REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-824/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice ĆI iz [adresa], Ive Lole Ribara 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi prava na uslugu osobne asistencije, 26. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-05/24-04/09, URBROJ: 524-11-02/7-24-2 od 24. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, KLASA: UP/I-551-03/23-15/2, URBROJ: 139-022-02-11-23-9 od 29. prosinca 2023. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-05/24-04/09, URBROJ: 524-11-02/7-24-2 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, KLASA: UP/I- 551-03/23-15/2, URBROJ: 139-022-02-11-23-9 od 29. prosinca 2023. kojim je tužiteljici priznato pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent od 88 sati usluge mjesečno, počevši od dana 1. siječnja 2024. (točka I. izreke). Nadalje je određeno da će uslugu osobne asistencije korisniku pružati Udruga za pomoć osobama s teškoćama u razvoju „Neven“, [adresa] (točka II. izreke) te da cijenu usluge osobne asistencije snosi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 (točka III. izreke). Osim toga, određeno je da je korisnik dužan odmah, a najkasnije u roku od osam (8) dana od dana nastanka obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa] o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje prava na uslugu osobne asistencije, kao i da žalba ne odgađa njegovo izvršenje (točke IV. i V. izreke rješenja).

2. Tužiteljica u tužbi i podnesku od 5. rujna 2024. osporava zakonitost predmetnih rješenja u bitnome navodeći da je prvostupanjsko tijelo svoju odluku utemeljilo na Barthelovom indeksu koji se koristi za procjenu funkcionalnog statusa, pri čemu se u obzir uzimaju samo tjelesna oštećenja, dok se psihička oštećenja u toj procjeni uopće ne uzimaju u obzir, a tužiteljica uz 100% oštećenja organizma i IV. stupanj funkcionalnog, odnosno tjelesnog oštećenja, ima i dijagnozu F32.2 Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma. Nabraja što proizlazi iz Barthelovog indeksa te da je konačan zaključak da je tužiteljica teško ovisna o tuđoj pomoći, a odobrena joj je osobna asistencija od 88 sati mjesečno, dok nije dobila više jer živi s ocem od 83 godine. Ističe da njezin otac nikako nije u mogućnosti skrbiti i pomagati tužiteljicu jer iz Barthelovog indeksa proizlazi da tužiteljica nije samostalna pri obavljanju osobne higijene, nužde, oblačenju, prelasku sa školjke na kolica, penjanju, transferu sa stolice u kolica i slično, što njezin otac fizički nije u mogućnosti raditi. Naime, isti se liječi od kroničnih i psihičkih bolesti, prebolio je moždani udar i karcinom kože, što ukazuje na to da njezin otac također treba pomoć neke treće osobe, a ne da je isti u mogućnosti pomoći tužiteljici i zadovoljiti njezine svakodnevne životne potrebe. Stoga je tužiteljica u potrebi angažirati dodatnu pomoć kako bi ista mogla funkcionirati u svakodnevnom životu, a za što ona kao niti njezin otac nemaju dostatna sredstva, slijedom čega je njihova egzistencija ozbiljno ugrožena. Osim toga, dodaje da nije imala drugi izbor nego stanovati s ocem koji joj može pomoći primjerice u dodavanju hrane i slično, no i on je teško bolestan te joj već sada nije u mogućnosti pružati pomoć. Također, navodi da nije opravdano očekivati da tužiteljici otac pomaže oko kupanja i ostalih ženskih stvari, što za tužiteljicu predstavlja povredu ljudskog dostojanstva. Nadalje tužiteljica nabraja bolesti od kojih boluje, za što prilaže liječničku dokumentaciju. Predlaže saslušati tužiteljicu kao stranku u sporu i provesti medicinsko vještačenje s neposrednim pregledom.

2.1. Napominje da odluka tuženika predstavlja povredu ustavnog prava iz članka 57. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da živi u sredini koja nije prilagođena za život osobama s invaliditetom, ne može otići u trgovinu, u crkvu, u ugostiteljski objekt, ne može otići iz sela u grad javnim prijevozom, ne može se zaposliti, slijedom čega je ista u potpunosti ovisna o financijskim sredstvima i potporama te pomoći države, a koju pomoć država pobijanom odlukom uskraćuje osobi s invaliditetom kojoj je tuđa pomoć nužna u svakom aspektu njezina života i koja spada u posebno ranjivu skupinu društva.

2.2. Također dostavlja dopise tijela koje je donijelo ovu odluku iz kojih proizlazi da za nju nemaju drugi smještaj, da je tužiteljica odbila drugi, adekvatan smještaj, pri čemu ističe da postoji samo jedan smještaj za osobe s tjelesnim invaliditetom u Zagrebu, a da su joj u Osijeku ponudili smještaj za osobe s intelektualnim i mentalnim poteškoćama, pri čemu tužiteljica nije niti jedno od toga pa je zbog toga navedeno odbila. Naime, njezina želja je inkluzija u društvo, a ne separacija.

2.3. Smatra da odobrenjem prava na osobnu asistenciju u trajanju od 88 sati mjesečno nije postignuta svrha Zakona o osobnoj asistenciji, a to je osiguravanje pomoći i podrška osobama s invaliditetom u aktivnostima koje ne mogu izvoditi same radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su im svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja temeljnih ljudskih prava osobe s invaliditetom. U prilog tome da joj zajednica nije u mogućnosti, ne može ili ne želi pomoći, dostavlja prepisku Pravobranitelja za osobe s invaliditetom i donositelja rješenja gdje isti sam priznaje da nije u mogućnosti ostvariti inkluziju za tužiteljicu jer ne postoji niti jedan smještaj u njihovu vlasništvu niti vlasništvu Grada Đakova gdje bi mogli smjestiti tužiteljicu.

2.4. Stajališta je kako se tuženik vodio strogom i formalističkom primjenom zakonskih odredbi, bez da je istu prilagodio konkretnoj upravnoj stvari, odnosno stvarnoj potrebi tužiteljice za osobnom asistencijom koja je daleko veća od 88 sati mjesečno. Drugim riječima, tuženik je djelovao pretjerano formalno (ne)uzevši u obzir okolnosti u kojima se tužiteljica nalazi te se u tom smislu poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014.

2.5. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja, te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Tužiteljica je uz podnesak od 19. srpnja 2024. dostavila novu Evaulaciju stanja lokomotornog sustava i savjet o provođenju fizikalne terapije od 15. srpnja 2024. kojim je ponovno utvrđivan Barhthelov indeks te kojim je utvrđeno da prema njemu tužiteljica ima 20 bodova, odnosno da je potpuno ovisna o tuđoj njezi i pomoći, kao i analizu uzoraka iz kojih proizlazi da, uz sve postojeće bolesti, tužiteljica boluje i od anemije. Također, dostavila je i očitovanje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje u kojem navode da je tužiteljica prva na listi za najam obiteljske kuće u [adresa], a za najam stana u vlasništvu Osječko-baranjske županije na drugom mjestu, no da unatoč tome Grad Đakovo ne raspolaže dovoljnim brojem građevinskog zemljišta u odnosu na iskazani interes te da se ne može precizirati vremenski rok u kojem će zahtjev biti riješen.

4.1. Također, uz podnesak od 23. srpnja 2024. tužiteljica je dodatno dostavila nalaz psihologa iz kojeg proizlazi da boluje od teške depresivne epizode bez psihotičnog poremećaja, kao i nalaz oftalmologa prema kojem tužiteljica boluje od poremećaja refrakcije i akomodacije.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, prim. dr. sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada, obzirom da je tužiteljica prigovorima u svezi svog zdravstvenog stanja dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica medicinske naravi, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.

7. Dana 19. studenog 2025. održana je rasprava na koju je pristupila zamjenica opunomoćenice tužiteljice koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i navoda iznesenih tijekom upravnog spora, a posebice je istaknula kako osobna asistencija za tužiteljicu znači jedini mogući oblik uključivanja u zajednicu, pomoć pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti i održavanja minimalne samostalnosti u domu, dok bi alternativa osobnoj asistenciji u vidu socijalnog smještaja u instituciji ili udomiteljstvo u slučaju tužiteljice dovela do potpune socijalne isključenosti. Odustala je od predloženog dokaznog prijedloga saslušanja tužiteljice kao stranke u sporu. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovom odsustvu sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a.

7.1. Na raspravi je stalna sudska vještakinja usmeno izložila nalaz i mišljenje (članak 82. ZUS-a) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

8. Uvidom u spis tuženika vidljivo je da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje prava na uslugu osobe asistencije koju pruža osobni asistent.

9. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“, broj: 71/23.) propisano je da je osobna asistencija socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

10. Prema članku 12. Zakona o osobnoj asistenciji, pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent priznaje se osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

11. Sukladno odredbi članka 34. Zakona o osobnoj asistenciji, uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno (stavak 1.). Satnica usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent razvrstava se sukladno potrebama korisnika na sljedeći način:

- uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 352 sata mjesečno može ostvariti samac s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0 - 20

- uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 176 sati mjesečno može ostvariti:

1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0 - 20

2. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 - 35 i koja živi sama ili su ostali članovi kućanstva maloljetni

3. samac s mentalnim oštećenjem 4. stupnja

- uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 88 sati mjesečno može ostvariti:

1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 - 35

2. osoba s tjelesnim oštećenjem 3. stupnja koja ima Barthel indeks 36 - 45

3. osoba s intelektualnim oštećenjem 3. i 4. stupnja

4. osoba s poremećajima iz autističnog spektra 3. i 4. stupnja

5. osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi u obitelji

6. samac s mentalnim oštećenjem 3. stupnja ili

7. samac s kroničnim bolestima 4. stupnja (stavak 2.).

12. Prema članku 40. stavku 1. Zakona o osobnoj asistenciji, korisnik usluge osobne asistencije koji uslugu koristi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.

13. Sukladno odredbi članka 51. Zakona o osobnoj asistenciji, potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji procjenjuje Komisija za procjenu potrebe korisnika na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i druge dokumentacije (stavak 1.). Komisija iz stavka 1. ovoga članka u suradnji s korisnikom usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje Listu procjene potreba za svakog korisnika (stavak 2.).

14. Postupajući povodom zahtjeva tužiteljice, prvostupanjsko tijelo izvršilo je uvid u nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, evidencijski broj vještačenja: 987767 od 7. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje – 4. stupanj i da je osoba s invaliditetom, a u obrazloženju nalaza i mišljenja navedeno je, između ostalog, da je prema nalazu fizijatra od 10/2023 Barthelov indeks tužiteljice 31 te je utvrđeno da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje funkcionalnih sposobnosti 4. stupnja, trajno.

15. Iz podataka spisa također je razvidno da tužiteljica živi u kućanstvu s ocem (1941. godište), a što tuženik smatra ključnim prilikom određivanja broja sati usluge osobne asistencije budući da tužiteljica formalno nije samac.

16. Također, tužiteljica ispunjava i sve ostale uvjete za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, a koje je prvostupanjsko tijelo detaljno utvrdilo u rješenju od 29. prosinca 2023., što među strankama nije niti sporno.

17. Nadalje, spisu prileži obrazac Liste procjene potreba korisnika iz kojeg proizlazi da je Komisija za procjenu potreba korisnika utvrdila da, iako je tužiteljica ostvarila 40 bodova na Listi procjene potrebe korisnika, da se istoj odobrava usluga osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od 88 sati mjesečno budući je tužiteljica osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja, ima Barthel indeks 31 i živi u obitelji.

17.1. Naime, prema Listi procjena potreba (Lista A – osobe s tjelesnim oštećenjem i osobe s kroničnim bolestima) bodovi za procjenu potreba za osobe s tjelesnim oštećenjem i osobe s kroničnim bolestima su: - 55-72 – potpuno nesamostalan – 13 do 16 sati dnevno (286 do 352 sata mjesečno); - 42-54 – uglavnom nesamostalan – 9 do 12 sati dnevno (198 do 264 sata mjesečno); - 33-41

– nesamostalan – 7 do 8 sati dnevno (154 do 176 sati mjesečno); 25-32 – djelomično samostalan – 5 do 6 sati dnevno (110 do 132 sati mjesečno); 1-24 – uglavnom samostalan – 2 do 4 sati dnevno (44 do 88 sati mjesečno).

18. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 29. prosinca 2023. tužiteljici priznalo pravo na uslugu osobe asistencije koju pruža osobni asistent od 88 sati usluge mjesečno počevši od 1. siječnja 2024., a što je i tuženik potvrdio osporavanim rješenjem, obrazlažući da je tužiteljica osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21-35 i živi u kućanstvu s ocem, sve uzimajući u obzir odredbu članka 34. stavka 2. alineje 1. i članka 34. stavka 2. alineje 2. točke 1. i 2. Zakona o osobnoj asistenciji.

19. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, na ročištu za raspravu održanom 12. veljače 2025. usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji, prim.dr.sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada rješenjem ovoga Suda poslovni boj: Us I-824/2024-12 od 23. travnja 2025.

19.1. Slijedom toga, vještakinja prim.dr.sc. Marija Zavalić je 27. lipnja 2025. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem je vještakinja kronološki nabrojala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice i dijagnoze te zdravstveno stanje tužiteljice koje iz nje proizlaze. Iz nalaza u bitnome proizlazi da je vještakinja mišljenja, nakon što je izvršila uvid u spis dostavljen od Suda i dokumentaciju koja je priložena istome, te nakon razgovora sa tužiteljicom i usporedbom podataka u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i anamnestičkih podataka dobivenih u razgovoru sa tužiteljicom, a primjenom izračuna Barthelovog indeksa za procjenu funkcionalnih sposobnosti, prema modifikaciji istog (u prilogu kao sastavni dio ovoga vještačenja), da Barthelov indeks tužiteljice kao osobe s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja i osobe s invaliditetom i oštećenjem funkcionalnih sposobnosti 4. stupnja, trajno, iznosi 20, a u prilogu, kao sastavni dio vještačenja dostavljen je Barthelov indeks.

20. U podnesku od 18. srpnja 2025. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje na način da je u cijelosti s istim suglasna.

20.1. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 19. studenog 2025., stalna sudska vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodala, na posebne upite zamjenice opunomoćenice tužiteljice, da smatra kako 88 sati mjesečno koliko je tužiteljici priznato prvostupanjskim rješenjem nije dovoljno da bi tužiteljica zadovoljila svoje životne potrebe. Osim toga, mišljenja je da otac tužiteljice ne može istoj pomoći u izvršavanju svih životnih potreba i omogućiti joj kvalitetno življenje obzirom da je riječ o osobi starosti 83 godine, lošeg zdravstvenog stanja.

20.2. Uredno pozvani tuženik nije pristupio na raspravu kada je stalna sudska vještakinja usmeno iznijela svoj nalaz i mišljenje, dok zamjenica opunomoćenice tužiteljice nije iznijela primjedbe na raspravno izlaganje sudske vještakinje.

21. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužiteljice, a napose u pogledu činjenice koliki je Barthelov indeks tužiteljice kao osobe s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja i osobe s invaliditetom i oštećenjem funkcionalnih sposobnosti 4. stupnja, trajno. Naime, vještakinja se decidirano izjasnila da Barthelov indeks tužiteljice iznosi 20 te je uz nalaz i mišljenje dostavila izračun Barthelovog indeksa zajedno s Uputama za procjenu funkcionalne samostalnosti Barthelovim indeksom, dok tuženik tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje.

22. Stoga Sud ocjenjuje da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje da Barthelov indeks tužiteljice iznosi 20, a ne 31, kao što su to utvrdili tuženik i prvostupanjsko tijelo.

23. Osim toga, ovaj Sud utvrđuje da okolnosti predmetnog slučaja, sagledane u cjelini s argumentom zdravog razuma (na koji je u novije doba višekratno ukazano u ustavnosudskoj praksi u kontekstu izgradnje objektivnoga pravnog poretka i zaštite prava pojedinaca, npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 5989/2013 od 9. veljače 2016., i dr.), te s odredbom članka 34. stavka 2. alineje 1. Zakona o osobnoj asistenciji, ne dovode do zaključka da tužiteljici ne treba priznati uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 352 sati mjesečno kao samcu s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0-20.

24. U tom dijelu Sud prihvaća stajalište tužiteljice, koje je rezultat primjene teleološke tehnike pravne interpretacije, ali i sukladno argumentu zdravog razuma, za razliku od pukoga gramatičkog tumačenja primijenjenog od strane tuženika, koje ima obilježja pretjeranog formalizma u primjeni pravnih normi, da nije razumno očekivati od tužiteljičinog oca starosti 83 godine da istoj pomaže u aktivnostima koje ne može izvoditi sama, odnosno u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba, pogotovo uzimajući u obzir da se i otac tužiteljice liječi od kroničnih i psihičkih bolesti te je prebolio moždani udar i karcinom kože, što dovodi do zaključka da je i njemu potrebna pomoć treće osobe, a ne da je isti u mogućnosti pomoći tužiteljici u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba.

25. Stoga tužiteljicu u smislu odredbe članka 34. stavka 2. Zakona o osobnoj asistenciji treba promatrati kao samca s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0-20. Naime, smisao navedene odredbe je, ukoliko osoba kojoj je potrebna usluga osobne asistencije i koja živi u kućanstvu s punoljetnim članovima obitelji, da su punoljetni članovi obitelji u mogućnosti pomoći tužiteljici u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba, što se dakako ne može očekivati od tužiteljičinog oca, sve kako je naprijed navedeno.

26. Imajući u vidu navedeno, Sud je u skladu sa člankom 117. stavkom 1. poništio osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovan postupak (točke I. i II. izreke presude) u kojem je potrebno donijeti novo rješenje, pri tome uzimajući u obzir stajalište Suda da tužiteljici treba priznati pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od 352 sata mjesečno kao samcu s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0-20 sukladno članku 34. stavku 2. alineji 1. Zakona o osobnoj asistenciji, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno u točkama I. i II. izreke presude.

U Osijeku 26. studenog 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku