Povrv – 45/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., OIB 99080716453, Marka Marojice 5, 20000 Dubrovnik zastupanog po punomoćniku Marko Rašica, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 16. listopada 2025. dana 26. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-5425/2024, od dana 22. studenog 2024., koji je donijela javna bilježnica Sandra Marinović iz Blata, 85. Ulica 18, kojim je naloženo tuženiku LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana platiti tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB: 99080716453, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu

- od 13,81 EUR uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 29. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-5425/2024, od dana 22. studenog 2024., koji je donijela javna bilježnica Sandra Marinović iz Blata, 85. Ulica 18, u preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženiku LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana platiti tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB: 99080716453, novčanu tražbinu u iznosu od 21,36 EUR, kao i zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 35,17 EUR tekle od 1. ožujka 2024. do 28. listopada 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III. Nalaže se tuženiku LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB: 99080716453, trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 4. listopada 2024., sada tužitelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, radi isplate dospjele tražbine na ime neplaćenih usluga parkiranja.

2. Javni bilježnik Sandra Marinović iz Blata, donijela je rješenje o ovrsi kojim je tuženici naloženo isplatiti navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je po punomoćniku , kojeg je opunomoćio samo za ovršni postupak, ls 29 je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, dalje: OZ) i čl. 287. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano pripremno ročište po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje: ZPP).

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da navedeno potraživanje ovrhovoditelj temelji na izvodu iz poslovnih knjiga. Uvidom u isti očito je da se radi o poslovnim knjigama ovrhovoditelja što je bitno, jer se ovrhovoditelj poziva na tražbinu od 35,17 eura, bez ijednog dokaza na čemu se ta tražbina temelji, dakle nikakav dokaz nije priložen temeljem čega bi ovrhovoditelj u svojim poslovnim knjigama teretio ovršenika za navedeni iznos, niti je ovršenik dobio bilo kakvu opomenu o neplaćanju navodnog duga. Dakle, izvod iz poslovnih knjiga na koje se poziva ovrhovoditelj nije valjan i ne može se prihvatiti jer je samim tim i nezakonit.

Nadalje, s obzirom na činjenicu da se ovršenik već niz godina nalazi izvan Hrvatske, gdje je stalno zaposlen, isti i nije mogao počiniti bilo kakav prekršaj za koji i se mogao eventualno teretiti od strane ovrhovoditelja. Kako bih izbjegao sve eventualnosti, da je ovršenik izvan Hrvatske i da ne bi došlo do ikakvih zakonskih postupaka, kao njegov roditelj izvršio uplatu navedenog iznosa od 35,17 eura, u njegovo ime i na račun ovrhovoditelja koji je naveden u istoj obavijesti jer se radilo o malom iznosu svega 35,17 eura i da bi se izbjeglo eventualno daljnje sporenje i prijeporna pravna pitanja, jer je to bio najjednostavniji i najbezbolniji način, rješenja prijepora.

5. Iz podneska tužitelja 15 siječnja 2025., ovrhovoditelj ustraje u svom potraživanju, te ističe kako je uplatom iznosa od 35,17 EUR - izvršenog od strane punomoćnika ovršenika dana 28. listopada 2024. - podmiren samo dio potraživanja ovrhovoditelja temeljem gore navedenog Rješenja o ovrsi odnosno dotada nastali trošak ovršnog postupka, kamata na glavnicu i dio glavnice pa ovršenik nije u cijelosti podmirio predmetno potraživanje ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj ističe kako je ovršenik pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO), a u svezi čl. 9. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a, od uplaćenog iznosa od 35,17 EUR namiren je:

iznos od 12,50 EUR na ime dotad nastalog troška ovršnog postupka (troška predujma naknade javnog bilježnika)

iznos od 1,31 EUR na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 35,17 EUR tekućih od dana 1. ožujka 2024. do 28. listopada 2024., po stopi utvrđenoj zakonom,

iznos od 21,36 EUR na ime dijela glavnice potraživanja ovrhovoditelja.

Slijedom navedenog, ovršenik je ostao u obvezi podmiriti ostatak potraživanja ovrhovoditelja, i to glavnicu u iznosu od 13,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana izvršene uplate odnosno dana 29. listopada 2024. pa do isplate po stopi utvrđenoj zakonom, kao i naknadno nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. studenog 2024. Konačno, ovrhovoditelj ukazuje kako je ovršenik navedenom uplatom priznao postojanje svog dugovanja prema ovrhovoditelju budući da se - prema čl. 240. ZOO-a - dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

6. Iz podneska tužitelja od 21. svibnja 2025., tuženik u svome prigovoru na Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5425/2024 od dana 22. studenog 2024, osporava osnov tužiteljeva potraživanja, navodeći da potraživanje ni na koji način nije dokazano, odnosno, da tuženik nije bio adekvatno obaviješten o predmetnom dugovanju. Unatoč tome, navodi kako je punomoćnik tuženika dana 28. listopada 2024. izvršio uplatu iznosa od 35,17 EUR na račun tužitelja kako bi izbjegao eventualna daljnja sporenja. Međutim, spomenutom uplatom od 35,17 EUR zatvoren je samo dio troška ovršnog postupka, kamata na glavnicu i dio glavnice pa ovršenik nije u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja. Tužitelj stoga ustraje u svom potraživanju, te ističe kako slijedi

. Odlukom o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovnik („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 11/15, 15/17, 16/17, 2/18, 14/18, 1/19, 6/19, 6/20, 16/20, 5/21 i 4/23 – dalje u tekstu: Odluka) odnosno Odlukom o javnim parkiralištima na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 7/23) obavljanje poslova organizatora parkiranja odnosno uslužne komunalne djelatnosti usluge parkiranja povjereno je tužitelju. Tužitelj je, sukladno članku 30. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje u tekstu: ZKG), donio Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama (i u javnim garažama) na području Grada Dubrovnika kojima je uredio uvjete pružanja odnosno korištenja te komunalne usluge, međusobna prava i obveze tužitelja (kao isporučitelja usluge) i korisnika usluge te način mjerenja, obračuna i plaćanja isporučene usluge (dalje u tekstu: Opći uvjeti). Općim uvjetima određeno je da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom odnosno korisnikom usluge za vozila u vlasništvu fizičke osobe smatra fizička osoba

– vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, prema registarskoj oznaci parkiranog vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

Nadalje, Općim uvjetima određeno je da - parkiranjem vozila na javnom parkiralištu - korisnik javnog parkirališta sklapa s isporučiteljem usluge Ugovor o isporuci komunalne usluge parkiranja, prihvaćajući predmetne Opće uvjete.

Tuženik je, dana 8. i 21. siječnja 2024. koristio usluge tužitelja, na način da je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] - čiji je korisnik sukladno evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske - parkirao na javnim parkiralištima na području Grada Dubrovnika, pri čemu nije postupio sukladno odredbama Općih uvjeta odnosno nije kupio parkirališnu kartu u nematerijaliziranom obliku odnosno parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku te istu istaknuo na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njezinu valjanost.

S obzirom na to, a sukladno Općim uvjetima, presumira se da tuženik nije imao valjanu parkirališnu kartu odnosno da je preuzeo višesatnu parkirališnu kartu u punom trajanju pa je ovlaštena osoba tužitelja na vjetrobranskom staklu vozila reg. oznake [registarska oznaka], ostavila višesatnu kartu u punom trajanju s nalogom za plaćanje, koju je korisnik bio dužan platiti u roku od osam dana od dana izdavanja te karte, a što isti nije učinio. Time se, na temelju Općih uvjeta, takva karta smatra uredno dostavljena tuženiku.

Visina tužbenog zahtjeva određena je sukladno Odluci kojom je cijena višesatne karte u punom trajanju određena ovisno o parkirališnoj zoni i vremenskom periodu parkiranja. Tako je za parkiranje u zoni 3. u mjesecu siječnju propisana cijena u iznosu od 8,63 EUR odnosno 26,54 EUR za parkiranje u zoni 2.

Iz ovom podnesku priložene dokumentacije proizlazi da je vozilo tuženika bilo parkirano na javnim parkiralištima u Gradu Dubrovniku, i to u naprijed navedenim periodima i zonama, a bez valjane parkirališne karte.

Budući da tuženik nije platio dospjelu tražbinu, tužitelj je tuženiku - sukladno Općim uvjetima - uputio Opomenu pred ovrhu po neplaćenim računima za izdane dnevne parkirališne karte po kojoj ovršenik nije postupio pa je ovrhovoditelj bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak, a uslijed čega su mu nastali troškovi koje je javni bilježnik priznao u ukupnom iznosu od 25,00 EUR. Nadalje, ističe se kako je tuženik pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 9. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Obzirom da je na dan 28. listopada 2024. ovršenik djelomično podmirio predmetno dugovanje, i to u iznosu od 35,17 EUR, isti je iznos sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a raspoređen na kamate i dio glavnice, dotada nastale troškove postupka i to: iznos od 1,31 EUR na ime zakonskih zateznih kamata koje su na iznos od:

- 35,17 EUR tekle od dana 1. ožujka 2024. do 28. listopada 2024., po stopi utvrđenoj zakonom,

- iznos od 12,50 EUR na ime troška predujma naknade javnog bilježnika

- preostali iznos od 21,36 EUR na ime glavnice potraživanja ovrhovoditelja.

Stoga je tuženik ostao u obvezi podmiriti ostatak potraživanja tužitelja, i to iznos od 13,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. listopada 2024. pa do isplate po stopi utvrđenoj zakonom, kao i naknadno nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR. Nadalje, tužitelj ukazuje kako je tuženik navedenom uplatom priznao postojanje svog dugovanja prema tužitelju budući da se prema čl. 240. ZOO-a, dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

7. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu.

7.1. Iz izvatka ovjerenih poslovnih knjiga LS 8 razvidni su brojevi računa, datumi dospijeća, iznosi, te iznos ukupnog dugovanja iz istog je razvidno da tužitelj ukupno potražuje od tuženiks upravo iznos od 35,17 EUR .

7.2.Iz specifikacije izdanih Dnevnih parkirališnih karata po vozilu (l.s. 168 169 ,) razvidni su vozilo, datum i vrijeme, mjesto izdavanja, zona, količina, iznos usluge i trošak.

7.3.Iz obavijesti pred ovrhu razvidno je da su iste upućene tuženiku radi eventualnog mirnog rješenja spora (ls 15 )

7.4.Iz opomene pred ovrhu razvidno je da je ista upućena tuženik ls 175 upravo radi navedenog duga.

7.5,Iz MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila [registarska oznaka] razvidno je da je vlasnik predmetnog vozila tuženik. (l.s. 173)

7.6.Iz preslika fotografija priloženih u spis (l.s. 172 173 ) razvidna je reg. oznake vozila, mjesto parkiranja, samo vozilo kao i datumi parkiranja.

7.7. Iz preslika uplatnice ls 31 razvidno je da je tuženik UL dana 28. listopada 2024. uplati iznos od 35,17 EUR tužitelju.

7.8. Iz analitičke kartice ls 42 razvidan je obračun po predmetnoj i to kamata na dan 28 listopad 2024 u iznos od 1.31 EUR.

8 Čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu, te su odgovorni za njezino ispunjenje.

9 Odredbom čl. 6. Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 11/15,15/17, 16/17, 2/18, 5/18, 14/18, 1/19, 6/19, 6/20 propisano je da parkiranjem na javnom parkiralištu korisnik i organizator parkiranja sklapaju ugovor o korištenju parkirališnog mjesta s naplatom uz korištenje parkirališne karte čime korisnik parkirališta prihvaća opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta utvrđene ovom Odlukom.

Odredbom čl. 21. Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 11/15, u daljnjem tekstu: Odluka 14) propisano je da korisnik javnog parkirališta dužan je u roku od 10 minuta od parkiranja vozila kupiti parkirališnu kartu u nematerijaliziranom obliku odnosno parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku istaknuti na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njezinu valjanost. Ako korisnik javnog parkirališta ne kupi parkirališnu kartu u nematerijaliziranom obliku odnosno ne istakne parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku iz stavka 1. ovog članka ili je istakne tako da se ne može provjeriti njezina valjanost, smatrat će se da nema valjanu parkirališnu kartu.

Odredbom čl. 22. Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 11/15, u daljnjem tekstu: Odluka 14) propisano je da višesatna karta u punom trajanju s nalogom za plaćanje korisnik javnog parkirališta s naplatom dužan je platiti u roku od osam (8) dana od dana izdavanja te karte. Ako korisnik parkiranja i po primitku računa i opomene iz prethodnog stavka ne podmiri obvezu iz stavka 1. ovog članka u rokovima dospijeća naznačenim u računu organizator parkiranja pokrenuti će protiv njega, a u svoje ime i za svoj račun, postupak pred nadležnim tijelom.

Odredbom čl. 23. Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 11/15, u daljnjem tekstu: Odluka 14) propisane su naknade za parkiranje na javnim parkiralištima.

9.1. Čl 172 Zakona o obveznim odnosima je propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate, i troškove, prvo se namiruju troškovi , zatim kamate pa glavnice.

9.2. čl. 240. ZOO-a, propisuje da dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

10 Tužitelj dostavlja dokaz o parkiranju vozila u utuženo vrijeme, bez plaćene parking kartice dakle dokazuje osnovanost tužbenog zahtijeva. Tužitelj dostavlja i fotografije i dokaz o vlasništvu predmetnog vozila.

10.1. U ovom predmetu tuženik je dana 28 listopad 2024. uplatio iznos 35.17 EUR. Obzirom čl 172 ZOO na kojeg se tužitelj poziva, to je najprije obračunat trošak ovrhe od 12,50 EUR i to predujam naknade javnog bilježnika, nakon toga su obračunate kamate koje tužitelj dostavlja u analitičkoj kartici i to 1.31 EUR /, koje su tekle na utuženi iznos od dana 1. ožujka 2024. do 28. listopada 2024., po stopi utvrđenoj zakonom,/

pa kad se od 35.17 EUR oduzmu dva navedena iznosa trošak i kamata dobije se iznos od 21.36 EUR ,

u konačnici kada se od preostali iznosa od 21.36 oduzme od iznosa koji je utužen 35,17 EUR tada se dobije iznos od 13.81 EUR koji je usvojen preciziranim tužbenim zahtjevom.

10.2. Dakle je tuženik ostao u obvezi podmiriti ostatak potraživanja tužitelja, i to iznos od 13,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. listopada 2024. pa do isplate po stopi utvrđenoj zakonom.

11 Glede navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev kao što je to navedeno u točki I. izreke ove presude, za sve navedeni iznos jer je u spis dostavio dokaz o parkiranju vozila tuženika koji je vlasnik , na mjestu kako to navodi tužitelj, a bez plaćene parking kartice. Tuženik je platio dio duga ali nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Dakle sukladno Odluci zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom, vozač, odnosno vlasnik vozila sklapa s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih Odlukama.

12 Tužitelju je u ovršni trošak priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika od 12,50 EUR koji je tužitelj sam uračunao u iznos u izreci nakon uplate tuženika a temeljem čl 172 ZOO. A trošak javnobilježničke nagrade nije dosuđen jer nije dostavljen dokaz o uplati iste.

13 Odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), jer je gore navedeni iznos /35,17 EUR/ plaćen nakon pokretanja ovršnog postupka, a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 126/22 u daljnjem tekstu Tarifa) sve na osnovi Tbr. 7/8.t 9 Tužitelju su priznati troškovi zastupanja u prvostupanjskom postupku (pa tako i sastav prijedloga za ovrhu) na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak s PDV-om što iznosi 100 EUR plus PDV ( (dakle 50 bodova, jedan bod je 2EUR, ) , priznat je i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, koji je zatražen u skladu s Tbr. 2. st. 1. u vezi Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama budući je tužitelj pristojbu obvezan platiti na temelju čl. 3. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama. Dakle tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 138,27 EUR . Kako je priznat jedinstven trošak to je trebalo rješenje javnog bilježnika, ukinuti kao u točki II . jer tužitelj iste nije dokazao a to je trošak ostatka naknade.

Budući je tuženik u zakašnjenju dužan je pored glavnice i zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08.) i to od dana nakon dana dospijeća pojedinih mjesečnih računa, jer je tek tada tuženica u zakašnjenju s plaćanjem svoje obveze.

14 Glede svega navedenog odlučeno je kao izreci a temeljem čl 451 st 3 Zakona o parničnom postupku.

U Dubrovniku, 26. studenog 2025.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik