli 27. studenog 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

nacrt presude izradila:

viša sudska savjetnica-

specijalistica

Tina Aflić