Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-153/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Vlaška 50/A, protiv tuženika Interigre d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-5392/2018-62 od 20. listopada 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-5392/2018-62 od 20. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi).

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UT koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka Broj II-KD-2018-2795 od 21. rujna 2018. o Izvanrednom otkazu ugovora o radu br. CD-KD-2013-358 od 17. lipnja 2013. te dodataka za obavljanje poslova voditelja kluba CA-KD-2013-379 od 17. lipnja 2013. koju je donio tuženik INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912, kojom odlukom se tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje ugovor o radu nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu br. CD-KD-2013-358 od 17. lipnja 2013. te Dodatak za obavljanje poslova Voditelja kluba CA-KD-2013-379 od 17. lipnja 2013. između tuženika i tužitelja kojim je zasnovan kod tuženika radni odnos tužitelja za obavljanje poslova voditelja kluba, s danom sklapanja ugovora o radu kod drugog poslodavca 14. kolovoza 2020.g.

III. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u skladu s člankom 125. Zakona o radu isplati na ime naknade štete iznos od 6.390,04 EUR (48.145,76 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (5. studenog 2018.) pa do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2022 godine odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku INTERIGRE d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912 da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neisplaćene plaće u bruto iznosu od ukupno 26.054,04 EUR (196.304,18 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 763,09 EUR (5.749,49 kuna) od dana 15. listopada 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. studenog 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. prosinca 2018.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. siječnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. veljače 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. ožujka 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. travnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. svibnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. lipnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. srpnja 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. kolovoza 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. rujna 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. listopada 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. studenog 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. prosinca 2019.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. siječnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. veljače 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. ožujka 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. travnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. svibnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. lipnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. srpnja 2020.

- 1.126,46 EUR (8.487,35 kuna) od dana 15. kolovoza 2020.

- 508,73 EUR (3.832,99 kuna) od dana 15. rujna 2020.

pa do isplate po stopi koja do 31. prosinca 2022 godine odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog sudskog parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.»

2. Protiv točaka I. i II. izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 1. studenog 2005. na radnom mjestu voditelja Automat kluba za igre

- da je tuženik 21. rujna 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sa tužiteljem u kojoj je navedeno da je tuženik na temelju obavijesti Regionalnog voditelja ST stekao saznanje da je tužitelj 7. rujna 2018., prilikom obavljanja svojih redovnih dužnosti u tijeku prve radne smjene, u više navrata uzastopce igrao igre na aparatu za rulet na stanici broj 32 Automat kluba [adresa] prekidajući igru samo kada bi netko od posjetitelja ušao u klub, te da je otvarao cash box na aparatu koji se otvara samo u slučaju tehničkog kvara ili prilikom obračuna

- da je člankom 10 tuženikovog Pravilnika o radu propisano da je svim radnicima tuženika strogo zabranjeno sudjelovanje u igrama na sreću bez obzira kada i gdje, kao i to radi li se osobno ili preko posrednika te kolika je visina uloga. Prema odredbi članka 10. stavak 3. Pravilnika o radu kršenje te odredbe predstavlja osobito tešku povredu radnih obveza koja dovodi do izvanrednog otkaza ugovora o radu. Isto tako je odredbom članka 43. Pravilnika o radu propisano da se izvanredni otkaz daje ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili druge važne činjenice nastavak radnog odnosa nije moguć, te su propisane neke osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa između kojih i povreda zabrane kockanja i igranja na aparatima za igre na sreću kod tuženika za vrijeme, prije ili nakon radnog vremena

- da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće već djeluju dva sindikalna povjerenika sa kojima se je tuženik savjetovao prije donošenja predmetne odluke o otkazu i da su se oba sindikalna povjerenika suglasili sa predloženom odlukom o izvanrednom otkazu

- da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu tužitelju omogućena obrana.

7. Tužitelj je u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnom iznio iste tvrdnje kao i u tužbi. Te tvrdnje se svode na to da tužitelj ne poriče da je igrao igre na aparatu za rulet, ali to nije činio sa namjerom da igra te igre, odnosno kocka. Tužitelj tvrdi da je 3., 6. i 7. rujna 2018. u poslovnici koju je vodio primijetio dvije nepoznate muške osobe koje su sva tri dana igrale iste igre i ulagale iste iznose novca. Takvo ponašanje se je tužitelju učinilo neobičnim i opravdano sumnjivim te je tužitelj ponovio sve ono što su te osobe radile u svrhu ustanovljenja da li postoji kakav tehnički kvar na aparatu. Tužitelj tvrdi da je tako postupao u interesu poslodavca iako je znao da on nije ovlašten na takav način utvrditi eventualni kvar na aparatu ili nedopuštenu manipulaciju aparatom od strane trećih igrača već da je o sumnji u manipulaciju ili kvar trebao obavijestiti nadređene osobe.

7.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nije dao nikakvo objašnjenje u čemu se je sastojala manipulacija aparatom za igru u koju je posumnjao i zbog čega ona nije mogla biti razotkrivena ili opovrgnuta već nakon jedne odigrane igre, da se u slučaju sumnje na manipulaciju ne poduzimaju nikakve radnje na aparatu bez znanja i odobrenja pretpostavljenih, da je tužitelj igru započeo svojim novcem u iznosu od oko 450,00 kuna bez odobrenja nadležnih osoba, a nije dao nikakvo obrazloženje što bi se dogodilo da je aparat bio doista neispravan ili da je izgubio svoj vlastiti ulog pa nije logično da bi išao ispitivati ispravnost aparata svojim vlastitim novcem te da iz iskaza više svjedoka proizlazi da je iz snimke video-nadzora u klubu, na kojoj je vidljivo da je tužitelj povremeno igrao cijelu jutarnju smjenu, vidljivo da je tužitelj zapravo igrao igre, odnosno kockao se, a ne ispitivao aparat. Stoga prvostupanjski sud nije prihvatio tužiteljevu obranu i pobijanom presudom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

7.2. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Budući da se prema iskazu svjedoka ĐT testiranje aparata za rulet vrši sa novčanicama od 10, 20 ili 50 kuna, sasvim je nelogično da je tužitelj išao testirati aparat sa daleko većim iznosima i to sa vlastitim novcem bez da je o tome prethodno izvijestio nadređene i dobio njihovu dozvolu za radnje koje je poduzimao. Tužitelj doista nije dao nikakvo prihvatljivo obrazloženje zbog čega je testiranje bilo potrebno vršiti nekoliko puta u tijeku cijele prijepodnevne smjene i na kakav način bi se takvim postupanjem mogla otkriti eventualna manipulacija aparatom od strane trećih osoba ili kvar aparata. Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije igrao igre na aparatu za rulet u svrhu utvrđenja kvara ili manipulacije aparatom, kako on to tvrdi, i nisu osnovani žalbeni razlozi kojima tužitelj u žalbi osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda.

7.3. Budući da je, kako je to gore već navedeno, Pravilnikom o radu svim radnicima strogo zabranjeno sudjelovanje u igrama na sreću i da kršenje te zabrane predstavlja osobito tešku povredu radnih obveza koja dovodi do izvanrednog otkaza Ugovora o radu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je, bez obzira na dugogodišnji rad tužitelja kod tuženika, tuženik u smislu članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.; dalje: ZR) imao opravdani razlog za izvanredni otkaz jer je tužitelj na gore opisani način počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

7.4. Tužitelj se također žali navodeći u žalbi da je, u trenutku kada je glavna rasprava zaključena, došlo do promjene sutkinje te sutkinja koja je donijela presudu zapravo niti jedan dokaz nije provela neposredno. Tužitelj smatra da je time izostalo načelo neposrednosti. Iz zapisnika sa ročišta glavne rasprave od 4. rujna 2025. je vidljivo da je ta rasprava održana po drugoj sutkinji, koja je i donijela pobijanu presudu, i to nakon što je 3. veljače 2025. prethodna sutkinja koja je radila na predmetu zaključila glavnu raspravu. Iz zapisnika od 4. rujna 2025. proizlazi da je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava započeta iznova i da su punomoćnici stranaka bili suglasni da se do tada provedeni dokazi obnove čitanjem spisa što je i učinjeno. Na taj način je u cijelosti postupljeno po odredbi članka 315. stavak 3. ZPP-a i prvostupanjski sud nije počinio nikakvu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a ili članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

7.5. Što se tiče žalbenih navoda o tome da je tužitelj zbog predmetnog događaja pretrpio psihičku traumu i da bi stoga imao pravo na naknadu štete koja je i zatražena tužbenim zahtjevom, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno odbio taj dio tužbenog zahtjeva jer, ukoliko je tužitelj doista pretrpio takvu štetu, ta šteta nije bila uzrokovana ponašanjem tuženika.

7.6. Kako je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio činjenično stanje i na to činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, tužiteljeva žalba je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke. Zbog tih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

Koprivnica, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić