Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-2284/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljene OZ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbama okrivljene OZ koju brani Marija Martinez-Ostroški, odvjetnica iz Varaždina i okrivljenog OZAV kojeg brani Tatjana Šijan, odvjetnica iz Zagreba, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2024., broj:38 Pp-232/2022-24, na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe okrivljenih OZ i OZAV, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni OZ i FZAV su proglašeni krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura, svaki, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura, svaki.
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka. Žaliteljica navodi da joj je sud povrijedio pravo obrane i pravo na pravično suđenje, da je sud prekoračio optužni prijedlog, jer ju je proglasio krivom za prekršaj za koji nije podnesen optužni prijedlog, da činjenični ni pravni opis ne sadrži radnje kojima bi počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno sud nije utvrdio koje radnje koje čine obilježje prekršaja su se zbile na parkiralištu, a koje na stubištu, gdje se dijete u kojem trenutku nalazilo, iskaz svjedoka FZ je nevjerodostojan i proturječan, te napominje da sud nije utvrdio ni činjenice bitne za pravilnu odmjeru kazne, a to je da je na rodiljnom dopustu i da prima samo naknadu. Žalitelj navodi da je pobijana presuda neosnovana, nezakonita i neutemeljena, iz obrazloženja presude nije razvidno koje malodobno dijete se i gdje nalazilo u trenutku inkriminiranog događaja, kao niti koje su posljedice izazvane kod djeteta, svjedok FZ kojem sud poklanja vjeru i na čijem iskazu temelji presudu nije naveo niti jednu izgovorenu riječ suokrivljenika, niti je znao prepričati sadržajni kontekst „vike, vrijeđanja i galame, odnosno verbalno sukoba“ i vjerodostojnost njegovog iskaza je upitna, obzirom da je on bivši izvanbračni partner suokrivljenice, te napominje da iz iskaza svjedoka proizlazi da se ne radi o nasilju primjenom fizičke sile jer suokrivljenici nisu jedan prema drugome primijenili fizičku silu, već su se međusobno s njima i naguravali tijekom međusobnog snimanja mobitelom, tako da se u ponašanju suokrivljenika ne ispunjavaju ni objektivni ni subjektivni elementi inkriminiranog prekršaja.
Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.
3. Žalbe su osnovane.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, što je bitno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
Naime, okrivljenicima se izrekom pobijane presude stavlja na teret da su se nasilno ponašali u obitelji tako da su se verbalno sukobili vikom i galamom jedan na drugoga te se potom i fizički sukobili na način da su naguravali jedan drugoga u nazočnosti njihove malodobne kćeri DZ, te su jedan kod drugoga izazvali osjećaj uznemirenosti, strah i povredu dostojanstva, čime su počinili prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Međutim, sud nije naveo kojim radnjama, odnosno na koji su se način okrivljenici nasilnički ponašali u obitelji u smislu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno kojim riječima su se verbalno sukobili.
Zakonsko obilježje predmetnog prekršaja čine između ostalog primjena fizičke sile u kojoj nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućih postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje kao zabrane ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava iz održavanja zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti i vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
5. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenje, te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
6. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. studenoga 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt v.r.
Anđa Ćorluka v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 7 primjeraka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
