Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2724/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-22/2025-8 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 22/2025-8 od 23. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, isplati iznos od 8.730,61 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana zbog slijedećih razloga.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., kao osiguratelja štetnika ŠN, za naknadu ukupnog iznosa od 8.730,61 eura isplaćenog osiguraniku tužitelja ĐN na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. listopada 2024.

6. Nije sporno kako se 21. svibnja 1992. dogodila prometna nesreća koju je skrivio CN upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, te je u toj prometnoj nesreći ozlijeđen osiguranik tužitelja ĐN, kojem je uslijed toga priznata ozljeda na radu, a zatim i pravo na invalidsku mirovinu zbog te ozljede u omjeru od 60% i 40% zbog bolesti.

7. Suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem je za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - u nastavku ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata koje su predmet ovog postupka. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023.).

8. Prema članku 116. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa ovaj sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda po kojem je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, o čemu se radi u ovoj pravnoj stvari, radi povratka iznosa koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavno materijalno pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, točnije u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode) i ne Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojem je utvrđeno pravo na invalidsku odnosno obiteljsku mirovinu.

9. Međutim, u pogledu tereta dokazivanja visine naknade koja tužitelju pripada i primjene članka 221.a ZPP, stajalište prvostupanjskog suda u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024. u postupku koji se vodio između istih parničnih stranaka, kojom odlukom je reafirmirano pravno shvaćanje istog suda sadržano u odluci poslovni broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023., koje shvaćanje je kod primjene članka 27. stavka 3. ZOOP ovaj sud izrazio u postupku između istih stranaka u odluci poslovni broj Gž-2585/2025-3 od 29. listopada 2025.

10. Imajući u vidu:

- da tužitelj visinu naknade koju zahtijeva istaknutim regresnim zahtjevom dokazuje obračunom izvršenih isplata na ime invalidske mirovine u spornom razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. listopada 2024. koji je dostavljen uz tužbu i predstavlja internu dokumentaciju ovjerenu od strane tužitelja,

-da je tuženik prigovorio visini zahtijevane naknade upravo smatrajući da bi tužitelj osnovano mogao zahtijevati isplatu samo stvarne štete (ako mu je ona nastala),

slijedom navedenih stajališta ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u smislu članka 219. stavka 1. ZPP na tuženiku je teret dokazivanja da zatražena naknade ne odgovara stvarnoj šteti i novčanim iznosima navedenim u zahtjevu i obračunu tužitelja.

11. Zbog izloženog razloga, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, po odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novi prethodni postupak (članak 377. stavak 1. ZPP) kako bi sa strankama raspravio spornu činjenicu visine štete u svjetlu izloženog shvaćanja ovog suda o teretu dokazivanje, te će potom, ovisno o dokazu koji tuženik predloži u pravcu osnovanosti istaknutog prigovora na visinu postavljenog zahtjeva, provesti novu glavnu raspravu i donijeti odluku o zahtjevu tužitelja do potrebe pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. ZPP.

Split, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić