Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2344/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEKARA DUBRAVICA d.o.o. iz Zagreba, Avenija Marina Držića 4, OIB: 05873359168, zastupanog po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici ŽŽ, temeljem generalne punomoći broj Su- 1204/03, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1698/19-66 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1698/19-66 od 5. lipnja 2025.

- potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete preko nepobijanog iznosa od 8.700,00 eura do iznosa od 11.400,00 eura (za iznos od 2.700,00 eura)

- potvrđuje u dijelu točke I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete-tuđe njege i pomoći preko nepobijanog iznosa od 597,25 eura do iznosa od 900,00 eura (za iznos od 302,75 eura) s pripadajućim kamatama

-preinačuje u pobijanom dijelu točke I. kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 5.692,92 eura na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 5.692,92 eura od 28. lipnja 2019. do 18. svibnja 2023.

- preinačuje u pobijanom dijelu točke I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete-troškova liječenja preko nepobijanog iznosa od 320,97 eura do iznosa od 1.922,85 eura (za iznos od 1.601,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. lipnja 2019. do isplate) na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa (imovinske štete-troškova liječenja) od 1.601,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. lipnja 2019. do isplate.

-preinačuje se odluka o troškovima sadržana u točki III. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.781,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.".

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 14.222,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.400,00 EUR od 28. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 900,00 EUR od 4. travnja 2023. pa do isplate i na iznos od 1.922,85 EUR od 28. lipnja 2019. pa do isplate (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.743,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem od tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 1.922,85 EUR od 23. svibnja 2019. do 27. lipnja 2019. (točka II. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.533,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja- od 5. lipnja 2025. do isplate (točka III.) te je rješenjem prihvaćeno sudjelovanje CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kao umješača na strani tuženika u tom predmetu.

2.Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točke III. u dijelu kojim tužiteljici nisu priznati troškovi zatraženi ispravljenim troškovnikom, žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) s prijedlogom da se ista preinači sukladno žalbenim navodima.

2.1.Prvostupanjsku presudu i tuženik pobija žalbom u svezi dosuđenog iznosa neimovinske i imovinske štete od 4.604,63 € i to kako slijedi: u dijelu iznosa od 2.700,00 €, a preko dosuđenih 8.700,00 €, na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje; u dijelu dosuđene imovinske štete za iznos od 302,75 €, a preko dosuđenih 597,25 € (4.500,00 kn) na ime naknade za tuđu njegu i pomoć pri čemu spori dosuđeni iznos naknade po satu koji prelazi vrijednost od 2,65 €/h (20,00 kn/h) te priznaje pravo na naknadu troškova za tuđu njegu i pomoć po formuli 45 danax3x20 kn/h i 45 dana x2sata x20,00kn/h; u dijelu iznosa od 1.601,88 € dosuđenih preko iznosa od 320,97€ na ime troškova liječenja tužiteljice (troškovi za heparin mast i imobilizacija P za rame u iznosu od 44,29 €, te individualne fizikalne terapije u iznosu od 286,68 € ili 2.160,00 kn, po računu od 333-1-1 od 17. 4. 2019. se priznaju jer su po mišljenju liječnika vještaka indicirani); a ujedno se alternativno ne priznaje naznačeni trošak na ime tuđe njege i pomoći od 597,25 € i to u dijelu od 318,54 €, odnosno u iznosu od dosuđenog iznosa od 900,00 € ukoliko bi županijski sud utvrdio opravdanim trošak plaćanja boravka tužiteljice od 25. 3. 2019. do 25. 4. 2019. (Villa Brezovica) te trošak smještaja stacionarnog liječenja od 25. 4. 2019. do 5. 5. 2019. u bolnici Stubičke toplice na teret tuženika. Tuženik se žali i na dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 5.742,93 €, u vremenu od 27. 6. 2019. (dan podnošenja tužbe) do 18. 5. 2023. (kada je tužiteljica preinačila zahtjev u skladu s kriterijima VSRH iz 2020.), odnosno osporava pravo na zakonske zatezne kamate za navedeni period; a žali se i na dosuđene troškove postupka u cijelosti.

2.2.U navedenom dijelu tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a, a posebno iz razloga navedenih u čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a smatrajući kako ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer razlozi presude ne proizlaze iz činjenica i dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku, a također i kako je prvostupanjski sud kod donošenja odluke propustio postupati sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Predloženo je prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima preinačiti, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.3.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4.Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela 1. ožujka 2019. kada je kao kupac proizvoda tuženika, prilikom izlaska iz prodavaonice tuženika P-17 [adresa] na nogostup [adresa], bila zahvaćena pokretnim vratima i odbačena na tlo uslijed čega je zadobila ozljede povodom kojih potražuje neimovinsku i imovinsku štetu.

5.O navedenom zahtjevu sud prvog stupnja je donio odluku utvrđujući u bitnom:

-kako se predmetni štetni događaj dogodio na način da je tužiteljica 1. ožujka 2019. oko 8:00 sati u namjeri kupiti pecivo ušla u prodavaonicu tuženika u Zagrebu, [adresa], te s obzirom na to da navedenog peciva nije bilo uputila se prema izlazu iz prodavaonice na kojem se nalaze automatska dvokrilna vrata koja su je prilikom zatvaranja udarila (zahvatila, prikliještila), od čega je pala na pod i zadobila ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju vještaka;

-kako iz iskaza svjedoka ĐŽ, vlasnika Pin tehnika d.o.o. koje je postavilo odnosna vrata, proizlazi da je moguće da se vrata zatvore i kada se neka osoba nalazi unutar vrata, tj. da senzor ne reagira s obzirom na to da zaštita nije stopostotna jer ima slijepih kutova odnosno "mrtvih područja";

-kako navedena automatska vrata u opisanim okolnostima nisu bila sigurna za kupce te predstavljaju opasnu stvar;

-kako na strani tužiteljice nema suodgovornosti za nastanak štetnog događaja,

-kako je provedenim medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću, kirurgu i prof. dr. sc. ĆŽ, neurologu utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti, natučenje lijevog prsišta i natučenje lijevog kuka, a koje ozljede su, nakon RTG obrade, verificirane pri pregledu u KBC Sestre milosrdnice, gdje joj je postavljena imobilizacija Desaultovim povojem uz preporuku za mirovanje i analgetik; radi bolova lijevog kuka je pregledana 3. ožujka 2019. kada joj je verificiran prijelom vrata lijeve natkoljenične kosti, hospitalizirana je u KBC Sestre milosrdnice do 25. ožujka 2019. te joj je 7. ožujka 2019. učinjen operativni zahvat u vidu ugradnje proteze lijevog kuka; provela je stacionarnu fizikalnu terapiju u Stubičkim toplicama od 5. do 25. svibnja 2019. (ispravno od 25. travnja do 5. svibnja prema računu br. 19-0017750 od 25.04.2019.) nakon čega hoda uz jednu štaku na kratke relacije, a uz hodalicu na srednje relacije; fleksija lijevog kuka 95 st., abdukcija 35 st.; ponovno je hospitalizirana od 30. svibnja do 5. lipnja 2019. radi flebotromboze lijeve natkoljenice; pri kliničkom pregledu vještaci su utvrdili da se tužiteljica koristi jednom štakom, kretnje lijevog ramena antefleksija- retrofleksija iznose 80-0-20/170-0-40/ abdukcija-addukcija 75-0-20/170-0-40/, vanjska- unutrašnja rotacija 30-0-30/60-0-80/, gruba motorička snaga oslabljena za pola naspram desne ruke; u području lijevog kuka postoperativni ožiljak od 15 cm, kretnje fleksije lijevog kuka 70-0-05/130-0-15/, usporeno se kreće uz podlaktičnu štaku, slijedom čega su bili mišljenja da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem;

-kako je prema spomenutim vještacima kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija; a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice po prijelomu lijeve nadlaktične kosti i lijeve natkoljenične kosti te redukcije kretnji lijevog ramena u srednjem stupnju i ugradnje proteze lijevog kuka, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta 90 dana kumulativno; pretrpjela je primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a u daljnjem tijeku liječenja je postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta je trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 75 dana kumulativno, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 3 sata dnevno kroz 45 dana, te 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno; da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35% pri čemu su vještaci uzeli u obzir dob tužiteljice, a zaostala je naruženost u lakom stupnju;

-kako su prema vještacima računi za Heparin mast i imobilizaciju Sling&Swathe za rame opravdani, a liječenje je završeno 5. lipnja 2019.

-kako su se vještaci očitovali pismeno i usmeno na prigovore tuženika i umješača, a posebno i nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice i u bitnom ostali kod već danog nalaza i mišljenja.

6.Provedenim dokazima i njihovom ocjenom sud prvog stupnja utvrdio je kako je do štetnog događaja došlo na način da su tužiteljicu prilikom izlaska iz prodavaonice tuženika zahvatila/prikliještila automatska dvokrilna vrata, od čega je pala na pod i zadobila ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka te da predmetna vrata predstavljaju opasnu stvar u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22, 156/22,155/23 dalje:ZOO) slijedom čega je zaključio da je za nastup i posljedice događaja u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a isključivo odgovoran tuženik kao vlasnik opasne stvari, ne nalazeći razloga za oslobađanje od odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO te ocjenjujući istaknuti prigovor zastare neosnovanim.

6.1.Utvrđujući kako je tužiteljica povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka zadobila upravo u štetnom događaju, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl.19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO, zaključio je kako je istu dužan naknaditi tuženik sukladno odredbi čl. 1045. stavak 3. ZOO-a.

6.2.Ujedno je dopustio preinaku (uslijed povećanja zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 18. svibnja 2023.) te ocijenio neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

6.3.Nadalje je, ocjenom vještačkih nalaza i mišljenja glede naravi ozljeda, trajanja i intenziteta bolova, straha, smanjenih životnih aktivnosti i naruženosti smatrao primjerenim tužiteljici dosuditi neimovinsku štetu od 11.400,00 Eura (od čega za pretrpljene fizičke bolove 1.900,00 eura, strah 1.500,00 Eura, smanjene životne aktivnosti 7.500,00 eura i naruženost 500,00 eura). Na navedeni iznos tužiteljici je dosuđena i kamata tekuća od 28. lipnja 2019. kao prvog dana nakon podnošenja tužbe pozivom na odredbu članka 1103. ZOO-a.

6.4.Utvrđujući vještačenjem kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 225 sati koju joj je pružao besplatno suprug, pozivom na odredbu članka 1095. ZOO-a visinu naknade odredio je u iznosu od 4,00 eura po satu u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje živi tužiteljica bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste i dosudio iz tog osnova iznos od 900,00 eura s kamatom od 4. travnja 2023., kako je bilo zatraženo.

6.5.U preostalom dijelu, a za daljnji iznos neimovinske štete od 1.800,00 eura te za daljnji iznos imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći od 585,00 eura s pripadajućim kamatama zahtjev je odbijen kao neosnovan.

6.6.Također je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da su od zatraženih troškova liječenja opravdani troškovi po računima za Heparin mast koji je tužiteljica platila 9. ožujka 2019. u iznosu od 39,77 kn i za imobilizaciju P za rame, a koji je račun tužiteljica platila 13. ožujka 2019. u iznosu od 293,94 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 333,71 kn/44,29 EUR.

6.7.Nadalje je sud prvog stupnja (glede zatraženih troškova liječenja) utvrdio i da je zbog visoke životne dobi i nemogućnosti članova obitelji da se o tužiteljici brinu bio opravdan njezin smještaj u razdoblju od 25. ožujka 2019. do 23. travnja 2019., zatim u razdoblju od 24. travnja 2019. do 25. travnja 2019. u Domu za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica, te u razdoblju od 25. travnja 2019. do 5. svibnja 2019. u SBMR Stubičke Toplice, kao i trošak dodatne njege i terapije, slijedom čega je smatrao opravdanim troškove prema računu broj 317-1-1 od 26. ožujka 2019. u iznosu iznos od 9.000,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 27. ožujka 2019., zatim prema računu broj 333-1-1 od 17. travnja 2019. u iznos od 2.760,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 21. travnja 2019., kao prema računu broj 19-0017750 u plaćenom iznosu od 2.394,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 6. svibnja 2019., odnosno ukupno za trošak smještaja i liječenja u iznosu od 14.154,00 kn/ 1.878,56 EUR, pri čemu je uzeo u obzir navode vještaka iz kojih proizlazi da je fizikalna terapija sastavni dio algoritma liječenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju te da troškove fizikalne terapije pokriva HZZO, ali da je indicirana dodatna fizikalna terapija, uzevši u obzir ozljede tužiteljice, kao i njezinu dob, s time da su napomenuli da je moguće da tužiteljica nije mogla učiniti fizikalnu terapiju u adekvatnom vremenu u tijeku liječenja.

6.8.Prema navedenom, pozivom na odredbu članka 1095. ZOO-a tužiteljici je s naslova troškova liječenja dosuđen iznos od 1.922,85 eura s kamatama od dana nakon dana podnošenja tužbe, dok je u preostalom dijelu a za daljnji iznos od 358,70 eura i za više tražene kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

7.U ovoj fazi postupka nije sporno postojanje štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka te isključiva odgovornost tuženika za nastup štete, dok je sporna visina dosuđene imovinske i neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 4.604,63 Eura.

8.Naime, tuženik osporava obvezu isplatiti tužiteljici iznos neimovinske štete od 2.700,00 eura dosuđen preko iznosa od 8.700,00 eura (do 11.400,00 eura). Također je sporan i dosuđeni iznos imovinske štete od 302,75 eura s naslova tuđe njege i pomoći preko dosuđenog iznosa od 597,25 eura (do iznosa od 900 Eura) te imovinske štete za troškove liječenja od 1.601,88 eura preko iznosa od dosuđenih 320,97 eura (do 1.922,85 eura), odnosno alternativno, ako bi se smatrala neosnovanom žalba glede troškova plaćanja tužiteljičinog stacionarnog liječenja od 25.ožujka 2019. do 25. travnja 2019. i od 25. travnja 2019. do 5. svibnja 2019. osporava se cijeli dosuđeni iznos štete za tuđu pomoć i njegu, a sporan je i tijek dosuđenih zakonskih zateznih kamata na dio pravične naknade neimovinske štete za razdoblje od podnošenja tužbe 27. lipnja 2019. do preinake tužbe 18. svibnja 2023., kao i odluka o troškovima,

8.1.Po žalbi tužiteljice sporna je odluka o troškovima postupka u dijelu u kojemu nisu priznati po ispravljenom popisu.

9.Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka,pa ni drugim bitnim povredama na koje se ukazuje, posebno povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9.1.Također je neosnovan prigovor žalitelja u odnosu na visinu utvrđene i dosuđene naknade neimovinske štete tužiteljici.

10.Odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti (kao neimovinske štete - čl. 19., čl. 1046. ZOO) sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.Prvostupanjski je sud cijeneći sve navedene relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, osobito nalaz i mišljenje sudskih vještaka kirurga prof. dr. Jakše Filipovića i neurologa prof. dr. NŽ, utemeljen na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužiteljice, koji je dan okolnosno i u skladu s pravilima struke (čl.250. ZPP) pri čemu su vještaci u dopunskom nalazu i mišljenju te prilikom saslušanja otklonili sve primjedbe pa je utoliko sud opravdano prihvatio njihov nalaz i mišljenje, o težini ozljeda, vrsti i lokalitetu ozljeda, trajanju i načinu liječenja, neugodnostima kojima je tužiteljica bila izložena te kvalifikatornim okolnostima glede trajanja i intenziteta fizičkih bolova (jaki 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta 90 dana kumulativno) i straha (primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda-jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, i tzv. kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 75 dana kumulativno), omjera smanjenja opće životne aktivnosti (35%) i naruženosti (lakog stupnja). Slijedom toga, imajući na umu da je tužiteljica ozljede zadobila u dobi od 81 godine (rođena 1938.) te kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), pravilno je ocijenio, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud, da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 11.400,00 Eura, kao primjerena svim okolnostima slučaja.

12.Stoga je prvostupanjski sud valjano primijenio i materijalno pravo iz čl. 19., 1045., 1046. i 1100. ZOO kada je zaključio kako je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu koju je pretrpjela u tako utvrđenom iznosu.

13.U vezi s time nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na tako dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u manjem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je dosuđeni iznos previsok obzirom na dob tužiteljice te njezine druge medicinske tegobe koje je imala u vrijeme štetnog događaja, odgovoriti je kako je prvostupanjski sud, pravilno ocijenio sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve posljedice u tjelesnoj i duševnoj sferi tužiteljice uzimajući u obzir tužiteljičinu dob i zdravstveno stanje u vrijeme nezgode, posebno glede smanjenih životnih aktivnosti o kojima su se vezano za dob detaljno i prihvatljivo izjasnili sudski vještaci koji su to imali u vidu i vrednovali kao i njezino opće zdravstveno stanje u vrijeme nezgode ne nalazeći razloga za izmjenom nalaza i mišljenja nakon uvida u sadržaj zdravstvenog kartona, što se uopćenim žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje.

14.Slijedom navedenog, a budući nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je u pobijanom dijelu odluke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu neimovinske štete od 2.700,00 eura preko nesporno dosuđenog iznosa od 8.700,00 Eura, žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i temeljem odredbe iz čl. 368. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

15.U odnosu na daljnje žalbene navode u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete po preinačenom zahtjevu valja reći da je tužiteljica u podnesku od 18. svibnja 2023. preinačila tužbeni zahtjev potražujući iz istog činjeničnog i pravnog osnova (neprava preinaka) povećani iznos za neimovinsku štetu od 13.200,00 Eura (99.455,40 kn) umjesto u tužbi zatraženih 5.707,08 eura (43.000,00 kn), za imovinsku štetu osnovom tuđe pomoći i njege 1.485,00 eura (11.188,73 kn) umjesto utuženih 3.000,00 kn a ostajući kod zahtjeva za naknadu troškova liječenja te nabavke i ugradnje pomagala za održavanje osobne higijene od utuženih 17.190,40kn (2.281,55 eura) ili sveukupno 16.966,55 eura (127.834,47 kn) umjesto utuženih 63.190,40 kn. Tu preinaku je prvostupanjski sud ocijenio mogućom i dopuštenom smatrajući da su ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP i da je preinaka svrsishodna za rješenje spora između stranaka a imajući u vidu kako je to učinjeno nakon medicinskog vještačenja, što se ne osporava.

15.1.Prvostupanjski sud je tužiteljici na ukupan iznos dosuđene pravične naknade (bez navođenja za koji iznos je zahtjev preinakom povišen) dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe pozivajući se na stav izražen u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž-4493/2024 od 6. svibnja 2025.

15.2.Međutim, u pravu je tuženik kada tvrdi da je kamatu na preinačeni dio zahtjeva (glede neimovinske štete) valjalo dosuditi od trenutka kada je isti postavljen.

15.3.Naime, i Vrhovni sud RH je u više svojih odluka (npr. Rev-550/14-2 od studenog 2015., Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-184/24 od 5. lipnja 2024., Rev-1387/2024-2 od 15. siječnja 2025.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe.

15.4.Kako je tužiteljica tužbenim podneskom od 27. lipnja 2019. potraživala neimovinsku štetu u iznosu od tadašnjih 43.000,00 kn, odnosno 5.707,08 eura, a podneskom od 18. svibnja 2023. je zahtjev iz ovog osnova povećala-preinačila tražeći ukupno 13.200,00 eura (od čega joj je dosuđeno 11.400,00 eura), to joj u skladu sa naprijed iznijetim stavom kojeg dijeli i ovaj sud pripada kamata na iznos od 5.692,92 eura od dana preinake-od 18. svibnja 2023., radi čega je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tuženika i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1103. ZOO preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je joj je dosuđena kamata na iznos od 5.692,92 eura od 28. lipnja 2019. do 18. svibnja 2023. i odlučiti kao u izreci (čl. 373. st.1. ZPP).

16.Prema odredbi čl. 1095. st.1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u svezi, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17.U odnosu na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, tuženik u žalbi neosnovano osporava dosudu od 302,75 Eura preko nesporno dosuđenog iznosa od 597,25 eura (4.500,00 kn) osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o visini te naknade u iznosu od 4,00 eura/30,00 kn po satu umjesto 2,65 Eura (20,00 kn), smatrajući kako ju je trebalo dosuditi u nižem iznosu jer su cijene u vrijeme pružanja te pomoći bile niže za 50 do 70%.

17.1.Naime, prvostupanjski je sud u vezi toga pravilno cijenio da dosuđeni iznos odgovara neto zaradi osobe koja se na području gdje tužiteljica živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste (nestručne pomoći) što je u skladu sa stavovima stabilne sudske prakse i prema ocjeni ovog suda predstavlja realan trošak (čl. 223 ZPP) čemu tuženik ne nudi protudokaza koji bi ukazivali na protivno, radi čega se ukazuje neosnovanim tuženikov prigovor dosuđenoj cijeni satnice za tuđu pomoć i njegu.

17.2.Prema mišljenju vještaka koje je sud opravdano prihvatio, a stranke nisu osporile, tužiteljica bi imala pravo na tuđu pomoć i njegu u trajanju od 45 dana po 3 sata dnevno te daljih 45 dana po 2 sata ili ukupno 225 sati, što po pravilno utvrđenoj cijeni od 4,00 eura/sat za nestručnu pomoć daje iznos od 900,00 Eura, koliko je po ovoj osnovi i dosuđeno, pri čemu tužiteljici nije dosuđeno nešto što joj ne pripada obzirom na njezin zahtjev i po prvostupanjskom sudu dosuđene troškove smještaja u ustanovi za stare i nemoćne odnosno zdravstvenoj ustanovi te po ovom sudu ocjenu osnovanosti tuženikovih žalbenih navoda glede tih troškova, kako će se nastavno obrazložiti.

17.3.Sa izloženog, u pobijanom dijelu za iznos od 302,75 eura preko dosuđenih 597,25 Eura (4.500,00 kn) na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, žalbu tuženika je kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 368. ZPP).

18.Međutim, tuženik osnovano prigovara da tužiteljica ne može ostvariti naknadu za tuđu pomoć i njegu u kući uz istovremeno ostvarivanje naknade troškova smještaja u ustanovama u istom razdoblju.

19.Prvostupanjski je sud smatrajući ih opravdanim tužiteljici dosudio za trošak smještaja u Villa Brezovica Dom za starije i nemoćne, rehabilitacije u SBMR Stubičke Toplice i drugih troškove liječenja ukupan iznos od 1.922,85 Eura od čega tuženik ne čini spornim troškove za Heparin mast, imobilizaciju Sling& Swathe za rame u ukupnom iznosu od 44,29 Eura odnosno 333,71 kn te trošak individualne terapije u Villi Brezovica Dom za starije i nemoćne od 286,68 Eura odnosno 2.160,00 kn (račun broj 333-1-1 od 17. travnja 2019-366,31) ili sveukupno 320,97 Eura, dok osporava preostali dosuđeni iznos od 1.601,88 Eur za troškove smještaja u Villi Brezovica Dom za starije i nemoćne te u SBMR Stubičke Toplice.

19.1.Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica je imala opravdane troškove koje je sama snosila prema ispostavljenim računima, pa tako trošak smještaja u Villi Brezovica Dom za starije i nemoćne osobe u razdoblju od 25. ožujka do 23. travnja 2019. u iznosu od 9.000,00 kn, za vrijeme od 24. i 25. travnja 2019 od 2.760,00 kn te u razdoblju od 25. travnja 2019. do 5. svibnja 2019 u SBMR Stubičke Toplice u iznosu od 2.394,00 kn ili sveukupno 14.154,00 kn odnosno 1.878,56 Eura, koje joj je i dosudio.

19.2.Tuženik prigovara dosudi troškova smještaja i liječničkih troškova za iznos od 1.601,88 Eura preko priznatih troškova za lijekove i individualnu terapiju od 320,97 eura, odnosno u bitnome za dosudu troškova smještaja u ustanovama, smatrajući ih neosnovano dosuđenim pozivom na dob tužiteljice i nepostojanje osobe koja bi se o njoj mogla brinuti, iako živi u zajednici sa suprugom te ima i sina koji iz mjesta stanovanja u [adresa] za dvadeset minuta automobilom može doći do tužiteljice, ili u protivnom angažirati povremenu pomoć koja bi bila jeftinija. Posebno glede smještaja u SBMR Stubičke Toplice smatra da je terapiju i rehabilitaciju tužiteljica trebala i mogla obaviti na teret HZZO.

19.3.U odnosu na osporene troškove liječenja u privatnoj ustanovi valja reći da pravo na naknadu troškova liječenja izvan sustava HZZO uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

19.4.Glede smještaja tužiteljice u Villi Brezovica, Dom za starije i nemoćne osobe, i po ocjeni ovog suda iz rezultata postupka ne proizlazi zaključak kako se opravdanost takvog troška nalazi u činjenici da nije bilo osobe koja bi se o tužiteljici mogla brinuti kod kuće.

19.5.To stoga što je, prema stanju spisa, njezin suprug s kojim živi u zajedničkom kućanstvu bio aktivan u kontaktima s tuženikom povodom nastupa štetnog slučaja, nesmetano je u sud pristupio radi saslušanja u svojstvu svjedoka kada je potvrdio i kako je automobilom tužiteljicu odvezao kući po medicinskoj obradi nakon nezgode, pri čemu tijekom postupka nije ukazano ni na jednu okolnost koja bi dovodila u pitanje njegovu sposobnost pružati nestručnu pomoć i njegu tužiteljici u utvrđenom obujmu, već naprotiv, prema iskazu tužiteljice upravo suprug joj je tu pomoć pružao.

19.6.I sin tužiteljice, neovisno o tome što prebiva u [adresa] objektivno je mogao pomoći ili obojica tužiteljičinih srodnika, ukoliko su to smatrali prihvatljivijim organizirati nestručnu pomoć kod kuće putem trećih osoba koje pružaju takvu pomoć u mjestu stanovanja tužiteljice u potrebitom obujmu kakav je pravilno utvrđen vještačenjem iz kojeg ne proizlazi kako je po povredi tužiteljice odnosno izlasku iz bolnice bio nužan i opravdan smještaj u ustanovu. U toj situaciji postojanja objektivne mogućnosti pružanja pomoći i njege kod kuće, bilo preko članova domaćinstva ili angažiranjem treće osobe koja se tom vrstom poslova bavi, nije bilo osnova zaključivanju da je u spornom vremenu smještaj tužiteljice u ustanovu tipa doma za starije i nemoćne bio nužan i opravdan. To kao ni troškovi liječenja u Toplicama, opravdanje ne nalaze ni u mišljenju vještaka na koje se sud poziva iz kojeg proizlazi da je fizikalna terapija sastavni dio algoritma liječenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila i koje troškove pokriva HZZO ukazujući samo na mogućnost da tužiteljica nije mogla obaviti fizikalnu terapiju u adekvatnom vremenu, koja mogućnost kao realna nije potvrđena, a desetodnevni trošak rehabilitacije u Stubičkim toplicama prema iskazu tužiteljice neposredno je prethodio terapiji na teret HZZO-a, koja okolnost također ukazuje kako trošak koji se potražuje nema opravdanja u simbiozi utvrđene hitnosti poduzimanja takve rehabilitacije i nemogućnosti pravovremenog njezinog ostvarenja preko HZZO.

19.7.U takvoj situaciji, valjanom primjenom materijalnog prava iz čl.1095. st.1. ZOO valjalo je preinakom pobijane presude u dosuđujućem dijelu, a za iznos od 1.601,88 eura (za troškove smještaja u Villa Brezovica Dom za starije i nemoćne osobe i u SBMR Stubičke Toplice) uvažavanjem tuženikove žalbe kao osnovane preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti (čl. 373. st. 1. ZPP).

20.Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki III. u dijelu u kojoj joj nisu priznati troškovi postupka prema ispravljenom troškovniku od 7. veljače 2024. uvećano za zatraženi trošak obavljene rasprave na dan 14. veljače 2025. uz naknadu troškova sastava žalbe.

20.1.Međutim, prema sadržaju odluke o troškovima postupka, prvostupanjski je sud imao u vidu i trošak zastupanja tužiteljice na raspravi od 14. travnja 2025. upravo u zatraženom iznosu od 500,00 eura uz PDV, kako je to i obrazloženo pod točkom 42. pobijane odluke, radi čega je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

21.Budući je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, valjalo je donijeti (novu) odluku o troškovima koju je ovaj sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine, br. 138/23 dalje: OT) te je imao u vidu osnov i visinu zahtjeva prema kojima je tužiteljica uspjela za 88 %, a tuženik za 12 %.

21.1.Tužiteljici su pritom pravilno obračunati troškovi zastupanja za slijedeće radnje: za sastavljanje tužbe od 27. lipnja 2019. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR kn (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 5. ožujka 2021., 15. rujna 2021., 4. ožujka 2022., 2. lipnja 2022. i 7. veljače 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova - Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 14. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 6. rujna 2019., 9. lipnja 2022. i 18. svibnja 2023. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), što je ukupno 2.300,00 EURA čemu je dodati trošak PDV (25%) u iznosu od 575,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, priznat trošak pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 130,07 EUR, trošak pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 130,33 EUR, što je ukupno 3.135,40 eura, od čega tužiteljici pripada 76 % (88%-12%) ili nominalno 2.382,90 EUR kojemu je valjalo dodati trošak predujma medicinskog vještačenja u cijelosti iznosu od 398,17 EUR, te joj je ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.781,07 EUR s kamatama po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO- a, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od dana donošenja prvostupanjske presude-od 5. lipnja 2025. pa do isplate, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 26. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić