Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1988/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica u Puntu, protiv tuženika CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku poslovni broj P-165/2024-21 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku poslovni broj P-165/2024-21 od 4. srpnja 2025.

-potvrđuje u točki I. izreke,

-preinačuje u točki II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"II. Utvrđuje se da je tužiteljica EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 17. studenog 2022. prikazan oznakama C, D, E i F, u površini od 6 m2.".

-preinačuje se odluka o troškovima sadržana u točki III. izreke i sudi:

"Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 22. srpnja 2022. i Dopuni istog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2022. prikazan oznakama G, H, I, J i K, u površini od 4m2.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 17. studenog 2022. prikazan oznakama C, D, E i F, u površini od 6 m2.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.026,94 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu u kojem je tužiteljica tražila da ju se ovlasti kod nadležnog tijela provesti prijavni list i ishoditi odluku kojom se dio nekretnine naveden u točki I. ove presude utvrđuje dijelom okućnice na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

2.Protiv te odluke žalbu podnosi tuženik a iz sadržaja žalbe proizlazi kako prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojemu je tužbeni zahtjev prihvaćen te u odluci o troškovima postupka (točka I., II. i III. izreke) iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Inače drži kako tužbu treba odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, jer tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine ali nigdje ne traži i uknjižbu tog cijepanog dijela, pa presuda ne bi bila ovršiva jer se tužiteljica ne bi mogla uknjižiti i tuženik bi ostao upisan. Ustraje u poricanju poštenog posjeda na strani tužiteljice i njezinih prednika tvrdeći kako je barem od 1976.- kada je obavljena nova izmjera pa do tužbe, po izjavi tužiteljice, posjed nepošten, a tuženik je sam i preko svog prednika UF u poštenom posjedu najmanje 50 godina. Poriče istinitost kazivanja svjedoka predloženih po tužiteljici navodeći kako se na iskaz onih predloženih po tuženiku sud ne osvrće (JF i VF) i ne obrazlaže zašto ih ne prihvaća, držeći kako time sudi suprotno očiglednim iskazima svjedoka što smatra bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a napominjući kako je upravo zbog ponašanja tužiteljice prednik tuženika UF odlučio prodati nekretninu “fureštu“ kojega do tada nije vidio a ne za isti novac tužiteljici kao domaćoj osobi. Žalbeni je prijedlog žalbu prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev obvezom tužiteljice na naknadu troškova postupka tuženiku,

2.2. Tužiteljica je odgovorila na žalbu predlažući je odbiti.

3. Žalba tuženika djelomično osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 22. srpnja 2022. i Dopuni istog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2022. prikazan oznakama G, H, I, J i K, u površini od 4m2 kao i zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 17. studenog 2022. prikazan oznakama C, D, E i F, u površini od 6 m2.

5.O navedenom zahtjevu prvostupanjski je sud odlučio na temelju slijedećih utvrđenja:

-kako je 8. lipnja 1977. sklopljen kupoprodajni ugovor između TF pok. E i RF žene C kao prodavatelja te LF. E kao kupca, koji je pohranjen i u zbirci isprava Z-2037/87 (list 13-14 spisa) a predmet prodaje bila je “k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (gr.č. 50/5) i sve što čini navedenu k.č., a u naravi stara kuća u [adresa] sa pripadajućim dvorištem, stubištem i vrtom - sve uz kuću, što su posjedovali i koristili prodavatelji “,

-kako su LF udovu E rođenu U umrlu 1987. naslijedili sin HF i snaha RF, oboje iz [adresa], na temelju oporuke (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku posl. br. O-206/87-9 od 11. svibnja 1988.-list 15 spisa), dok je GF na temelju zakona i ustupa naslijedila supruga RF, a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je predmet ostavinske rasprave (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli posl. br. O-486/92 iza pok. HF-list 16),

-kako iz prijepisa posjedovnog lista broj 897 za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao posjednik k. č. [katastarska čestica] upisan UF iz [adresa] (prednik tužitelja) koji je predmetnu nekretninu 2007. prodao tuženiku,

-kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Krku posl. br. P-1130/09 od 15. veljače 2011. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-130/2012- 2 od 26. veljače 2013.) odbijen tužbeni zahtjev (prednice tužiteljice) RF (tužba podnesena 16. listopada 2009.) na utvrđenje da su KF i CF (ovdje tuženik) smetali posjed tužiteljice na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je KF posadila kaktuse a CF dio dvorišta ogradio žicom te da se tuženima naloži uspostava ranijeg stanja, s obrazloženjem da je sud neposrednim opažanjem utvrdio da je posjed RF nesmetan i ničim ograničen te se na prijeporu i dalje nalaze tužiteljičine vaze za cvijeće,

-kako je PF (majka tužiteljice) uputila dopis tuženiku dana 22. srpnja 2010. u kojem tvrdi da je od strane bivšeg vlasnika upoznat da polovicu zemljišta iza njegove kuće (kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sporni vrt iza kuće) koristi njezina obitelj već osamdesetak godina te ga pozvala na uklanjanje tamo odloženih felgi, dasaka, cijevi i automobilskih guma,

-kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Krku posl. br. P-895/10 od 21. veljače 2011. tužiteljima PF, EF (ovdje tužiteljici) i IF (tužiteljičin sin) pružena posjedovna zaštita utvrđenjem da je tuženik CF smetao njihov posjed time što je na zemljištu na dijelu k. č. [katastarska čestica] kojeg koriste tužitelji (predmet spora pod toč. II.) odložio dvije automobilske gume, dva nosača auto guma, metalne cijevi i daske i naloženo mu je iste ukloniti,

-kako je prema izvatku iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 11. kolovoza 2010. utvrđeno je da je PF bila upisana kao vlasnica, a uvidom u izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 11. travnja 2019. da su suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica EF, ŠF i EFE,

-kako su PF i SF protiv ovdje tuženika podnijele tužbu radi smetanja posjeda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (P-1046/07) tvrdeći da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu puta nalazećeg na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je nepovlasno prolazio i pronosio razne stvari te radi zabrane takvog budućeg smetanja, a tužbeni zahtjev tužiteljica je odbijen s obrazloženjem da tuženik nije smetao posjed tužiteljica jer se sporni prolaz i stepenište oduvijek koristilo kao prilaz kući tuženika te da je isti po svom predniku stekao pravo prolaza,

-kako je RF prodala tužiteljici (ugovor o kupoprodaji od 15. veljače 2012.- list 17 spisa) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema aneksu navedenog ugovora od 14. svibnja 2013., a na kojem je RF potpis priznala kao svoj 2. svibnja 2019. (ovjera potpisa pred javnom bilježnicom Marinom Paić Čerin iz [adresa] pod Ov-3270/2019, list 18 spisa) istim se dopunjava Ugovor o kupoprodaji i ugovara da je prodavateljica prodala i predala u posjed kupcu cijelo dvorište ispred navedene zgrade s dijelom unutar k. č. [katastarska čestica], kojeg da je prodavateljica stvarni vlasnik i posjednik i koje je omeđeno zidom na zapadnoj strani i vodolovkom na sjevernoj strani“, što je sve istovjetno i izjavi RF od 2. svibnja 2019. (ovjerenoj u potpisu pred javnom bilježnicom Marinom Paić Čerin iz [adresa] pod Ov-3269/2019; list 19 spisa),

-kako je tužiteljica u bitnome iskazala da je njezina pravna prednica RF boravila u kući na adresi 17. travnja 93 od 1977. godine tijekom ljetnih mjeseci, da se na predmetnom području nalaze četiri kuće (u nizu) vlasništvo SF, PF, RF i UF koji su se 2001. godine dogovarali o popločavanju dvorišta pa je to predloženo i UF, bivšem vlasniku kuće tuženika koji nije bio zainteresiran rekavši kako neće sudjelovati jer će uskoro prodati kuću ali su dogovorili da će on označiti fleksericom u betonu točnu granicu između svog dijela dvorišta i dvorišta RF, što je i učinio prije odlaska u Francusku i na toj granici je postavljena rešetka za vodu odnosno još su se i odmaknuli od te crte kako isti ne bi kasnije imao primjedbe da su ušli u njegovo; a nakon toga UF da je došao u [adresa] i bio zadovoljan izvedenim radovima, 2007. je kuća prodana tuženiku koji se prve dvije godine pridržavao razgraničenja, a 2009. je došlo do prve situacije kada je supruga tuženika krenula čupati cvijeće uz zid čemu su nazočile majka tužiteljice PF i RF i kada im je KF rekla da to nije njihovo vlasništvo, povodom čega je te prigode izvršen uvid u katastarski plan i tek tada se saznalo da postoji međa u vidu dijagonale za koju do tada nitko nije znao, niti njena majka niti RF; RF da je koristila sporni dio dvorišta na način da je tu držala kamenicu i uređivala taj komadić zemlje uz zidić, (vidljiv na listu 25 spisa), a taj dio dvorišta nikada da nije koristio UF; za RF dok je bila odsutna taj dio dvorišta je pometala i održavala cvijeće tužiteljičina majka PF; u odnosu na vrt iza kuće iskazala je da je uzurpacija također počela 2009., polovica tog vrta da je pripadala kućnom broju 95 koji je bio vlasništvo njezine majke i na toj polovici da se nalazilo stablo marelica koju da je posadila tužiteljica, njezina kćer i njezin bivši dečko i to još 1988.-1989., a prva u posjedu tog dijela vrta da je bila DF, teta njenog oca, pri čemu je među činio kanalić u zemlji; u dopunskom iskazu tužiteljica tvrdi kako je vrt iza kuće na kojem je stablo marelice u posjedu njezine obitelji možda više od sto godina u koji je stupio njezin pradjed ĆF tako što mu je susjed UF na ime duga prepustio to zemljište, što su joj pričali roditelji i teta, da je obradu vršila njezina majka do osamdesetih a kasnije ona te posadila marelicu i taj dio je koristila kao vrt koji je pripadao kući pod kbr 95 (Orlić) a neovisno od kuće kbr.93 koji je kupila od RF,

-kako je prema iskazu tuženika njemu prodavatelj UF na terenu pokazao što mu prodaje pa mu je tako pokazao da međa ide na trokut a dvorište da je bilo zajednički ulaz za kuće na kućnom broju 91., 93. i 95. i da je tuda imao pravo prolaza jer je to bio jedini prolaz; tvrdi da sporni dio dvorišta nije odmah koristio na način da je tu nešto držao iz razloga što je RF imala pravo korištenja „šterne“ (cisterne) koja se nalazila ispred njegove konobe, a čim je isplatio RF njezino pravo na cisternu da je tu počeo odlagati stvari te da mu je UF rekao da zbog cisterne nije popločeno dalje od odvoda za vodu te da je kamenica njegova, dok u odnosu na vrt iza kuće tvrdi da je vrt koristio na način da je odlagao stvari a nije mogao koristiti dio gdje je marelica da ju ne uništi,

- kako je svjedokinja MF, (čiji je suprug FF je bio brat RF) iskazivala da je zbog obiteljskih odnosa a i činjenice da živi u blizini puno boravila u predmetnom dvorištu pa joj je poznato da je zemljanu površinu koja se nalazi na prijeporu koristila RF zvana "J", a kamenicu koja se i sada nalazi tu da je postavio na to mjesto "J" i njegov šogor, čemu da je ona nazočila i detaljno opisala kako se sjeća da ih je pitala kamo će s tim a „J“ da joj je odgovorio da će ju staviti na mejaš (među), pri čemu pod V" misli na RF i C koji su prodali kuću i dvor LF; prema njenom saznanju međa ide ravno prema fasadi a sjeća se i da je otac UF rekao njezinoj šogorici "do tuda je moje" pokazavši s palicom te da preko ne smije ići osim na „šternu“; njezina šogorica da je u vrijeme popločavanja dvorišta razgovarala sa starim UF koji joj je pokazao do kuda je njegovo a ona ako želi postaviti rešetku za vodu neka ju stavi na svoje jer da se on držao mejaša odnosno fasade; i nakon popločavanja dolazila je kod šogorice a prolazio je tuda i UF jer je imao pravo prolaza budući je na mjestu sadašnjeg ulaza u kuću tuženika ranije bio vrt; često su sjedili upravo na prijeporu gdje bi iznijeli stolice i tome se nitko od UF nije protivio; kako nije odmah bilo spora oko međe već tek nakon godinu ili dvije i da je njezina šogorica razgovarala s tuženikom o nekakvom trokutu i rekla da međa ide prema fasadi; određeno je iskazala kako tuženik nije odlagao niti crijepove niti bicikle na spornom dijelu, nije vidjela niti žicu, a u odnosu na vrt iskazala je da je dio vrta i to gornji koristila PF a osobno ju je vidjela kako bere peršin i to prije dvadeset godina a tada nije bilo posađeno stablo marelice već prije 15 godina, a PF je vidjela otprilike 15 godina prije nego je marelica posađena,

-kako je svjedokinja BF (sestra prednice tužiteljice RF) iskazala da je njezina sestra dolazila u tu kuću ljeti i koristila kuću i dvor, a kuću i dvor kupila je svekrva RF LF 1977.; iz pričanja joj je poznato da su kamenicu stavili prijašnji vlasnik AF "Kogić" i OF "T" a izvukli su ju iz konobe; UF su imali pravo prolaza po dvorištu, sjeća se da je kod dogovaranja o popločavanju bilo govora o ucrtavanju do kuda njezina sestra može popločiti; kada je tuženik kupio kuću u početku da je sve bilo dobro; sestra joj se žalila na stepenice da su napravljene preblizu međi, a 2009. se počelo prvi puta spominjati da dio dvora nije njezin; UF da nikada nije govorio da bi međa išla dijagonalno a dolazio je nakon popločavanja,

-kako je svjedok JF iskazao da mu je UF nudio kuću na prodaju i prilikom zajedničkog obilaska predmeta prodaje rekao mu kako bi prema susjednoj kući međa išla u koso, a pokazao mu je i skicu iz katastra, sjećao se i da je UF pitao kako to da bi međa išla dijagonalno na što mu je ovaj odgovorio da nije bio prisutan kad je vršeno popločavanje; a prilikom dopunskog saslušanja je iskazao da nije bio straga u vrtu ali ga je gledao s prozora, vrt da je tada bio neobrađen, pokriven travom i tamo se nalazila voćka za koju da mu je UF rekao da ju je posadila tužiteljica ali da se on neće oko toga svađati; nije se mogao sjetiti da bi postojala međa između, nije ga puno zanimao vrt jer nekretninu nije namjeravao kupiti, dok ga je s druge strane međa naprijed zanimala pa da mu ju je zato UF pokazivao i rekao da bi išla u koso, a rešetku, kamenicu ili popločenje nije vidio jer je stajao u vrtu iza zida od UF gdje se sada nalazi parkiralište i dvorište ispred kuće tuženika; a svjedokinja VF bitno je istovjetno iskazala kao i suprug joj JF,

-kako je svjedok ĐF iskazivao glede vrta iza kuće da se njegov vrt nalazi na međi sa tim vrtom, da ga je frezao (preoravao) za PF i to devedesetih godina kada nije bilo posađeno stablo marelice, a bilo mu je poznato i da je osamdesetih godina majka tužiteljice sadila povrće kada je sama i kopala vrt;

-kako je sudski vještak za geodeziju ustvrdio da se sporni dijelovi predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] mogu cijepati prema odredbi članka 160. Zakona o prostornom uređenju.

7.Ocjenom provedenih dokaza, kako iskaza svjedoka na koje se pozvao, tako i materijalnih dokaza u spisu, sud prvog stupnja utvrđuje, kako je LF u posjed spornog dijela k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi popločanog dvorišta u skici označenog slovima G H I J i K ušla osnovom kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1977. koji je kao kupac zaključila s C i RF koji su joj prodali i u posjed predali k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi tamo pobliže opisanu uključujući i sporni dio k. č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a RF iz [adresa], snaha LF sa suprugom u posjed ušla osnovom nasljeđivanja iza smrti LF najkasnije u trenutku njezine smrti 1987., a od 1992. nakon smrti supruga kao njegova nasljednica je samostalno kao vlasnica posjedovala taj dio, koji posjed nitko nije osporavao sve do 2009. kada joj je tuženik to počeo osporavati, a slijedom toga da su se već 1997. na strani prednice tužiteljice RF iz [adresa], glede tog spornog dijela ispunili uvjeti za stjecanje dosjelošću.

7.1.Također prvostupanjski sud utvrđuje kako je tužiteljica nakon što su svi rokovi dosjedanja prošli i RF postala vlasnica, od nje 2012. kupila u opsegu njezinog vlasništva i posjeda nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] sa spornim dijelom oznake k. č. [katastarska čestica].K. o. [katastarska općina], stupila u nesmetani posjed i kontinuirano ga izvršavala, računajući i posjed njezinih prednika dulje od 20 godina sukladno odrednicama iz paragrafa 1468. bivšeg OGZ-a, čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br.6/80 i Narodne novine 53/91) te čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), pa polazeći od toga da se u smislu odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV-a posjed smatra poštenim ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed i da se poštenje pretpostavlja a tko tvrdi protivno mora to dokazati, što tuženik na kojemu je teret dokaza nije dokazao, smatrao je kako je tužiteljica putem svojih prednika vlasništvo stekla dosjelošću i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. kao osnovan.

7.2.Glede realnog dijela k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skici označenog slovima C D E i F (iza kuće sa zasađenim stablom marelice) što je predmet zahtjeva pod toč. II., utvrđujući na temelju iskaza tužiteljice kako je polovica pripadala kući pod br. 95 vlasništva njezine majke PF koja je to stekla nasljeđivanjem od prednika, a pradjed dobio ustupom od UF radi namirenja duga, čiji posjed je potvrdio svjedok ĐF, iskazujući kako je još osamdesetih godina kopala i zasađivala povrće, a sredinom devedesetih na njezin zahtjev vrt je preoravao te da je je stablo održavala i brala plodove tužiteljica, čemu je sukladno iskazivala i svjedokinja MF te cijeneći da je tužiteljici, njezinoj majci i sinu pružena posjedovna zaštita te da tuženik nije pokrenuo parnicu radi predaje u posjed i da prema odredbi iz čl. 19. st.2. ZV-a jednom stečen posjed traje neprekidno i dalje, ocijenio je da su na strani tužiteljice ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću kojoj se u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme posjeda njezine majke, čemu tuženik s osnovom ne može suprotstaviti stjecanje povjerenjem u zemljišne knjige, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev pod toč. II.

8.U konkretnom slučaju radi se o pravoj vlasničkoj tužbi iz čl. 162. ZV-a kojom tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva na fizički odijeljenom realnom dijelu nekretnine precizno grafički individualiziranom prema skici lica mjesta izrađenoj po ovlaštenom sudskom vještaku u tekućoj parnici, pozivom na pravni osnov stjecanja dosjelošću ispunjenjem pretpostavki iz članka159. st. 3. i 160. ZV.i pravnim poslom.

9.Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Nije počinjena ni bitna povreda iz čl.354. st. 2. točka 11. na koju se žalitelj poziva jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 187. ZPP-a na koju sadržajno žalba upućuje jer, protivno tvrdnji tuženika, tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje i bez kondemnatornog zahtjeva, kako je to valjano zaključio i sud prvog stupnja, pri čemu je imati u vidu da se tužiteljica poziva na stjecanje vlasništva na temelju zakona te se upućuje na odredbu čl. 130. st.1. ZV.

9.1.Protivno žalbenim navodima, nije došlo ni do povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10, dalje Konvencija) niti žalitelj na obilježja iste ukazuje, kao ni do povrede prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije odnosno čl. 29. Ustava RH jer žalitelj ničim ne ukazuje da je sudac kompromitirao postupak na način koji bi ukazivao da nije bilo osigurano pravo tuženika na pošteno suđenje uz kontradiktorno raspravljanje, a prema stanju spisa nema elemenata za zaključak da je prvostupanjska sutkinja postupala arbitrarno, pristrano, neobjektivno ili da je na neki drugi način dovedena u pitanje njezina objektivnost i nepristranost u očima stranaka. Pri tome je ukazati kako su bez značaja žalbeni navodi glede zahtjeva za izuzeće suca o kojemu je odlučeno u prvostupanjskom postupku sukladno čl. 74. ZPP.

9.2.Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora. Svoju odluku je jasno i detaljno obrazložio imajući u vidu sve provedene dokaze kako materijalne, tako i personalne, slijedom čega je pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću od strane tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika u odnosu na sporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara od 22. srpnja 2022. i dopuni istog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2022. prikazan oznakama GHIJK (točka I. izreke).

9.3.Naime, sud je pravilno postupio kada je djelomično prihvatio kao istinite i objektivne iskaze saslušanih svjedoka MF i BF.

9.4.To stoga što su u bitnome oni suglasno i uvjerljivo iskazivali o posjedu spornog dijela predmetne nekretnine u vremenskom razdoblju o kojemu su imali neposrednih i posrednih saznanja i okolnostima vezanim za trajanje i kvalitetu posjeda pri čemu je njihove iskaze, neovisno od srodstva s tužiteljicom prihvatiti objektivnim jer su bili u prilici steći neposredna saznanja o posjedu, a tuženik ih, osim uopćenog osporavanja ničim konkretnim nije doveo u pitanje niti ponudio uvjerljivih dokaza koji bi ukazivali na protivno.

10.U prilog nesmetanom posjedu prednika tužiteljice pravilno je pridružena i ocjena saznanja do kojega je prvostupanjski sud došao pregledom Sporazuma između prednice tužiteljice RF, kao jedne od potpisnica i tuženika, sklopljenog 20. lipnja 2008. kojim je tuženiku dozvoljena izgradnja stepeništa radi pristupa njegovoj kući čime bi mu prestalo pravo prolaza preko dvorišta susjeda, jer i po ocjeni ovog suda bi bilo logično, da je bilo spora među strankama glede posjeda dijela popločanog dvorišta koji trokut se nalazi uz stepenište i da ga je tuženik smatrao svojim, a bio je u posjedu RF i sada je sporan, da se i to pitanje pismeno regulira, što nije učinjeno. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu i da je granica predmeta spora prema ranijem posjedu UF a sada tuženika, zbog popločavanja i rešetke za vodu očigledna pa je tuženik u vrijeme kupnje 2007. a njegov prednik ranije nije mogao previdjeti, kao ni posjed prednice te tužiteljice poslije nje, što potvrđuje kako su bile nesmetane poštene posjednice, kao i rezultat parnice (P-1130/09) po tužbi radi smetanja posjeda RF protiv KF i ZF u kojoj tamo tužiteljici nije pružena zaštita jer je sud utvrdio kako je posjed tužiteljice neometan na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] na kojemu je bila vaza sa zasađenim cvijećem.

11.Iskaz tuženika da po kupnji nije na sporni trokut odlagao svoje stvari jer je RF imala pravo prolaza do cisterne ispred njegove kuće, odnosno što njegov prednik UF, kako mu je prenio, u isto vrijeme kada i ostali nije sudjelovao u popločavanju ali dalje nije popločavao svoje dvorište upravo radi spomenutog prolaza pravilno je otklonjen kao neprihvatljiv jer i po ocjeni ovog suda izloženi razlozi nisu bili zapreka izvršavanju spomenute služnosti u vrijeme prednika i poslije tuženika, a pored toga, navedeno je u nesuglasju s onim o čemu su iskazivali svjedoci VF kao svojim saznanjima iz razgovora s UF prilikom njihovog pregleda nekretnine radi moguće kupnje. Navedenom je s osnovom pridružena nesporna činjenica da tuženikov prednik UF prema tužiteljici ni njezinim prednicima nije imao zahtjeva kojima bi ukazivao na neovlašteno zalaženje u njegovo vlasništvo i posjed, koji je, kako je već navedeno, njemu i tuženiku bio vidljiv zbog po odložene kamenice i zasađenog cvijeća po prednici i tužiteljici zbog postavljenih obojenih pločica, kamenice i „vodolovke“,a sam tuženik prema spornom dijelu ispred kuće nije imao zahvata sve do 2009. kada je pokrenuta posjedovna parnica po prednici tužiteljice a u kojoj nije ostvarila zaštitu samo stoga što je utvrđeno kako joj je posjed nesmetan.

12.Pri tome je prvostupanjski sud, protivno žalbenim prigovorima da se nisu cijenili iskazi saslušanih svjedoka koje je on predložio, sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze pa tako i iskaze svjedoka JF i VF te samog tuženika kao stranke, kako je to detaljno i jasno navedeno u obrazloženju pod br.36. i na temelju svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te svih rezultata postupka pravilno zaključio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje uz ocjenu i dane razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Na prigovor tuženika odluci suca da izvede dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tužiteljici i ocijeni iskaze tako saslušanih svjedoka, odgovoriti je kako je sud također saslušao i ocijenio i one dokaze koje je tuženik predložio, kojim prigovorom tuženik neosnovano pokušava dovesti u pitanje ovlaštenje suca na izbor dokaznih sredstava prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) i ocjenu njihove dokazne vrijednosti (čl. 8. ZPP), a koje radnje suda ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, ovlaštenje je suda ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju potreba za izvođenjem predloženih dokaza pa u datim okolnostima izvođenjem onih predloženih po tužiteljici nije postupio suprotno odredbama ZPP-a, a pobijana odluka temelji se na sadržaju provedenih dokaza u postupku koje je prvostupanjski sud ispravno cijenio što svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju time što se ne slaže s tom ocjenom.

13.Tako je sud prvog stupnja na temelju iskaza navedenih svjedoka i tužiteljice, ali i na temelju drugih provedenih dokaza prije svega čitanjem i uvidom u isprave o singularnim i nasljednopravnim sukcesijama pravilno zaključio da je tužiteljica posjed k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] sa spornim dijelom k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (GHIJK) uvedena pravnim poslom, ugovorom o kupoprodaji od 15. veljače 2012. zaključenim s RF iz [adresa], (list 17 spisa) koja joj je prodala i predala u posjed sve ono čega je ona bila vlasnik i posjednik a što je stekla nasljeđivanjem iza smrti svoje svekrve LF 1987. i supruga HF 1992., a da je LF istu stekla ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s prijašnjim vlasnicima RF i TF 1977. koji su joj prodali i predali u posjed nekretninu u navedenom opsegu, da je bila u neprekidnom poštenom, samostalnom posjedu, uključujući posjed prednika koji nije bio osporavan sve do 2009., do kada je proteklo više od 20 godina potrebnih za stjecanje vlasništva dosjelošću.

14.Naime, iskazi saslušanih svjedoka i materijalni dokazi u potpunosti su potvrdili činjenične navode tužbe u smislu da je tužiteljica preko svojih prednika stekla pravnu osnovu stjecanja vlasništva po pravu prednika koji su u trenutku zaključivanja ugovora o kupoprodaji već bili vlasnici predmeta spora te istim kao vlasnici raspolagali, neovisno o upisu trećih, ovdje tuženika kao vlasnika, a tužiteljica nije bila u obvezi ispitivati zemljišnoknjižno stanje niti je isto bilo zapreka stjecanju u korist njezinih prednika. Dosljedno, pravilno je utvrđen temeljem spomenutih osnova nesmetani posjed najkasnije od 1977. kada je tužiteljičina prednica LF kao kupac zaključila kupoprodajni ugovor s RF i TF, kao prodavateljima te bila uvedena u posjed za koji nije imala osnove sumnjati da nije pošten i posjed takve kvalitete nastavila, kao i njezini univerzalni slijednici.

15.Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi posjed tužiteljičinih pravnih prednika, kao ni tužiteljičin posjed trebalo smatrati nepoštenim. Naime, poštenje posjeda se u smislu odredbe članka 18. stavak 5. ZV-a presumira, pa onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

16.Tuženik u konkretnom slučaju osim općenitih tvrdnji o nesavjesnosti posjeda tužiteljice i njezinih prednika nije uspio dokazati niti jednim pravno relevantnim dokazom, odnosno nije uspio osporiti presumpciju o samostalnosti i poštenju posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika.

17.Iz provedenih dokaza, kako je to valjano utvrdio i prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da su se tužiteljica i njezini pravni prednici prema ovdje spornom dijelu predmetne nekretnine ponašali kao vlasnici i to su jasno i javno pokazivali, a slijedom toga da su nesporno izvršavali sva bitna vlasnička ovlaštenja, bez osporavanja.

18.Prema tome, tužiteljica i njezini pravni prednici, suprotno svim tvrdnjama tuženika, nisu imali nikakvog razloga sumnjati da predmetni dio zemljišta nije njihovo vlasništvo, te istraživati zemljišnoknjižno stanje kraj osnovanog vjerovanja da su vlasnici i navedenog spornog dijela te su na njemu očigledno izražavali vlasničke ovlasti koje im tuženikovi prednici nisu osporavali u cijelom relevantnom razdoblju za stjecanje originarnim putem.

19.Pravilno je ocijenjena činjenica da je u samom Kupoprodajnom ugovoru iz 1977. (između C i RF kao prodavatelja te LF kao kupca) bilo naznačeno da se prodaje “stara kuća u [adresa], 17. travnja br. 93 sa pripadajućim dvorištem, stubištem i vrtom - sve uz kuću, što/su posjedovali i koristili prodavatelji“ i da su prodavatelji uveli kupce u posjed spornog dijela zemljišta koje je i tada bilo, kao i danas prirodno i funkcionalno povezano s kućom, a u kojem opsegu je posjed nastavljen s ranije utvrđenom kvalitetom.

20.Prema tome, s obzirom na sve odlučne okolnosti konkretnog slučaja, nesklad zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim, odnosno faktičnim stanjem na terenu ne može se stavljati na teret tužiteljici te je stoga posjed tužiteljičinih pravnih prednika i same tužiteljice savjestan, odnosno pošten, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

21.Glede katastarske izmjere iz 1976. na koju žalba ukazuje s osnovom je zaključio prvostupanjski sud kako tuženik na kojemu je teret dokaza nije dokazao da su tužiteljičini prednici nepošteni odnosno da su u postupku izlaganja sudjelovali, a čak i da jesu kako je kod prodaje tužiteljici bila upisana nova oznaka čestice pa obzirom na uvođenje u posjed LF i na posjed tužiteljice preko prednika koji se računa od 1977. kako je navedeno, opet se njezin posjed smatra poštenim dok tuženik ne dokaže protivno.

22.U takvim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužiteljica ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine opisane pod točkom I. dosjelošću prednika i pravnim poslom kao pravnom osnovom stjecanja putem prednika koji su već 1998. stekli vlasništvo originarno ispunivši sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavka 2. ZV-a, članka 28. stavka 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ 53/91 i 91/96) i pravnog pravila iz paragrafa i 1468. bivšeg austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji se primjenjuje osnovom Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (“Narodne novine“ 73/91), koji su bili u primjeni u vrijeme tijeka roka za stjecanje i na koje se pravilnom primjenom materijalnog prava s osnovom prvostupanjski sud pozvao temeljem čl. 388. st.2. ZV-a za koju odluku su dani detaljni, logični i jasni razlozi koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

23.Radi navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu u točki I. potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. ZPP).

24.Glede zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine označenog u skici vještaka slovima C-D-E-F u površini od 6m2, u naravi sada neobrađenog vrta iza kuće sa zasađenim stablom marelice, za koji tužiteljica tvrdi kako su ga dosjelošću stekli njezini prednici i to pradjed kojemu su R na podmiru duga ustupili taj dio, koji je prešao na tetu ŽF preminulu 1962. koju su naslijedili njezin otac pa majka PF od koje je tužiteljica stekla darovanjem i nasljeđivanjem 2013., ukazati je da dosjelost, u svim pravnim režimima ranije spomenutim, u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme.

25.Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme. Pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću su samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom predviđeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, i sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.

26.Ovdje je nesporno jedino kako je na predmetu spora tužiteljica zasadila stablo marelice prije nego li je tuženik kupio kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od UF, dakle prije 2007., da tuženikov prednik a ni tuženik nisu tražili predaju tog dijela nekretnine te da je tužiteljici, njezinoj majci i sinu, u odnosu na sporni dio pružena posjedovna zaštita prema tuženiku u parnici P-895/2010 i to rješenjem od 21. veljače 2011. nakon čega tuženik nije pokrenuo petitornu parnicu radi predaje u posjed.

27.Glede posjeda tog dijela svjedokinja MF je iskazivala kako je vidjela tužiteljičinu majku da na istom bere peršin negdje prije 20 i možda i 30 godina na mjestu gdje je i kopala (iskaz od 26. travnja 2023.) u koje vrijeme nije bila zasađena marelica što je obavljeno prije oko 15 godina ali ne zna tko je to učinio.

28.Istog dana saslušani svjedok ĐF je iskazivao kako je za tužiteljičinu majku frezao (orao) sredinom devedesetih upravo sporni dio kada stabla nije bilo a poznato mu je kako je s djecom sadila povrće na tom dijelu te da je tužiteljica zasadila stablo prije oko 20 godina i brala plodove.

29.O postojanju jedne voćke iza kuće iskazivala je i svjedokinja VF ali samo utoliko što je voćku vidjela u vrijeme prije kupnje kčbr [katastarska čestica] od strane tuženika i što joj je prednik tuženika rekao da je to zasadila tužiteljica s kojom se ne želi svađati. Iz tako provedenih dokaza bilo bi zaključivati kako od sadnje stabla marelice pa do tužbe nije protekao rok od 20 godina iz čl. 159. st. 2. ZV-a kao ni od nasljeđivanja odnosno darovanja 2013. na koje se tužiteljica poziva.

30.Tuženik pak poriče posjed tužiteljice i prednice pozivom na saznanja od svog prednika UF, dok se tužiteljica poziva na stjecanje vlasništva dosjelošću u korist prednika od kojih je nasljeđivanjem i darovanjem nastavila posjed kao samovlasnica, o čemu, kako slijedstvu prednika, tako i nje same nasljeđivanjem pa darovanjem drugih dokaza osim svog iskaza nije ponudila.

31.Kod tako pribavljenih šturih i nepotpunih saznanja koja proizlaze iz provedenih dokaza te proturječnih iskaza stranaka uz osporavanje od strane tuženika, iz kojih dokaza nije niti sa sigurnošću može biti utvrđena samostalnost, kontinuitet i poštenje posjeda, te potreban tijek vremena potrebnog za dosjelost odnosno početak i završetak dosijedanja u korist prednika tužiteljice ni nasljeđivanja ili darovanja u korist tužiteljice, i po stavu ovog suda osnovano prigovara žalitelj da nije dokazano ispunjenje zakonom propisanih uvjeta za stjecanje vlasništva dosjelošću, koji zaključak ne čine upitnim rezultati posjedovne parnice P-895/2010, u kojoj je rješavano samo o posljednjem posjedu i nastalom smetanju.

32.Radi navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZV-a u dijelu pod točkom II. izreke pobijanu presudu valjalo je preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti (čl. 373. stavak 1. ZPP).

33.Uslijed djelomične preinake presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u parnici te je u okolnostima konkretnog slučaja obzirom je od dva vlasnička zahtjeva tužiteljice jedan prihvaćen, a drugi odbijen, imajući u vidu da se radi o nekretninama koje se nalaze na istom području i približno su iste površine valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 166. u svezi sa člankom 154. stavak 4. ZPP).

U Splitu, 26. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić