Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AŽ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 20. rujna 2023., poslovni broj: 45 Pp-4492/2022, u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I
Odbija se žalba okr AŽ kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AŽ dužna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. AŽ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa kažnjena novčanom kaznom u iznosu 1320,00 eura, koju kaznu je dužna platiti u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Okrivljenica je nadalje, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente u smislu članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenica proglašena krivom. Iz izreke je jasno da je u svojstvu vozača sudjelovala u prometu na cesti u naseljenom mjestu i da je dopuštenu brzinu kretanja od 50 km/h prekoračila za 62,49 km/h, pa je time ostvarila obilježja djela iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenice, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajnopravne sankcije sadrži razumljive i dostatne razloge. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Bez uspjeha žaliteljica ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog prekršajnog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenice i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz citirane zakonske odredbe, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Naime, u postupku pred sudom, žaliteljica je pravilno upozorena na svoja prava, priznala sve odlučene činjenice prekršaja optužnim aktom stavljenog joj na teret, kako to potvrđuje i zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila od 15. lipnja 2022. i snimka brzine vozila, koji su izvedeni na raspravi u njezinoj nazočnosti, te na provedeni dokazni postupak nije imala primjedbe niti je predlagala provođenje drugih dokaza. Takav zapisnik je, prethodno pravilno upozorena u smislu članka 120. stavka 1. Prekršajnog zakona, vlastoručno potpisala. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za predmetni prekršaj.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica sada ne ističe, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona nove činjenice i dokaze, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna zakonita, primjerena težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žaliteljice, u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenice, te je upravo imajući u vidu ranije primjereno ponašanje okrivljenice kao i njezine obiteljske i materijalne prilike, već odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu novčane kazne, koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. I ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počiniteljicu i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žaliteljica ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.
7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
