REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:  P-513/23-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. studeni 2025., u nazočnosti punomoćnika tuženika, 26.studenog 2025

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 15446, sklopljenog dana 25. kolovoza 2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja ĐD (sada RD) kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke II. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos kredita u iznosu od 18.584,52 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 278,90 CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja;

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 15446, sklopljenog dana 25. kolovoza 2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja ĐD (sada RD) kao korisnika kredita, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle odredba točke 6.2. Uvjeta ugovora u dijelu u kojem je određeno da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno tč. 9.1 ovih ugovornih uvjeta;

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 1.288,50 eur sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 1,69 eur od 16.9.05. do isplate,

- na iznos od 0,20 eur od 24.11.08. do isplate,

- na iznos od 5,97 eur od 27.1.09. do isplate,

- na iznos od 8,29 eur od 18.2.09. do isplate,

- na iznos od 9,35 eur od 26.3.09. do isplate,

- na iznos od 6,70 eur od 24.4.09. do isplate,

- na iznos od 5,34 eur od 21.5.09. do isplate,

- na iznos od 2,96 eur od 24.6.09. do isplate,

- na iznos od 1,09 eur od 16.7.09. do isplate,

- na iznos od 1,08 eur od 20.8.09. do isplate,

- na iznos od 3,08 eur od 14.10.09. do isplate,

- na iznos od 1,89 eur od 19.11.09. do isplate,

- na iznos od 1,82 eur od 18.12.09. do isplate,

- na iznos od 2,84 eur od 18.1.10. do isplate,

- na iznos od 5,61 eur od 18.2.10. do isplate,

- na iznos od 7,44 eur od 16.3.10. do isplate,

- na iznos od 7,60 eur od 14.4.10. do isplate,

- na iznos od 13,35 eur od 18.5.10. do isplate,

- na iznos od 10,83 eur od 23.6.10. do isplate,

- na iznos od 13,27 eur od 20.7.10. do isplate,

- na iznos od 22,53 eur od 23.8.10. do isplate,

- na iznos od 19,30 eur od 15.9.10. do isplate,

- na iznos od 29,76 eur od 14.10.10. do isplate,

- na iznos od 25,15 eur od 22.11.10. do isplate,

- na iznos od 21,40 eur od 22.12.10. do isplate,

- na iznos od 32,46 eur od 19.1.11. do isplate,

- na iznos od 42,91 eur od 14.2.11. do isplate,

- na iznos od 35,59 eur od 17.3.11. do isplate,

- na iznos od 38,40 eur od 14.4.11. do isplate,

- na iznos od 31,50 eur od 16.5.11. do isplate,

- na iznos od 35,52 eur od 17.6.11. do isplate,

- na iznos od 50,32 eur od 14.7.11. do isplate,

- na iznos od 45,60 eur od 24.8.11. do isplate,

- na iznos od 67,44 eur od 14.9.11. do isplate,

- na iznos od 78,25 eur od 14.10.11. do isplate,

- na iznos od 50,02 eur od 15.11.11. do isplate,

- na iznos od 52,36 eur od 13.12.11. do isplate,

- na iznos od 51,23 eur od 13.1.12. do isplate,

- na iznos od 54,10 eur od 13.2.12. do isplate,

- na iznos od 57,40 eur od 15.3.12. do isplate,

- na iznos od 56,51 eur od 11.4.12. do isplate,

- na iznos od 55,01 eur od 14.5.12. do isplate,

- na iznos od 55,63 eur od 15.6.12. do isplate,

- na iznos od 57,20 eur od 12.7.12. do isplate,

- na iznos od 55,96 eur od 21.8.12. do isplate,

- na iznos od 56,55 eur od 29.8.12. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 680,45 eur sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 2,97 eur od 18.9.06. do isplate,

- na iznos od 2,98 eur od 20.10.06. do isplate,

- na iznos od 2,95 eur od 15.11.06. do isplate,

- na iznos od 2,96 eur od 22.12.06. do isplate,

- na iznos od 6,16 eur od 15.1.07. do isplate,

- na iznos od 6,15 eur od 16.2.07. do isplate,

- na iznos od 6,14 eur od 26.3.07. do isplate,

- na iznos od 6,13 eur od 18.4.07. do isplate,

- na iznos od 6,00 eur od 18.5.07. do isplate,

- na iznos od 6,00 eur od 26.6.07. do isplate,

- na iznos od 8,96 eur od 18.7.07. do isplate,

- na iznos od 9,01 eur od 24.8.07. do isplate,

- na iznos od 9,06 eur od 20.9.07. do isplate,

- na iznos od 8,92 eur od 23.10.07. do isplate,

- na iznos od 8,93 eur od 21.11.07. do isplate,

- na iznos od 9,02 eur od 28.12.07. do isplate,

- na iznos od 9,08 eur od 23.1.08. do isplate,

- na iznos od 9,12 eur od 3.3.08. do isplate,

- na iznos od 9,36 eur od 26.3.08. do isplate,

- na iznos od 9,35 eur od 23.4.08. do isplate,

- na iznos od 9,07 eur od 26.5.08. do isplate,

- na iznos od 9,17 eur od 16.6.08. do isplate,

- na iznos od 9,12 eur od 24.7.08. do isplate,

- na iznos od 8,99 eur od 26.8.08. do isplate,

- na iznos od 9,02 eur od 24.9.08. do isplate,

- na iznos od 9,24 eur od 20.10.08. do isplate,

- na iznos od 9,72 eur od 24.11.08. do isplate,

-  na iznos od 9,55 eur od 18.12.08. do isplate,

-  na iznos od 10,04 eur od 27.1.09. do isplate,

-  na iznos od 10,16 eur od 18.2.09. do isplate,

-  na iznos od 10,22 eur od 26.3.09. do isplate,

-  na iznos od 10,08 eur od 24.4.09. do isplate,

-  na iznos od 10,00 eur od 21.5.09. do isplate,

-  na iznos od 9,87 eur od 24.6.09. do isplate,

-  na iznos od 9,77 eur od 16.7.09. do isplate,

-  na iznos od 9,93 eur od 20.8.09. do isplate,

-  na iznos od 10,04 eur od 14.10.09. do isplate,

-  na iznos od 9,98 eur od 19.11.09. do isplate,

-  na iznos od 9,97 eur od 18.12.09. do isplate,

-  na iznos od 9,02 eur od 18.1.10. do isplate,

-  na iznos od 9,21 eur od 18.2.10. do isplate,

-  na iznos od 9,30 eur od 16.3.10. do isplate,

-  na iznos od 9,31 eur od 14.4.10. do isplate,

-  na iznos od 9,60 eur od 18.5.10. do isplate,

-  na iznos od 9,47 eur od 23.6.10. do isplate,

-  na iznos od 9,60 eur od 20.7.10. do isplate,

-  na iznos od 10,07 eur od 23.8.10. do isplate,

-  na iznos od 9,90 eur od 15.9.10. do isplate,

-  na iznos od 10,43 eur od 14.10.10. do isplate,

-  na iznos od 10,20 eur od 22.11.10. do isplate,

-  na iznos od 10,01 eur od 22.12.10. do isplate,

-  na iznos od 10,57 eur od 19.1.11. do isplate,

-  na iznos od 11,10 eur od 14.2.11. do isplate,

-  na iznos od 10,73 eur od 17.3.11. do isplate,

-  na iznos od 10,87 eur od 14.4.11. do isplate,

-  na iznos od 10,52 eur od 16.5.11. do isplate,

-  na iznos od 10,73 eur od 17.6.11. do isplate, na iznos od 11,48 eur od 14.7.11. do isplate, na iznos od 11,24 eur od 24.8.11. do isplate, na iznos od 12,34 eur od 14.9.11. do isplate, na iznos od 12,89 eur od 14.10.11. do isplate, na iznos od 11,46 eur od 15.11.11. do isplate,

-  na iznos od 11,58 eur od 13.12.11. do isplate,

-  na iznos od 11,52 eur od 13.1.12. do isplate,

-  na iznos od 11,67 eur od 13.2.12. do isplate,

-  na iznos od 11,83 eur od 15.3.12. do isplate,

-  na iznos od 11,79 eur od 11.4.12. do isplate,

-  na iznos od 11,71 eur od 14.5.12. do isplate,

-  na iznos od 11,74 eur od 15.6.12. do isplate,

-  na iznos od 11,82 eur od 12.7.12. do isplate,

-  na iznos od 11,76 eur od 21.8.12. do isplate,

-  na iznos od 11,79 eur od 29.8.12. do isplate, sve u roku 15 dana.

i riješio je:

I Tužba je povučena za iznos od 53,21 €.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka 1.860,84 € sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao davateljem kredita dana 25. kolovoza 2005. sklopila Ugovor o kreditu br. 15446 ( dalje u tekstu: Ugovor) kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 18.584,52 CHF (točka II. Ugovora), u svrhu financiranja kupnje osobnog automobila. Sastavni dio Ugovora su bili Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica CHF- 2005-01 (dalje: Uvjeti ugovora), a Točkom 5.1. Uvjeta sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja, a točkom 6.2. Uvjeta ugovora određeno je da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. Tužiteljica je konačno otplatila kredit u kolovozu 2012.

2. Nadalje navodi tužiteljica da je tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka, tuženik je tužitelja u više navrata obavještavao o svojim jednostranim odlukama kojima je povećavana kamatna stopa, a tužiteljica je zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, većinu vremena plaćala osjetno veće mjesečne iznose u odnosu na početno stanje.

3. Tuženi je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je profesionalno društvo za poslove financijskog i operativnog leasinga, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je tužitelja držao u uvjerenju kako je valuta CHF sigurna valuta, nije ga upozorio na moguću učestalost promjene tečaja niti na faktore koje utječu na kretanje tečajeva. Namjerno je propustio obavijestiti tužiteljicu o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tužitelj je sa osnova rasta tečaja CHF u odnosu na HRK i jednostranih povećavanja kamatnih stopa, kredit preplatio za iznos od ukupno 2.022,16 EUR/15.236,00 kn.

4. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 81. st. 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) kojom odredbom je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj – poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca.

5. Time se jednostrano promjenjiva kamatna stopa smatra nepoštenom jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, pa se slijedom toga temeljem čl. 87. ZZP/03 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, ista smatra ništetnom. Razvidno je da ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta veže uz CHF nisu bile razumljive tužiteljici jer tužiteljica kao prosječni potrošač ne raspolaže stručnim znanjem pa joj nisu poznati priroda i specifičnosti predmetne valute, a tuženik je o tome ni na koji način nije informirao.

6. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Iz svega, dakle, proizlazi da tužitelj nije bio na adekvatan način informiran o dosegu ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj jest potrošač u smislu definicije iz čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača; iz samog je ugovora vidljivo da je tu bila riječ o kupnji osobnog automobila za osobne potrebe tužitelja.

7. Tuženik je nepošten stjecatelj već i radi toga što je u postupku kolektivne sudske zaštite utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, dakle one koje su, između ostalog, suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Čl 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sudovi su u postupku kolektivne pravne zaštite utvrdili da su sve banke pa i ovdje tuženik sklapali ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, na koji način su postupili suprotno odredbi čl 81. st. 1. ZZP/03.

8. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje .

9. Tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 15446, sklopljenog dana 25. kolovoza 2005 t- očke II. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos kredita u iznosu od 18.584,52 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta, kao i odredbu točke 6.2. Uvjeta ugovora u dijelu u kojem je određeno da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno tč. 9.1 ugovornih uvjeta; s osnova valutne klauzulu u CHF potražuje isplatu iznosa od 1.288,50 eur, a na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 680,45 eur , sve za zateznim kamatama i troškom postupka.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju, te ističe prigovor zastare tražbine tužiteljice jer rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još u lipnju 2011. a tužba je podnesena u ožujku 2023 sasvim je jasno da je potraživanje tužiteljice u zastari jer je tužba podnesena izvan petogodišnjoj zastarnog roka.

11. Osporava sve tvrdnje tužiteljice da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka bila ništetna. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni.

12. Poziva se na čl. 84. (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi.

13. Tuženik ističe da je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je tuženik 2005. i 2006. godine od ukupnog broja sklopljenih ugovora čak 57,58% sklopio u valutom u eurima. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a ZD prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Ukazuje sudu na standard dužne pažnje i informiranost „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud EU koji ne podrazumijeva potrošača koji se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a.

14. Poziva se na recentnu praksu Suda EU koji u odluci R (C-186/2016), odnosno Članak 3. Stavak.1 Direktive 93/13.

15. Nadalje tuženik navodi da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

16. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital. Za svaki pojedini kredit se zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa]. Dakle, budući da tuženik nije imao svoja sredstva, za svaki se isplaćeni kredit zaduživao u banci u istoj valuti u kojoj je kredit odobren.

17. Osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika te da je u ugovor uglavio niz nepoštenih odredbi. Kamatna stopa sastoji se od dva dijela - fiksnog i varijabilnog. Varijabilni dio ovisio je o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te o porezu i drugim davanjima, a koje ne ovise o volji tuženika.

18. Prema čl. 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Dodatno ističe da je odredbom čl. 9.1. Uvjeta o kreditu određeno: „Korisnik kredita ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.“ Stoga je nejasno zašto tužitelj, obzirom na gore spomenute tvrdnje, nije iskoristio pravo koje mu pripada i zahtijevao raskid Ugovora o kreditu zbog promijenjenih uvjeta.

19. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi jer su sve odredbe Ugovora o kreditu sukladne odredbama Zakona o obveznim odnosima. Protivi se smanjenju tužbenog zahtjeva iz podnesaka tužiteljice od 25.03.25. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška.

20. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 15446 (list 103-106 spisa), analitičku fin.karticu po ugovoru broj: 15446 (list 182-189) plan otplate (list 190, 96), računi (list 7-95) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darko Prpić (list 195-204 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (list 169). Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje SD zaposenika tuženika.

21. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. i 219 Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

22. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odredbe o promjenljivosti kamatne stope, te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene tih ugovornih odredbi.

23. Sporno je da li je nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

24. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan, a iz razloga što je sud u toč. I. izreke presude utvrdio ništetnost odredba predmetnog Ugovora u pogledu jednostrane promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa slijedom toga na ovaj slučaj se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su- IV-47/2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

25. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

26. Iz Ugovora o kreditu, čiji sastavni dio čine i Opći uvjeti tuženika, proizlazi da je ugovoren iznos mjesečnog obroka leasinga kao kunska protuvrijednost iznosa od 278,90 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, dok visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promjenljiva godišnja kamatna stopa na kredit

27. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije i svojstvo potrošača tužitelja, sud je saslušao tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo, odnosno, od drugih personalnih dokaza se tijekom postupka odustalo.

28. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2005. trebala automobil za prijevoz do posla budući da radi 12 km od kuće. Došla je u auto kuću „Sandro“ te je tamo dobila informativnu ponudu u eurima za auto kredit. Prvo je pitala da li ima kredit u kunama. Bilo joj je bitno da rata bude prihvatljiva. Kredit je uzela na 7 godina. U toj informativnoj ponudi izračunali su joj ratu u iznosu od 1.200,00 do 1.300,00 kuna, otprilike. Za dva dana je došla i rekla da prihvaća ponudu, međutim u auto kući su joj rekli da više nemaju kredite u eurima već u CHF. Pitala je šta to znači, rečeno joj je da je to još bolje i da je to stabilna valuta. Potpisala je sve papire u auto kući i nakon toga je trebala ići kod javnog bilježnika, tako da nije tražila neka objašnjenja, već su joj samo rekli mjesta na koje mora potpisati. Svaki mjesec je dobivala uplatnice od tuženika za ratu na kućnu adresu, već je bilo preračunato u kune. Nisu joj objasnili na koji način se mijenja kamatna stopa, nije mogla utjecati na sadržaj ugovora o kreditu.

29. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza tužitelja, iz kojeg je razvidno kako joj je auto kuća ponudila kredit kod tuženika u CHF kao najpovoljniju i najsigurniju opciju, ne objašnjavajući tužitelju rizik sklapanja ugovora u toj valuti. Pri tome joj nije objašnjeno temeljem čega bi anuiteti mogli rasti, niti temeljem kojih kriterija se mijenja kamatna stopa.

30. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

31. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi za njega proizlaze.

32. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupila automobil koji je koristila za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice sa ispravama u spisu, odnosno izvedenim dokazima, iz kojih ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu ikakvoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužiteljica bavi takvim djelatnostima, sud zaključuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

33. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

34. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Radi se dakle o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

35. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamate u skladu promjenom uvjeta refinanciranja, iz iste nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten mijenjati njezinu visinu u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja.

36. 24. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe Ugovora o promjenljivosti kamatne stope ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja, tako da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

37. Tužiteljica je iskazala, a sud iskaz prihvatio, kako joj nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena, kao i da nije imala mogućnosti pregovaranja niti oko te odredbe.

38. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

39. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

40. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, dok je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C-26/13, navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

41. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja leasinga, a bilo je potrebno utvrditi i iznos plaćenih troškova obrade kredita.

42. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - kreditora, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

43. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

44. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

45. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

46. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

47. Iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti kreditoru, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni kreditori ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci kreditora, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje kreditor jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

48. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

49. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe predmetnog Ugovora o nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako je to odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

50. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darko Prpić. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 978,39 CHF odnosno kunska rotuvrijednost iznosi 5.127,08 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 680,45 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 9.708,32 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.288,50 EUR. Tuženik nije stavio prigovor na matematički izračun vještaka.

51. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju otplatnih planova dostavljenih od strane tuženika, te na temelju utvrđenja tečaja CHF-a na dan isplate kredita, te je vještak i utvrdio koliko je tuženik tužiteljici tijekom otplate rata leasinga naplaćivao s osnova promjene kamatne stope.

52. Temeljem tog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica u tijeku otplate leasinga s osnova preplate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po preplati zbog mijenjanja tečaja švicarskog franka ukupno preplatila iznos od 1.968,95 €.

53. Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate po ugovora o leasingu po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio iznos glavnice od 680,45 EUR i po osnovi tečajnih razlika temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dosudio iznos glavnice od 1.288,50 € a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. II i III. izreke presude. Dospijeće svakog pojedinog iznosa nije bilo među strankama sporno.

54. Stopa zatezne kamate na dosuđene iznose utvrđena je kamatama do 31.12.2007. po stopi iz Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05; dalje u tekstu: ZOO/05), a u smislu čl. 1165 ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.), a stope zatezne kamate su precizirane u izreci; do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

55. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP, a prema konačnom VPS 1.968,95 € u kojem je tužitelj uspio u cijelosti .

56. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr 7/1, Tbr 8/1, 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23, dalje: OT), uz vrijednost boda iznosi 2,0 EUR prema tbr. 52.Odvjetničke tarife, prema zatraženom i specificiranom trošku odmjereno je za sastav tužbe – 100 bodova, podn.22.04.23. 100 bodova, roč.04.12.23. 100 bodova, podn.02.02.24. nije priznat tužitelju jer nije bio potreban, roč. 16.09.24. 100 bodova, podn.17.09.24. 25 bodova, podn.25.03.25. 100 bodova, roč. 03.11.25. 100 bodova, čemu je dodan pdv, trošak vještačenja 265,00 €, te pristojba na tužbu 33,34 €, ukupno 1.860,84 €.

57. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 94/14), a po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a/05.

U Zagrebu dana 26. studeni 2025. godine

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.