Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-771/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženika Zagreb-Montaža d.o.o., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 36004425025, radi izmjene visine rente, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3104/2019-51 od 28. kolovoza 2025., 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3104/2019-51 od 28. kolovoza 2025.:
a) preinačuje:
- u dijelu točke II izreke pod u pogledu određenih zateznih kamata za razdoblje od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja na način da se one određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
- u dijelu točke III izreke u pogledu određenih zateznih kamata od 28. kolovoza 2025. pa do dana plaćanja na način da se one određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
b) potvrđuje u preostalom dijelu
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:
„I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (na ime tuđe pomoći i njege) za razdoblje od podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 51,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do naplate, za 2020. iznos od 97,50 EUR mjesečno, za 2021. iznos od 101,70 EUR mjesečno, za 2022. iznos od 111,00 EUR mjesečno, za 2023. iznos od 125,70 EUR mjesečno, za 2024. i nadalje iznos od 143,70 EUR mjesečno, s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec dok za to budu postojali uvjeti, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće po dospijeću 1. -og u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.
II Mijenja se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012. u točki 1.I., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna mjesečno, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljene zarade) iznos od 464,53 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 15. lipnja 2020., s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dospijeća pojedinog rente do isplate, a od 1. siječnja 2023. do isplate do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.849,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za izmjenu pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. zbog promijenjenih okolnosti i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu uslijed štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik mjesečno plaćati iznos od 300,00 kuna na način da se naloži tuženiku tužitelju plaćati iznose navedene u točki I izreke pobijane presude, a sve na temelju provedenog financijskog vještačenja i prema tužbenom zahtjevu po preinačenoj tužbi iz podneska od 31. ožujka 2025. Predmet spora je i zahtjev za izmjenu pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012., također zbog promijenjenih okolnosti, kojom je naloženo tuženiku tužitelju na ime mjesečne rente s naslova izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna počev od 1. siječnja 2000., pa nadalje, a do kojega gubitka je također došlo uslijed štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik, na način da se na ime naknade te štete traži iznos od 464,53 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. pa do odlaska tužitelja u mirovinu 15. lipnja 2020., s tim da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
6. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio da bi se okolnosti toliko promijenile da bi tužitelj imao pravo na uvećanje iznosa dosuđenih pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. i Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom poslovni broj P- 1549/09 od 23. svibnja 2012.
7. Prvostupanjski sud je unatoč tuženikovom protivljenju dopustio preinaku tužbe iz podneska od 31. ožujka 2025. zaključivši da je riječ o situaciji u kojoj tužitelj preinačuje tužbu na način na koji ju, i to bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da mu je za to bilo potrebno stručno znanje vještaka s kojim on ne raspolaže, sve u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a.
8. Radi utvrđenja spornih okolnosti i to visine cijene sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, koji je tijekom postupka i saslušan.
8.1. Vještak je visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u spornom razdoblju utvrdio na temelju podataka o prosječnim ostvarenim primanjima NKV radnika u u Šibensko- kninskoj županiji pribavljenim od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske s obzirom da tužitelj prebiva u [adresa] koji se nalazi u Šibensko-kninskoj županiji.
8.2. Utvrdivši na temelju provedenog vještačenja da su se okolnosti u pogledu visine sata tuđe pomoći i njege znatno izmijenile od trenutka donošenja odluke od 20. veljače 2004. do podnošenja tužbe u ovome predmetu, prvostupanjski sud je primjenom članka 196. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio zahtjev za izmjenu presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno na način kako je to opisano u točki I pobijane presude. Prvostupanjski sud je prihvatio i zahtjev za isplatom zateznih kamata za ovaj vid štete, koje, s obzirom da je riječ o cijenama koje su utvrđene prema vremenu kad je tuđa pomoć pružena, teku od dana nakon dospijeća svake pojedine mjesečne obveze do isplate, za utuženo razdoblje od podnošenja tužbe u ovome predmetu pa nadalje.
9. U odnosu na zahtjev za izmjenu pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati mjesečno iznos od 2.000,00 kuna prvostupanjski sud je uvidom u tu presudu utvrdio da bi tužitelj, da nije bilo predmetnog štetnog događaja, po redovnom tijeku stvari ostvarivao zaradu u tom iznosu samostalnim radom na svom poljoprivrednom imanju odnosno na prijevozničkim i građevinskim poslovima. Visina te zarade utvrđena je na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku od 8. veljače 2012. o visini prosječnih mjesečnih primanja NKV radnika u RH, budući je utvrđeno kako je tužitelj zbog nemogućnosti obavljanja navedenih radova i poslova, počev od štetnog događaja gubio mjesečnu zaradu najmanje u visini mjesečnih primanja NKV radnika u RH. Prvostupanjski sud je izvršivši uvid u podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da su za 2016. ta primanja u neto iznosu za NKV radnika iznosila 3.695,00 kn (za NKV radnika u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, odnosno 3.528,00 kn (za NKV radnika u građevinarstvu), ocijenio da su se okolnosti na temelju kojih je u prijašnjoj presudi određena naknada zbog izgubljene zarade tužitelju u visini od 2.000,00 kn mjesečno znatno promijenile u smislu članka 196. ZOO-a te da je osnovan zahtjev kojim tužitelj traži izmijeniti tu presudu na način da mu tuženik za razdoblje od podnošenja predmetne tužbe 18. prosinca 2019. do stjecanja uvjeta i odlaska tužitelja u starosnu mirovinu 15. lipnja 2020. isplati umjesto iznosa od 2.000,00 kn mjesečno iznos od 464,53 eura (3.500,00 kn) s dospijećem svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec sa zateznom kamatom od dana nakon dospijeća do isplate,
10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i s valjanim obrazloženjem dopustio preinaku tužbe iz podneska od 31. ožujka 2025. temeljem članka 190. stavka 2. ZPP-a. Tim je podneskom tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s dodatnim nalazom vještaka na okolnost cijene sata tuđe pomoći i njege od 10. ožujka 2025. (list spisa 177 – 180), a ne stoji žalbena tvrdnja da je tužitelj i ranije u podnesku od 17. listopada 2023. isticao konkretne iznose pa da je imao mogućnost ranije preinačiti tužbu. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja da je tuženiku onemogućeno izjašnjenje o preinačenom zahtjevu, budući se isti u podnesku od 12. travnja 2025. (list spisa 187) usprotivio preinaci tužbe iz tužiteljevog podneska od 31. ožujka 2025. Protivno žalbenim navodima, time što je prvostupanjski sud dopustio navedenu preinaku tužbe nisu ostvarene bitne povrede parničnog postupka iz članka 353. stavka 1. te članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.
11. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenog financijskog vještačenja pravilno utvrdio cijenu stana tuđe pomoći i njege u spornom razdoblju i to na bazi podataka o prosječnim isplaćenim mjesečnim neto plaćama NKV radnika u Šibensko-kninskoj županiji u koju spada i [adresa] u kojem tužitelj prebiva. Vještak je u vještačenju pravilno naveo podatke za Šibensko-kninsku županiju, budući za Općinu Pirovac Državni zavod za statistiku ne objavljuje podatke o prosječnim mjesečnim neto plaćama bilo kojih radnika pa tako i radnika NKV struke.
13. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto smatra da su nastupile znatnije promijene okolnosti radi kojih je temeljem članka 196. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev. Uostalom, razlozi su notorni, jer je riječ o inflaciji i povećanju životnih troškova.
14. Nije, međutim, u točki I izreke pobijane presude pravilno određena stopa zateznih kamata na dosuđenu svotu u razdoblju od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja. U tom se razdoblju stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 1. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23)
15. Isto tako ni u točki II izreke pobijane presude nije pravilno određena stopa zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka koje se u razdoblju od 28. kolovoza 2025. pa do dana plaćanja određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 1. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23).
16. Slijedom navedenog žalbu je trebalo djelomično uvažiti, a u pretežnom dijelu odbiti kao neosnovanu, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod a) na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a kao u izreci pod b) na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
