Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2729/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Domagoju Rukavina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po opunomoćeniku Denisu Laucu, odvjetniku iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1757/2019-57 od 10. travnja 2025. i o žalbi tužiteljice protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1757/2019- 62 od 2. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1757/2019-57 od 10. travnja 2025.

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete preko nepobijanog iznosa od 1.308,93 eura do iznosa od 2.617,85 eura (za iznos od 1.308,92 eura)

- potvrđuje u dijelu točke IV. izreke kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupka preko nepobijanog iznosa od 1.500,00 eura do iznosa od 4.856,74 eura (za iznos od 3.356,74 eura)

II.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1757/2019-62 od 2. rujna 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.617,85 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na plaćeni iznos materijalne štete od 1.294,05 EUR tekuće od 9. veljače 2018. do 7. svibnja 2021. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 206,66 EUR sa zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.856,74 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.“;

a ujedno je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 2.425,61 EUR zajedno za zateznom kamatom.

2.Dopunskom presudom od 2. rujna 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je traženo obvezati tuženika isplatiti tužiteljici zateznu kamatu tekuću od 14. srpnja 2021. do isplate na iznos zatezne kamate za razdoblje od 9. veljače 2018. pa do 7. svibnja 2021. na iznos od 1.294,05 EUR.

3.Tuženik žalbom pobija točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice od 1.308,93 eura, zatim točku IV. preko iznosa od 1.500,00 eura i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog je tuženika da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

3.1.Protiv uvodno citirane dopunske presude žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući je preinačiti dosudom tužiteljici zatezne kamate na neisplaćeni iznos zateznih kamata od podnošenja zahtjeva (22. studenog 2022.) pa do isplate.

3.2.Na žalbe nije odgovoreno.

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

4.1.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. , 13. i 14 ZPP-a, te je utvrđeno da nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1.Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni međusobno kao i s izrekom, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete iz osnova naknade za tuđu pomoć i njegu, uništeno vozilo i odjeću te izgubljenu zaradu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 1. veljače 2018. kada je doživjela prometnu nesreću za koju drži da je nastupila isključivom krivnjom vozačice koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika.

7.Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, nastup štetnog događaja te isplata štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 1.294,05 eura po odštetnom zahtjevu od 9. veljače 2018.

8.U ovom stadiju postupka, po žalbi tuženika, sporno je u kojem omjeru je tuženik odgovoran za naknadu štete tužiteljici, sve preko dosuđenog iznosa glavnice od 1.308,93 eura do dosuđenog iznosa od 2.617,85 eura (za iznos od 1.308,925 eura) obzirom tuženik, protivno stavu prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženičine osiguranice, drži da je i tužiteljica doprinijela nastanku štetnih posljedica te da je šteta posljedica podijeljene odgovornosti sudionika u omjeru od po 50 %, a osporava se (prema navodima obrazloženja žalbe) i tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete na vozilu te je li uzet u obzir doprinos tužiteljice visini štete na vozilu od 10 %.

9.Po žalbi tužiteljice sporno je pripada li joj pravo na procesne kamate od podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu 14. srpnja 2021. do isplate tekuće na isplaćeni iznos naknade štete na vozilu od 1.294,05 Eura za razdoblje od 9. veljače 2018. pa do 7. svibnja 2021.

10.Na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu utvrdivši:

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi da je do štetnog događaja došlo na kolniku ulice Svete Ane, na kojem se promet odvijao dvosmjerno i gdje nije bilo ucrtane središnje linije; u smjeru kretanja vozila tužiteljice reg. ozn. [registarska oznaka] uzdužni nagib kolnika je bio u usponu, dok je u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika reg. ozn. [registarska oznaka] iz suprotnog pravca bio u padu većem od 8%; vozilo osiguranice tuženika je prilazeći oštrom desnom zavoju, prilikom kočenja, u proklizavanju i lijevom bočnom zanošenju, stražnjim lijevim bočnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila tužiteljice; u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su međusobno zatvarale kut od oko 10 do 20°; u trenutku sudara vozilo osiguranice tuženika je sa stražnjim lijevim bočnim dijelom prešlo za oko 0,3 do 0,5 m preko zamišljene središnje linije na lijevu polovinu kolnika koja je namijenjena kretanju vozila iz suprotnog smjera, a kojom se kretalo vozilo tužiteljice; vještak za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nije imao elemenata ali je obzirom na oštećenja na vozilima procijenjeno da je ukupna sudarna brzina vozila iznosila oko 30 do 40 km/h; širina asfaltnog kolnika na mjestu štetnog događaja iznosila je oko 5,00 m, dok je potrebna širina kolnika za sigurno mimoilaženje vozila iznosila oko 3,925 m, radi čega su se vozila mogla sigurno mimoići bez međusobnog kontakta da su se oba vozila kretala svojim desnim stranama kolnika, bliže desnom rubu; vještak navodi da je vozačica vozila osiguranika tuženika prilagodila brzinu i način kretanja svog vozila uvjetima i stanju kolnika, ne bi imala potrebu da prilazeći oštrom desnom zavoju poduzima radnju kočenja jer bi u tom slučaju vozilo osiguranice tuženika prošlo kroz ovaj zavoj svojom desnom stranom kolnika, bez zanošenja na lijevu polovinu kolnika, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo;

- budući nisu poznate brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, vještak nije mogao izraditi vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja niti utvrditi međusobne položaje i udaljenosti vozila od mjesta sudara u trenutku kada je vozačica vozila osiguranika tuženika poduzela radnju kočenja, niti je iz raspoložive dokumentacije (skice policije i fotografija fotoelaborata) mogao utvrditi mogućnost međusobnog uočavanja (tj. trenutak kada su se vozači mogli prvi puta međusobno ugledati), kao niti izračunati stvarni radijus zavoja, a time niti graničnu brzinu s kojom je vozilo osiguranika tuženika moglo sigurno proći zavojem bez zanošenja, a kako nije moguće izračunati brzinu kojom se vozilo osiguranika tuženika kretalo neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, to nije mogao utvrditi da li je brzina kretanja vozila osiguranice tuženika prije štetnog događaja bila veća ili manja od granične, s kojom je sigurno moglo proći zavojem bez zanošenja pri čemu je smatrao ako je vozilo osiguranice tuženika u trenutku štetnog događaja bilo završilo s bočnim zanošenjem, tada bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut da se vozilo tužiteljice kretalo uz svoj desni rub kolnika; ali ako je vozilo osiguranice tuženika u trenutku štetnog događaja još bilo u lijevom bočnom zanošenju, u tom slučaju bi do štetnog događaja najvjerojatnije došlo i u slučaju da se vozilo tužiteljice kretalo uz svoj desni rub kolnika;

- kako iz spisa nije moguće utvrditi način kretanja vozila tužiteljice prije štetnog događaja, odnosno je li se tužiteljica prilazeći usponu kretala sredinom kolnika ili ne, i da li je svojim načinom kretanja utjecala na reakciju vozačice vozila osiguranika tuženika (poduzimanje radnje kočenja); s obzirom na pronađene tragove laka od vozila osiguranika tuženika (u skici policije označeni brojkom 2), proizlazi da je u trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika za oko 0,3 do 0,5 m sa stražnjim lijevim bočnim dijelom prešlo preko zamišljene središnje linije na sebi suprotnu polovinu kolnika.

-kako je u trenutku štetnog događaja vozilo tužiteljice bilo desnim bočnim dijelom udaljeno oko 0,6 do 0,8 m od desnog ruba kolnika,

- kako visina štete na vozilu tužiteljice svedena na dan isplate štete iznosi oko 2.858,08 EUR pri čemu udio štete na stražnjem dijelu vozila tužiteljice nastao uslijed nekontroliranog kretanja vožnjom unatrag iznosi oko 10% od ukupne štete, što se prema mišljenju vještaka ne bi dogodilo da je tužiteljica nakon što se zaustavila na usponu pravilno povukla ručnu kočnicu jer ne bi došlo do nekontroliranog kretanja njenog vozila niz nizbrdicu vožnjom unatrag,

-kako se vještak očitovao na prigovore i primjedbe tuženika ostajući kod nalaza i mišljenja navodeći kako se predmetni štetni događaj može promatrati kao jedinstveni događaj, jer da nije došlo do sudara vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika tužiteljica ne bi imala razloga zaustaviti svoje vozilo na usponu, uzbrdici,

-kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka ortopeda traumatologa doc. dr. sc. GC proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u desni kuk i zdjelicu te da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobila tužiteljica, time da joj se zdravstveno stanje stabiliziralo 1. travnja 2018. nakon provedene fizikalne terapije; trajne posljedice kao posljedica ovog štetnog događaja nisu zaostale, a trpjela je bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još naredna 10 dana, dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore; tužiteljica je zbog nezgode trpjela strah jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još naredna 10 dana, tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), dok naruženje nije zaostalo.

11.Ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka za promet i liječnika vještaka spec. za ortopediju/traumatologiju koje je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom, prvostupanjski je sud utvrdio i ocijenio da na strani tužiteljice nema doprinosa nastupu štetnih posljedica te je utvrdio imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 2.858,08 eura, neimovinsku štetu u iznosu od 996,00 eura te imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći u iznosu od 58,40 eura, dok je u preostalom dijelu kojim je tražena naknada za izgubljenu zaradu i uništenu odjeću, primjenom odredbe iz čl. 221a ZPP-a, a za iznos od 206,66 Eura zahtjev kao neosnovan odbio, što nije predmet razmatranja ovog žalbenog postupka.

11.1.Od utvrđenog iznosa štete na vozilu sud prvog stupnja je odbio nesporno isplaćeni iznos od 1.294,05 eura, slijedom čega joj je dosudio daljnjih 1.564,03 eura s kamatom od 9. veljače 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno članku 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14,155/23 dalje: ZOOP),

11.2.Glede neimovinske štete te imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici zatraženih 1.053,82 eura (sukladno članku 2. ZPP) iako je tu štetu utvrdio u iznosu od 1.054,40 eura, također s kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

12.Sva opisana činjenična utvrđenja o stanju u spisu kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je prvostupanjski sud u svemu pravilno u obrazloženju presude obrazložio tijek postupka i izvedene dokaze.

13.Žalitelj nije u pravu kada prigovara utvrđenoj isključivoj odgovornosti tuženika kao osiguravatelja vozila čijim upravljanjem je tužiteljici nanesena šteta. Prvostupanjski sud je na temelju stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja vještaka pravilno utvrdio kako je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti istaknut po tuženiku, za što su dani valjani razlozi koje prihvaća i ovaj sud, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje.

14.Naime, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda uzrok nastaloj prometnoj nezgodi nije vožnja tužiteljice.

15.Do prometne nezgode dovela je upravo osiguranica tuženika koja je svojim vozilom prošla preko zamišljene središnje linije na sebi suprotnu polovinu kolnika kojim se svojim vozilom iz suprotnog smjera kretala tužiteljica, što je dovelo do kontakta vozila kojega, u situaciji kada se tužiteljica kretala svojom stranom kolnika ne bi bilo, neovisno od okolnosti koje tuženik u žalbi ponavlja (glede širine kolnika, neutvrđene brzine i potrebe kretanja vozila desnim stranama kolnika), kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

15.1.Ponašanje tužiteljice pri izlasku iz vozila kada nije isto zaustavila uz uporabu ručne kočnice, što je dovelo do njegovog kretanja unatrag niz nizbrdicu nije okolnost koja bi ukazivala na tužiteljičinu suodgovornost za nastup štetnog događaja jer je tada već bilo došlo do sukoba (sraza) motornih vozila.

15.2.Glede prigovora kako je od utvrđene štete na vozilu valjalo odbiti 10% na ime tužiteljičinog sudjelovanja u istoj jer nije povukla ručnu kočnicu čime bi spriječila vožnju unatrag po nizbrdici nakon izlaska iz vozila, po ocjeni ovog suda, isti je neosnovan.

15.3.Naime, u konkretnim okolnostima kada je došlo do nezgode u kojoj je tužiteljičino vozilo oštećeno i ona ozlijeđena, do čega ne bi došlo da osiguranica tuženika nije u kretanju zašla na kolnički trak kojim se pravilno kretala tužiteljica, niti bi ona došla u situaciju zaustaviti vozilo na usponu, uzbrdici, pa kada se to promatra povezano s mišljenjem liječnika vještaka o intenzitetu bolova i straha u trenutku i neposredno nakon nezgode, onda po ocjeni ovog suda psihofizičko stanje tužiteljice u datom trenutku, do kojeg je došlo krivnjom osiguranice tuženika, nije bilo za očekivati od prosječnog vozača na postupanje glede ručne kočnice kakvo traži tuženik, jer konkretno stanje u kojem se našla tužiteljica nije usporedivo sa stanjem vozača u normalnim, redovnim životnim prilikama niti se po istome može cijeniti i stavljati joj na teret njezino ponašanje u trenutku zaustavljanja vozila zbog udara u drugo vozilo kao sudjelovanje u nastanku štete do koje je došlo kretanjem vozila unatrag po nizbrdici, kako to neosnovano smatra tuženik.

16.Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud glede odgovornosti za nastup štetnog događaja kao i visine štete na vozilu ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje glede isključive krivnje osiguranice tuženika a time i odgovornosti tuženika.

17.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete na vozilu pod točkom I. kao u presudi, od podnošenja odštetnog zahtjeva umjesto od dana presuđenja pozivom na odredbe čl.1089. st. 2. ZOO.

18.To stoga jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 12. stavak 1. i 6. (prije stavak 4.) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ZOOP kao lex specialis u odnosu na ZOO po pitanju uređenja obveze plaćanja zateznih kamata u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.

18.1.Navedeno pravno shvaćanje predstavlja ustaljenu, pouzdanu i sigurnu sudsku praksu izraženu kroz brojne revizijske i žalbene odluke (Rev-2332/2014 od 18. srpnja 2018., ŽS Rijeka Gž-1234/2022 od 21. siječnja 2025.)

19.Iz svih naprijed navedenih razloga, jer se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je u pobijanom dijelu pod točkom I. pobijanu presudu potvrditi uz odbijanje tuženikove žalbe kao neosnovane (čl. 368. ZPP).

20.I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

20.1.Vezano za primijenjenu vrijednost boda žalitelju je ukazati kako je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 10. travnja 2025., dakle, u vrijeme kada je na snazi OT/23, te je pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donoseći odluku o naknadi parničnog troška primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (OT/23) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu OT/23 odnosno prije 25. studenog 2023. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odlukama br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

20.2.Glede podnesaka (više od 4) koji su odmjereni tužiteljici tuženiku je odgovoriti kako je i revizijski sud u odluci Rev-396/2022 odgovorio na revizijsko pitanje u svezi tumačenja Tbr. 8. OT-a na način da sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. OT-a tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (opravdani razlozi).

20.3.Primjenjujući navedeni stav u konkretnom predmetu vođenom pred sudom prvog stupnja 6 godina (dugotrajnost postupka), a u kojemu su izvedeni i dokazi prometno tehničkim vještačenjem kao i vještačenjem po liječniku ortopedu, pri čemu je prometni vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje te se na primjedbe (sve po tuženikovim prigovorima) očitovao i usmeno, kao i vještak ortoped, i po nalaženju ovog suda postojali su opravdani razlozi za odmjeravanje više od 4 (ovdje 7) podnesaka jer iz sadržaja tih podnesaka proizlazi da se istima tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu, na nalaze i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja vještaka, sukladno čemu je i disponirala zahtjevom, čemu je dodati, a što tuženik gubi iz vida kako je u ovom predmetu odlučivano i o zahtjevu tužiteljice iz parnice vođene pod brojem Pn-

48/21 koji je pripojen ovom predmetu.

20.4.Stoga je prvostupanjski sud opravdano tužiteljici odmjerio troškove za sve podneske sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa), kako je detaljno obrazloženo, što se odnosi i na troškove za pristupe na sva ročišta.

20.5.Naime, tuženik smatra da je sud prvog stupnja tužiteljici trebao odmjeriti samo trošak pristupa na jedno pripremno ročište i jedno ročište za glavnu raspravu, a ovo pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a.

20.6.Međutim, u konkretnom slučaju na svim su se ročištima izvodili dokazi, nije izostala koncentracija glavne rasprave na koju upućuje odredba čl. 155. st. 1. ZPP, odnosno nije povrijeđeno načelo ekonomičnosti, a obveza je stranke, odnosno njenog punomoćnika pristupiti na raspravu te nedolazak uzrokuje procesne posljedice. Stoga tužiteljici pripada naknada tih troškova zastupanja, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

21.Radi navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i u pobijanom dijelu odluku o troškovima postupka potvrditi (članak 368. stavak 1. u svezi sa člankom 380. stavak 2. i člankom 381. ZPP)

22.Neosnovano tužiteljica žalbom pobija odluku iz dopunske presude kojom je odbijena sa zahtjevom za dosudu procesne kamate od podnošenja zahtjeva 14. srpnja 2021. pa do isplate na isplaćeni dio imovinske štete na vozilu od 1.294,05 Eura za razdoblje od 9. veljače 2018. pa do 7. svibnja 2021.

23.Proizlazi prema navedenom kako tužiteljica nije uglavničila zakonsku zateznu kamatu na spomenutu isplaćenu glavnicu za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate tog dijela štete na vozilu.

24.Pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na postavljanje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate vezano je uz prestanak glavne tražbine na koju se obračunata i u apsolutnom iznosu utužena kamata odnosi.

25.Međutim, ne može se prihvatiti kao pravilno shvaćanje prema kojem bi navedeno pravo pripadalo vjerovniku neke novčane obveze samo i jedino u situaciji kada je glavni dug u cijelosti plaćen, odnosno kada je glavna tražbina u cijelosti prestala.

26.Prema ocjeni ovog suda, u skladu s odredbama čl. 31. st. 1. i st. 2. ZOO i kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu tražbinu, pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

26.1.To se odnosi samo na situacije kada se radi o djeljivoj obvezi, odnosno o djeljivoj tražbini u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZOO, koja se može ispuniti i u dijelovima, a dužnik je obvezan primiti to djelomično ispunjenje, osim ako ima posebni interes da to odbije (čl. 169. st. 2. ZOO).

26.2.Prema tome, kada je tuženik isplatio nesporni dio tužiteljičine glavne novčane tražbine, a koju isplatu je tužiteljica bila dužna primiti jer za njeno odbijanje nije imala nikakav opravdani razlog niti poseban interes, time je taj dio glavne tražbine tužiteljice prestao, pa su se time stekli i uvjeti da tužiteljica, pozivom na odredbu čl. 31. st. 1. i st. 2. ZOO-a ostvaruje i zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos plaćenog dijela glavne tražbine, kao i zahtjev za plaćanje procesne kamate počevši od dana postavljanja zahtjeva sudu za njihovu isplatu.

26.3.Naime, nakon podmirenja (prestanka) dijela glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolutnom iznosu te se kao glavna tražbina mogu utužiti radi ostvarenja prava na procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a).

26.4.Kako, međutim, tužiteljica nije uglavničila iznos dospjelih zateznih kamata na isplaćeni dio glavnice, radi čega je njezin zahtjev osnovano odbijen kao neosnovan, ali iz drugih razloga (tako i VSRH u Rev-211/2025-2 od 7. svibnja 2025.).

27.Stoga je tužiteljičinu žalbu protiv dopunske presude valjalo kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu dopunsku presudu (čl. 368. ZPP).

U Splitu, 26. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić