Poslovni broj: P-3462/2023-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije istinita i pravno valjana oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. ĐC sastavljene dana 02.02.2011.god.,i proglašene 16.07. 2014.god.pred javnim bilježnikom Jasna Matačić iz Splita.

2.Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka s zakonskim zateznim kamatama."

II Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. ĐC sastavljene dana 02.02.2011.god.,i proglašene 16.07. 2014.god.pred javnim bilježnikom Jasna Matačić iz Splita

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka s zakonskim zateznim kamatama."

III Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.250,00 eura, a do zatraženog iznosa od 2.175,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su rješenjem ovog suda upućeni protiv tuženice pokrenuti parnicu radi utvrđenja da nije istinita i pravno valjana oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. ĐC sastavljene dana 02.02.2011.god.,i proglašene 16.07. 2014.god.pred javnim bilježnikom. Oporuka pok. ĐC da je oporuka koja nije pravno valjana zbog nedostatka formalne prirode. Odredbom članka 31. stavka 1. ZN- a je propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema stavku 2. članka 31. Zna svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Iz same oporuke je vidljivo da ista ne sadrži tekst da je ostavitelj oporuku pročitao i pred svjedocima „izjavio da je to njena oporuka“. Nije sporno da u pobijanoj oporuci nedostaje tekst o izjavi ostavitelja „da je to njena oporuka.“ Odredbom članka 31. stavka 1. ZN-a je propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku. Uz to što u oporuci nedostaje i tekst da je ostavitelj pročitao oporuku navodi se da je tužena uz svoj podnesak u spisu O-930/14 od 06.11.2017.god. dostavila dvije ovjerene izjave pred javnim bilježnikom dvoje svjedoka oporuke koji navode da ostaviteljica nije pročitala oporuku već da je „usmeno potvrdila suglasnost sa sadržajem koji joj je pročitan prije potpisivanja. Dakle, svjedoci oporuke da potvrđuju da ostaviteljica nije pročitala oporuku, a zakon kaže „koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku“, već joj je ista pročitana uz prisustvo dvaju svjedoka i tužene iz ovog postupka kojoj je ostavljena imovina iz oporuke. Ostaviteljica da očito nije bila u stanju čitati zbog svog stanja, pa nije ni mogla sastaviti oporuku. Ovo posebno kod stanja postojanja ranije oporuke koja se nalazi u spisu i koja je vlastoručno pisana, a u svom sadržaju sasvim drugačija od pobijane. Tužena da je po ovjerenim izjavama svjedoka bila prisutna prilikom potpisivanja oporuke u Domu za starije i nemoćne, te je donijela pobijanu oporuku koju je sastavila i kojoj je odredila i sadržaj gdje se imovina ostavlja upravo njoj. Stoga da je očito da je pobijana oporuka i ništetna temeljem čl. 36.Zakona o nasljeđivanju. Zbog svega predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, sve iz razloga što tužitelji u historijatu tužbe iznose cijeli niz činjeničnih netočnosti i pogrešnih tumačenja. Nasuprot navodima tužitelja koji osporavaju valjanost i istinitost oporuke pok. ĐC od 02. 02. 2011. godine, ističe kako je rečena isprava u cijelosti valjana, predstavlja posljednju volju ostaviteljice, i to u formi pisane oporuke pred svjedocima. Tužitelji nagađaju da ostaviteljica "očito nije bila u stanju čitati zbog svoga stanja", no međutim za takvu tvrdnju ne pružaju nikakve dokaze. Pored toga, nasuprot konstrukcijama tužitelja o tome da je pobijana oporuka u raskoraku s ranije sastavljenim oporukama, navodi da su rečene oporuke sastavljane 2003. godine i 1997. godine, dok je pobijana oporuka sastavljena 2011. godine. Vremensko razdoblje od 8 odnosno 14 godina da ostavlja dovoljno prostora za promjenu okolnosti, osobnih odnosa između stranaka i volju ostaviteljice da raspolaže svojom imovinom nakon smrti. Navodi da je evidentno kako opservacija tužitelja o tome da je pobijana oporuka "sasvim drugačija" od ranijih oporuka se čini potpuno irelevantnom, a osobito nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 36. Zakona o nasljeđivanju.

3. Sud je u postupku izveo dokaze uvidom u spis ovog suda poslovni broj O- 930/14 ( u prilogu spisa i putem sustava eSpis), saslušao svjedoke JC i RC te tužitelja pod 3) i tuženicu ( l.s. 30-35). Daljnje dokazne prijedloge stranke nisu imale i predložile su zaključiti glavnu raspravu.

4. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5. Prema čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019,u daljnjem tekstu: ZN) oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema čl. 36. ZN-a ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja i bračnim drugovima svih tih osoba.

7. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da postoji nedostatak u predmetnoj oporuci koji bi istu činio neistinitom i pravno nevaljanom. Za pravnu valjanost oporuke je potrebno da oporučitelj zna i može čitati i pisati, za već sastavljenu ispravu ( oporuku), bez obzira na to tko ju je sastavio, izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše. Svjedocima ne mora biti poznat sadržaj oporuke, oni posvjedočuju samo istinitost oporučiteljevog potpisa kao i njegovu izjavu da je isprava koju je potpisao njegova oporuka. Za valjanost pisane oporuke pred svjedocima nije potrebno da oporučitelj oporuku pročita. Svjedoci JC i RC su iskazali da su potpisali predmetnu oporuku i da su bili nazočni potpisivanju zajedno s pok. oporučiteljicom dok se nisu mogli sjetiti je li oporuku netko pročitao prije potpisivanja i je li pok. ĐC za istu izjavila: "ovo je moja oporuka". S obzirom da ZN ne predviđa uvjet da u oporuci doslovno mora biti napisano da oporučitelj izjavljuje da je to njegova oporuka ( prije potpisa) te s obzirom da oba svjedoka iskazuju da je oporučiteljica tada "bila dobro", da je govorila, bila vesela i raspoložena, "vrlo sposobna", ovaj sud zaključuje da je i taj uvjet ( da je oporučiteljica izjavila da je predmetna oporuka njena) ispunjen. Isto proizlazi i iz pisanih izjava svjedoka JC i RC od 26. listopada 2017. ( l.s. 99 i 102 spisa ovog suda O-930/14) u kojima oba svjedoka navode da je ĐC usmeno potvrdila suglasnost sa sadržajem koji joj je pročitan prije potpisivanja. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da oporučiteljica iz bilo kojeg razloga ( bolesti, starije životne dobi, onemoćalosti i slično) nije mogla potpisati oporuku, dok tužitelji nisu predložili bilo kakvo vještačenje ( grafološko, medicinsko) iz kojeg bi eventualno proizišlo takvo što. Činjenica da je potpis oporučiteljice na ranijoj oporuci nešto drugačijeg izgleda ( barem prema "golom oku") nije dokaz da pok. ĐC nije mogla potpisati ( ili da nije potpisala) predmetnu oporuku. Za takvo što bi, u ovakvoj situaciji, ipak najmjerodavnije bilo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku, što stranke nisu predlagale kao dokaz. Nije predložena ni medicinska dokumentacija kao ni neki drugi dokaz ( svjedoci i slično) iz kojeg bi eventualno takvo što proizišlo. Osim toga, protek od 8 ili više godina zasigurno može utjecati i na izgled samog potpisa neke osobe, pa i u ovom slučaju. Isto tako od značaja nije činjenica što je ranija oporuka imala drugačiji sadržaj kao ni duljina iste. Nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje oporuke ništetnom ( ništavom) sukladno čl. 36. ZN-a jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica sastavila oporuku, a za isto nije odlučna činjenica da je prilikom potpisivanja oporuke bila nazočna osoba koja je u oporuci navedena kao nasljednik. Tužitelj pod 3) u iskazu nije mogao o tome ništa reći, nije bio nazočan kad se predmetna oporuka potpisivala i nije znao reći je li se pok. ĐC mogla ili znala potpisivati. Tuženica je iskazala da je predmetnu oporuku na potpisivanje pok. ĐC bila donijela sobom, ali ne zna tko ju je sastavio. Ni u spisu ovog suda O-930/14 ne postoji ni jedan dokaz iz kojeg bi proizišlo da je tuženica sastavila predmetnu oporuku. Sud je odluku donio i s obzirom na članak 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) po kojemu ako sud na temelju izvedenih dokaza ( članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U ovom slučaju, nesporno je teret dokazivanja bio na tužiteljima.

8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tuženici, s obzirom da je uspjela u sporu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), te za zastupanja na ročištu od 7. studenog 2024., 17. ožujka 2025., 4. srpnja 2025. i 15. rujna 2025. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), što uz PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za pristup objavi presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Odbijen je zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe jer taj trošak za tuženicu nije nastao.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 26. studenog 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužiteljima po punomoćniku.

2. Tuženici po punomoćniku.