REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Povrv-261/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku EČ, protiv tuženika ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, posl. br. Ovrv-139/2019 od 28. 02. 2019.g. kojim je naloženo tuženiku (ovršeniku) da tužitelju (ovrhovoditelju) namiri tražbinu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

U prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika navodi se da temeljem vjerodostojne isprave, a što je predviđeno ćl. 31. Ovršnog zakona i to temeljem Izvoda otvorenih stavaka ovrhovoditelja br. 201800236 na dan 16.11.2018. godine, I. i II. ovršenik su obvezni solidarno namiriti ovrhovoditeljevu tražbinu u ukupnom iznosu od 11.331,62 kn, iz kojeg je vidljivo da je tražbina u tom iznosu dospjela dana 28.11.2014 godine, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dospijeća do isplate, a u skladu s odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

Budući ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju dospjelu obvezu, ovrhovoditelj predlaže javnom bilježniku, temeljem odredbe čl. 39., čl. 278., čl. 279., čl. 280. st. 2. i čl. 281. st. 1. te čl. 14. Ovršnog zakona kao i temeljem drugih odredbi navedenih zakona odnosno i druglh važećih propisa, donijeti sljedeće:

RJEŠENJE O OVRSI

I. Nalaže se I. ovršeniku: AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ovršeniku: ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno namiriti ovrhovoditelju HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], tražbinu u ukupnom iznosu od 11.331,62 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 29.11.2014. g. do isplate, kao i naknaditi ovrhovoditelju trošak ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na sve nastale troškove postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi do naplate, a na predvidive troškove od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do naplate, sve u roku od osam dana od dana dostave ovog rješenja ovršeniku.

Javni bilježnik je rješenjem o ovrsi od 28. 02. 2019. god. odredio predloženu ovrhu, te troškove postupka.

Protiv navedenog rješenja ovršenik je istakao prigovor. U prigovoru ovršenik pod II ŽČ u cijelosti osporava rješenje o ovrsi broj OVRV-139/2019 od 28. 02. 2019. godine u djelu koji se odnosi na njega. Naime, u ranijoj fazi postupka pogrešno je utvrđeno činjenično stanje jer je ovršenica pod I AČ bez znanja ovršenika pod II, neovlašteno koristila njegov automobil koji nije bio registriran što više bio je odjavljen, te je dana 01. 09. 2014. godine na Mljetu uzrokovala prometnu nezgodu. Automobil je zbog popravka bio kod supruga ovršenice pod I, a ovršenik pod II nalazio se je u Splitu i kao takav nije ni znao da je ovršenica AČ kortistila automobil. U ranijoj fazi postupka ovršenica pod 1 AČ je i iskazala da je sama bez znanja vlasnika automobila ovršenika pod II ŽČ uzela ključ automobila koji je bio u posjedu njenog supruga odnosno nalazio se u njihovom stanu, te automobil stavila u pogon i koristila ga. Obzirom da je ovršenica pod AČ krivac za prometnu nezgodu predlažem da sud ovršno rješenje stavi izvan snage u djelu koji se odnosi na ovršenika pod II ŽČ, te potraživani iznos novca od 11.331,62 kn zajedno s zakonskom kamatom naplati od ovršenice pod I BČ koja je zaposlena, te joj se može provesti ovrha na mjesečnim primanjima.

Rješenjem ovog suda od 17. 04. 2019. god. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha u odnosu na tuženika pod 2 ZČ, ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Zaključkom ovog suda od 11. Srpnja 2019. Godine razdvojen je postupak u odnosu na ovršenika pod 2. ŽČ.

U podnesku od 21. Kolovoza 2023. godine punomoćnik tužitelja navodi da je dana 01.09.2014.g. oko 15,00 sati, u mjestu Maranovići, Mljet, došlo do prometne nezgode koju je prouzročila AČ, upravljajući neosiguranim i neregistriranim teretnim vozilom marke Mercedes 30 D, broj šasije [broj šasije], u vlasništvu tuženika. Do prometne nezgode je došlo na način da se AČ gore opisanim vozilom kretala kroz mjesto Maranovići te ulaskom u blagi desni zavoj nije prilagodila brzinu kretanja uvjetima i osobinama ceste te je došlo do zanošenja njeznog vozila ulijevo i udara prednjeg dijela njezinog vozila u prednji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao EČN, a koji se kretao istom cestom u suproitnom smjeru te je pokušao izbjeći sudar skretanjem ulijevo. Uslijed opisanog postupanja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu trgovačkog društva STERMASI d.o.o. nastala je materijalna šteta. AČ je izdan Obvezni prekršajni nalog.

Trgovačko društvo STERMASI d.o.o., Saplunara 2, Maranovići, kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], obratio se tužitelju odštetnim zahtjevom potražujući naknadu nastale štete na vozilu. Tužitelj je obradu štete povjerio svojem članu Euroherc osiguranju d.d. Zagreb temeljem čl. 15., 29. i 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Aneksa ugovora između tužitelja i Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb. Euroherc osiguranje d.d. je u postupku likvidacije štete oštećenom ime naknade materijalne štete na vozilu isplatilo iznos od 10.072,55 kn temeljem sklopljene izvansudske nagodbe. Navedeni iznos zajedno sa obrađivačkom pristojbom u iznosu od 1.259,07 kn, dakle, iznos od ukupno 11.331,62 kn, tužitelj je dana 28.11.2014.g. refundirao Euroherc osiguranju d.d.

Sukladno čl.29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st.1.), ovdje tužitelju, a Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamata i troškova (st.4.).

Budući da je tuženik vlasnik neosiguranog vozila kojim je prouzročen predmetni štetni događaj i štetu, isti je, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postao regresni dužnik tužitelja, te mu je dužan isplatiti cjelokupno isplaćeni novčani iznos na ime naknade štete, kamate i troškove.

Slijedom navedenog, tužitelj stoga predlaže da sud odbije prigovore tuženika i održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-139/19 od dana 28.02.2019.g. donesen od strane javnog bilježnika Nikše Mozara u cijelosti kao i da naloži tuženiku da tužitelju podmiri prouzročeni parnični trošak.

Na ročištu dana 26. Listopada 2023. Godine tuženik navodi da ostaje kod svog prigovora, nadalje navodi da je on uredno odjavio svoje vozilo kod policije, pa da stoga ne snosi nikakvu odgovornost za štetu koju je napravila njegova bivša nevjesta. Ona je bez znanja tuženika uzela njegovo vozilo i s njime počinila štetu. Tuženik navodi da je tek naknadno, nakon ove nezgode saznao za taj događaj. Tuženik navodi da je on presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku proglašen krivim, međutim, da on nije osigurao auto zato što ga nije ni koristio, odnosno prije ga je odjavio kod policije. Tuženik smatra da bi osoba koja je počinila taj prekršaj trebala i odgovarati za to.

U dokaznom postupku sud je pregledao prometnu dozvolu, presude Prekršajnog suda u Dubrovniku od 23.02.2016., aneksa ugovora o pružanju usluga pri obradi i likvidaciji šteta, štetovnog lista, dopis Euroherca od 18.11.2014., potvrdu o izvršenom plaćanju, sporazum o izvansudskoj nagodbi, interni nalog za jednokratnu isplatu, dopis od 01.10.2014., zahtjev za dobivanje suglasnosti za obradu i likvidaciju štete, prijavu i zahtjev za naknadu štete, podatke o polici, podatkei o prometnoj nezgodi, zapisnika o očevidu, skica tijeka nastanka prometne nezgode, račun R1 od 28.10.2014., izlist štete i fotodokumentacije, te saslušao svjedokinju AČ i tuženika kao parničnu stranku.

Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za naplatom iznosa od 11.331,62 kn kojeg je tužitelj u postupku likvidacije platio za štetu na vozilu trgovačkom društvu STERMASI d.o.o., Saplunara 2, Maranovići.

Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik teretnog vozila Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], međutim, sporna je činjenice je li tuženik dužan naknaditi isplaćeni regresni iznos tužitelju.

Iz iskaza tuženika na raspravi dana 26. Listopada 2023. Godine sud je utvrdio da je tuženik uredno odjavio svoje vozilo kod policije. Nevjesta tuženika je bez znanja tuženika uzela njegovo vozilo i s njime počinila štetu. Tuženik je tek naknadno, nakon nezgode saznao za taj događaj.

Iz pregleda presude Prekršajnog suda u Dubrovniku broj 3.Pp P-2310/14 od 23. Veljače 2016. Godine sud je utvrdio da tuženik tom presudom proglašen krivim što je dana 1. Rujna 2014. Godine u 15,45 sati njegovim teretnim vozilom marke Mercedes u mjestu Marinovići, na državnoj cesti D-102, općina Mljet, upravljala AČ, a da kao vlasnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju prije nego što je njegovo vozilo sudjelovalo u prometu na cestama, čime je počinio prekršaj iz čl. 65. Stav 1 Zakona o obveznom osiguranju u prometu pa mu se stoga izriče kazna.

Iz obrazloženja citirane presude sud je utvrdio da ovdje tuženik nije znao niti je odobrio bilo kome da koristi njegovo vozilo. Da se njegovim vozilom koristila AČ tuženik je doznao naknadno kada ga je ona obavijestila o prometnoj nezgodi. To je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja AČ koja je navela da je teretno vozilo kombi marke Mercedes vlasništvo ovdje tuženika, koji živi u [adresa], ona koristila bez njegova pitanja i odobrenja.

Odredbom čl.29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženik nikome nije odobrio ni dopustio korištenje svog vozila pa budući je AČ bez pitanja i odobrenja tuženika koristila njegovo vozilo, ona je i odgovorna za svu štetu koju je počinila, a ne tuženik, koji je uredno odjavio svoje vozilo nakon isteka osiguranja.

Po žalbi tužitelja Županijski sud u Varaždinu je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-860/2024–2 prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo citiranu odluku ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje. U svom ukidnom rješenju Županijski sud navodi da tijekom postupka ovaj sud nije utvrdio tko je vozilo trebao popravljati (prema tvrdnjama tuženika na Mljetu je vozilo bilo radi popravka), da li je vozilo ostavljeno kod sina tuženika radi prosljeđivanja na popravak ili ga je sin trebao popraviti, zbog čega je u posjedu sina tuženik ostavio ključeve, zbog čega su ključevi bili na raspolaganju snahi tuženika i koji je značaj ovakvog postupanja tuženika.

U nastavku ovog postupka sud je proveo dokaze saslušanjem tuženika kao parnične stranke i svjedokinje AČ.

U svom iskazu tuženik navodi sljedeće:

"Slušao sam iskaz današnje svjedokinje i u cijelosti se pridružujem tom iskazu. Naime, ja sam imao vozilo marke Mercedes kombi i dao sam ga sinu i nevjesti koji su u to vrijeme bili na Mljetu, a ja sam stanovao u [adresa]. Oni su vozilo odveli i kod njih je bio dvije godine, a poslije druge godine, s obzirom da je vozilo bilo staro i pokvareno ja ga nisam htio dalje registrirati, tako je vozilo ostalo na Mljetu. Ponavljam, vozilo je kod njih bilo otprilike dvije godine prije nezgode pa ja i ne znam što se sve sa tim vozilom događalo kroz taj period."

U svom iskazu svjedokinja AČ navodi slijedeće:

"Sjećam se predmetnog događaja, naime, ja sam bivša nevjesta tuženika. Tako smo mi, ja i moj bivši suprug E uzeli vozilo marke Mercedes kombi ispred kuće tuženika koja se nalazi u Podstrani i sa tim vozilom otišli na Mljet. U to vrijeme ja sam radila u kafiću kao konobarica na Mljetu, pa se dogodilo da sam jedan dan trebala ići na posao u kafić, a s obzirom da nisam imala drugog prijevoza, uzela sam ključeve od tog vozila koji su bili u mojoj kući, znala sam da je vozilo neregistrirano, međutim drugog prijevoza nisam imala. Sjela sam u vozilo i nakon toga se dogodila prometna nezgoda. Tom prilikom ja sam bila sama u kući i nisam nikoga pitala da li se mogu poslužiti tim vozilom jer to je bilo i moje vozilo. To vozilo je bilo registrirano u trenutku kada nam je tuženik to vozilo dao, mi smo uzeli vozilo, mislim na mene i mog bivšeg supruga i odveli ga na Mljet. Prije ove nezgode i ja i moj bivši suprug smo koristili to vozilo skoro dvije godine i kasnije je registracija istekla.

Kada me se pita kome je tuženik dao vozilo, ja odgovaram da ga je dao nama, meni i njegovom sinu budući da smo u to vrijeme živjeli zajedno i oboje smo koristili vozilo po potrebi. Nezgoda se dogodila na način da sam ja krenula od kuće prema poslu jednom uskom ulicom kroz naselje i iz suprotnog pravca je naišlo vozilo koje je vozilo dosta brzo, ja sam se pokušala sa svojim vozilom pomaknuti, međutim zbog uskog prostora nisam imala gdje pa je to vozilo marke Smart udarilo u moje vozilo jer se nije mogao zaustaviti. Kasnije je došla policija, i sve što sam danas rekla, isto sam rekla i policiji."

Citiranim iskazima sud poklanja vjeru kao logičnim, uvjerljivim a iskazi su suglasni i s ostalim provedenim dokazima u postupku.

Iz provedenih dokaza sud utvrdio da je tuženik svoje vozilo dao na korištenje svome sinu i nevjesti u razdoblju od dvije godine dok je bilo ispravno i registrirano, međutim, kako je vozilo već bilo dotrajalo i neispravano, tuženik je vozilo odjavio kod nadležne službe i vozilo se više nije koristilo.

Ovaj sud ostaje kod svoje prethodne odluke i zaključka da je tuženikova bivša nevjesta AČ bez njegova znanja i odobrenja uzela i koristila vozilo koji je bilo neregistrirano i nije bilo za vožnju. Po ocjeni ovog suda tuženik ne može odgovarati zbog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja AČ jer nije mogao znati ni očekivati da će se ona tako neodgovorno ponašati i koristiti njegovo vozilo znajući da je isto neispravno i neregistrirano. Stoga sud smatra da tuženik svojim ponašanjem nije AČ omogućio neovlašteno korištenje vozila jer je ona znala da je vozilo bilo neosigurano, neregistrirano, dotrajalo i neispravno.

Vozilo nije bilo ostavljeno tuženikovu sinu i nevjesti radi popravka već je vozilo bilo dotrajalo i pokvareno i nije bilo predviđeno za daljnje korištenje, te kao takvo više nije predstavljao opasnu stvar. Imati ključeve od takvog vozila ne znači da je to vozilo dostupno za vožnju jer je vozilo bilo pokvareno i kao takvo nije u voznom stanju.

Slijedom svega navedenog sud je ukinuo izdani platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci presude.

U Splitu, 26. studenog 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. Hrvatski ured za osiguranje, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku EČ

2. ŽČ, [adresa]