Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-901/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i Partneri d.o.o. iz Splita, Sukojišanska br. 4, protiv tuženice VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katja Šesnić, odvjetnica u Splitu, Tršćanska 33, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11343/2015-65 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja SŠ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11343/2015-65 od 18. srpnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice VŠ za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između njega kao darovatelja i VŠ, kao daroprimateljice dana 4. lipnja 2014. i ovjeren u potpisu darovatelja dana 30. lipnja 2014. pod brojem OV-2769/14 kod Vedrane Bilan, javnog bilježnika u Splitu, a kojim ugovorom je darovatelj darovao daroprimateljici svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (točka 1. stavak I izreke), da se utvrdi da su on i VŠ suvlasnici svaki za 1/4 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (točka 1. stavak II izreke), da ga se ovlasti da temeljem ove presude može izvršiti upis prava suvlasništva za ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice (točka 1. stavak III izreke), da je tužena dužna u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak, ali samo ako se bude protivila ovoj tužbi (točka 1. stavak IV (pogrešno naznačen kao stavak III)) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.900,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate (točka 2. izreke).

2. Protiv navedene presude, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), kao i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje pobija presudu i zbog povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode i predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te joj dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan darovni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice 4. lipnja 2014., ovjeren 30. lipnja 2014. kod Vedrane Bilan, javnog bilježnika u Splitu, a kojim ugovorom je tužitelj darovao tuženici ½ dijela svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta i da s obzirom da nije došlo do prave predaje nekretnine tuženici da je isti ništetan i da se radi o prividnom ugovoru jer je ugovor sklopljen isključivo da bi se izbjegla ovrha zbog neplaćanja dospjelih obveza prema trećim osobama.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u provedenim dokazima, izreka ne proturiječi razlozima presude te se presuda može ispitati. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju upire tužitelj.

7. Neosnovano žalitelj navodi da sud nije odlučio o dijelu zahtjeva jer je odbacio tužbu zbog formalne kvalifikacije, a nije riješio meritum – postoji li pravni posao ili ne budući sud prvog stupnja nije odbacio tužbu, već je odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti.

8. Nadalje nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju presude izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, odnosno u obrazloženju je naveo razloge zbog kojih je određenim dokazima povjerovao, a zbog čega druge dokaze smatra neuvjerljivim. Također je iznio razloge zbog kojih je na utvrđeno činjenično stanje primijenio određeno materijalno pravo.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da je na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a, a niti je osnovan žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da su tužitelj ZŠ kao darovatelj i VŠ, kao daroprimateljica 4. lipnja 2014. sklopili ugovor o darovanju kojim darovatelj daruje daroprimateljici svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] [adresa],

- da je u čl. 3. ugovora navedeno da daroprimateljica sa zahvalnošću prima dar i da danom sklapanja ugovora stupa u neposredni posjed, odnosno suposjed darovane nekretnine,

- da ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, već je na ugovoru ovjeren samo potpis darovatelja,

- da je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama 3. srpnja 2014., odnosno tuženica je kao daroprimateljica upisana u ½ djela kao suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] [adresa],

- da je tuženica 1. srpnja 2014. kao zakupodavac sa tvrtkom „Argentum Still d.o.o.“, kao zakupoprimcem sklopila ugovor o zakupu nekretnine označene kao čbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Šucurac,

- da iz zapisnika Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću od 26. studenog 2014. proizlazi da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], sud utvrdio kako je novom izmjerom izvršena materijalna dioba kat. čest. [katastarska čestica] te da tuženici u vlasništvo pripada novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] [adresa] u cijelosti,

- da je tuženica 25. rujna 2015. kao zakupodavac sa tvrtkom „My Floor“, kao zakupoprimcem sklopila ugovor o zakupu nekretnine označene kao čbr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] Šucurac,

- da je tuženici kao poreznom obvezniku na temelju poreznog rješenja utvrđena osnovica i mjesečni predujam poreza i prireza na dohodak od imovine s osnova mjesečnog najma skladišnog prostora u Kaštel Sučurcu tvrtki Argentum Still te poslovnog prostora u Kaštel Sučurcu tvrtki My Floor d.o.o.,

- da je tuženica kao obveznik naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade poslovne namjene izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Šućurac, a na temelju rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Grada Kaštela od 8. srpnja 2016. u obvezi platiti naknadu u iznosu od 12.667,50 kn, a koju je i platila 25. kolovoza 2016.,

- da je tuženica temeljem rješenja Hrvatskih voda od 11. veljače 2019. obveznik plaćanja vodnog doprinosa za nezakonito izgrađenu građevinu na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u visini od 7.476,00 kn,

- da je tuženici kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene građevine na čest. zem. [katastarska čestica] (n.i. 4460/2) K. O. [katastarska općina] Šućurac rješenjem o komunalnom doprinosu utvrđen komunalni doprinos u visini od 25.231,50 kn, a koji iznos je tuženica platila 28. travnja 2017.,

- da je rješenjem o izvedenom stanju od 19. listopada 2016. ozakonjena završena, polugrađena zahtjevna zgrada poslovne namjene izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (nova izmjera 4640/2) K. O. [katastarska općina] [adresa], te da je podnositelj zahtjeva 2013. bio tužitelj, kao i da je 2. listopada 2015. pisanim putem zatražio da se izvrši brisanje njega kao podnositelja zahtjeva te da se kao novi podnositelj navodi tuženica,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-725/2017 od 15. lipnja 2018. razveden brak između parničnih stranaka te da je tužitelj u navedenom postupku naveo da je bračna zajednica prestala u kolovozu 2015., a tuženica je navela da je ista prestala u siječnju 2015., kada je tužitelj otišao u Njemačku,

- da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi postupak pod poslovnim brojem Ps-31/21 i to po tužbi oca tužitelja protiv tuženice i zajedničke djece ovdje stranaka radi njihovog iseljenja iz stana koji je u vlasništvu oca tužitelja, te da je otac tužitelja u navedenom postupku naveo da su stranke prestale živjeti skupa od odlaska tužitelja na rad u inozemstvo, te da je među stankama već ranije bilo problema za koje je on kasnije saznao i da je od tuženice očekivao da se iseli iz predmetnog stana jer je od njegova sina (ovdje tužitelja) temeljem ugovora o darovanju stekla nekretninu u Kaštelima, od prodaje koje je mogla sebi kupiti stan,

- da su tužitelju u razdoblju od 2010. do 9. travnja 2019. izdana četiri rješenja o pljenidbi novčanih sredstava koja se odnose na 2013.,

- da su tužitelju izdana rješenja od Porezne uprave o pljenidbi novčanih sredstava 2013., a radilo se o dugovanju za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinos za zaštitu na radu,

- da je postojala volja parničnih stranaka da se sklopi ugovor o darovanju,

- da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o darovanju već formirao svoju volju o zatvaranju obrta i odlasku na rad u inozemstvo,

- da do sklapanja darovnog ugovora između parničnih stranaka nije došlo zbog izbjegavanja prisilne naplate poreza,

- da je tužitelj darovanjem predmetne nekretnine želio urediti imovinske odnose sa tuženicom te osigurati egzistenciju tuženice i njihove zajedničke djece

- da je tužitelj znao da će se nekretnina iznajmiti ,

- da tuženica tužitelju nije isplaćivala dio zakupnine koju je ostvarila na temelju naprijed navedenih ugovora o zakupu.

11. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim njegova ocjena dokaza u izvedenim dokazima nema podlogu.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a u vezi čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) kada je utvrdio da darovni ugovor sklopljen 4. lipnja 2014. nije ništetan.

13. Naime, odredbom čl. 482. ZOO-a, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.) te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.).

14. Odredbom čl. 10. ZVDSP-a propisano je da osoba koja ima faktičku vlast glede neke stvari, njezin je posjednik (st. 1.) te da onaj tko svoju faktičku vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. (st. 2.) Dakle neposredan posjed stvari ima osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetni ugovor o darovanju sklopljen u pisanom obliku i da isti nije ništetan bez obzira što nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, budući je odmah došlo do stvarne predaje darovane nekretnine u posjed. Da je tužitelj nekretninu koja je predmet ugovora o darovanju predao u neposredan posjed tuženici proizlazi iz provedenih dokaza (legalizirala je nekretninu, provela građevinske radove, iznajmila je nekretninu odmah po sklapanju ugovora o darovanju i ubirala plodove u obliku najamnine, plaćala porez na dohodak od imovine s osnova mjesečnog najma, vršila građevinske radove na nekretnini itd.). Dakle, tuženica je imala neposredan posjed stvari, jer neposredno vršila vlast nad nekretninom koju joj je tužitelj darovao, odnosno tuženica se voljom tuženika našla u položaju da može izvršavati vlast glede stvari budući joj za korištenje ili raspolaganje sa darovanom nekretninom nije bila potrebna suglasnost tužitelja.

16. Nadalje, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne radi o prividnom (simuliranom) ugovoru o darovanju jer ocjenom provedenih dokaza, a koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da je postojala volja stranaka za sklapanjem ugovora o darovanju te da isti nije bio sklopljen radi izbjegavanja prisilne naplate poreza.

16.1. Međutim tu valja naglasiti da i u situaciji kada bi se radilo o prividnom ugovoru o darovanju, njegova posljedica ne bi bila ništetnost, kako to pogrešno tvrdi tužitelj, već se takav ugovor smatra nepostojećim pravnim poslom koji kao takav nema pravni učinak među strankama. Dakle isti ne samo da nije ništav, nego nije ni nastao. (Vrhovni sud RH je navedeno pravno shvaćanje zauzeo u svojim odlukama Rev 1489/2018-2 od 7. travnja 2021., Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021., Rev 748/2019-2 od 14. ožujka 2023.).

17. Slijedom navedenog osnovan je zaključak suda prvog stupnja da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju, kao i zahtjev da se utvrdi da su on i tuženica suvlasnici svaki za 1/4 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da ga se ovlasti da temeljem presude može izvršiti upis prava suvlasništva za ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice.

18. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Naime, tužitelj je izgubio spor pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženici naknaditi troškove parničnog postupka. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, budući drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime tužitelj u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka ne navodeći razloge, odnosno isto ničim ne obrazlaže pa takav žalbeni razlog ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Nadalje, ovaj sud je odbio zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, jer isti nije bio potreban za odlučivanje (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 13. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos