Poslovni broj: Gž Ovr-181/2023-3

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. I. I. A., OIB: …, B., Švicarska, kojega zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenice F. M., OIB: …, iz V. M., koju zastupa privremeni  zastupnik I. M., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-58/2019-6 od 1. ožujka 2019. te žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-58/2019-79 od 22. svibnja 2023., kao i o žalbama ovrhovoditelja i privremenog zastupnika ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023., 11. listopada 2023. 

 

             

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se žalba ovršenice podnesena 31. ožujka 2023. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-58/19-6 od 1. ožujka 2019.

              II. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-58/2019-79 od 22. svibnja 2023.

              III. Odbija se kao neosnovana žalba privremenog zastupnika ovršenice I. M., odvjetnika u Z. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je za iznos od 272,34 Eur/2.051,97 kn odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova rada, kao i u dijelu kojim je ovrhovoditelju naloženo privremenom zastupniku ovršenice izravno podmiriti troškove postupka u iznosu od 1.420,96 Eur/10.706,25 kn.

              IV. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo ovrhovoditelju platiti privremenom zastupniku ovršenice I. M., odvjetniku u Z., troškove njegova rada u iznosu od 1.420,96 Eur/10.706,25 kn.

 

 

_______________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

              V. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba ovrhovoditelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. u dijelu kojim je ovrhovoditelju naloženo platiti privremenom zastupniku ovršenice troškove njegova rada u iznosu od 3.277,43 Eur/24.693,80 kn i rješava:

Odbija se zahtjev privremenog zastupnika ovršenice I. M., odvjetnika u Z., za naknadu troškova rada u iznosu od 3.277,43 Eur/24.693,80 kn, kao neosnovan.

              VI. Nalaže se privremenom zastupniku ovršenice naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 994,68 Eur/7.494,38 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

              1. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-58/19-6 od 1. ožujka 2019. određena je, na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog akta odnosno ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. 1810 k.o. V. M..

              2. Nakon što je predmetna nekretnina pravomoćno dosuđena kupcu R. M. za iznos od 589.600,00 kn, rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-58/2019-79 od 22. svibnja 2023. iz iznosa prodajne cijene namireno je potraživanje ovrhovoditelja u iznosu troškova ovršnog postupka koji se sastoji od sudskih pristojbi, zemljišnoknjižnog izvatka, troška vještačenja, troška privremenog zastupnika, predujma razgledavanja u ukupnom iznosu od 1.327,43 Eur/10.001,54 kn, troškova prijedloga za ovrhu od 1.894,61 Eur/14.275,00 kn, te dijela zatezne kamate u iznosu od 75.031,33 Eur/565.323,55 kn (točka I. izreke). Utvrđeno je nenamireno potraživanje ovrhovoditelja u dijelu zatezne kamate od 15.905,71 Eur/119.841,57 kn, redovne kamate u iznosu 22,66 Eur/170,76 kn, te cjelokupne glavnice u iznosu od 151.586,72 Eur/1.142.130,13 kuna na dan 25. travnja 2023. (točka II. Izreke). Ujedno je odlučeno da je predmetna ovrha dovršena (točka III. izreke) te da će se o troškovima privremenog zastupnika ovršenice odlučiti posebnim rješenjem (točka IV. izreke).

              3. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-58/2019-82 od 22. kolovoza 2023. naloženo je ovrhovoditelju isplatiti privremenom zastupniku ovršenice troškove rada u iznosu od 4.698,39 Eur/35.400,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev privremenog zastupnika ovršenice za naknadu troškova, do zatraženih 6.750,36 Eur/50.860,49 kn, odbijen kao neosnovan.

              4. Ovršenica je protiv rješenja o ovrsi podnijela žalbu nakon proteka roka iz članka 53. stavak 1. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 12/12., 93/14., 73/17. – dalje: OZ) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. OZ, s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              5. Pravovremenom žalbom ovršenica pobija i rješenje o namirenju od 22. svibnja 2023., također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              6. Protiv rješenja o troškovima rada privremenog zastupnika ovršenice žalbu su podnijeli ovrhovoditelj, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova te  privremeni zastupnik ovršenice, u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen.

              6.1. Ovrhovoditelj predmetno rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži i prvostupanjsko rješenje u pobijanom (dosuđujućem) dijelu ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

              6.2. Privremeni zastupnik ovršenice rješenje o troškovima, u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen, pobija također zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              7. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbe ovršenice odnosno njezinog privremenog zastupnika, a ni privremeni zastupnik ovršenice nije odgovorio na žalbu ovrhovoditelja.

              8. U odnosu na žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi:

              8.1. Žalba nije dopuštena.

              8.2. Obrazlažući razloge zbog kojih žalbu protiv rješenja o ovrsi podnosi nakon pravomoćnosti tog rješenja, odnosno nakon proteka redovnog roka za podnošenje žalbe, ovršenica ističe da joj dostava tog rješenja nije uredno obavljena, jer predmetno rješenje o ovrsi nikada nije dostavljeno njezinom privremenom zastupniku. Podredno, čak i da je dostava tog rješenja uredno obavljena stavljanjem rješenja o ovrsi na oglasnu ploču suda, ovršenica smatra da ima pravo podnijeti žalbu protiv tog rješenja zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ i nakon njegove pravomoćnosti, s obzirom na to da taj razlog iz opravdanih razloga nije mogla iznijeti već u roku za žalbu protiv tog rješenja. Naime,  ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta) koji proizlazi iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa kako je tek na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. (dakle, nakon proteka roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi) zaključeno da je u takvom slučaju ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati nepoštenost/ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, ovršenica smatra da razlog zbog kojeg izjavljuje žalbu iz opravdanih razloga nije mogla iznijeti već u žalbenom roku.

              8.3. Prije svega valja reći da je ovršenici dostava rješenja o ovrsi pokušana na adresi iz prijedloga za ovrhu, koja dostava nije uspjela jer je utvrđeno da se ovršenica odselila u inozemstvo. Nakon što je sud iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova pribavio podatak o prebivalištu ovršenice, koje je i u službenim evidencijama bilo identično, dostava je ponovno pokušana na toj adresi, pa kako ni ponovljena dostava po sudskom dostavljaču nije uspješno obavljena (ponovno s naznakom da je odselila u inozemstvo), dostava rješenja o ovrsi ovršenici obavljena je stavljanjem tog rješenja na oglasnu ploču suda. Time se, u smislu odredbe članka 143. stavak 2. ZPP, smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda, tj. 28. svibnja 2019.

              8.4. Okolnost što je ovršenici kasnije, tijekom postupka, postavljen privremeni zastupnik u smislu odredbe članka 84. ZPP, nije od odlučnog značaja, jer je ovršenici u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama o dostavi pismena, rješenje o ovrsi prije toga uredno dostavljeno, pa je rok za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi počeo teći 29. svibnja 2019., iz čega proizlazi da je žalba ovršenice od 31. ožujka 2023. protiv rješenja o ovrsi podnesena nakon proteka redovnog roka za njezino podnošenje.

              8.5. Prema odredbi članka 53. stavak 1. OZ, ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

              8.6. Prema razlozima koje u žalbi nakon proteka roka ističe ovršenica, nesporno je da se radi o razlozima koji su postojali i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i u vrijeme njegovog ovjeravanja (solemnizacije) kod javnog bilježnika iz čega se može zaključiti da je sve istaknute razloge ovršenica mogla iznijeti i u redovnoj žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 53. stavak 3. OZ). Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., na koji se ovršenica poziva u svojoj žalbi ne predstavlja žalbeni razlog propisan Ovršnim zakonom. Iako je tim zaključkom, u skladu s praksom Suda Europske unije, omogućeno (i) ovršnom sudu da u redovnom ovršnom postupku preispita ništetnost ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora, ne znači da je njime i ovršenicima dana mogućnost da nakon proteka roka za žalbu podnose žalbu iz razloga koji su postojali i u vrijeme redovnog roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi.

              8.7. Slijedom navedenoga, kako je žalba ovršenice utemeljena na razlozima koje je ona mogla istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, a prvostupanjski je sud propustio postupiti u smislu odredbe članka 358. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. te članka 53. stavak 3. OZ, primjenom odredbe članka 367. stavak 1. u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

              9. U odnosu na žalbu protiv rješenja o namirenju i dovršetku ovrhe:

              9.1. Žalba nije osnovana.

              9.2. Nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, prvostupanjski je sud utvrdio vrijednost nekretnine na kojoj je ovrha određena, nakon čega je ta nekretnina prodana na elektroničkoj javnoj dražbi.

              9.3. Na temelju odredbe članka 103. stavak 3. OZ, nekretnina je pravomoćno i dosuđena kupcu R. M..

              9.4. Nakon što je kupac položio kupovninu, određeno je ročište za diobu kupovnine (članak 124. stavak 1. OZ), pa je prvostupanjski sud, nakon održanog ročišta, pobijanim rješenjem odlučio o namirenju ovrhovoditelja (članak 125. stavak 1. OZ), provedbom koje radnje je ovrha u ovom predmetu i dovršena (članak 73. OZ).

              9.5. Imajući, dakle, na umu da su rješenje o ovrsi te rješenje o dosudi postali pravomoćni, da ovršna isprava nije utvrđena ništetnom/stavljena izvan snage/izgubila svoju djelotvornost, žalbeni sud ne može u ovom stupnju ovršnog postupka ispitivati dopuštenost ovrhe, odnosno preispitivati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe.

              9.6. Kako se žalba ovršenice protiv rješenja o namirenju iscrpljuje isključivo u navodima o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, valjalo je njezinu žalbu odbiti i pod točkom II. izreke ovog rješenja pobijano rješenje o namirenju i dovršetku ovrhe  potvrditi (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).

              10. U odnosu na žalbe protiv rješenja o troškovima privremenog zastupnika ovršenice:

              10.1. Nakon donošenja rješenja o namirenju i utvrđenja da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena, prvostupanjski je sud, rješenjem od 22. kolovoza 2023., u smislu odredbe članka 85. ZPP, odlučio o troškovima rada privremenog zastupnika ovršenice.

              10.2. Odlučujući o tim troškovima, prvostupanjski je sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa), pri čemu je kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora uzeo vrijednost nekretnine za koju je ista prodana u ovršnom postupku.

              10.3. Osnovano privremeni zastupnik u svojoj žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 35. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, kada je kao vrijednost predmeta spora uzeo onu vrijednost za koju je nekretnina u ovom predmetu prodana (78.253,37 Eur/589.600,00 kn), a ne vrijednost novčane tražbine radi čije naplate je ovrha u ovom predmetu vođena (15.586,72 Eur/1.142.130,13 kn). 

              10.4. S druge strane, osnovano ovrhovoditelj ističe da odvjetniku koji je postavljen za privremenog zastupnika ne pripada pravo na naknadu za rad na temelju Tarife, već na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narod novine" broj 5/14, 75/14, 5/15 i 28/16 – dalje: Pravilnik), što znači u iznosu od 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi (zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022.).

              10.5. Imajući na umu da osnovano ovrhovoditelj, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. ZPP, osporava i pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova sastava žalbe od 14. lipnja 2022. protiv rješenja o dosudi (koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-255/2022-2 od 17. ožujka 2023.), sastava žalbe nakon proteka roka od 31. ožujka 2023. (koja je odbijena ovim rješenjem), kao što mu je neosnovano priznat i trošak sastava žalbe od 29. svibnja 2023. protiv rješenja o namirenju i dovršetku ovrhe (koja je također odbijena ovom žabom), osnovan je zahtjev privremenog zastupnika samo za naknadu troška zastupanja na ročištu za diobu kupovnine od 3. svibnja 2023., što bi prema Tbr. 12. u vezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 9. Tarife iznosilo 1142 boda. Kako privremeni zastupnik ostvaruje pravo na 50 % navedene nagrade, isti ostvaruje pravo na nagradu u iznosu od 571 bod, što uz vrijednost boda od 1,99 Eur/15 kn i PDV po stopi od 25 %, iznosi 1.420,96 Eur/10.706,25 kn.

              10.6. Neosnovano privremeni zastupnik osporava onaj dio pobijanog rješenja kojim je ovrhovoditelju naloženo platiti mu izravno troškove zastupanja.

              10.7. Naime, iako je ovrhovoditelj, u smislu odredbe članka 85. stavak 3. ZPP, bio dužan predujmiti troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika, on je predujmio samo trošak izdavanja oglasa (59,72 Eur/450,00 kn), koji trošak mu je namiren iz iznosa dobivenog prodajom (članak 13. stavak 1. točka 1. OZ).

              10.8. Kako  trošak rada privremenog zastupnika nije predujmljen tijekom postupka, ovrhovoditelj tu tražbinu nije prijavio do ročišta za diobu, slijedom čega ovrhovoditelj u odnosu na tu tražbinu nije osigurao prvenstveni red namirenja, dok privremeni zastupnik, koji za tu tražbinu nema ovršnu ispravu, istu nije ni mogao ostvariti izravnim namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom. On će, na temelju ovog rješenja, naplatu troškova svog rada moći ostvariti izravno od ovrhovoditelja, ali ne i od Financijske agencije, zbog čega je neosnovan njegov prijedlog da se pobijano rješenje preinači nalaganjem Financijskoj agenciji da iz postignute prodajne cijene nekretnine namiri izravno privremenom zastupniku troškove njegova rada u ovom postupku.

              10.9. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, odbijena je žalba privremenog zastupnika u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova rada/zastupanja ovršenice u ovom predmetu, kao i u dijelu kojim je ovrhovoditelju dosuđene troškove rada privremenog zastupnika naloženo podmiriti izravno privremenom zastupniku (točka III. izreke ovog rješenja). Pozivom na istu odredbu, djelomično je odbijena i žalba ovrhovoditelja u odnosu na dosuđeni trošak zastupanja privremenog zastupnika u iznosu od  1.420,96 Eur/10.706,25 kn (točka IV. izreke ovog rješenja), dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, preinačeno pobijano rješenje o troškovima postupka u dijelu kojim je ovrhovoditelj obvezan podmiriti troškove privremenog zastupnika u preostalom iznosu od 3.277,43 Eur/24.693,80 kn, na način da je zahtjev privremenog zastupnika za naknadu tih troškova odbijen kao neosnovan (točka V. izreke ovog rješenja).

              11. Imajući na umu da je ovrhovoditelj sa svojom žalbom  uspio u omjeru od 70 %, razmjerno tom uspjehu priznat mu je, pod točkom VI. izreke ovog rješenja, trošak sastava žalbe protiv rješenja o troškovima privremenog zastupnika u iznosu od 994,68 Eur/7.494,38 kn (70 % od 1.420,96 Eur/10.706,25 kn – Tbr. 13. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 10. točka 5. Tarife).

Sisak, 11. listopada 2023.