REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

P-205/2025-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 436,16 EUR/3.286,26 kn uz pripadajuću zateznu kamatu od 22. veljače 2013. nadalje u visini od 12%, a u slučaju promjene prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate, sve u roku od 8 dana.''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.556,95 EUR sa zateznom kamatom od 27. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka za iznos od 343,75 EUR sa zateznom kamatom od 27. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je osiguranik tužitelja ZT, prilikom povratka kući s radnog mjesta, stradao u prometnoj nezgodi dana 27. studenog 1998., a koju je nezgodu skrivio osiguranik tuženika TT upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod društva Mediteran osiguranje d.d., a koje društvo je pripojeno društvu Jadransko osiguranje d.d., sada ADRIATIC OSIGURANJE d.d., ovdje tuženiku. Nadalje navodi da je osiguranik tužitelja u nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede te mu je kao posljedica na navedene nezgode rješenjem tužitelja broj 151973 od 26. svibnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, koje je uzrok navedena ozljeda na radu. Tvrdi da isplatom mirovine trpi štetu te da je u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012. isplatio na ime invalidske mirovine svom osiguraniku iznos od 15.040,06 EUR/113.319,36 kuna, od čega razmjerni dio invalidske mirovine koji predstavlja štetu za tužitelja iznosi 436,16 EUR/3.286,26 kuna. Tužitelj stoga pozivom na odredbe članka 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 76/12, dalje u tekstu: ZOMO) u ovom postupku zahtijeva nastalu mu štetu isplatom invalidske mirovine u navedenom iznosu od 436,16 EUR/3.286,26 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, odnosno od 13. veljače 2013., do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik odgovorom na tužbu ne spori nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju tuženika, ali smatra tužbeni zahtjev neosnovanim jer tvrdi da se u konkretnom slučaju, s obzirom da se zahtjev temelji na rješenju o umirovljenju osiguranika tužitelja od 26. svibnja 2009., primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj 151/05, 36/09 i 78/09, dalje u tekstu: ZOOP), konkretno članak 27. tog Zakona, kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji, između ostalog, obavljaju poslove mirovinskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni dio mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik tako navodi da obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu i to samo u visini te razlike. Nadalje, tuženik tvrdi da je utuženo potraživanje neosnovano i iz razloga što bi osiguranik tužitelja nužno bio u starosnoj mirovini od 1. siječnja 2010. nakon čega tužitelj isplatom mirovine svom osiguraniku ne trpi nikakvu štetu. Tuženik spori i uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Slijedom svega navedenoga, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti.

3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 27. ožujka 2013. kojim tvrdi da je u konkretnom predmetu neprimjenjiv ZOOP tvrdeći da tuženik za naknadu štete odgovara prema odredbama čl.- 160. do 166. ZOMO koji je lex specialis u području mirovinskog osiguranja. U bitnome nadalje ističe da je tuženikovo osporavanje uzročno-posljedične veze paušalno i ničime potkrijepljeno jer je u spis dostavio nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka, koji nalaz je javna isprava oborive presumpcije istinitosti, kao i prijavu o ozljedi na radu i zapisnik o očevidu, iz čega jasno proizlazi koje su ozljede zadobivene i na koji način.

4. Tijekom postupka tuženik je sporio odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne nezgode, međutim, podneskom od 3. ožujka 2015. istu je priznao.

5.1. Ovaj sud je 13. siječnja 2016. donio presudu poslovni broj P-560/2013 (list 137. do 141. spisa), protiv koje presude je tuženik izjavio žalbu. Odlučujući povodom žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 2338/2016-2 od 27. kolovoza 2018. ukinuo navedenu presudu poslovni broj P- 560/2013 u točkama I. i III. izreke te je predmet vratio u tom dijelu na ponovno suđenje (presuda je postala pravomoćna u točki II. izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 436,16 EUR/3.286,26 kuna u razdoblju od 13. veljače 2013. do 21. veljače 2013).

5.2. Tijekom ponovljenog postupka tuženik je povukao dokazne prijedloge u pogledu osporene uzročno posljedične veze, odnosno povukao je dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku specijalisti medicine rada.

5.3. Ovaj sud je potom donio presudu poslovni broj P-2350/2018-40 od 1. ožujka 2019. (list 195. do 199. spisa) kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 654,49 EUR/4.931,25 kuna sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2019. do isplate. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu povodom koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 7. siječnja 2022. donio presudu poslovni broj Pž-3413/2019- 2 kojom je preinačena navedena presuda poslovni broj P-2350/2018-40 u točkama I. i II. izreke te je suđeno da se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 436,16 EUR/3.286,26 kuna sa zateznim kamatama od 13. veljače 2013. do isplate te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 654,49 EUR/4.931,25 kn sa zateznim kamatama.

5.4. Protiv citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3413/2019-2 tuženik je podnio 30. ožujka 2022. prijedlog za dopuštenje revizije temeljem kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-2840/2022 od 6. rujna 2022. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv iste u odnosu na pitanje: „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode – a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – mjerodavne odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO/98 i ZOMO)?". Tuženik je po dopuštenju podnio reviziju 28. prosinca 2022. povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj Rev-265/2023-2 od 3. srpnja 2024. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3413/2019 od 7. siječnja 2022. te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 296. do 300. spisa) nakon čega je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-4501/2024-2 od 4. prosinca 2024. ukinuo ranije navedenu presudu ovog suda poslovni broj P-2350/2018-40 od 1. ožujka 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5.5. U bitnome je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci Pž- 4501/2024-2 naveo da je nakon pravnog shvaćanja izraženog u revizijskoj odluci Rev- 265/2023 i drugim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev- 1354/2016 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022.) kao najvišeg suda koji na temelju Ustava Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovog suda održanoj 9. lipnja 2022. promijenjeno pravno shvaćanje tog suda te da promijenjeno pravno shvaćanje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“ te da se stoga na predmetni obveznopravni odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) odnosno odredbe članka 27. tog Zakona. Dakle, za odgovornost društva za osiguranje (tuženika) prema zavodu za mirovinsko osiguranje (tužitelju) relevantan je propis koji, prije svega, uređuje obveznopravni (privatnopravni) odnos između društava za osiguranje s osiguranicima odnosno vlasnicima vozila glede osiguranja njihove odgovornosti za štete nanesene trećim osobama-osiguranje od automobilske odgovornosti. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između ozljeda tužiteljevog osiguranika zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i utvrđene opće nesposobnosti za rad taj sud je ostao kod pravnog shvaćanja iz ranije odluke tog suda koje glasi:

„9.1. S tim u vezi, u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu ističe se da utvrđenja iz navedenog upravnog postupka upućuju na zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika iz predmetne prometne nezgode i njegovog umirovljenja.

9.2. Naime, postojanje navedene uzročno-posljedične veze proizlazi iz sadržaja isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu i to: zapisnika o uviđaju Ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 27. studenog 1998. (list 3. i 4. spisa), prijave o ozljedi na radu (list 5. i 6. spisa) kao i nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 10. prosinca 2008. (list 10.-12. spisa) koje je potvrđeno mišljenjem stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 13. spisa).

10. Kod takvog stanja stvari, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, teret dokazivanja da ne postoji navedena uzročno-posljedična veza je bila na tuženiku, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.“, a koje pravno shvaćanje je, u tom pogledu, u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u presudi poslovni broj Rev-194/2021-2 od 9. travnja 2024., a u kojoj presudi je pitanje navedene uzročno-posljedične veze u ovoj vrsti sporova sveobuhvatno i detaljno analizirano.

6.1. Tijekom ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u zapisnik o uviđaju (list 3. do 4. spisa), prijava o ozljedi na radu (list 5. do 6. spisa), Rješenje br. 151973 od 26. svibnja 2009. (list 7. do 9. spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 10. do 13. spisa), obračun razmjernog iznosa mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2013. za osiguranika ZT (list 14. spisa), obračun isplata invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2013. za osiguranika ZT (list 15. spisa), priopćenje Ustavnog suda Republike Hrvatske sa 1. sjednice održane 17. ožujka 2010. (list 38. do 42. spisa), sudska praksa (list 57. do 121., list 150. do 164., list 169. do 170., list 180. do 190., list 228. do 247. spisa), izvršen je uvid u priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-29/2000 te je izvršen uvid u predmet vođen kod ovdje tužitelja radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu osiguranika ZT.

6.2. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod dokaznih prijedloga da se izvrši uvid u sadržaj ispava koje prileže spisu te u priklopljeni spis Ks-29/2000, dok je odustao od svih drugih tijekom postupka predloženih dokaznih prijedloga osim navedenih.

6.3. Tuženik je u ponovljenom postupku predložio da se izvrši uvid u sadržaj ispava koje prileže spisu, dok je odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje, od prijedloga da se provede sudsko medicinsko vještačenje, kao i od svih eventualno drugih dokaznih prijedloga koje je tijekom postupka predložio.

7. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 436,16 EUR/3.286,26 kuna sa zateznim kamatama od 22. veljače 2013. do isplate, koju tužitelj potražuje kao razmjerni iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku ZT u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012., u svezi s ozljedom na radu iz prometne nezgode koja se dogodila 27. studenog 1998., a koju je nesporno prouzrokovao tuženikov osiguranik TT.

8.2. Ovdje se ističe kako je o tužiteljevom zahtjevu za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos štete koji je prvotno bio naznačen od dana podnošenja tužbe odlučeno prvotno donesenom presudom poslovni broj P-560/2013 na način da je taj zahtjev odbijen za razdoblje od 13. veljače 2013. do 21. veljače 2013. (točka II. izreke), a u kojem dijelu je navedena presuda postala pravomoćna (navedena presuda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2338/2016 samo u točkama I. i III. izreke.

9. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

10. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporna uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja ZT. Iz tvrdnji stranaka istaknutih tijekom postupka među strankama je sporno imaju li se u konkretnom slučaju primijeniti relevantne odredbe ZOMO-a ili ZOOP-a, konkretno odredba članka 27. tog zakona.

11. U odnosu na sporno postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja ZT ističe se da utvrđenje iz upravnog postupka koji je proveden upućuju na zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika iz predmetne prometne nezgode i njegovog umirovljenja. Naime, postojanje navedene uzročno-posljedične veze proizlazi iz sadržaja isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu i to: Zapisnika o uviđaju Ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 27. studenog 1998. (list 3. i 4. spisa), Prijave o ozljedi na radu (list 5. i 6. spisa), kao i nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 10. prosinca 2008. (list 10. do 12. spisa) koje je potvrđeno mišljenjem stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 13. spisa). Kod ovakvog stanja stvari teret dokazivanja da ne postoji navedena uzročno-posljedična veza je bila na tuženiku, međutim, tuženik je odustao od prijedloga da se na tu okolnost provede vještačenje po vještaku medicine rada slijedom čega nije s uspjehom osporio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja ZT pa je taj prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim te je ovaj sud ocijenio da postoji uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja.

12. Iz ranije citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-265/2023 od 3. srpnja 2024., kao i pravnog shvaćanja tog suda sadržanog u brojnim odlukama, primjerice broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., proizlazi da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

13. Valja naglasiti, kako je to i u ranije citiranoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4501/2024 navedeno, da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, održanoj za vrijeme trajanja ovog postupka 9. lipnja 2022,. u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izmijenjeno dotadašnje pravno shvaćanje, i to na način da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je ZOOP kao lex specialis stupio na snagu 1. siječnja 2006., kao i imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012., u konkretnom je postupku mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

15. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP-a). Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Dakle, u smislu gore navedene odredbe tuženikova obveza postoji ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

17. S obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog predmetne ozljede na radu, a što je razvidno iz rješenja tužitelja na listu 7. do 9. spisa, te nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti na listovima 10. do 13. spisa, ne postoji tuženikova obveza na naknadu štete jer da bi takva obveza u smislu ranije citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a postojala, invalidska mirovina koju osiguranik prima mora biti veća od mirovine u slučaju ozljede na radu te bi u tom slučaju šteta predstavljala razliku između razmjerne mirovine za slučaj ozljede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju takva razlika ne postoji jer je tužitelj svom osiguraniku i isplaćivao invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede na radu, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je isplaćivana invalidska mirovina upravo zbog ozljede na radu pa tužitelju šteta nije niti nastala jer nema razlike između mirovine koja mu je utvrđena rješenjem tužitelja i mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju ozljede na radu s obzirom da mu je upravo i isplaćivana mirovina u slučaju priznate mu ozljede na radu.

18. Slijedom navedenog tužitelj nije dokazao postojanje štete, odnosno nije dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a jer nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa stoga ne postoji tuženikova obveza naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine slijedom čega je temeljem navedene odredbe ZOOP-a i odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 322. i 323. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

20. Tuženiku je tako kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 12. rujna 2013. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 6. veljače 2014. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 24. veljače 2015. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak sastava podneska od 2. ožujka 2015. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 6,25 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 30. studenog 2015. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak sastava žalbe od 20. siječnja 2016. (Tbr. 10.1. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 31,25 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 5. veljače 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

-trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 30. ožujka 2022. (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR

-trošak sastava revizije (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR

- trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR

- trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,09 EUR, odnosno ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 1.556,95 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

22.1. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova odbijen je u odnosu na neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 11. rujna 2013. jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim s obzirom da je navedeni podnesak predan u spis na ročištu održanom 12. rujna 2013. za pristup na koje ročište je tuženiku priznata zatražena naknada u cijelosti i na kojem ročištu je mogao i morao iznijeti sve navode iz tog podneska i dostaviti Priopćenje od 17. ožujka 2010. na koje se u tom podnesku poziva. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 3. ožujka 2015. (datiran s 2. ožujkom 2015.) iz razloga što se prema sadržaju tog podneska radi o kategoriji tzv. ostalih podnesaka za koje je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife, u kojoj visini mu je taj trošak i priznat. Također je tuženikov zahtjev odbijen u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije iz razloga što mu za sastav tog prijedloga prema Tbr. 10.5. Tarife pripada nagrada iz Tbr. 7.1. Tarife s povećanjem od 50%, a ne s povećanjem od 100% kako je to tuženik zatražio. Tuženikov zahtjev je nadalje odbijen u odnosu na neosnovano zatraženi trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2025. jer mu taj trošak nije ni nastao s obzirom da navedeno ročište nije niti održano.

22.2. Stoga je tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka odbijen za ukupni iznos od 343,75 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.