Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-1522/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IC sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj: KLASA: 211-07/25-5/16112, URBROJ: 511-14-05-25-1 od 23. lipnja 2025. godine, nakon provedene glavne javne rasprave, na temelju čl. . 1. PZ-a i čl. 179. PZ-a, dana 27. studenog 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okr. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i R r. H, rođen **.**.1988. godine u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, neoženjen, jedno dijete, SSS, zaposlen, mjesečna plaća u iznosu od 1.800,00 eura, prekršajno nekažnjavan,

k r i v j e

I što je tijekom mjeseca ožujka 2025. godine, točno neutvrđenog datuma, oko 16,00 sati u [adresa], u teritorijalnom sektoru 1., rajonu 1., ophodni rajon, na ulazu u stambenu zgradu, počinio tjelesno nasilje u obitelji u kojem nije nastala tjelesna ozljeda, na štetu svoje bivše izvanbračne supruge, Lee Brlek rođene **.**.1984., iz [adresa], i to na način da je Leu Brlek u jednom trenutku, prilikom razgovora sa istom, snažno odgurnuo lijevom rukom od sebe, a kako bi ušao u zgradu, što je kod Lee izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti, kao i povredu dostojanstva,

II čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 1. kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu se radi toga,

i z r i č e

III

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura)

IV Okrivljeni je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljeni se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/2007, 39/2013, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljeni u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

V Trošak postupka od 40,00 eura, od kojeg se iznos od 40,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), i dužan ga je nadoknaditi okrivljeni u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljeni u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom

sudu Optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u odnosu na navode optužbe iskazao da je Lea Brlek njegova bivša izvanbračna supruga te imaju zajedničko dijete, RC. Definitivno se ne smatra krivim. Taj vikend, dakle 21. 3. 2025. godine njihova kćer Đ je bila kod njega, dakle na adresi [adresa], tako da taj dan uopće niti nije bio na toj adresi [adresa]. Na pitanje suca izjavljuje da niti nikada nije došlo do toga da bi svoju bivšu izvanbračnu suprugu prilikom razgovora snažno odgurnuo lijevom rukom od sebe, a kako bi ušao u zgradu. Što se tiče prijedloga za izricanje zaštitnih mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, zabrana približavanja, uznemirivanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, smatra da mu iste nije potrebno odrediti.

3. Tijekom postupka branitelj okrivljenika je izjavio kako bi obrana htjela pojasniti relevantne okolnosti u svezi terećenog prekršaja, a iz kojih bude razvidno da je prekršajna prijava podnesena neosnovano i to iz alternativnih motiva. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je prijava od strane oštećene podnesena 22. lipnja 2025. godine, dok je narednog dana saslušan okrivljenik pred PP Varaždin. Naime, oštećena je dana 17. lipnja 2025. godine otišla na more s kolegicama te se dana 22. lipnja u nedjelju vratila u [adresa] kojom prilikom je htjela preuzeti dijete mada je bilo predviđeno da u to vrijeme dijete boravi sa ocem. Oštećena je tom prilikom u SMS poruci napisala okrivljeniku da će ga prijaviti Centru sve unatoč činjenici da je dijete u predviđenom doba bilo sa ocem. Prepiska se nastavila te je oštećena zaprijetila okrivljeniku: "aha, opet izazivaš? Okej. Vidimo se na centru. Ide ti prijava za obiteljsko nasilje i plaćanje alimentacije. Završili smo. Ovaj put se ne šalim." Nastavno tome okrivljenik je narednog dana pozvan na saslušanje radi počinjenja terećenog prekršaja za dan 21. ožujka 2025. godine, a u svezi čega se izričito skreće pozornost sudu na slijedeće okolnosti i dokaze iz kojih je razvidno, a okrivljenik nije počinio, štoviše nije niti mogao počiniti prekršaj kako ga se tereti. Naime, okrivljenik je dana 21., 22. i 23. ožujka 2025. godine bio sa zajedničkim djetetom oštećene i okrivljenika i to na način da je dijete boravilo kod oca te je okrivljenik dijete izravno pokupio u vrtiću 21. ožujka 2025. godine. Dakle, u inkriminirano doba okrivljenik uopće fizički, te na bilo koji drugi način nije stupio u kontakt sa oštećenom, a ponajmanje da bi bio u zgradi na adresi oštećene. Štoviše dana 22. 3. 2025. godine, dakle dan nakon navodno počinjenog prekršaja okrivljenik je odveo dijete na izlet na što je oštećena, odnosno majka, napisala SMS poruku ocu, odnosno okrivljeniku: "drago mi je da si mi ovo javio, pa da znam gdje je Đ Ionako je vaš vikend, uživajte." Dakle, sasvim je nelogično, neživotno da bi oštećena dan nakon navodnog počinjenog prekršaja od strane okrivljenika i osjeća straha i zabrinutosti zbog njega okrivljeniku pisala takve poruke. Štoviše daljnja nelogičnost da bi oštećena za prijavu navedenog događaja čekala puna tri mjeseca, a kamoli da bi dan nakon navodnog počinjenja pustila dijete da ode s ocem na izlet. Motiv oštećene za ovakvu neutemeljenu prijavu rezultat su njezinog osobnog nezadovoljstava zbog životnih okolnosti okrivljenika, točnije odnosa sa novom partnericom, uslijed čega oštećena na učestaloj bazi de facto prijeti okrivljeniku s oduzimanjem djeteta i prijavama. Zaključno okrivljenik nikada nije niti bi ikada počinio bilo kakvo djelo sa elementima nasilja u obitelji. Njegov odnos prema bivšoj partnerici suradljivog je tona uz neprekidne prilagodbe i kompromise dok je odnos prema djetetu ispunjen ljubavlju i strpljenju. Kako okrivljenik nije počinio terećeni prekršaj, obrana predlaže da se istog oslobodi od optužbe, odnosno da se utvrdi da nije kriv. Zaključno obrana ističe da je oštećena u svojem današnjem iskazivanju iskazala kako se ne sjeća niti točnog datuma navedenog navodnog događaja, slijedom čega se ukazuje na odsustvo osnovne pretpostavke za prekršajno pravnu odgovornost okrivljenika, drugim riječima ne postojanje utvrđenog vremena počinjenja prekršaja. U završnom prijedlogu branitelj okrivljenika je naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da ni jedan od svjedoka nije vidio počinjenje terećenog prekršaja, dakle isti nemaju nikakvih izravnih saznanja o tom događaju, dok su sve spoznaje o istome rezultat pukog iskazivanja oštećene svjedocima. Također svjedoci nemaju ni saznanja o točnom vremenu počinjenja navodno terećenog prekršaja. Oštećena je opet potvrdila da nema nikakvih saznanja o vremenu počinjenja navodnog terećenog prekršaja jer ponovno kontradiktorno vlastitim navodima mijenja inkriminirani datum. Dakle, kako ista sada nanovo smatra da je vrijeme počinjenja prekršaja koji je bio predmet raspravljanja u ovom postupku 3. 3. 2025. godine nema govora o prekršajno pravnoj odgovornosti okrivljenog u ovom predmetu, a pozivaju se na navodne okolnosti vezane uz taj potonje navedeni datum. Štoviše oštećena je potvrdila da je prijavila okrivljenog 22. lipnja 2025. godine za navodni događaj od prije tri mjeseca iz pukog razloga jer joj je, kako sama kaže, "puko film". Zaključno iz svega navedenog proizlazi da ne postoje nikakve objektivni dokazi o navodnom počinjenju prekršaja, ne postoji objektivna informacija o točnom predmetu počinjenja djela, ne postoje izravni svjedoci sa izravnim saznanjima, kao ni druge relevantne okolnosti neophodne za utvrđenje prekršaja i postojanje ičije prekršajno pravne odgovornosti, a sve iz razloga što okrivljeni nije počinio terećeni prekršaja. Uslijed sve navedenog, obrana nadalje upire i ukazuje na svoju iznesenu obranu.

4. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid u obavijest PP Varaždin od 23. 6. 2025. godine, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelju PP Varaždin od 22. 6. 2025. godine, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PP Varaždin od 23. 6. 2025. godine, zapisnik o ispitivanju svjedoka PP Varaždin od 22. 6. 2025. godine, službenu zabilješku o uvidu o prijavljivanosti PP Varaždin od 23. 6. 2025. godine, zahtjev za izricanje zaštitne mjere PP Varaždin od 23. 6. 2025. godine, obavijest žrtvi nasilja PP Varaždin od 22. 6. 2025. godine, popis tijela, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 7. 7. 2025. godine, punomoć, poruke na 3 lista formata A4 spisa, ispitana je svjedokinja oštećena Lea Brlek, ispitani su svjedoci ICV i HC te je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedokinje oštećene Lee Brlek.

5. Svjedokinja oštećena Lea Brlek je u vezi tog događaja iskazala da prije svega ističe da je okrivljeni njezin bivši izvanbračni suprug te imaju jedno zajedničko dijete, RC. Taj dan, dakle 21. ožujka 2025. godine, okrivljeni je došao nenajavljeno ispred njezinog stana, dakle bez najave. Ona je otvorila kuhinjski prozor i mirno ga je pitala da što radi, da zašto je došao bez najave, a on joj je rekao da je došao vidjeti svoje bolesno dijete koje je bilo kod nje na liječenju. Ona mu je rekla da zašto dolazi bez najave, a kada je vidjela da je on krenuo prema ulazu u zgradu, ona je došla i lagano odškrinula vrata, a on je onda jače otvorio vrata kako bi mogao ući i jako ju lijevom rukom odgurnuo od sebe na zid kako bi ušao u zgradu. Ona je tada pokucala prvim susjedima kako bi se osjećala sigurno jer se osjećala uznemireno i prestrašeno te povrijeđeno, a on se puštao kao da ništa nije bilo. Na pitanje suca da li je netko otvorio kada je pokucala na vrata izjavljuje da su otvorili susjedi, to su muž i žena. Radi se o ĐC i ICV, [adresa], koje predlaže da se ispitaju na navedene okolnosti. Osim njihovog zajedničkog djeteta i malog djeteta od susjede nitko drugi nije bio prisutan. Na pitanje branitelja okrivljenika u koje doba je okrivljenik došao izjavljuje da popodne, negdje oko pola pet, nakon njegovog posla. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je dijete nakon tog događaja bilo sa njime, odnosno sa kime je bilo, izjavljuje da je bilo sa njom i čim je postala bolje otišla je na neko vrijeme ocu, dakle okrivljenom. Na slijedeće pitanje branitelja da li može reći koliko, izjavljuje da je bila još negdje dva dana nakon tog događaja kod nje i kad je bila bolje išla je k njemu. Nakon što joj je predočena poruka od 22. ožujka u 17,18 sati izjavljuje da su te poruke bile tako slane, a na pitanje branitelja kako je rekla da je bila dva dana kod nje, izjavljuje da je teško točno reći nakon proteka vremena koji dan je to bilo. Želi reći da nije pratila kako su išle te poruke na način da bi pamtila datume, samo tvrdi da se taj događaja dogodio, trebalo bi vidjeti sve poruke kako su išle, time da ima poruke u mobitelu, ali nije ih isprintala. Zaista ne može odgovorno tvrditi da je doista bio taj datum 21. ožujka 2025. godine, no tvrdi da je taj događaj bio, te se dogodio u tom periodu. Naime, ona je njega prijavila naknadno, budući da je u to vrijeme bila sa bolesnim djetetom i brinula je o bolesnom djetetu. Na pitanje branitelja okrivljenika kako ne zna točan datum, a zna da ga je prijavila 22. lipnja 2025. godine izjavljuje da to zna jer je on nju sustavno izazivao i maltretirao, te joj je tog dana "pukao" film. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika kako to da je tako dugo čekala izjavljuje da zbog toga što se ona njega boji jer je on manipulator, zlostavljač, zna ucjenjivati, prijetiti, patološki lažljivac i to svo vrijeme kada je čekala sa tim prijavama, čekala je jer je htjela zaštiti dijete, a ustvari ju je strah njega te joj je žao što ga nije odmah prijavila. Traži da uđe u zapisnik da je prijavila Centru njegovo nasilje gdje ima i fotografiju i medicinski nalaz ozljede, te je Centar upoznat sa time i proslijedio je Policijskoj postaji Varaždin, time da se radi o događaju od 2022. godine kada su još bili u izvanbračnoj zajednici. Na pitanje branitelja okrivljenika za te svjedoke koje spominje, zašto ih nije odmah navela u prijavi, izjavljuje da zbog toga što ju nisu pitali. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika zašto nije smatrala relevantnim da navede te svjedoke, izjavljuje da zbog toga što u samom trenutku događaja oni nisu bili nazočni, a policija ju nije pitala da li je bilo svjedoka. Na pitanje suca da li je okrivljenom potrebno izreći predložene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane približavanja uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, izjavljuje da smatra da sada iste nije potrebno izreći okrivljenom.

6. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedokinje oštećene Lee Brlek, okrivljeni govori "to se nije dogodilo", a svjedokinja govori "u oči me gledaš i to govoriš." Na pitanje suca okrivljeniku da li se sjeća da bi se radilo o nekom događaju kada bi susjedi izašli na hodnik, okrivljenik govori "to se ne sjećam", na što svjedokinja govori "ti se nikad ništa ne sjećaš, sjećaš se samo kada tebi ide u korist". Okrivljenik izjavljuje da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, a svjedokinja govori da u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

7. Tijekom dokaznog postupka oštećena Lea Brlek je pročitala poruku sa mobitela koju je ona 3. ožujka 2025. godine poslala ZC, i to "nakon ovoga danas ja te više ne puštam u svoj stan samo da znaš i ne odgovaram na poruke lažne brige, lijep pozdrav", na što je odgovor bio "Ok, šaljem mail Centru da mi ne daš da vidim bolesno dijete", te navodi da je iz istog vidljivo da događaj nije bio 21. ožujka nego da je taj događaj bio 3. ožujka. Oštećena govori da ona ima poruke komunikacije sa okrivljenim 22. lipnja 2025. godine, a iz kojih je vidljivo zbog čega je ona okrivljenog prijavila jer ju je on sa tim porukama uznemiravao mjesecima.

8. Svjedokinja ICV je u vezi tog događaja iskazala da su u vezi imenovanih bile dvije situacije, jedna situacija je bila na proljeće 2025. godine i onda je bila još jedna situacija kada je dolazila policija. Što se tiče tog događaja od proljeća 2025. godine može jedino reći da joj je Lea pokucala na vrata jer zvono nije radilo. IC i Lea su se prepucavali nešto, Lea je bila sva uznemirena kada joj je otvorila vrata. Ona to nije vidjela, ali je čula to. Na pitanje suca da pojasni što je rekla da je "čula to", izjavljuje da je bila cijelo vrijeme u stanu te je čula da se njih dvoje prepucavaju, ali nije čula što, ne može reći riječi, a vidjela nije ništa. Kada je otvorila vrata Lea je bila na podestu, na visokom prizemlju sa djetetom, dijete je bilo pokraj nje, a IC je bio dolje na ulaznim vratima. Na pitanje suca da li ima još kakva saznanja, izjavljuje da može reći da je nakon toga Lea došla k njima, ne zna točno da li je to bilo taj dan poslije ili drugi dan i ispričala im što se dogodilo, no hoće reći prije svega da oni imaju malo dijete pa izbjegavaju takve razgovore pred djecom. Lea je rekla da je IC pokušao ući nasilno u stan te je ona njima pokucala jer je bila preplašena i da ju je bilo strah što će se dogoditi. Na pitanje suca da li je Lea još nešto rekla, izjavljuje da je rekla to da ju je pogurnuo. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je oštećena taj slijedeći dan došla sama ili sa djetetom izjavljuje da je došla sama, bez djeteta, time da doista ne može točno reći koji je to dan bio. Na slijedeće pitanje branitelja okrivljenika da pojasni kako je izgledalo prepucavanje, izjavljuje da su se oni znali prepucavati i prije, oni su se derali jedan na drugoga i taj puta su se derali, tako i inače imaju takvu komunikaciju. Na pitanje branitelja gdje je bila kada je otvorila vrata izjavljuje da je tako malo hodala, nije zatvorila vrata od stana, a kada je IC otišao onda je zatvorila vrata. Na pitanje branitelja okrivljenika da li su sve spoznaje koje ima o tom događaju saznanja koje je dobila od oštećena izjavljuje da da, ako pričaju o tom napadu jer taj napad nije vidjela. Na pitanje oštećene da li je njoj ugodno o Nikolinom društvu izjavljuje da se oni poznaju jako dobro, rasli su zajedno u kvartu, tako da u principu nemaju više nikakav odnos jer se više ne viđaju. Na pitanje oštećene kako je izgledala, svjedokinja izjavljuje da u svakom slučaju jako uznemireno, bilo je suza, bila si van sebe. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je za okrivljenika rekla da je konfliktna osoba izjavljuje da mora priznati da ona nikad sa njime nije ušla u nekakav konflikt, ona osobno sa njime nije imala konflikt, time da je ona doista nekonfliktna osoba.

9. Svjedok HC je u vezi tog događaja iskazao da, ako bude iskren, može nagađati o čemu se radi, doista ne može reći da je baš to bilo tog datuma 21. ožujka 2025. godine jer on datume ne pamti baš, a pretpostavlja da se radi o tom događaju kada je bio u kuhinji i čuo je nekakvu "čarku" i čuo je da je njegova supruga otvorila vrata, a kada je on došao van za suprugom vidio je da je Lea bila izuzetno uznemirena. To je to što može reći. Na pitanje suca izjavljuje, koliko ga sjećanje služi, da je Lea bila izuzetno uznemirena, a IC je bio dolje na vratima, stepenice koje vode do ulaza u zgradu. On nije vidio nikakav događaj između njih, nije ničemu svjedočio osim to što je naveo. Na pitanje suca da li je čuo kasnije što bi se tom zgodom dogodilo, izjavljuje da neposredno ništa nije vidio niti je čuo riječi, a saznanja ima samo od susjede Lee, zna da su se posvađali, ali drugo doista ne može reći jer drugo ne zna.

10. Analizom obrane okrivljenika i svih provedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

11. Prije svega se ističe da je nedvojbeno da su okrivljenik i oštećena Lea Brlek, bivši izvanbračni supružnici, koji imaju zajedničko dijete RC. Okrivljenik poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret, te se brani kako je taj vikend, dakle 21. 3. 2025. godine njihova kćer Đ bila kod njega, dakle na adresi [adresa], tako da taj dan uopće niti nije bio na toj adresi [adresa], te da niti nikada nije došlo do toga da bi svoju bivšu izvanbračnu suprugu prilikom razgovora snažno odgurnuo lijevom rukom od sebe, a kako bi ušao u zgradu. No, analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac nije našao uvjerljivom takvu obranu okrivljenika. Naime, svjedok oštećena Lea Brlek je u svom iskazu navela kako je okrivljeni kritične zgode došao nenajavljeno ispred njezinog stana, te joj je rekao da je došao vidjeti svoje bolesno dijete koje je bilo kod nje na liječenju, a kada je vidjela da je on krenuo prema ulazu u zgradu da je došla i lagano odškrinula vrata, a on je onda jače otvorio vrata kako bi mogao ući i jako ju lijevom rukom odgurnuo od sebe na zid kako bi ušao u zgradu, te je ona tada pokucala prvim susjedima kako bi se osjećala sigurno jer se osjećala uznemireno i prestrašeno te povrijeđeno. Takav iskaz svjedokinje Lee Brlek, sudac je našao logičnim i uvjerljivim, a kako je svjedokinja isto uvjerljivo potvrdila i prilikom provođenja suočenja sa okrivljenikom, sudac je isti prihvatio. Takvom uvjerenju suda pridonosi činjenica da je okrivljenik prilikom provođenja suočenja sa oštećenom, a na upit suda da li se sjeća da bi se radilo o nekom događaju kada bi susjedi izašli na hodnik, izjavio da se to ne sjeća, a što je, po uvjerenju suda životno nelogično jer se ne radi o velikom odmaku vremena od događaja, kao ni o nekim svakodnevnim događanjima (izlazak susjeda na hodnik), zbog čega bi ih neka osoba mogla samo tako zaboraviti, a što onda pridonosi neuvjerljivosti obrane okrivljenika. Nadalje, takvom uvjerenju suda pridonosi činjenica da su i svjedoci ICV i HC, čije iskaze je sudac također prihvatio, našavši ih logičnim i uvjerljivim potvrdili, da su jednog dana u proljeće 2025. godine, čuli svađu (prepucavanje, čarku), između okrivljenika i oštećene, koja se događala na ulazu u stambenu zgradu, a kada su izašli iz stana, da su vidjeli oštećenu sa djetetom, koja je stajala na „podestu“ i okrivljenika koji je bio na ulazu u stambenu zgradu, time da su vidjeli da je oštećena izgledala jako uznemireno. Osim toga, navedeni svjedoci su iskazivali i da je oštećena poslije tog događaja došla kod njih te je pričala o tome što se dogodilo, time da je svjedokinja ICV iskazala da je ovdje oštećena rekla da ju je okrivljenik pogurnuo. Napominje se, da se radi o svjedocima koji s okrivljenikom i oštećenom nisu u nikakvim odnosima (tim više svjedokinja ICV je izjavila da okrivljenika poznaje jako dobro, da su rasli zajedno u kvartu), a iz kojeg razloga sudac nije imao razloga posumnjati u njihove iskaze. Stoga, kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, posebice u gore citirano Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelju PP Varaždin od 22. 06. 2025. godine, sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik kritične zgode postupao na način naveden u izreci ove presude, a u kojem postupanju okrivljenika sudac nalazi obilježja prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koje se sastoji u primjeni fizičke sile uslijed koje nije nastupila ozljeda, a čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je propisano da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. istog Zakona kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Napominje se da se okrivljenom stavlja na teret da je prekršaj počinio dana 21. 3. 2025. godine. No, tijekom postupka, odnosno provedenih dokaza, utvrđeno je da je događaj bio u trećem mjesecu 2025. godine, time da nije sa sigurnošću utvrđen točan datum počinjenja prekršaja. Kako datum počinjenja prekršaja nije bitno obilježje djela prekršaja koje se okrivljenom stavlja na teret, posebice imajući u vidu činjenicu da je iz gore citiranog Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 22. 6. 2025. godine vidljivo da je ovdje oštećena dojavila uznemiravanje putem SMS poruka od strane bivšeg izvanbračnog supruga (ovdje okrivljenika), koji ju je i prije oko tri mjeseca i fizički napao, a iz čega, po uvjerenju suda, proizlazi zaključak da oštećena prilikom prijave nasilja, niti nije navela taj datum (dakle, 21. 3. 2025. godine), nego je navela da je to bilo prije oko tri mjeseca, sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

12. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku primijene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, no imajući u vidu navode oštećene ispitane na navedene okolnosti, činjenicu da se radi o bivšim izvanbračnim supružnicima, dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika, te načelo razmjernosti, sudac okrivljeniku nije u ovom slučaju primijenio predložene zaštitne mjere.

13. Prilikom odmjeravanje kazne okrivljenom su uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 1. i 2. PZ-a, kao olakotno okrivljenom je uzeto dosadašnje nekažnjavanje, dok otegotnih okolnosti okrivljenom sudac nije našao, te je sudac prilikom odlučivanja, odnosno odabira između zapriječenih vrsti kazni, imajući u vidu navedene okolnosti, posebice činjenicu da okrivljeni do sada nije prekršajno kažnjavan, pa ni zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (a što je vidljivo iz gore citirane potvrde o kažnjavanosti), došao do zaključka da će se s obzirom na navedene okolnosti svrha kažnjavanja postići novčanom kaznom u najmanjem zakonom propisanom iznosu.

14. Temeljem čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljeni je dužan nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 40,00 eura, a koji se odnosi na paušalni trošak postupka.

U Varaždinu, 27. studenog 2025. godine.

Zapisničar

Sutkinja

Goran Plantak, v. r.

Željka Budanec, v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljenome, IC, [adresa],

2. Branitelju okr., Sven Požgaj, Varaždin, Zagrebačka ulica 89,

3. Tužitelju, Policijska postaja Varaždin, Augusta Cesarca 18,

4. Oštećenoj, Lea Brlek, [adresa],

5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti,

6. Tužitelju, po pravomoćnosti,

7. Oštećenoj, po pravomoćnosti,

8. Arhiva, ovdje.