Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10353/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NJ, zbog prekršaja iz čl. 40. st. 3. u vezi s čl. 51. st. 1. toč. 2. i stavka 3. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18), rješavajući o žalbi tužitelja, HEP-a, Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Karlovac., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-8753/2025 od 02. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, HEP-a, Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Karlovac, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je, na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe, da bi počinila prekršaj iz članka 51. stavka 1. točka 2. i stavka 3. Zakona o energiji, s obrazloženjem da optužba protiv okrivljenice uopće nije konkretizirana niti sadrži konkretni opis eventualnog prekršaja, odnosno djelo, kako je činjenično opisano, nije prekršaj.
2. Istom presudom određeno je da, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova a osobito zbog povrede materijalnog prekršajnog prava. Žalitelj navodi kako je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda da predmetno prekšajno djelo može počiniti isključivo osoba koja ja vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi mjerni uređaj, budući da odredba čl. 51. st. 1. toč. 2. i st. 3. Zakona o energiji propisuje „da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja onemogući isključenje mjernog uređaja ili drugog uređaja energetskog sustava“ i pri tome ne spominje vlasništvo kao svojstvo počinjenje djela. Nadalje, žalitelj ističe da odredba čl. 40. st. 3. Zakona o energiji nigdje ne spominje vlasništvo nekretnine, već koristi pojam „njihovim nekretninama“, koji se može odnositi i na nekretnine koje počinitelj posjeduje ili ima pravo njihova korištenja, dok st. 1. citiranog članka izrijekom spominje vlasništvo ali u kontekstu prava energetskog subjekta za pristup na nekretninu a ne kao svojstvo počinitelja. Zaključno, žalitelj ukazuje na nužnost šireg tumačenja citiranih zakonskih odredbi prema kojem počinitelj predmetnog prekršaja može biti i osoba koja nije nužno vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi mjerni uređaj, budući da je i sama svrha istih odredbi bila osigurati pristup energetskog subjekta na nekretnine na kojima se nalazi mjerni uređaj te sankcionirati sprječavanje energetskog subjekta da mjerne uređaje isključi, čime se omogućuje obavljanje energetske djelatnosti koja se obavlja kao javna usluga distribucije i opskrbe energije koja djelatnost je i regulirana Zakonom o energiji. Obzirom na izloženo, predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da je pogrešno prvostupanjski sud okrivljenicu oslobodio od optužbe, iz razloga navedenih u pobijanoj odluci, na što osnovano ukazuje žalitelj.
7. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku kojom je okrivljenicu oslobodi od optužbe, obrazlaže time da u činjeničnom opisu prekršaja kako je okrivljenoj stavljeno na teret nije konkretizirano eventualno nedopušteno ponašanje ili propust okrivljene koji bi bili podvedivi pod citirani zakonski opis djela. Naime, tužitelj nije opisao što je točno okrivljena radila ili propustila učiniti, niti koja je uopće uloga okrivljene, te koji je njezin status u odnosu na nekretninu na kojoj se nalazi mjerni uređaj, dakle nije navedeno kojim činom ili propustom bi povrijedila zakonsku odredbu, te nisu navedena bitna obilježja konkretnog djela prekršaja.
8. Ovaj sud međutim, smatra da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja presude kojom je okrivljenicu oslobodi od optužbe, donio pogrešan zaključak i odluku koja je preuranjena te nije bilo osnove za oslobođenje od optužbe, s razlozima i obrazloženjem koje je dao, budući da prema odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o energiji te sukladno pravnom stajalištu Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 3. veljače 2010. godine, za postojanje konkretnog prekršaja nije odlučna činjenica vlasništva nekretnine, već da pojam „njihove nekretnine„ koji se koristi u čl. 40. st. 3. Zakona o energiji, treba tumačiti u širem smislu na način da se isti odnosi na nekretnine na kojima se nalaze mjerni uređaji ili drugi uređaji koji služe određenom subjektu u odnosu na kojeg se vrši kontrola. Dakle, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, donošenjem presude kojom je okrivljenicu oslobodio od optužbe, donio pogrešan zaključak i odluku koja okrivljenici (preuranjeno) ide u korist jer nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenice od optužbe, s razlozima i obrazloženjem koje je dao, budući da je konkretan činjenični opis djela, za koje se okrivljenica optužnim prijedlogom tereti, sastavljen u skladu s člankom 160. stavkom 2. Prekršajnog zakona, i sadržavao je sve podatke potrebne za vođenje postupka, jer su sve odlučne činjenice i konstitutivni elementi bića prekršaja navedeni u činjeničnom opisu prekršaja, Broj obračunskog mjernog mjesta (OMM) jedinstveni je identifikacijski broj svakog obračunskog mjernog mjesta i s adresom je naveden u činjeničnom opisu optužnog prijedloga.
9. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će nakon provedenog postupka ocijeniti sve pravno relevantne činjenice, od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava i na osnovu kojih će nesumnjivo utvrditi je li okrivljenica počinila prekršaj koji joj je optužnim prijedlogom stavljen na teret, te će uzevši u obzir razloge ovog rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Iz izloženih razloga na temelju čl. 206. Prekršajnog zakona riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 26. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
