REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3421/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LR, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Višnja Galešić, odvjetnica iz Zagreba, Jurišićeva 24, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, radi vojnostegovnog postupka, 26. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Vojnostegovnog suda, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-815-01/23-01/152, URBROJ: 512-21-24-17 od 21. lipnja 2024., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelj je utvrđen odgovornim što je 1. veljače 2022., iako znajući i svjestan činjenice da u mjestu prijavljenog boravišta u [adresa], nema povećane troškove života zbog najma stambenog prostora, suprotno članku 133. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, u obavještajnoj pukovniji, podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje s pripadajućom dokumentacijom, temeljem čega mu je odlukom Središnjice za upravljanje osobljem od 21. veljače 2022. priznato pravo na naknadu za stanovanje, te mu je na ime naknade za stanovanje u razdoblju od 1. veljače 2022. do 6. travnja 2023. neosnovano isplaćen iznos od 4.523,18 eura, dakle, postupao je suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 45. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, pa mu je temelj članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske izrečena stegovna kazna smanjenja plaće 20% u trajanju od 3 mjeseca, te je odlučeno da će se o naknadi štete odlučiti u posebnom postupku utvrđivanja odgovornosti za štetu i naknadu.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je zakonitom prijavom boravišta i podnošenjem zahtjeva za ostvarivanje prava naknade za stanovanje kao jednog od prava koje mu pripada sukladno članku 133. Zakona o službi u oružanim snagama, nije ni koji način nanio štetu i imovini RH. Naime, sukladno Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza, djelatna vojna osoba, a što tužitelj jest, ima pravo na naknadu troškova prijevoza. Tužitelj je, s obzirom na činjenicu da njegovo putovanje iz mjesta prebivališta [adresa] do mjesta rada Velika Buna, a koja udaljenost predstavlja 80 km u jednom smjeru, odnosno 160 km u oba smjera, za koju relaciju nije osiguran ugovoreni prijevoz tuženika, podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza u visini od 0,75 lipa po prijeđenom kilometru, a sve kako bi na posao mogao dolaziti osobnim automobilom, koji zahtjev je tuženik odbio, te tužitelju priznao pravo na troškove odlaska na posao samo u visini mjesečne karte HŽ prijevoza u iznosu od oko 600,00 tadašnjih kuna, dok je tužitelj na troškove prijevoza mjesečno imao pravo na iznos od cca 3.000,00 tadašnjih kuna, odnosno kao što je danas to riješeno na zakonit način, pa je naknada poslodavca 0,18 lipa po prijeđenom kilometru, odnosno tužitelju pripada više od 600,00 eura mjesečno. Suprotno zakonskim propisima, tuženik je primijenio Pravilnik koji nije u skladu sa Zakonom. Navodi kako tuženik niti bilo koje upravno ili javno tijelo ne može svojim internim Pravilnikom umanjiti prava zaposlenika koja su mu priznata zakonom. Tužitelj je 2022. zbog dugog putovanja na posao, kao i visokih troškova putovanja koja mu poslodavac nije plaćao, odlučio preko tjedna, odnosno za vrijeme radnog tjedna privremeno boraviti u [adresa], a kako je opisao u svojem iskazu u postupku, što su potvrdili saslušani svjedoci CR i DR. Tužitelj je za vrijeme stanovanja na adresi boravišta imao povećane troškove stanovanja zbog najma životnog prostora iz jednostavnog razloga što iako nije naknadu uplaćivao na račun CR, sa istim je, kako navodi svjedok, to kompenzirao na drugi način. Kompenzacija kao vid plaćanja zakonit je način i u konkretnom slučaju znala je i prijeći novčani iznos naknade, što tužitelju nije bilo važno. Osim toga, prostor je tužitelja u pogledu higijene, dakle čišćenja prostora, te pranja i čišćenja rublja dogovorio je sa suprugom CR, L, a koji iznos i koliko mjesečno, svjedok to ne mora niti znati. Osim toga, ona je osoba koja vodi računa o plaćanju režija, te novčani mjesečni iznos ovog troška tužitelj je dogovorio s njom, a sve te okolnosti su itekako tužitelju stvorile dodatne odnosno povećane troškove života. Navodi kako pozivanje tuženika u pobijanom rješenju na podatke operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija u razdoblju od 28. srpnja 2022. do 28. srpnja 2023. pogrešno je, kao što su i navodi o spajanju ostvarenih kontakata u vremenu od 16,00 sati pa dalje, nejasni. Ističe kako je za prikupljanje podataka operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija sukladno Zakonu o kaznenom postupku, bilo nužno ishoditi nalog suca istrage ili naredbu suca pojedinca Općinskog suda, Odjela za prekršaje koji bi prvenstveno trebao odlučiti da li u konkretnom slučaju postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi se zadiralo u osnovna ljudska prava i da li je to zadiranje u javnom interesu, što je u konkretnom slučaju izostalo, pa je jasno da se radi o nezakonitim dokazima. U konkretnom slučaju, ističe tužitelj upravo zbog nezakonitosti u provođenju prethodnog postupka, došlo je do promjene činjeničnog opisa, pa je tužitelj proglašen krivim, jer da nije imao povećane životne troškove, a ne da je neistinito prijavio boravište iz čega jasno proizlazi da je tuženikovo elaboriranje o navodnim podacima operativno-tehničkog centra, promašeno. Pozivanje tuženika na odredbu članka 58. Zakona o općem upravnom postupku, neosnovano je, jer se mora raditi o prikladnom sredstvu koje mora biti utemeljeno na Zakonu i propisima i ne smije i ne može imati za posljedicu kršenja osnovnih ljudskih prava, kao u konkretnom slučaju. Nije točno da je tužitelj formalno prijavio boravište u mjestu rada, već je svojim nespornim boravkom u mjestu boravišta i ostvarivao stvarno svoj boravak na adresi [adresa], kao što je i imao u najmu stan za boravak u mjestu boravišta. Činjenica da tužitelj nije plaćao mjesečnu najamninu upravo kao najam, ne znači da nije imao povećane troškove stanovanja, jer je ove troškove kompenzirao plaćanjem drugih troškova, te kupovanje domaćih proizvoda za domaćinstvo CR i plaćanjem režija. Predlaže stoga provesti dokaz saslušanja svjedoka L i NR te u konačnici predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje, uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru ponavlja navode osporavanog rješenja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, predmetni spor riješio bez rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 175. stavkom 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24 – dalje: Zakon o službi u OSRH) propisano je da su stegovni prijestupi dovođeni u zabludu službene osobe podnošenjem lažnih ili neistinitih podataka u svrhu nepripadnog ostvarivanja prava iz ovog Zakona (točka 43.) te druga postupanja suprotno propisima iz područja obrane kojima se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske (točka 45.).
7. Člankom 181. stavkom 1. točkom 4. propisano je da je jedna od stegovnih kazni smanjenje plaće od 11% do 33% u trajanju od 3 do 12 mjeseci.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da u postupku utvrđeno kako je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za stanovanje u razdoblju od 1. veljače 2022. do 6. travnja 2023.,, koje mu je priznato sukladno članku 133. Zakona o službi u OSRH, kojim je propisano da naknada za stanovanje ostvaruje se kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama.
9. Nadalje, u postupku je pribavljena dokumentacija iz koje proizlazi (službene zabilješke o obavijesnim razgovorima, te evidencija elektroničkih komunikacija OTC, te službena zabilješka kriminalističke VP) da osobe na adresi boravišta (MR, ŠR i VR) tužitelja ne poznaju niti ga viđaju na adresi boravišta, dok osobe koje stanuju na adresi prebivališta tužitelja (DR, SR, ZR i ŽR, viđaju tužitelja u poslijepodnevnim i večernjim satima na adresi prebivališta, a predstavnik stanara izjavio je da mu tužitelj najmanje tri puta tjedno pomaže oko uređenja okoliša. Isto tako analizom komunikacijske evidencije utvrđeno je da je tužitelj u promatranom razdoblju na području boravišta, ostvarivao kontakt s drugim telefonskim brojevima [broj telefona] od 262 dana, sve u vrijeme radnog vremena, a nakon 16 sati ostvarivan je telefonski kontakt na području Krapinsko – zagorske županije, odnosno na području prijavljenog prebivališta.
10. Također iz navoda samog tužitelja tijekom postupka, a i u tužbi, proizlazi da tužitelj nije plaćao najamninu za stan u mjestu boravišta, a po kojoj osnovi bi mu pripadala naknada za stanovanje temeljem članka 133. Zakona o službi u OSRH.
11. Dakle, imajući u vidu sve činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, a o čemu je tuženik u osporavanom rješenju, sa analizom svih izvedenih dokaza, dao detaljno i iscrpno obrazloženje, te, na način koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, otklonio sve prigovore koje je tužitelj isticao tijekom postupka i ponavlja ih u tužbi, sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim.
12. Kraj takvog stanja stvari sud nije provodio predloženi dokazni prijedlog saslušanjem predloženog svjedoka ocijenivši isti nesvrsishodnim.
13. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Višnja Galešić – e- komunikacijom
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV
3. U spis
