Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-173/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tei Švaljek Krešić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr., odvjetnicima iz Garešnice, radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku ĐI iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 26. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Umjesto osobnih odnosa određenih ranijom odlukom tj. presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-423/2022-29 od 20. studenog 2023. godine, osobni odnosi u vidu izravnih susreta i druženja između mlljt. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se svake subote od 17,00 sati do 20,00 sati na adresi u [adresa], na način da šogorica tuženika, CI iz [adresa] preuzima djecu na adresi prebivališta djece u [adresa], boravi sa njima tijekom održavanja osobnih odnosa i vraća ih na istu adresu po isteku osobnih odnosa.

Osobni odnosi u vidu neizravnog korištenja komunikacijskih sredstva (mobitela ili računala) između mlljt. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se svakog dana, osim subotom, u vremenu između 19,30 i 20,30 sati u trajanju do 15 minuta.

II. Nalaže se tuženiku GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da umjesto iznosa određenih ranijom odlukom, doprinosi za uzdržavanje mlljt. MI u iznosu od 252,56 EUR mjesečno, a za uzdržavanje mljt. EI u iznosu od 229,60 EUR mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. dana 29. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, dospijevajuće svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke tuženik dužan platiti odjednom, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od kraja svakog pojedinog mjeseca u kojem je obveza uzdržavanja nastala pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun tužiteljice.

III. Svaka stranka snositi će svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere od dana 2. lipnja 2025. godine povučen.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima roditelja i djeteta te uzdržavanja djeteta.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, posl. broj P Ob-423/2022-29 od dana 6. prosinca 2023. godine u točki II. odlučeno: Način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se: svakog petka u mjesecu od 17:00 sati do 20:00 sati, te svake subote u mjesecu od 17:00 do 20:00 sati, na način da prilikom primopredaje djece ocu bude nazočna UI iz [adresa], a da otac vraća djecu do adrese na kojoj djeca stanuju s majkom, uz prethodnu najavu ostvarivanja osobnih odnosa najkasnije jedan dan ranije; tjedan dana neprekidno tijekom ljetnih školskih praznika. Od dana donošenja prethodno citirane presude bitno su se promijenile okolnosti posljedično čemu je nužno izmijeniti presudu koja je aktualno na snazi, a kako bi bila u najboljem interesu mlljt. djece. Tužiteljica kao bitno promijenjenu okolnost ukazuje naslovnom Sudu način i utjecaj ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s mlljt. djecom, a učestalim vrijeđanjem i ocrnjivanjem majke putem viber poruka i prilikom susreta, a kako je onemogućeno sporazumno izvršavati zajedničku roditeljsku skrb zbog trajno narušenih odnosa te nemogućnosti uspravljanja komunikacije čak i putem posrednice određene putem suda, UI, a posebice jer je protustranka GI, u više prekršajnih i kaznenih postupaka na sudu. Zbog učestalog nerazumijevanja i neuvažavanja potreba i obveza djece te optuživanja majke da uskraćuje održavanje osobnih odnosa djece i oca, a što tome nije tako, te nemara i nezainteresiranosti za dječje obveze, aktivnosti i školovanje od strane bivšeg supruga, ovdje tuženika, tužiteljica je onemogućena i vremenski ograničena u pomoći mlljt. djeci oko školskih obveza zbog neadekvatnih održavanja osobnih odnosa oca kao drugog roditelja i brizi (zdravlje, razvoj, njega i zaštita), odgoju i obrazovanju mlljt. djece MI i EI. Ističe kako otac navodi da nije u radnom odnosu, a putem sms poruka i poziva djeci napominje kako nema vremena vikendima i dugoročno tijekom zimskih i ljetnih praznika održavati osobne odnose s djecom iz razloga što radi po noći ili u inozemstvu, a ne obavještava konkretno o radnom vremenu niti odlasku na put što može posvjedočiti svjedok UI. Tužiteljica je saznanja da tuženik povremeno izbiva iz Republike Hrvatske, a kada s mlljt. djecom ne ostvaruje osobne odnose kako je određeno aktualno važećom presudom. O svojim izbivanjima tuženik ne obavještava tužiteljicu posljedično čemu tužiteljica ne zna kada će tuženik održavati osobne odnose, a kada neće, što i tužiteljici i mlljt. djeci predstavlja neizvjesnost. Dakle, tuženik proizvoljno ostvaruje osobne odnose s djecom pri čemu se kontakata kako su određeni presudom ne pridržava, a što za mlljt. djecu nije dobro te je radi zaštite dobrobiti djece nužno pravno stanje uskladiti s faktičnim i odrediti kontakte na način na koji se u faktično i ostvaruju. Uvažavajući činjenicu da tužiteljica i tuženik, ovdje protustranka, formalnopravno ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, osim u dijelu gdje tužiteljica ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u pitanju školstva, zdravstva i ishođenja osobnih iskaznica djece, koju isti koristi, pozivajući se na svoja prava kao biološkog oca no ne i uvažavajući prava i potrebe mlljt. djece te s dijagnozom Antisocijalnog poremećaja osobnosti a koji podrazumijeva činjenje nezakonitih radnji te nesvjesnost i u poimanju dobra kao i zanemarivanje potreba bližnjih, prisilno tražeći ostvarivanje osobnih odnosa kada djeca mogu i ne mogu, s njihovom voljom ili protivno njihovoj volji, što nije za dobrobit mlljt. djece, kao način manipulacije i uskraćivanje prava djece, a time izravno čineći štetu mlljt. djeci. Tužiteljica naročito napominje kako između nje i tuženika nije moguća komunikacija te se sve potrebno dogovara putem posrednice za komunikaciju određene putem Suda, UI, u bitnim pitanjima vezanim za ostvarivanje osobnih odnosa, odgoj, obrazovanje, imovinska prava djece, njegu, zaštitu i skrb djece, uslijed čega ovisno o raspoloženju i boravku u RH tuženik odbija ili pristaje izvršiti obveze i dužnosti vezane za potrebe djece te ne postoji temeljem za ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi, a posebice jer zanemaruje školstvo, zdravstvo i društveno okruženje djece. Također predlagateljica navodi da je u postupku Međubiskupijskog Prizivnog suda u Zagrebu završeno psihijatrijsko vještačenje protustranke GI te je od strane liječnika psihijatra ustanovljen Antisocijalni poremećaj ličnost te moli Sud da ishodi po službenoj dužnosti ili provede ponovno mišljenje stručnjaka koji će odrediti dijagnozu. Tužiteljica ističe da je čl. 105. st. 3. Obiteljskog zakona propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da da čl. 416. st. 3. Obiteljskog zakona propisano da spremnost za suradnju nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja. U tom smislu, tužiteljica ističe da je zbog proživljenog kaznenog djela prijetnje te nametljivog ponašanja i višestrukog nasilja u obitelji u strahu od tuženika te da je međusobna komunikacija stranaka teško narušena, u kojim okolnostima nije razumno očekivati da će stranke tijekom sudskog postupka postići sporazum, a osobito ne da će po okončanju sudskog postupka ostvariti suradnju koju podrazumijeva zajednička roditeljska skrb. Ujedno tužiteljica ističe kako tuženik ne ispunjava roditeljsku dužnost uzdržavanja mlljt. djece te se provodi novčana ovrha od stranke Fine koliko je moguće kada tuženik ima nešto sredstava na računu. Ukupni dug po specifikaciji iznosi cca 599,15 eura.

3. Podneskom od 10. lipnja 2025. godine tužiteljica je precizirala tuženi zahtjev na način da je ostala kod zahtjeva da se promijeni odluka o osobnim odnosima i promijeni iznos uzdržavanja dok je odustala od promijene odluke o roditeljskoj skrbi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjeva u cijelosti, a na navode iz tužbe se očituje da ne osporava da je donesena presuda suda broj: P Ob-423/22-29 od 06. prosinca 2023. godine kojom su određeni način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa zajedničke mlljt. djece stranka s tuženikom kao ocem, međutim ističe se da je istom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u odnosu na potpunu samostalnu roditeljsku skrb na djecom stranaka od strane tužiteljice, te je odbačena tužba tužiteljice u odnosu na tužbeni zahtjev da djeca stranaka stanuju sa tužiteljicom kao majkom. Ujedno se ističe da tuženik u odnosu na presudu suda broj: P Ob-423/22-29 od 06. prosinca 2023. godine, osporava da bi u periodu od 6 mjeseci od dana donošenja presude suda broj: P Ob-423/22-29 od 06. prosinca 2023. godine pa do dana podnošenja predmetne tužbe, došlo do ikakvih promijenjenih okolnosti. došlo do promijenjenih okolnosti zbog kojih bi trebalo donijeti drugačiju odluku u odnosu na ranije presudu suda, broj: P Ob-423/22-29 i to kako u odnosu na osobne odnose tuženika s djecom, tako i u odnosu na određeno uzdržavanje djece, a osobito ne u odnosu na ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi budući da tom presudom nije odlučeno o samostalnoj roditeljskoj skrbi, a niti je tužbeni zahtjev pravilno postavljen. U tom smislu se ističe da su potpuno neosnovani i paušalni navodi tužiteljice kojim se navodi da bi tuženik onemogućavao izvršavati zajedničku roditeljsku skrb, jer da su se protiv tuženika vodili prekršajni i kazneni postupci, te da bi isto predstavljalo promijenjene okolnosti, prvenstveno budući da navedeni postupci nisu od nikakvog utjecaja na zajedničku roditeljsku skrb nad djecom, a isti postupci svakako potječu iz razdoblja prije donošenja ranije presude suda broj: P Ob-423/22-29, pa ne mogu predstavljati promijenjene okolnosti. Osporava se i navod iz tužbe da je tužiteljica onemogućena i vremenski ograničena u pomoći mlljt. djeci oko školskih obveza, odgoja i obrazovanja, jer da bi tuženik bio nezainteresiran i nemara u odnosu na dječje obveze, aktivnosti i školovanje, budući da s obzirom na ranijom presudom određeno vremensko trajanje osobnih odnosa tuženika sa djecom u trajanju od tri sata petkom i subotom, te tjedan dana tijekom ljetnih praznika, što je vrlo kratko vrijeme za kvalitetnije odnose tuženika sa djecom, osobito ako se ima u vidu i činjenica da tuženik obavlja ispomoć u pekarskim poslovima isključivo tijekom noćnih sati. Ujedno se ističe da tužiteljica na sve načine opstruira redovita viđanja tuženika s njegovom djecom kako je to određeno sudskom presudom, a svakako tuženik i pored toga sudjeluje u obvezama i aktivnostima djece na način da se sa djecom održava osobne odnose u vrijeme kako je to određeno presudom u koje vrijeme odlazi sa djecom na izvanškolske aktivnosti (mažoretkinje s kćeri, ranije na sportski trening s sinom), pribavlja im sportsku opremu, mobitel, te je kćer vodio na more. Tuženik ističe da je potpuno neistinit navod tužiteljice da radi navodnog zanemarivanja djece od strane tuženika, ista nije u mogućnosti pomagati djeci oko školskih obveza, budući da tužiteljica svoje slobodno vrijeme provodi odlaskom svaki dan od 19,00 h u crkvu na molitvene grupe, te bez zajedničke mlljt. djece stranaka putuje turistički (Češka, Marija Bistrica) u kojim prilikama djecu ostavlja drugim osobama na čuvanje, te ujedno privatno obilazi pojedine bolesnike radi ličenja molitvama. Ujedno se ističe da je ranijom presudom suda broj: P Ob-240/21-18 od 01. ožujka 2022. godine upravo po zahtjevu tužiteljice određena samostalna skrb u odnosu na zdravstvenu zaštitu djece, kao i u odnosu na školstvo i ishođenje osobnih iskaznica za djecu, dok je presudom suda broj: P Ob-423/22-29 odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u odnosu na potpunu samostalnu roditeljsku skrb na djecom stranaka od strane tužiteljice, u bitnom radi činjenice da je u interesu djece da oba roditelja imaju zajedničku roditeljsku skrb u ostalim segmentima života djece, pa je stoga neosnovan tužbeni zahtjev za samostalnu roditeljsku skrb nad djecom stranaka. U cijelosti se osporava osobito da bi tuženik svojim ponašanjem prisilno ostvarivao osobne odnose s djecom, da bi im nanosio štetu, kao i da bi tuženik imao dijagnozu antisocijalnog poremećaja osobnosti što da je navodno utvrđeno u postupku Međubiskupijskog prizivnog suda u Zagrebu, budući da u tom postupku crkvenog razvoda braka između stranka nije provedeno psihijatrijsko vještačenje stranka, niti tuženik ima dijagnosticiran takav poremećaj. U odnosu na osobu koja je određena za prisutnost kod primopredaje djece stranaka, ističe se da ista više ne nazoči primopredajama djece ocu, već djeca dolaze sama kod tuženika. Osporava se da tuženik ne podmiruje uzdržavanje za djecu, a ističe se da isto nije od utjecaja na predmetni postupak, budući da tužiteljica u tužbi nije navela konkretne podatke zbog koji traži da se poveća uzdržavanje za djecu, odnosno nisu naveden promijenjene okolnosti zbog koji bi se od zadnje presude trebalo povećati uzdržavanje, a niti je u tom dijelu pravilno postavljen tužbeni zahtjev.

5. Rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pakrac od 10. srpnja 2024. godine mlljt. MI i mlljt. EI imenovan je posebni skrbnik u osobi ĐI, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica (list 47-50).

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dopis tužiteljice upućen Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured [adresa] (list 5-7), specifikacije Fine (list 8-11, 88- 94), kopiju dnevnika tužiteljice (list 12-18- 105-106), fotodokumentaciju (list 19-23), presudu i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-423/2022-19 od 20. studenog 2023. godine (list 24-40), rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pakrac od 10. srpnja 2024. godine (list 47-50), potvrde Porezne uprave (list 52-58), socijalnu anamnezu i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pakrac od 1. kolovoza 2024. godine (list 60-64), presudu Međubiskupijskog Prizivnog suda u Zagrebu Ur. broj: 42/2022 od 12. lipnja 2024. godine (list 72-78), medicinsku dokumentaciju (list 99), dopis sa prilozima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac upućen Policijskoj postaji Pakrac od 21. svibnja 2024. godine (list 100- 103), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-349/2023-1 od 11. listopada 2023. godine (list 110-114), podneske i zapisnik od 3. siječnja 2024. godine iz spisa Kov-321/2023 (list 115-120), rješenje Kov-321/2023-7 od 3. siječnja 2024. godine (list 121-123), pravomoćno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Ovr-733/2025-2 od 20. ožujka 2025. godine (list 215-219), zapisnik od 4. travnja 2025. godine iz predmeta K-81/2024 (list 220-225), očevidnik Fine od 18. ožujka 2025. godine (list 226-229), nalaz i mišljenje od 22. siječnja 2025. godine iz predmeta K-81/2024 (list 233-246), izvršen je uvid u spis Pp-1767/2023 i Pp- 3921/2023 te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 83-85) i svjedokinje UI (list 212-213).

7. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

8. Nesporno je da su stranke sklopile brak te da je u njihovom braku rođen mlljt. MI rođen **.**.2011. i mlljt. EI rođena **.**.2013..

9. Nadalje, nesporno je da je brak stanaka razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-128/2020-5 od 11. rujna 2020. godine te da je istom presudom odlučeno o roditeljskoj skrbi. Nadalje, nesporno je da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-423/2022-29 od 20. studenog 2023. godine odlučeno da će mlljt. dijete stranaka živjeti s majkom, određeni su osobni odnosi mlljt. djeteta i oca te je odlučeno u uzdržavanju koje je otac dužan plaćati za maloljetnu djecu majci.

10. Iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 22. srpnja 2024. godine proizlazi da je ŽI rođena **.**.1987. u [adresa] od oca OI i majke TI rođene Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], gdje i boravi. Po zanimanju je bacc. ekonomije VSS. Zaposlena je u Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik na radnom mjestu SSS obiteljskog savjetnika. Razvedena je i majka je dvoje djece. GI rođen je **.**.1978. u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca G i majke II rođene E, s prebivalištem u [adresa] gdje i boravi, NSS je radnik, s položenim tečajem za pekara, pomaže u Pekari Tun u [adresa], vlasništvo roditelja. Razveden je, otac je dvoje djece. ŽI je djetinjstvo provela u [adresa] uz roditelje, braću i sestru. Otac OI rođen **.**.1957. godine, po zanimanju dipl. ing. kemije, bio je zaposlen u PP Upravi Požeško Slavonskoj u Požega, do odlaska u mirovinu. Poslije toga zaposlio se u Zagrebu u Zaštitarskoj firmi Antunović. Majka TI rođena **.**.1963. godine, po zanimanju radnica, zaposlena kao dadilja u Zagrebu. Roditelji dok su radili u Zagrebu preko tjedna su boravili u stanu u [adresa], a vikendom dolazili u kuću u [adresa]. ŽI je prvo od četvero djece OI i TI koji uz nju imaju još sina FI rođenog 1989. godine, koji je ing. kemije, zaposlen je u firmi Lipik Glas, oženjen je i s obitelji živi u [adresa], sina PI rođenog 1993. godine, koji je ekonomist VŠS i zaposlen je u T-Comu Zagreb, te kćerku M rođenu 1996. godine, koja je odgajateljica u vrtiću, živi na Hvaru. ŽI je Osnovnu školu pohađala i završila u [adresa] a Srednju Ekonomsku završila u Daruvaru, nakon čega je završila i Višu ekonomsku školu u Požegi. Od 1. prosinca 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine zaposlena na poslovima djelatnice za pomoć u kući u EU Projektu „Zaželi” putem Grada Pakrac. Ugovor joj je raskinut jer je poslodavcu predstavljalo problem što ŽI ima VSS, a zaposlena je na poslovima djelatnice za pomoć u kući koji su rangirani najviše SSS. Od 16. siječnja 2023. godine radila je u Inkubatoru izvrsnosti u Zagreb, da bi se u 2024. godini zaposlila na neodređeno vrijeme u Centru za pružanje usluga u zajednici [adresa] na poslovima SSS obiteljskog savjetnika. GI je prvo od četvero djece iz bračne zajednice G i II, koji uz njega imaju kćerku Đ rođenu 1980. godine, kćerku C rođenu 1981. godine i sina JI rođenog 1993. godine. GI je djetinjstvo proveo uz roditelje i sestre i brata u [adresa], gdje je pohađao i završio Osnovnu školu u Pakracu, a tečaj za pekara završio je naknadno. ŽI i GI sklopili su brak dana 20. kolovoza 2011. godine u [adresa]. U toj bračnoj zajednici rođeno je dvoje djece i to sin MI rođen **.**.2011. u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] sada učenik šestog razreda OŠ u Pakracu i kćerka EI rođena **.**.2013. u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] sada učenica petog razreda OŠ u Pakracu. MI je odličan učenik, a EI je vrlo dobra učenica. Brak ŽI i GI razveden je presudom Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Pakracu posl. broj: P Ob-128/ 2020-25 od 3. listopada 2020. godine, mlljt. djeca povjerena su na stanovanje majci ŽI, a ocu GI određeni su osobni odnosi i mjesečni doprinos za uzdržavanje. Odluka o roditeljskoj skrbi mijenjana je po zahtjevu ŽI odlukom Općinskog suda u Bjelovar P Ob-423/2022-29 od 20. studenog 2023. godine. Osobni odnosi oca s mlljt. djecom određeni su svakog petka u mjesecu od 17:00 sati do 20:00 sati, te svake subote u mjesecu od 17:00 sati do 20:00 sati, na način da će prilikom primopredaje djece ocu bude nazočna UI iz [adresa], a da otac vraća djecu do adrese na kojoj djeca stanuju s majkom, uz prethodnu najavu ostvarivanja osobnih odnosa najkasnije jedan dan ranije, tjedan dana neprekidno tijekom ljetnih praznika. GI je određeno da umjesto 1.000,00 kn mjesečno po djetetu doprinosi mjesečno za uzdržavanje svakog djeteta po 179,52 eura (1.352,60 kn) počevši od 22. prosinca 2022. godine. ŽI s djecom stanuje u stanu u [adresa], kojeg je njezino vlasništvo. Stan od prostorija ima hodnik, kupaonicu s WC-om, kuhinju s pomoćnom prostorijom i balkonom, dnevni boravak i spavaću sobu. Stan je opskrbljen svim priključcima i potrebnom opremom. Ostvaruje redovni prihod o plaće iz radnog odnosa u Centru za pružanje usluga u zajednici oko 600,00 eura mjesečno. Osim stana ostalih nekretnina nema u vlasništvu, a od vrjednijih pokretnina vlasnica je osobnog automobila Ford godina proizvodnje 2004. GI živi sam u stanu kojeg je vlasnik u [adresa], veličine 140 m². Stan od prostorija ima hodnik, dnevni boravak, kuhinju, dječju igraonicu, dvije velike spavaće sobe, dvije kupaonice s WC-om. Stan je opremljen svim priključcima i potrebnom opremom. Pomažući roditeljima u pekari i povremenim radom u Njemačkoj ostvaruje prihod oko 620,00 eura mjesečno. Od ostalih nekretnina vlasnik je i lokala gdje je bila lutrija, a sada je frizerski salon, za koji prima mjesečni najam. Od pokretnina vlasnik je automobila Opel Corsa godina proizvodnje 1998. Iz dosadašnjeg rada s obitelji ŽI i GI došli su do saznanja da nakon početnog razdoblja bračne zajednice istih nije bilo problema u braku i međusobnim odnosima, do 2016. godine kada je ŽI prijavila GI, da joj je bacio ključ od ulaznih vrata u glavu, jer su vrata bila zaključana kada je on došao kući. GI je dobio kaznu zatvora zbog navedenog. Neslaganje i prijavljivanje roditelja učestalo je nakon razvoda braka. GI se žali da ne može održavati osobne odnose s djecom jer mu to onemogućava majka djece. ŽI se žali da se GI nasilnički ponaša prema njoj i prijeti joj. Rezultat svega je da zbog ne suradnje roditelja oko skrbi i odgoja djece, GI ne održava osobe odnose sa sinom, ŽI za neuspjeh njihove veze okrivljuje GI i traži nakon razvoda braka na sudu i poništenje crkvenog braka s GI. GI pokušava prikazati kao psihički bolesnu osobu s dijagnozom antisocijalnog poremećaja ličnosti koja mu je utvrđena u postupku poništenja crkvenog braka pri Međubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu, te da on nije u stanju provoditi osobne odnose s djecom samostalno već bi djecu trebao viđati pod nadzorom treće osobe i slično. Nakon visoko-konfliktnog razvoda braka, u tijeku je rješavanje drugih spornih pitanja u vezi s mlljt. djecom, osobni odnosi utvrđeni pravomoćnom presudom između oca GI i sina MI neodržavaju se sukladno odluci suda, jer komunikacija između bračnih drugova nakon razvoda braka je u potpunosti izostala, tako da su sva sporna pitanja vezana uz mlljt. djecu rješavali sudskim sporovima, koji traju prilično dugo. ŽI je prijavljivala GI za prijetnje i psihičko nasilje nad njom, tako da je GI na kraju dobio zabranu približavanja i održavanja bilo kakvih odnosa s njom, a po prijedlogu ŽI, kao posrednika kod preuzimanja djece i vraćanja djece majci sud je imenovao zajedničku znanicu UI, ali ni to nije dalo željene rezultate. Mlljt. sin MI naljutio se na oca kada je ovaj otišao na rad u Njemačku, te nije uspio kod njega proslaviti rođendan, tako da odbija susrete s ocem ili nevoljko ide. ŽI je predlagala sudu izmjenu osobnih odnosa oca s djecom u vrijeme kada ona imaju izvanškolske aktivnosti i tada naravno ne mogu biti s ocem, tako da je nakon svega ovaj Područni ured roditeljima GI i ŽI izrekao mjeru upozorenja na pogreške i propuste u skrbi za mlljt. djecu MI i EI, a roditeljima naložio da odmah uklone propuste i pogreške u skrbi za djecu, a ako to ne mogu sami trebali su se obratiti Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik ili obiteljskom Centru u Požegi, što isti nisu učinili. Iz razgovora s GI saznaje se da s održavanjem osobnih odnosa sa kćerkom nema problema, dok su oni učestali sa sinom. Primjenom listi za procjenu sigurnosti i listi za procjenu razvojnih rizika mlljt. MI utvrđeno je da kod njega ne postoje prijetnje sigurnosti, ali da kod istog postoji srednja razina rizika djeteta, jer kod roditelja postoji jedna ili više značajnih okolnosti koje ugrožavaju djetetov psihofizički i socijalni razvoj (otac pred djetetom govorio ružne stvari o majci, a majka je MI govorila da mu je otac dužan kupiti kompjuter bezobzira na uplaćen doprinos za uzdržavanje, GI navodi da majka pretjeruje u svom načinu odgoja djece, jer smatra da djeca svaki dan trebaju posvetiti vjeri do tri sata u slobodno vrijeme, a ne to vrijeme provoditi u igrama i na internetu) što ugrožava djetetov psihofizički i socijalni razvoj, potrebne su intervencije i mjere obiteljsko pravne zaštite (a gdje spada mjera stručne pomoći i potpore roditeljima u skrbi za mlljt djecu), koje će otkloniti ili umanjiti rizike i vjerojatnost razvojne štete za dijete. ŽI ističući svoje mišljenje kao Obiteljskog suradnika predlaže da se njezinom bivšem suprugu GI izrekne mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju osobnih odnosa s mlljt. djecom i izda uputnica za savjetovanje u svrhu roditeljstva i općenito djece, no ona nije uzela u obzir da je sud mlljt. djecu povjerio njoj kao majci na stanovanje, a da otac samo održava osobne odnose s djecom, te da se izriče mjera stručne pomoći i potpore i kada se radi samo o ograničavanju osobnih odnosa oca s djetetom pod nadzorom stručne osobe i u tu mjeru je uključena i majka djeteta koja mora dovesti i odvesti dijete. Uslijed pritužbi ŽI nadležnom Ministarstvu/Zavodu isti su također mišljenja da roditeljima treba istovremena pomoć u roditeljskoj skrbi (upućivanje u školu za roditelje). Zbog svega navedenog postoji potreba da se roditeljima GI i ŽI izda uputnica za pružanje usluge psihosocijalne podrške, vezano na vašu obavijest broj: 2162/02-106/01-23-2 od 11. travnja 2023. godine, te molimo da se izda suglasnost za pružanje usluge posebno GI iz [adresa] s kojim bi rad bio usmjeren na razvijanje pozitivnog odnosa prema sebi, prepoznavanju vlastitih potreba i istraživanju načina kako najbolje zadovoljiti, prepoznati, izraziti i kontrolirati emocije, osobne odnose s djecom koristiti bez razgovora o majci djece i traženja da joj djeca prenose poruke, razvijati samopouzdanje i osjećaja odgovornosti za normalni razvoj mllj. djece, prepoznavanja vještina pozitivnog prevladavanja sukoba, usvaja društvenih i zakonskih normi ponašanja. Za majku mlljt. djece ŽI molimo da se također izda uputnica za pružanje navedene usluge posebno, s kojom bi rad trebao biti usmjeren na što boljoj svakodnevnoj skrbi za mlljt. djecu, koja nakon razvoda braka i omogućavanja dijelom samostalnog vođenja skrbi za mlljt. djecu, ista je sada kroz postupak za poništenje crkvenog braka nje i GI pri Međubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu pokušava oca djece prikazati osobom koja pati od Antisocijalnog poremećaja osobnosti, te da GI još od adolescentske dobi nije sposoban biti odgovoran ni u kojem aspektu (financije, briga skrb, prava bližnjih i sl.), a s ciljem da GI ograniči odnosno onemogući osobne odnose s djecom, GI negira da se u tom postupku na Međubiskupijskom prizivnom sudu bilo vršeno bilo kakvo a pogotovo ne psihijatrijsko vještačenje njega. Rad sa ŽI trebao bi se bazirati na poboljšanju roditeljskih vještina na prepoznavanju vještina pozitivnog prevladavanja sukoba, tolerancije i prepoznavanja dječjih potreba, saslušati savjete drugih i mlljt. djece a ne im samo nametati odgojni stila kakav ona smatra jedinim ispravnim. GI navodi da je majka ŽI pokušava svoj način života koji je u velike posvećen vjeri i crkvi, sudjelovanju u velikim vjerskim procesijama, izletima putovanjima s crkvom prenijeti i na djecu, te im ograničava igranje u slobodno vrijeme i traži od njih da se posvete crkvi i crkvenom učenju. Slijedom navedenog upućen je zahtjev Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik radi obostranog uključivanja oba roditelja i u provođenje usluge socijalno pedagoške podrške u sklopu pružanja usluge psihosocijalne podrške jedan dan u tjednu po sat vremena u Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik, kao socijalne usluge. Centar za pružanje usluga u zajednici Lipik svojim dopisom od 10. srpnja 2024. godine izvijestio je ovaj Područni ured da su u mogućnosti pružiti navedenu uslugu GI, a za ŽI obzirom da je radnica njihove ustanove, kako bi se ostvarila nužna profesionalnost i objektivnost potrebno je zahtjev uputiti u najbliži Obiteljski Centar - u Požegi, radi pružanja psihosocijalne podrške u vidu socijalne podrške obitelji. Na osnovu svega navedenoga mišljenja su da ne treba podržati prijedlog ŽI o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi, jer se njime predlaže dodatno ograničavanje osobnih odnosa oca s mljt. djecom i to uz nadzor, kao niti da joj se odobri samostalna roditeljska skrb u potpunosti nad mlljt. MI i mlljt. EI, jer to nije u najboljem interesu mlljt. djece, jer majka mlljt. djece na sve načine želi isključiti prisutnost oca u životima mlljt. djece i preuzeti potpunu kontrolu nad skrbi i odgojem djece, te da njezin prijedlog treba odbiti i roditelje obvezati da koriste uslugu psihosocijalne podrške pri Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik odnosno pri Obiteljskom centru u Požegi, kako bi u prvi plan došla briga za pravilan psiho socijalni razvoj djece.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da, sve što je u ovom postupku smatrala bitnim već je navela u pisanim podnescima koje je dostavila sudu. Iz perspektive majke i skrbnika te profesionalnog obiteljskog suradnika može reći da na osnovu četiri godine održavanja osobnih odnosa između mlljt. djece i tuženika proizlazi da su djeca nakon održavanja osobnih odnosa sa tuženikom emocionalno i psihički izmaltretirana, a što se posebice primjećuje kod povrataka djece od oca. Konkretno u slučaju mlljt. kćerke može navesti tri primjera koja se odnose na ovo ljeto. S obzirom na događaj koji se dogodio 31. kolovoza ove godine kada je tuženik u 4:00 sata ujutro dovezao mlljt. kćerku u pijanom stanju te u svezi sa kojim događajem je mlljt. kćerka i ispitana od stane djelatnika policije, djeca više ne osjećaju potrebu niti da nazovu tuženika, a niti tuženik ne zove njih. 12. rujna ove godine mlljt. kćerka je bila na razgovoru u policiji. U svežnju papira koji drži u ruci sadržane su njene zabilješke koje je rukom pisala, a tiču se odlazaka djece kod oca. Imali suposrednicu u komunikaciji i to još nekoliko prvih mjeseci je možda i funkcioniralo, no tuženik niti sa njom nije mogao komunicirati jer joj je tuženik konstantno slao poruke, a u kojima je ocrnjivao tužiteljicu. Zadnja informacija koju ima je da je tuženik blokirao posrednicu u komunikaciji. Ima i nalaz od psihologice iz Zagreba u kojem je utvrđeno da se mlljt. sinu ne bi trebalo ništa nalagati, kao tipa da mora ići kod oca jer je tako naloženo sudskom presudom. Otac je konstantno govorio sinu da je to tako jer je to mama odredila. Više ne stoji iza toga da se osobni odnosi mlljt. djece i tuženika održavaju kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu jer je to sve bilo prije navedenih događaja jer smatra da za djecu nije općenito dobro da ostvaruju osobne odnose s ocem. Smatra da bi kao element samostalne roditeljske skrbi njoj bilo nužno omogućiti da promijeni nacionalnost djece jer to što su mi djeca upisani kao B je iz razloga što je to tako upisao otac, odnosno tuženik, a zbog čega su djeca izložena zadirkivanju druge djece te se događa da zbog toga mlljt. sin satima u sobi plače. Isto tako, smatra da je potrebno djeci promijeniti i prezime jer smatra da trenutno prezime koje djeca imaju šteti njihovoj dobrobiti. Smatra da je vjera djece u redu jer se otac izjašnjava kao katolik. Smatra da ne postoje drugi elementi roditeljske skrbi za koje bi bilo bitno da ih ima samostalno. Po njezinoj ocjeni i po njenim informacijama tuženik dobro stoji financijski, a po specifikaciji Fine proizlazi da od mjeseca svibnja ne plaća uzdržavanje za djecu, dok je kćeri, po njezinoj ocjeni, nepotrebno kupio luksuzni telefon. Smatra da bi iznos određen za uzdržavanje djece trebao biti određen u minimalnom iznosu koji je propisan za djecu te dobi. Tuženik i ona osim zajedničke mlljt. djece nemaju zakonsku obvezu uzdržavati druge osobe. Po njezinoj ocjeni, potrebe njihove mlljt. djece jednake su prosječnim potrebama djece njihove dobi. Njihove potrebe sastoje se od stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, školskog pribora, higijene, školskih i izvanškolskih aktivnosti i slično. Koliko joj je poznato tuženik ima u svome vlasništvu stambeni prostor. Poznato joj je da je on dobio isplatu od svoga oca u iznos od 90.000,00 eura, ali ne zna kada je to bilo. Ne zna da li ima stalnu plaću ili primanja, već povremeno radi kod brata u pekari. Misli da tuženik ima nekakvu zemlju na [adresa] te da ima osobni automobil u svome vlasništvu. Ne zna da li tuženik ima nekakve dionice, poslovne udjele, štednje, osiguranja. Tuženik prema njenim saznanjima povremeno kocka pa ne zna da li je to razlog ne plaćanja uzdržavanja. Ona ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 1.200,00 eura. U svome vlasništvu ima automobil i stan za koji otplaćuje kredit. Za automobil otplaćuje kredit od 300,00 eura mjesečno, a za stan 80,00 eura mjesečno još godinu dana nakon čega će joj se ovaj obrok povećati jer se radi o subvencioniranom kreditu. Nije u mogućnosti dodatno raditi i zarađivati, a za tuženika ne zna. Ostvaruje dječji doplatak. U odnosu na raniji periodu, odnosno na vrijeme donošenja ranijih odluka, došlo je do promjene okolnosti jer su porasli troškovi života, odnosno porasle su cijene robe i usluga. Djeca su sada starija i povećan je obim, odnosno opseg njihovih aktivnosti. Primjera radi kod kćerke su to češći odlasci na natjecanja pa to iziskuje kupnju kostima, a isto tako bilo je potrebno nabaviti namještaj za dječje sobe. Tuženik je uzeo u zakup poslovni prostor, a radi se o bivšem prostoru Hrvatske lutrije u [adresa], a u kojem je u najmu frizerski salon i taj najam plaća tuženik. Stambeni prostor u kojem stanuje tuženik je u površini 140 m² gornji dio, a uz to još ima i haustor te je djeci govorio i slao slike da radi garsonijeru u stambenim zgradama. Tu garsonijeru tuženik gradi za sebe, dok stan o kojem je naprijed govorila iznajmljuje i to pomoćnim radnicima. Njezin stan je površine 60 m². Tuženik zna biti odsutan i do mjesec dana te se u tim periodima ne javlja djeci. Pri tome njoj ne dostavi nikakvu obavijest da neće održavati nikakve osobne odnose sa djecom. Nju je tuženik neosnovano prijavio Županijskom sudu u Bjelovaru da ona priječi njegov kontakt sa djecom i to prošle godine. Njezina plaća u iznosu 500,00 eura je pogrešno utvrđena. Ovu povećanu plaću ostvaruje od 09. listopada prošle godine. Njezina kćerka ide u mažoretkinje od 12. mjeseca 2022. godine. No, tek naknadno je stekla sposobnost sudjelovanja na natjecanjima. Kredit za stan otplaćuje od 2020. godine, a za automobil od svibnja ove godine. Rate kredita od prošle godine na ovamo su jednake. Bilješke koje je vodila rukom i priložila u spis predmeta potpisivala je i UI. U tim bilješkama koje su predane u spis nije zabilježila niti jedan podatak iz kojeg bi proizlazilo da je otac opasan po djecu jer su se bitne okolnosti dogodile tek nakon ljeta, a bilješke koje su sadržane u spisu su do ljeta. 19. siječnja je zabilježeno da je dijete izjavilo da neće ići pod prisilom ocu. S tuženikom ne komunicira od razvoda braka jer to nije moguće postići, a to ni ne želi, a i policija joj je predložila da ga blokira na mobilnim uređajima, a o čemu se vode i sudski postupci. Kako on to sada ne može činiti putem mobitela, on to čini preko djece pa su njemu djeca sredstvo. Oni su se radi problema u komunikaciji obraćali i različitim institucijama, no komunikacija sa tuženikom nije moguća te se radi toga vode različiti postupci. Svaki pokušaj uobičajenog civiliziranog komuniciranja sa tuženikom nije moguć jer svaki puta kada pokušate kreće omalovažavanje, psovanje, pogrdna imena i slično pa je takva komunikacija bila i u HZZSR-u. Do razvoda braka tuženik ju je konstantno fizički zlostavljao i maltretirao. Radi pomoći u komunikaciji sa tuženikom obraćala se Ministarstvu, pravobraniteljici te različitim udrugama. Tim institucijama obraćala se do 2021. godine, nakon čega je to zbog nametljivog ponašanja tuženika postalo nemoguće. Sin je išao na slobodne aktivnosti, tj. na borilačke vještine do prosinca prošle godine, a sada to više ne ide. Poznato joj je da je tuženik na Međubiskupijskom sudu bio i neposredno vještačen po psihijatrijskom vještaku. Djeca su zadnji kontakt ostvarila s ocem 31. kolovoza, a nakon toga niti se otac javlja njima, a niti oni njemu. Radi se o djeci kojoj se ne može situacija prezentirati drugačija nego što je.

12. Iz iskaza svjedokinje UI proizlazi da joj je poznato radi čega se vodi ovaj postupak jer je u jednom prošlom periodu bila posrednik u komunikaciji između tužiteljice i tuženika. Po njenoj ocjeni, a na osnovu iskustva stečenog u više različitih događaja smatra da je ŽI puno kompetentniji roditelj od tuženika iz razloga što ona vodi reda oko njihovog stanovanja te oko ostalih njihovih obveza, s druge pak strane tuženik je po njenoj ocjeni posve nesposoban biti roditelj pa je tako i za osobne odnose s djecom. Smatra da on ne smije biti sam s djecom jer primjera radi mora spomenuti slučaj kada je EI u 4:00 sata u noći pokupio iz kreveta i vozio ju u automobilu u pijanom stanju te drugi slučaj kada ju je nazvao na videopoziv, a kojom prigodom je u ruci držao pivsku bocu i cigarete, a za koje vrijeme je mlljt. MI ležao u krevetu pokriven te joj se obratio riječima: "Koliko ja još ovdje moram biti", to vam sve govori o njemu. Ono što hoće posebno istaknuti to je da je on zainteresiran samo za mlljt. EI, dok se prema MI odnosi kao da nije njegovo dijete, odnosno za njega ne pokazuje nikakav interes. U međusobnoj komunikaciji ŽI se ponašala kao zrela i odgovorna osoba, dok to na tuženikovoj strani nije bio slučaj. Tužiteljica nikada nije priječila da djeca idu kod tuženika niti ikada njoj kod dolaska djece protiv toga rekla. S druge pak strane mora istaknuti slučaj kada je dogovoreno da se rođendan od MI održi kod tuženika, da mu je tuženik pritom za poklon obećao računalo koje u konačnici nije platio iako je njih poslao da ga u Zagrebu preuzmu, a što je izazvalo ogromno razočarenje kod MI. Tuženik nije bio uredan oko održavanja osobnih odnosa na način da bi dolazio na iste u određenim terminima, već ju je nazivao sa različitim izgovorima, tipa da je na [adresa] ili u Njemačkoj, a kada bi došao u RH, odnosno u [adresa] onda je tražio da se s djecom nađe odmah istog dana neovisno o tome da li se je radilo o terminu osobnih odnosa. Tuženik njoj nikada nije unaprijed javljao da neće doći na pojedini od osobnih odnosa već su se opetovano događale situacije da je ŽI spremila djecu i kako tuženik nije došao, ona je obavljala poziv prema njemu i onda je on znao reći da neće doći jer je primjera radi na [adresa]. Učestalo se ponavljalo to da joj šalje različite SMS poruke dok je bila sa svojom djecom i obitelji kao što nije bio rijedak slučaj da bi pred njom ocrnjivao tužiteljicu kao majku. Nikada nije došlo do situacije da tuženik nije mogao ostvariti susret sa djecom. ŽI je maksimalno znala izaći u susret GI. Kod tuženika djeca nisu provodila vrijeme sa tuženikom već sa drugim članovima njegove obitelji. Smatra da nije u redu da djeca u dobi od 11 godina borave sa ocem u kafiću u 23:00 sata. Tuženik je po tri mjeseca znao izbivati, a odmah isti dan po povratku je tražio susrete. Njoj su djeca, a pogotovo MI, rekli da ne žele ići od oca. Jednom prigodom MI se zaključao u kupaonicu i stavio noge u hladnu vodu kako bi se razbolio i da zbog toga ne mora ići kod oca. Njoj je u više navrata govorio da ne može slušati to što tuženik govori o tužiteljici. Poznat joj je samo ovaj slučaj voženje u pijanom stanju kao slučaj koji je ugrozio djecu. Tuženika poznaje preko 30 godina, dok je tužiteljicu upoznala tek kada je postala posrednik u komunikaciji. Sada je kućna prijateljica sa tužiteljicom, dok u posljednje vrijeme sa tuženikom nije u najboljim odnosima jer on od nje okreće glavu. Kod ŽI nije primijetila da bi postojali momenti u kojima bi ona gubila kontrolu.

13. U smislu odredbi čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.

14. Prema odredbi čl. 119. Obiteljskog zakona dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

15. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta koja propisuje da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete.

16. U smislu odredbi članka 119. Obiteljskog zakona propisano je i da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.

17. Nadalje, odredbom članka 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga jer se na navedeni način postiže ravnoteža između prava djeteta za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, njegovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja s kojim dijete ne stanuje na uživanje roditeljstva i roditeljske skrbi.

18. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

19. Dakle, roditelji moraju voditi računa o dobrobiti svoje djece i uvijek bi trebali imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djece, te da je zrela međusobna komunikacija roditelja, i zdrava komunikacija roditelja prema djeci temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djece, ovo je posebice od značaja za napomenuti i u ovom predmetu jer, po ocjeni ovoga Suda, to što stranke kao roditelji nisu samostalno postigli dogovor oko osobnih odnosa tuženika sa maloljetnom djecom je uzrokovano prvenstveno time što oni u svojim međusobnim odnosima nisu postigli razinu koja bi bila lišena međusobnih predbacivanja i zamjeranja.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je odredio održavanje osobnih odnosa između maloljetne djece stranaka i tuženika kao njihovog oca, unatoč svim teškoćama sa kojima su se oni kod održavanja osobnih odnosa susreli u ranijem periodu jer ovakva odluka mora biti pozitivan izazov i ocu i djeci, a i majci, da svi ulože potreban trud kako bi prevladali dosadašnje prijepore i stvorili preduvjete kako bi u budućnosti baštinili pozitivne rezultate koji će iz tih poboljšanja odnosa proisteći.

21. Upravo taj interes mlljt. djece i tužiteljica bi trebala prepoznati kao nešto u čijem ostvarenju i ona mora dati svoj doprinos, a u konačnici i ona sama će živjeti kvalitetnije ukoliko se u svom životu ne bude opterećivala svojim lošim odnosima sa tuženikom.

22. Dakle, kako bi navedeni odnosi adekvatno funkcionirali nužno bi bilo iste relaksirati od opterećivanja prošlim događajima i preispitivanja ispravnosti u prošlom postupanju uključenih te ignoriranjem svega što odnose može narušiti, a sve to kroz zreliji i odmjereniji angažman sa strane i majke i oca te kroz angažiraniji pristup da kroz razgovor sa maloljetnom djecom iste dovedu u stanje svijesti da je održavanje ovih odnosa pozitivna i nužna stvar.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je prihvatio dogovor stranaka postignut na posljednjem ročištu kada se je tuženik po punomoćniku suglasio sa zahtjevom tužiteljice u pogledu osobe koja će posredovati (biti prisutna) u osobnim odnosima između tuženika i maloljetne djece stranaka i s obzirom na to povukao predloženu privremenu mjeru u kojoj je, među inim, bilo predlagano da se neposredni osobni odnosi između njega i maloljetne djece stranaka održavaju dva puta tjedno (petkom i subotom). S druge pak strane tužiteljica je u preciziranom tužbenom zahtjevu tražila da se osobni odnosi održavaju jednom svaka dva tjedna. S obzirom na sve to, Sud je odredio da se osobni odnosi između tuženika i maloljetne djece stranaka održavaju jednom svaki tjedan i to iz razloga što je isto smatrao najboljim rješenjem iz perspektive dobrobiti maloljetne djece stranaka. Naime, s obzirom na to da je i tužiteljica bila za to da se osobni odnosi maloljetne djece sa tuženikom održavaju i to na način koji su prihvatile obje stranke onda nije bilo nikakvih razloga da se isti određuju tek svaka dva tjedna jer je to, po ocjeni ovoga Suda, nepotrebno predug period i u svakom slučaju će kvalitetnije održavanje osobnih odnosa biti na razini svakoga tjedna, a s druge strane Sud pak nije prepoznao niti postojanje potrebe radi koje bi bilo neophodno nužno da se isti održavaju dva puta tjedno i to dva dana za redom kako je to u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagao tuženik.

24. Naime, po ocjeni ovoga Suda, najbolji interes maloljetne djece je uvijek da se osobni odnosi sa oba roditelja održavaju, ali se ispunjenje tog najboljeg interesa nikada ne odražava u samom održavanju odnosa, posebice u usiljenom obliku ili samo u količini vremena koje djeca provode tijekom osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne stanuju ili u učestalosti tih odnosa već u kvaliteti istih, a koja se postiže time da to vrijeme bude provedeno na način koji će omogućiti roditelju da ostvari svoje roditeljstvo i sve ono što isto čini ali isto tako i da se djeci omogući da ostvare svoje pravo na potpun život koji uključuje i ovoga roditelja i mogućnost da istom slobodno izraze svoje osjećaje i životne interese. To se zasigurno postiže i time da se vrijeme osobnih odnosa unaprijed sadržajno osmisli kako bi vrijeme provedeno na taj način djeci stvorilo osjećaj opuštenosti i ugode pa posljedično tome i želje da se isti osobni odnosi tj. kontakti i druženje sa ovim roditeljem opet ponovno dogode.

25. Vodeći računa o tome Sud je odredio i posredne osobne odnose putem telekomunikacijskih uređaja kao svakodnevnu mogućnost kako bi tuženik kao otac imao kroz iste priliku biti na dnevnoj razini informiran i uključen u život maloljetne djece, odnosno kako bi mu kroz takve osobne odnose maloljetna djeca bila u mogućnosti iznijeti svoje svakodnevne potrebe, stavove i preferencije. Imajući u vidu i dob maloljetne djece očito je da će ona u skorijem vremenu biti u mogućnosti sve više utjecati na to na koji način će se u budućnosti svi ovi osobni odnosi održavati. Isto tako, za napomenuti je da bi stranke trebale težiti toj razini odnosa na kojoj će u slučaju opravdane potrebe moći dogovorno i promijeniti termin održavanja osobnih odnosa određen ovom sudskom odlukom tj. pomaknuti ga za neki raniji ili kasniji termin i na taj način dodatno izaći u susret potrebama svoje djece kao i sebi olakšati pojedine situacije do kojih će u budućnosti u svakom slučaju zasigurno dolaziti.

26. Uz navedeno za napomenuti je da je u smislu odredi članka 417. st. 1. Obiteljskog zakona u postupcima u kojima se odlučuje o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud dužan:

1. upozoriti roditelje da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit

2. poticati roditelje na postizanje sporazuma i sudjelovanje u postupku obiteljske medijacije, osim u slučajevima obiteljskog nasilja i

3. ako izostane sporazum iz točke 2. ovoga stavka, voditi računa da mjesto na kojem će se ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem bude prikladno za dijete, uzimajući u obzir istodobno stvarne prostorne i vremenske mogućnosti roditelja koji ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

Nadalje, u smislu stavka 2. istog članka odluka suda mora sadržati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom, dok će u smislu stavka 3. istog članka Sud u obrazloženje odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to:

1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3980,00 eura

2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

27. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

28. Nadalje, odredbom čl. 307. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. U smislu stavka 3. istog članka propisano je da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

29. U smislu odredbi članka 311. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta dok u smislu stavka 2. istoga članka ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

30. Dakle, u smislu odredbe čl. 307. i čl. 311. Obiteljskog zakona kod utvrđivanja ukupnog iznosa potrebnog za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece stranaka Sud je uzeo u obzir da je mlljt. MI u dobi od 13 godina, a mlljt. EI u dobi od 12 godina te da se njihove osobne potrebe odnose na troškove prehrane, stanovanja, higijene, odgoja i obrazovanja kao i troškove kupnje odjeće i obuće te školskog pribora, odnosno za određena didaktička pomagala, socijalne odnose (izlaske, druženja sa prijateljima, putovanja i sl.) i druge potrebe primjerene njihovoj dobi. Pri tome je Sud utvrdio da je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlljt. djece stranaka u prosjeku isti kao i kod sve ostale djece njihove dobi. Napominje se da je kod utvrđivanja mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece stranaka Sud cijenio i uzeo u obzir podatke o materijalnim mogućnostima oba roditelja kao i sve ostale potrebne kriterije za utvrđivanje visine uzdržavanja djece od strane roditelja.

31. No, neovisno o svemu navedenom Sud je imao u vidu nekoliko odlučnih činjenica na strani oca i to da se tuženik kao otac ne može osloboditi obveze da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece, da je on radno sposobna osoba kao i to da on u svom vlasništvu ima vrjedniju nepokretnu i pokretnu imovinu te mogućnost ostvarivati redovita novčana primanja u vidu rada na poslovima koji vode članovi njegove obitelji te da su maloljetna djeca stranaka jedina djeca koje je tuženi po zakonu dužan uzdržavati.

32. Kod obvezivanja tuženika na plaćanje uzdržavanja djece stranaka Sud je vodio računa o visini zahtijevanog iznosa i iznosima koji su sukladno odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona tj. prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike propisani kao minimalni novčani iznos potrebni za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koji je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom i to za dijete Filipove i Paulinine dobi u trenutku odlučivanja, a i kroz čitav period od tužbe na ovamo. Konačno zahtijevani iznosi u trenutku podnošenja tužbe bili su propisani kao minimalni za njihovu dob, a u trenutku donošenja ove presude su i za deset do petnaest posto manji je od minimalno propisanih navedenom Odlukom.

33. Kako tuženik uz maloljetnu djecu nema na uzdržavanju druge djece tj. ima zakonsku obvezu uzdržavati samo dvoje djece onda u njegovom slučaju ne postoji značajnija mogućnost umanjenja minimalno propisanog iznosa sukladno odredbama članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona tj. za više od upravo navedenih deset do petnaest posto.

34. Dakle, uz suđeni doprinos tuženiku preostali iznos potreban za uzdržavanje mlljt. djece snosit će tužiteljica, pri čemu je Sud kod nje imao u vidu i odredbu čl. 310. st. 2. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

35. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je odredio da će tuženik umjesto iznosa određenih ranijom odlukom za uzdržavanje maloljetnog MI mjesečno doprinositi zahtijevani iznos od 252,56 eura, dok će za uzdržavanje maloljetne EI mjesečno doprinositi iznos od 229,60 eura. Dakle, donoseći takvu odluku Sud je u smislu odredbi članka 285. Obiteljskog zakona uvažio da je došlo do promjene okolnosti vezanih za uzdržavanje maloljetne djece s obzirom na to da su iste potrebe povećane kroz njihovo odrastanje, a i s obzirom na to da je protek vremena donosio konstantni rast cijena i povećanje troškova života.

36. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona, vodeći računa o svim okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Pri tome je Sud posebice imao u vidu da su se stranke u konačnici približile u svojim stavovima u ovom postupku i pronašle način kako urediti predmetne odnose. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom oko odluke o uzdržavanju te gotovo u cijelosti sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa jer je Sud iste samo proširio u dijelu neposrednih osobnih odnosa na svaki tjedan i precizirao održavanje posrednih osobnih odnosa putem telekomunikacijskih uređaja. No, sa ovim potonjim u svezi za napomenuti je da je tužiteljica tijekom postupka postavljala i zahtjev da se osobni odnosi tuženiku sa maloljetnom djecom stranka ograniče i održavaju uz nadzor pa je takav zahtjev, kao i zahtjev za samostalnom roditeljskom skrbi od kojega je naknadno odustala, također doprinio vođenju ovog postupka, njegovom trajanju, troškovima koji su pritom nastali i ukupnom ishodu spora. Imajući u vidu sve naprijed navedeno u okolnostima ovoga slučaja Sud je odredio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

37. Tuženik je po punomoćniku na ročištu održanom dana 21. listopada 2025. godine povukao prijedlog za određivanje privremene mjere od dana 2. lipnja 2025. godine, čemu se tužiteljica nije protivila, pa je Sud u izreci utvrdio da je isti povučen.

U Bjelovaru, 26. studenog 2025. godine.

Sudac :

Ivan Poljak

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

- Pun. tužitelja Tei Švaljek Krešić, odvjetnici

- Pun. tuženika, odvjetnicima iz ZOU HI i dr.

- Posebnom skrbniku ĐI

- HZZRS, PU Pakrac