- 1 -              Poslovni broj: Usž-2150/23-2

Poslovni broj: Usž-2150/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. D. iz K., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-525/2022-11 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-525/2022-11 od 10. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-112-07/22-01/48, urbroj: 566-01/10-22-4 od 8. ožujka 2022.

2.              Rješenjem tuženika od 8. ožujka 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 7. siječnja 2022. kojim se utvrđuje da tužiteljici kao medicinskoj sestri, državnoj službenici Zatvora u Z., raspoređenoj na radno mjesto medicinski tehničar/sestra u Odjelu zdravstvene zaštite zatvorenika, utvrđeno u Prilogu II. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave pod oznakom 10.6.14.4. i rednim brojem 61., prestaje državna služba otkazom jer nije zadovoljila na probnom radu, odnosno ocijenjena je ocjenom "ne zadovoljava" (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja se utvrđuje da državna služba na neodređeno vrijeme tužiteljici prestaje zaključno s danom 31. kolovoza 2021., a u točki III. izreke se navodi da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

              Nastavno u žalbi tužiteljica upire na niz povreda pravila postupka, ukazujući na razloge zbog kojih smatra da je uslijed propusta u ocjeni njezinog probnog rada došlo do donošenja nezakonite odluke.

              Tužiteljica u žalbi iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a posebno ističe da kao medicinska sestra radi više od dvadeset godina. Dodaje da je ocjena njezinog rada u predmetnom slučaju paušalna i subjektivna, a ukazuje i na probleme u organizaciji odjela u kojem je radila i na vrlo stresne uvjete rada. Smatra da niti u nastavku postupka nisu otklonjene nepravilnosti na koje se u ranijem postupku ukazivalo, jer se ocjena njezinog rada i dalje temelji na subjektivnoj ocjeni službenice T. M., koja u vrijeme rasporeda tužiteljice na predmetno radno mjesto nije ni bila voditelj odjela, zbog čega tužiteljica dovodi u sumnju način praćenja njezinog rada i ocjenu koja se na tome temelji. Dodaje i da je državna službenica T. M., nakon odlaska tužiteljice, smijenjena sa mjesta voditelja odjela od strane sindikata. Tužiteljica ukazuje  i na radnje koje imaju obilježje mobinga, a koje su počinili državni službenici T. M., dr. L. K. i upravitelj, a koji je, osim navedenog, prihvatio podatke o radu tužiteljice bez posebne provjere, iako ga je obavljala stručno i savjesno, zbog čega se prestanak službe temelji na neistinitim tvrdnjama pobliže navedenih službenika.

              Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica traži da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, rješenja javnopravnih tijela i povratak na predmetno radno mjesto, a ukoliko je potrebno ponovni probni rad koji će biti pravilno ocjenjen.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

8.              Iz podataka spisa dalje proizlazi da je tijekom provedenog upravnog spora održana rasprava dana 3. ožujka 2023. i time je sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, omogućeno strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

9.              Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iscrpno obrazložio sve razloge zbog kojih tuženikovo rješenje ocjenjuje zakonitim, uz prethodnu ocjenu o pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Prethodno tome je sud ocijenio pravilno utvrđenim i bitne činjenice koje su upravna tijela utvrdila tijekom postupka, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja koja su odlučna za donošenje zakonite odluke je tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužbeni navodi nisu osnovani, a za iznesene zaključke je dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku.

10.              Odredba članka 53. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS) propisuje da se osobe u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad, a stavak 3. tog članka Zakona propisuje da za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom probni rad traje tri mjeseca. Daljnjim člankom 54. ZDS-a propisani su uvjeti i način provođenja probnog rada, koji rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.

11.              Prema članku 55. stavku 1. ZDS-a na kraju probnog rada državni službenik se ocjenjuje ocjenom: a) "zadovoljava", kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika može očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta; b) "ne zadovoljava", kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika ne može očekivati da će službenik uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta. Prema stavku 2. istog članka Zakona službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada, a stavkom 3. tog članka je propisano da ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku iz stavka 2. istog članka, smatra da je službenik zadovoljio na probnom radu.

12.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je ranije prvostupanjsko rješenje od 31. kolovoza 2021. poništeno tuženikovim rješenjem od 17. studenoga 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti. Iz podataka spisa, kao i sadržaja prvostupanjskog rješenja proizlazi da su nepravilnosti nastale u svezi ovlasti za praćenje i ocjenu cjelokupnog razdoblja probnog rada tužiteljice u ponovnom postupku otklonjene. Dalje proizlazi da je tužiteljica na temelju rješenja upravitelja Zatvora u Z., klasa: UP/I-112-02/21-01/278, urbroj: 514-10-06-14-05-01/2-21-01 od 31. svibnja 2021. primljena u državnu službu na neodređeno vrijeme na radno mjesto medicinski tehničar/sestra u Odjelu zdravstvene zaštite zatvorenika, uz obvezni probni rad u trajanju od tri mjeseca. Rješenjem o rasporedu od 1. lipnja 2021. tužiteljici je utvrđen dan početka rada s danom 1. lipnja 2021. i raspored na predmetno radno mjesto, a u točki IX. izreke tog rješenja se utvrđuje da će neposredno nadređena službenica, voditeljica Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, pratiti i ocijeniti rad službenice za vrijeme obavljanja probnog rada na radnom mjestu na koje je raspoređena u vremenu od tri mjeseca od dana rasporeda.

13.              Sa tim u vezi valja reći da su za vrijeme trajanja probnog rada tužiteljice poslove voditeljice odjela po nalogu čelnika tijela (upravitelja Zatvora u Z.) obavljale dvije službenice – prvo L. K., doktorica medicine u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 18. srpnja 2021., a potom T. M.., medicinska sestra, u razdoblju od 19. srpanja do 31. kolovoza 2021., o čemu spisu predmeta prileže rješenja upravitelja Zatvora u Z. Time je otklonjen ranije utvrđeni nedostatak na koji je tuženik ukazao u rješenju od 17. studenoga 2021.

14.              Prvostupanjski sud je u osvrtu na tužbene navode pravilno zaključio da mjerodavne zakonske odredbe ne propisuju postupak odnosno način praćenja i ocjenjivanja službenika za vrijeme probnog rada, već poslodavac po slobodnoj procjeni određuje način na koji će pratiti i ocijeniti službenika na probnom radu i potom odlučiti hoće li ga zadržati u službi ili neće. Pri tome je sud prihvatio pravilnim obrazloženje tuženika da je smisao instituta probnog rada upravo da se poslodavcu omogući da u vrijeme trajanja probnog rada provjeri radne sposobnosti i osobine službenika nakon što mu je omogućeno da obavlja radne zadatke radi kojih je i primljen u službu, tj. da je autonomno pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje. Sukladno tome i da nezadovoljstvo poslodavca ostvarenim rezultatima rada koje dovodi do donošenja ocjene da službenik ne zadovoljava na probnom radu predstavlja zakonitu osnovu za otkazivanje državne službe.

15.              Slijedom iznesenog, a kako je primijenjenim zakonskim odredbama koje uređuju institut probnog rada propisano da čelnik tijela ima ovlast odrediti nadređene službenice koje prate probni rad i ima ovlast njihovu ocjenu prihvatiti ili ne, nezadovoljstvo tužiteljice s prihvaćanjem ocjene nadređenih službenica samo po sebi ne utječe na drugačiji ishod postupka. Stoga pravilno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude da nije ni potrebno posebno utvrditi osnovanost navoda tužiteljice ili navoda neposredno nadređenih službenica koje su pratile i ocjenjivale probni rad tužiteljice.

16.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud prihvaća zaključke i stajališta prvostupanjskog suda da je postojala zakonska osnova za donošenje prvostupanjskog rješenja, a potvrđujući tuženikovo rješenje zakonitim, dao je valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a, a tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.

17.              Slijedom navedenog, tužiteljica žalbenim razlozima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, tim više jer u bitnom ponavlja iste razloge koje je isticala i u tužbi te tijekom upravnog spora, a o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitova, dok je sa zaključcima iznesenim u obrazloženju pobijane presude i ovaj Sud suglasan. Stoga je, utvrdivši da je pobijana presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primijenjenog mjerodavnog prava, a žalbeni razlozi neosnovani, ovaj Sud na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 11. listopada 2023.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.