REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-29/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak i 101/2017. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-99/2019 od 17. listopada 2025., podignutog protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 7. lipnja 2018., broj K-326/16-26 i rješenje Općinskog suda u Zadru od 10. rujna 2018., broj Kv-183/18, u sjednici održanoj 27. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 7. lipnja 2018., broj K-326/16- 26 i rješenje Općinskog suda u Zadru od 10. rujna 2018., broj Kv-183/18 povrijeđen zakon u odredbi članka 145. stavka 2. točke 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), pa se to pravomoćno rješenje ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 7. lipnja 2018. broj K-326/16-26, na temelju članka 148. stavka 4. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 7. te stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014. i 70/2017. - dalje: ZKP-17.) djelomično je prihvaćen zahtjev za naknadom troškova kaznenog postupka zastupanja oštećene GH u ukupnom iznosu od 46.421,25 kuna te je naloženo okrivljenom RH da navedeni iznos uplati na žiro račun punomoćnika oštećenice.
1.1. Potom je rješenjem Općinskog suda u Zadru od 10. rujna 2018. broj Kv-183/18, prihvaćanjem žalbe okrivljenog RH, preinačeno prvostupanjsko rješenje tog suda na način da se djelomično prihvaća zahtjev za naknadom troškova kaznenog postupka zastupanja oštećene GH u ukupnom iznosu od 13.281,25 kuna te je naloženo okrivljenom RH da navedeni iznos uplati na žiro račun punomoćnika oštećenice.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) je protiv navedenog pravomoćnog rješenja podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede Zakona o kaznenom postupku „u odredbi članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08.“, s prijedlogom da se pravomoćno rješenje ukine te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavak 4. ZKP-a o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji na istu nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu ističe da se obje odluke Općinskog suda u Zadru, prilikom odlučivanja o troškovima zastupanja oštećene GH u kaznenom postupku protiv okrivljenog RH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11., pogrešno pozivaju na odredbu članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-17. Naime, ta odredba govori o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na druge sudionike kaznenog postupka (nagrada i nužni izdaci branitelja, nužni izdaci privatnog tužitelja, oštećenika kao tužitelja i njihovih zakonskih zastupnika te nagrada i nužni izdaci njihovih opunomoćenika), dok je pitanje prava na naknadu troškova postupka, a koji se odnose na nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika regulirano odredbom članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-17. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je u ovom konkretnom slučaju upravo tu odredbu trebalo i primijeniti, to tim više što se i u obrazloženju pravomoćnog rješenja broj Kv-183/18 od 10. rujna 2018. (stranica 2., II odlomak odozgo), a kada opunomoćeniku oštećenice odbija priznati putni trošak koji se odnosi na putovanje na relacijama Zagreb - Split - Zagreb i Zagreb - Zadar - Zagreb, sam sud poziva upravo na tu odredbu, smatrajući pritom da putni troškovi ne predstavljaju nužne izdatke oštećenice i njezinog opunomoćenika, s obzirom da je oštećenica opunomoćenika mogla izabrati i iz redova odvjetnika u sjedištu suda pred kojim je vođen ovaj kazneni postupak.
6. Osnovano državni odvjetnik u zahtjevu ističe da je sud pri donošenju sporne odluke nepravilno primijenio odredbu članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-17. jer niti ova odredba, a niti bilo koja druga odredba navedenog Zakona ne propisuje nikakva ograničenja oštećeniku u pogledu odabira opunomoćenika koji će ga zastupati u kaznenom postupku odnosno ne postavlja kao uvjet u odabiru osobe opunomoćenika da to mora biti odvjetnik koji svoju djelatnost obavlja u sjedištu suda pred kojim se postupak vodi. Naime, temeljno je pravo oštećenika da u kaznenom postupku u kojem sudjeluje kao oštećena osoba ima pravo i slobodu sam izabrati osobu opunomoćenika, a za koju ima apsolutno povjerenje da će ga u tom predmetu najbolje i najkvalitetnije zastupati. Pritom sjedište njegove pisarnice nije i ne smije biti od bilo kakvog utjecaja na taj izbor, a samim time i na pravo na naknadu nužnih izdataka za tako izabranog opunomoćenika. To stoga što bi u suprotnom, a kada bi se oštećeniku nametala obaveza da mora izabrati opunomoćenika iz reda odvjetnika koji ima sjedište pisarnice u sjedištu suda pred kojim se vodi postupak, ograničavala njegova sloboda izbora i zbog toga bi onda mogao biti neopravdano i neosnovano kažnjen uskratom dosuđivanja troškova postupka na ime nužnih izdataka opunomoćenika.
6.1. Slijedom navedenog, a u situaciji kad je na temelju troškovnika oštećenice, koji predstavlja zahtjev za isplatom troškova, iskazana visina troškova u vidu nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice na ime troškova prijevoza opunomoćenika, sud je bio ovlašten provjeriti samo to jesu li navedeni troškovi doista i nastali, je li njihov iznos ispravno iskazan, te jesu li iskazani troškovi doista nužni, dok svaka drugačija provjera u vezi tih troškova izlazi izvan okvira i ovlasti suda i nema uporišta u prethodno citiranim odredbama ZKP-17.
7. Stoga, sve prethodno iznesene tvrdnje državnog odvjetnika u zahtjevu ovaj sud u cijelosti prihvaća kao ispravne te zbog toga nema niti potrebe za dodatnom argumentacijom jer je evidentno da su navedeni stavovi iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru, u pogledu nužnih izdataka opunomoćenika oštećene pogrešni i u suprotnosti s jasnim zakonskim odredbama koje se odnose na pravo na naknadu troškova oštećenika u kaznenom postupku i na ime putnih troškova.
8. Stoga je trebalo utvrditi da je zahtjev osnovan, a s obzirom na to da je podignut u korist oštećenika, to su oba pobijana rješenja koja čine pravomoćno rješenje ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
9. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja, imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-a presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. studenoga 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
