Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-969/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa] zastupanih po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2729/2023-74 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća 27. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2729/2023-74 od 23. travnja 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana točka IV. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici VF iznos od 24.945,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici AF iznos od 24.945,25 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 14.145,13 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 23. travnja 2024. do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Kako tuženik u žalbi nije naveo u kojem dijelu pobija presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženik nije uspio sporu i to u odnosu na točke I., II. i III. izreke.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica za isplatu naknade za bespravno korištenje stana u vlasništvu tužiteljica, a koji stan tuženik drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja za razdoblje od srpnja 2014. do rujna 2023. (prvostupanjski sud je pogrešno naveo do listopada 2023., jer su tužiteljice na ročištu glavne rasprave održanom 31. siječnja 2024. navele da povećavaju tužbeni zahtjev sa iznosa od 17.383,79 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec na iznos od 24.945,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, za svaku tužiteljicu, a koja se razlika naknade odnosi na razdoblje od srpnja 2021. do rujna 2023. – napomena ovog suda).

7. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su tužiteljice suvlasnice na ravne dijelove stana br. 1. u prizemlju obiteljske stambene zgrade u [adresa] te spremišta I u dvorišnom objektu sveukupne površine 79,86 m2,

- da iz pravomoćne presude istog suda poslovni broj Ps-252/2008 od 27. siječnja 2010. proizlazi da je odbijen zahtjev tuženika za donošenje presude kojom će se zamijeniti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, kao i protuzahtjev tužiteljica da se donese presuda kojom će se zamijeniti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom,

- da iz iskaza tužiteljice AF, saslušane na ročištu 21. siječnja 2021., proizlazi da je tuženik i sada u posjedu predmetnog stana na način da u njemu drži svoje stvari, te da one kao vlasnice nemaju ključ od stana i u njega ne mogu ući osim nasilno,

- da je uvidom u priložene odluke istog suda poslovni broj Psp-252/2008 i Ps-413/2016 utvrđeno da su tužiteljice zahtijevale od tuženika iseljenje i predaju predmetnog stana u njihov posjed,

- da su tužiteljice kao ovrhovoditeljice pokrenule protiv tuženika kao ovršenika ovrhu radi prisilnog iseljenja tuženika iz nekretnine na adresi [adresa], koja se vodila pred istim sudom pod poslovnim brojem Ovr-706/2023 te da im je u tom ovršnom postupku predmetna nekretnina predana u posjed dana 6. listopada 2023.,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RF od 13. svibnja 2021., koji je sud u cijelosti prihvatio, te mu nisu prigovarala niti parnične stranke, proizlazi da je u razdoblju od srpnja 2014. do izrade nalaza i mišljenja (13. svibnja 2021.) prosječna mjesečna vrijednost najamnine za predmetnu nekretninu u pojedinačno naznačenim iznosima iznosila od 366,73 EUR-a (2.763,16 kn) kao najnižeg iznosa do 521,48 EUR- a (3.929,11 kn) kao najvišeg iznosa,

- da su u ponovljenom postupku (rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-728/2022-3 od 23.ožujka 2023. ukinuta je u cijelosti presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10729/2019-54 od 12. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje – napomena ovog suda) tužiteljice povećale tužbeni zahtjev na način da su zatražile isplatu najamnine i za razdoblje nakon citiranog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka tj. od lipnja 2021. do listopada 2023. kao mjeseca kada je nekretnina predana u posjed tužiteljicama (ispravno do rujna 2023. – ročište glavne rasprave 31. siječnja 2024. – napomena ovog suda), te da za navedeno razdoblje, primjenjujući načelo ekonomičnosti, nije provođeno dodatno vještačenje visine mjesečne najamnine, već je iznos mjesečne najamnine utvrđen kao prosječna mjesečna najamnina tijekom prve polovice 2021. (koja prema nalazu građevinskog vještaka od 13. svibnja 2021. za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. iznosi 521,48 EUR-a mjesečno), koji iznos ne šteti tuženiku obzirom na općepoznatu činjenicu da su u razdoblju od svibnja 2021. do listopada (ispravno rujna) 2023. znatno porasle cijene najamnina,

- da nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja jer je predmetna nekretnina predana u posjed tužiteljicama 6. listopada 2023.,

pozivajući se na pravna shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. broj Su IV-127/2013-8 prema kojemu ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 94/2017, 152/2014 i 81/2015, dalje: ZV), a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje ZOO) i od 1. ožujka 2021. broj Su IV-16/2021 prema kojem u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvari, za isplatu naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, a da pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed pod uvjetom da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-

2735/2011 od 23. rujna 2015.,

zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju od srpnja 2014. do listopada (ispravno rujna) 2023. bio nepošteni posjednik te je u skladu s čl. 165. st. 1. ZV-a dužan naknaditi tužiteljicama korist u visini prosječne mjesečne visine najamnine, slijedom čega je primjenom citirane zakonske odredbe prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti.

8. Tuženik u žalbi ističe da je sud za razdoblje od lipnja 2021. do listopada (ispravno rujna) 2023. arbitrarno ocijenio visinu najamnine jer nije proveo vještačenje pa se tuženi na visinu najamnine nije mogao dodatno očitovati, time da ističe da je podneskom od 14. ožujka 2022. (ispravno bi trebalo biti 30. siječnja 2024.) osporio visinu tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom tužiteljica od 3. svibnja 2023., pa je stoga u cijelosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te posljedično tome i pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženika.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a, kada je, prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka od 13. svibnja 2021., a na koji nalaz i mišljenje te utvrđenu vrijednost najamnine niti tuženik nije imao prigovora (isto proizlazi iz podneska tuženika od 4. lipnja 2021.), i za razdoblje od lipnja 2021. do rujna 2023. utvrdio visinu mjesečne najamnine u iznosu od 521,48 EUR-a, zaključivši da se, uslijed općepoznate činjenice o znatnom porastu visine najamnine u Gradu Zagrebu u tom razdoblju, ostajanjem na toj nižoj cijeni najamnine ne šteti tuženiku, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima za navedeno razdoblje samo paušalnim i uopćenim navodima osporava utvrđenu visinu mjesečne najamnine.

10. U žalbi tuženik ističe da je punomoćnik tuženika (privremeni zastupnik tuženika odvjetnik Nikica Barić – opaska ovog suda) dostavio sudu potvrdu o nemogućnosti pristupa na ročište 26. ožujka 2024. zbog zdravstvenih razloga i predložio odgodu navedenog ročišta, te da je prvostupanjski sud održavanjem tog ročišta onemogućio tuženiku raspravljanje pred sudom, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženiku rješenjem poslovni broj P-10729/2019- 17 od 24. veljače 2020. postavljen privremeni zastupnik u osobi Nikice Barića, odvjetnika u Zagrebu sukladno čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP-a, da su tužiteljice dana 21. veljače 2024. obavijestile sud o adresi tuženika i da je tuženik osobno dana 7. ožujka 2024. uredno primio poziv za ročište zakazano za dan 26. ožujka 2024., te imajući u vidu odredbu čl. 85. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da prava i dužnosti zakonskog zastupnika privremeni zastupnik vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika, to je u smislu citirane zakonske odredbe privremenom zastupniku Nikici Bariću s danom 7. ožujka 2024. prestalo ovlaštenje za zastupanje tuženika, pa stoga odbijanjem prijedloga privremenog zastupnika za odgodu ročišta glavne rasprave zakazanog za 26. ožujka 2024. i održavanjem tog ročišta, tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.

11.1. Ovdje valja istaknuti da se tuženik primitkom poziva za ročište 26. ožujka 2024. pojavio pred sudom, pa iako je podneskom svoje supruge OF od 18. ožujka 2024. zatražio odgodu ročišta zakazanog za dan 26. ožujka 2024. prema tvrdnji njegove supruge zbog operativnog zahvata zakazanog za 22. ožujka 2024., uz koji podnesak nije dostavio niti punomoć kojom bi ovlastio suprugu za zastupanje u ovom predmetu niti medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje tvrdnju o zakazanom operativnom zahvatu (uz citirani podnesak priložena je sms poruku sadržaja ''Poštovani V.C. (20.09.1948) naručeni ste na NEUROKIRURGIJA 22.03.2024. lokacija Rebro. Otkazati možete slanjem ODBIJAM do 23:59'' iz čijeg se ne može zaključiti da je tuženik naručen na neurokirurgiju radi operativnog zahvata), koji prijedlog za odgodu je prvostupanjski sud odbio i održao zakazano ročište, tuženik iz tog razloga ne pobija prvostupanjsku presudu niti u žalbi tvrdi da bi održavanjem tog ročišta bio onemogućen u raspravljanju pred sudom, pri čemu valja istaknuti da je punomoćnica tuženika angažirana u žalbenoj fazi postupka podneskom od 23. studenoga 2025. odobrila sve radnje poduzete od strane privremenog zastupnika, uključujući i izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske presude.

12. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, a koja odluka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je pravilno utvrđena i visina (2,00 EUR-a po 1 bodu), unatoč tome što je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022), iako je u ovom konkretnom slučaju u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-562/2024 o primjeni tarife i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023).

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i III. izreke.

14. Obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

15. Nepobijana točka IV. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 27. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun