Poslovni broj:P-631/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Martine Liović Čavajda, odvjetnice iz Osijeka i zakonskog zastupnika tuženika HŠ, dipl. iur., nakon donošenja i objave dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha – osiguranje koje se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-1567/2014, kojim se radi osiguranja novčane tražbine određene ovršnim rješenjima Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410- 20/2005-001/3055, od 20. listopada 2008., i KLASA UP/I-410-20/2005-01/3056, od 20. listopada 2008., u iznosu od 2.863,05 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2008., pa do isplate ili troškova osiguranja u iznosu od 500,00 kuna, određuje osiguranje uknjižbom založnog prava na neokretnima u vlasništvu tužiteljice JŠ za korist tuženika Republike Hrvatske, i to zabilježbom i ovršnosti tražbine na 1/3 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u Dunavskoj ulici, površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 53., dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to kamatu u visini eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 700,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 5. lipnja 2014., tuženik kao predlagatelj osiguranja pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuo postupak osiguranja novčane tražbine utvrđene ovršnim rješenjem Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410-20/2005-001/3055, URBROJ:513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., i KLASA UP/I-410- 20/2005-01/3056, URBROJ: 513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., u ukupnom iznosu od 2.863,05 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2008., i troškova ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna, i to uknjižbom založnog prava na 1/3 dijela nekretnine tužiteljice, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 53., dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u Dunavskoj ulici, površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sud je rješenjem broj Ovr-1567/2014, usvojio prijedlog tužene te je dana 18. lipnja 2014., izdao rješenje o osiguranju protiv kojeg je tužiteljica, u tom postupku protivnik osiguranja, uložila žalbu, povodom koje je rješenjem naslovnog suda od 13. srpnja 2015., upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Novčana tražbina povodom koje je određeno osiguranje tražbine tužene je zastarjela prema odredbama članka 96. stavak 1. Općeg poreznog zakona, odnosno za istu je primjenom odredbi članka 94. Općeg poreznog zakona, nastupila apsolutna zastara, stoga tužena temeljem odredbi članka 50. stavak 1. točka 6. i 11. Ovršnog zakona u svezi s člankom 214. Zakona o obveznim odnosima, nema pravo tu tražbinu naplaćivati ovršnom ispravom, a niti osiguravati prisilnim putem. Uvidom u ovršne isprave tužene razvidno je da je tužiteljica svoju poreznu obvezu utvrđenu poreznim rješenjem prijavila s danom 19. rujna 2005., a da je porezno tijelo tek s danom 20. listopada 2008., izdalo navedena rješenja koja su postala ovršna s danom 1. prosinca 2008. Člankom 96. stavak 1. Općeg poreznog zakona, propisano je da apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđenje i naplatu porezne obveze nastupa istekom roka od 6 godina od dana kada je ista prvi puta počela teći. Porezna obveza tužiteljice nastala je dana 19. rujna 2005., kada je izvršen promet nekretnina i u kojoj godini je porezno tijelo bilo dužno utvrditi poreznu obvezu. Prema članku 94. stavak 2. Općeg poreznog zakona, zastara potraživanja obveze se ima računati od tog dana odnosno istekom godine u kojoj je porezno tijelo bilo dužno utvrditi poreznu obvezu a što je u slučaju tužiteljice dan 1. siječnja 2006. S obzirom da je od dana kada je zastara prvi puta počela teći i to 1. siječnja 2006., pa do dana pokretanja postupka osiguranja, odnosno 5. lipnja 2014., proteklo više od 6 godina, pa tužena više nema pravo tu tražbinu ostvarivati prisilnim putem. U odnosu na klasični oblik zastare institut apsolutne zastare pravno je specifičan jer kod ovakvog instituta poduzimanje radnji pred sudom ili drugim tijelima u svrhu prekidanja zastare nema pravnog učinka stoga prekid zastare nema učinka za nastup apsolutne zastare. Isto tako apsolutna zastara naplate novčane tražbine tužene nastupila je i u slučaju ukoliko bi se ista imala računati od dana kada je tužena ostvarila pravo na naplatu porezne obveze. Ukoliko bi se vrijeme zastare računalo od tog trenutka zastarni rok je prema odredbi članka 94. Općeg poreznog zakona, počeo teći s danom 1. siječnja 2009., s obzirom da je porezno tijelo pravo na naplatu ostvarilo s danom izdavanja poreznog rješenja, odnosno njegove pravomoćnosti. Naime, porezna obveza ovršnim ispravama formalno je utvrđena dana 20. listopada 2008., kada je porezno tijelo izdalo navedena rješenja, a rok za zastaru iz članka 96. stavak 1. Općeg poreznog zakona, počeo je teći s danom 1. siječnja 2009. Prema ovakvom računanju zastarnog roka tuženoj je također isteklo pravo na naplatu porezne obveze zbog nastupanja apsolutne zastare i to s danom 1. siječnja 2015. Činjenica pokretanja postupka osiguranja tužene s danom 5. lipnja 2014., nema utjecaja na njezin nastup jer razlozi za prekid nisu od utjecaja za nastupanje apsolutne zastare. Tužiteljica smatra da joj je određivanjem prisilnog osiguranja zasnivanjem založnog prava na čak njezine dvije nekretnine, povrijeđeno pravo iz članka 6. Ovršnog zakona. Naime, vrijednost nekretnina tužiteljice, a koje su predmetom osiguranja, je višestruko veća od novčane tražbine osiguranja, koja iznosi samo 2.863,05 kuna, dok je tužena imala druge pravne načine manje tegobne za tužiteljicu osigurati svoju tražbinu. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se proglašava nedopuštenim ovrha-osiguranje koje se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-1567/2014.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je nesporno da je rješenjem ovog suda broj Ovr-1567/2014, od 18. lipnja 2014., određeno osiguranje neprisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužiteljice, a temeljem rješenja Porezne uprave, Područni ured Osijek, a založno pravo temeljem navedenog rješenja o osiguranju upisano je 26. lipnja 2014. Tužena osporava navode tužitelja kako je nastupila zastara naplate navedenog poreznog duga, budući je rješenje Porezne uprave postalo ovršno 1. prosinca 2008., a tek ovim datumom smatra se da je porezni dug utvrđen, obzirom da naplata porezne obveze ne može započeti prije nego se porezni dug utvrdi pa je logično da i zastara prava na naplatu poreza može početi tek utvrđenjem poreznog duga. Sukladno navedenom zastara prava na naplatu poreza primjenom odredbe članka 94. stavak 6. Općeg poreznog zakona, počela je teći 1. siječnja 2009., te sukladno članku 96. Općeg poreznog zakona, apsolutna zastara za naplatu poreza je nastupila 1. siječnja 2015. Prije nastupa apsolutne zastare dana 20. lipnja 2014., upisano je založno pravo radi osiguranja predmetne tražbine tužene na nekretninama tužiteljice, pa se stoga ima primijeniti članka 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona, prema kojem kada protekne vrijeme zastare porezno tijelo čija je tražbina osigurana hipotekom, se može namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. U tom smislu je neosnovan navod tužbe kako je nastupom zastare prestalo pravo na naplatu poreznog duga i ako je ono osigurano hipotekom. Ovakvo tumačenje koje iznosi tužiteljica u tužbi bilo bi u izravnoj suprotnosti s citiranom odredbom članka 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona. Tužena napominje da je tužiteljica sukladno odredbama Općeg poreznog zakona podnijela zahtjev Poreznoj upravi u Osijeku da rješenjem utvrdi nastup zastare prava na naplatu spornog poreza te je njen zahtjev odbijen konačnim rješenjem Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-416-02/15-01/175, od 10. lipnja 2015., iz razloga što je u trenutku kada je proteklo vrijeme zastare porezna tražbina bila osigurana hipotekom. U tom smislu se ističe prigovor i da je o pitanju zastare prava na naplatu poreza već odlučilo nadležno tijelo pravomoćnim rješenjem u upravnom postupku radi čega sud nije nadležan odlučiti o ovom pitanju kao o prethodnom pitanju u parnici radi proglašena ovrhe nedopuštenom. U odnosu na prigovor iz članka 6. Ovršnog zakona, kako je vrijednost nekretnine tužiteljice višestruko veća od novčane tražbine osiguranja, tužena se istom protivi budući da tržišna vrijednost nekretnine ničim nije utvrđena. Iako je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama označena kao kuća, ona u naravi može predstavljati kuću manje ili veće vrijednosti ili kuću koja je potpuno bezvrijedna odnosno ruševna. Tužiteljica je suvlasnik ½ odnosno 1/3 dijela predmetnih nekretnina, a također su obje nekretnine opterećene založnim pravom u korist Tesla štedne banke d.d., za tražbinu u iznosu od 60.000,00 kuna, s pripadajućim kamatama, odnosno hipotekom u korist OTP Banke Hrvatska d.d., za tražbinu u iznosu 12.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Sve ove okolnosti znatno umanjuju tržišnu vrijednost nekretnine radi čega se u predmetnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 6. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tužiteljica po punomoćniku je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva osporavajući sve navode iz odgovora na tužbu tužene. Postupak pred Upravnim sudom kojim je tužiteljica tražila otpis duga okončan je presudom Visokog upravnog suda u Zagrebu broj:Usž-1756/2019, od 10. travnja 2019., protiv koje presude je tužiteljica uložila ustavnu tužbu. Postupak pred Ustavnim sudom još uvijek nije okončan. Stav u presudi Visokog upravnog suda je da unatoč odbijanju zahtjeva u upravnom sporu za otpis duga povodom kojeg je u tijeku ovaj postupak nedopuštenosti osiguranja tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava da o navedenom prigovoru zastare, odnosno okolnost da li je zastara nastupila prije zasnivanja založnog prava nadležan odlučivati sud u postupku osiguranja duga, a ne porezno tijelo. Stoga unatoč činjenici da je sud prekinuo ovaj postupak dok se ne završi ovaj upravni spor, prema odlukama u upravnim sporovima, odluku da li je zastara nastupila prije zasnivanja založnog prava nije u nadležnosti njihovog odlučivanja u postupku otpisa duga, već o okolnosti da li došlo do nastupa zastare odluku treba donijeti sud u postupku osiguranja i proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: rješenje Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410-20/2005-001/3055, URBROJ:513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008.; rješenje Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410-20/2005-01/3056, URBROJ: 513-007-14/005- 2008-04, od 20. listopada 2008.; ovosudni spis broj Ovr-1567/2014; rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 36.Ovr-1567/2014-11, od 13. srpnja 2015., kojim se upućuje protivnica osiguranja da u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim, a pokretanje parnice ne sprečava provedbu postupka osiguranja i osiguranje novčane tražbine; rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-1567/2014-2, od 18. lipnja 2014., kojim je određeno osiguranje tražbine predlagatelja osiguranja uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 53., dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u Dunavskoj ulici, površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u Dunavskoj ulici, površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 53., dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; Zahtjev Porezne uprave, Područni ured Osijek od 23. svibnja 2014., za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, na ime poreza na promet nekretnina u ukupnom iznosu od 2.863,05 kuna; Prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 5. lipnja 2014.; žalbu od 13. travnja 2015., protiv rješenja Ovr-1567/2014-2, od 18. lipnja 2014.; rješenje Porezne uprave, Područni ured za Slavoniju i Baranju, KLASA UP/I-416-02/2015-01/175, URBROJ:513/07-01/03-15-2, od 10. lipnja 2015., kojim je odbijen zahtjev poreznog obveznika, ovdje tužiteljice, za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga; žalbu tužiteljice protiv rješenja Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-416-02/2015-01/175, URBROJ:513/07-01/03-15-2, od 10. lipnja 2015.; dopis Porezne uprave Osijek, Područni ured za Slavoniju i Baranju, Osijek, Služba za naplatu i ovrhu, Odjel za naplatu i ovrhu od 30. rujna 2018.; Evidenciju poduzetih mjera i to dopis Porezne uprave, Područni ured Osijek uz opomenu od 21. prosinca 2013., opomenu od 5. ožujka 2013. i opomenu od 16. svibnja 2011.; presudu Visokog upravnog suda broj Usž-1756/2019-2, od 10. travnja 2019., kojom se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 7UsI-1400/2018-7, od 4. veljače 2019., u kojem je između ostalog navedeno da je tužiteljica prigovor zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga nastupila prije upisa založnog prava mogla isticati u postupcima osiguranja predmetnog duga, a ne u ovom postupku; preslik ustavne tužbe tužiteljice od 27. rujna 2019.; preslik rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak od 28. rujna 2018., kojim je odbijena žalba tužiteljice za utvrđenjem zastare prava na naplatu dužnih obveza s osnova poreza.

5. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je temeljem rješenja Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410-20/2005-001/3055, URBROJ:513- 007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., i rješenja KLASA UP/I-410-20/2005- 01/3056, URBROJ: 513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., ovdje tuženik, kao predlagatelj osiguranja, protiv ovdje tužiteljice kao protivnika osiguranja, dana 5. lipnja 2014., podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja ovdje tužiteljice u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], a temeljem navedenih ovršnih isprava rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-1567/2014-2, od 18. lipnja 2014., je prihvaćen prijedlog predlagatelja osiguranja kojim je određeno osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.863,05 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2008., pa do isplate, kao i troškove postupka ovog osiguranja u iznosu od 500,00 kuna, a koja tražbina je postala ovršna, uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 53., dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u Dunavskoj ulici, površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Na navedeno rješenje tužiteljica kao protivnica osiguranja je dana 14. travnja 2015., uložila žalbu, a Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj Gž Ovr-732/2015-2, od 12. studenog 2015., odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda. Zahtjev tužiteljice za otpisom poreznog duga zbog zastare, je odbijen rješenjem Porezne uprave, Područni ured za Slavoniju i Baranju, Ispostava Osijek, KLASA UP/I-416-02/2015-01/175, URBROJ:513/07-01/03-15-2, uz obrazloženje da zastara prava na naplatu tražbine po osnovi poreza kamata i troškova ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu i u tom slučaju tražbina će se naplatiti iz opterećenih stvari. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 36.Ovr-1567/2014-11, od 13. srpnja 2015., upućena je protivnica osiguranja da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.

6. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti.

7. Odredbom članka 94. stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16), propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe, zastarijeva za 3 godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Stavkom 6. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdio poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe. Stavkom 9. istog članka propisano je da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Stavkom 10. istog članka propisano je da kada protekne vrijeme zastare porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

8. Člankom 95. stavkom 1. istog zakona propisano je da se tijek zastare prava na utvrđenje odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. Stavkom 3. istog članka propisano je da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ovog članka, zastarni rok počinje ponovno teći.

9. Člankom 96. istog zakona, propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3., 4. i 5. ovog zakona.

10. Kako su rješenja Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I-410- 20/2005-001/3055, URBROJ:513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., i rješenje KLASA UP/I-410-20/2005-01/3056, URBROJ: 513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008., postala ovršna s danom 1. prosinca 2008., to je sukladno članku 94. stavak 6. Općeg poreznog zakona, zastara počela teći 1. siječnja 2009., to bi apsolutna zastara za naplatu poreza sukladno članku 96. Općeg poreznog zakona, nastupila 1. siječnja 2015. Kako je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1567/2014-2, od 18. lipnja 2014., na temelju navedenih ovršnih poreznih rješenja radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja i troška postupka osiguranja određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, na nekretninama protivnika osiguranja ovdje tužiteljice u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. i zk. ul. [broj ZK uloška]., a dana 20. lipnja 2014., je u zemljišnim knjigama upisano navedeno založno pravo, slijedom čega nije nastupila apsolutna zastara iz članka 96. Općeg poreznog zakona, već se ima primijeniti članak 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona, kojim je propisano da kada protekne vrijeme zastare porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari, ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, budući nisu ispunjeni uvjeti iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, jer nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

12. U odnosu na navode tužiteljice da je povrijeđeno njezino pravo iz članka 6. Ovršnog zakona, o istom prigovoru je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-732/15-2, od 12. studenog 2015., kojim je odbijena kao neosnovana žalba ovdje tužiteljice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda, a u obrazloženju rješenja se između ostalog navodi da predmetna zakonska odredba u primjeni konkretnog slučaja nije dovela do narušavanja dostojanstva protivnika osiguranja samom činjenicom o protivniku osiguranja navedenom u žalbi nerazmjera tražbine predlagatelja u vrijednosti nekretnine protivnika osiguranja na kojima je dopuštena uknjižba založnog prava pobijanim rješenjem.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 163. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP).

14. Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 9. travnja 2018., u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištima od 4. prosinca 2015., 26. siječnja 2016., 4. veljače 2019., 4. srpnja 2025., i 15. listopada 2025., u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 700,00 eura, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

U Osijeku, dana 26. studenog 2025.

SUDAC

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

- pun. tužiteljice

- tuženiku po ODO GUO na broj P-DO-236/2015