Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Macura&Restović j.t.d. u Šibeniku protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po punomoćniku Sanja Porobija odvjetnik u OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4063/2019 od 2. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4063/2019 od 2. srpnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 isplatiti tužitelju ĆS, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.592,74 Eura/57.207,50 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamata koja teče od:

-07.11.2007 godine na iznos od 62,98 eura,

-07.12.2007 godine na iznos od 62,73 eura,

-09.01.2008 godine na iznos od 62,49 eura,

-07.02.2008 godine na iznos od 62,23 eura,

-07.03.2008 godine na iznos od 133,50 eura,

-14.04.2008 godine na iznos od 132,98 eura,

-07.05.2008 godine na iznos od 132,47 eura,

-07.06.2008 godine na iznos od 131,95 eura,

-07.07.2008 godine na iznos od 131,42 eura,

-07.08.2008 godine na iznos od 130,90 eura,

-07.09.2008 godine na iznos od 130,37 eura,

-07.10.2008 godine na iznos od 129,84 eura,

-07.11.2008 godine na iznos od 129,30 eura,

-07.12.2008 godine na iznos od 128,76 eura,

-07.01.2009 godine na iznos od 128,22 eura,

-07.02.2009 godine na iznos od 127,68 eura,

-07.03.2009 godine na iznos od 127,13 eura,

-07.04.2009 godine na iznos od 126,59 eura,

-07.05.2009 godine na iznos od 126,04 eura,

-07.06.2009 godine na iznos od 125,48 eura,

-07.07.2009 godine na iznos od 124,92 eura,

-07.08.2009 godine na iznos od 168,78 eura,

-07.09.2009 godine na iznos od 168,04 eura,

-07.10.2009 godine na iznos od 167,29 eura,

-07.11.2009 godine na iznos od 166,55 eura,

-07.12.2009 godine na iznos od 165,80 eura,

-02.02.2010 godine na iznos od 165,04 eura,

-07.02.2010 godine na iznos od 164,28 eura,

-07.03.2010 godine na iznos od 163,52 eura,

-07.04.2010 godine na iznos od 162,75 eura,

-07.05.2010 godine na iznos od 161,98 eura,

-07.06.2010 godine na iznos od 161,20 eura,

-07.07.2010 godine na iznos od 160,42 eura,

-07.08.2010 godine na iznos od 159,63 eura,

-07.09.2010 godine na iznos od 158,84 eura,

-07.10.2010 godine na iznos od 158,05 eura,

-07.11.2010 godine na iznos od 157,25 eura,

-07.12.2010 godine na iznos od 90,57 eura,

-07.01.2011 godine na iznos od 90,08 eura,

-07.02.2011 godine na iznos od 89,59 eura,

-07.03.2011 godine na iznos od 89,09 eura,

-07.04.2011 godine na iznos od 88,59 eura,

-07.05.2011 godine na iznos od 88,09 eura,

-07.06.2011 godine na iznos od 87,59 eura,

-07.07.2011 godine na iznos od 87,08 eura,

-07.08.2011 godine na iznos od 66,90 eura,

-07.09.2011 godine na iznos od 66,50 eura,

-07.10.2011 godine na iznos od 66,10 eura,

-07.11.2011 godine na iznos od 65,69 eura,

-07.12.2011 godine na iznos od 65,29 eura,

-07.01.2012 godine na iznos od 64,88 eura,

-07.02.2012 godine na iznos od 64,47 eura,

-07.03.2012 godine na iznos od 64,05 eura,

-07.04.2012 godine na iznos od 63,64 eura,

-07.05.2012 godine na iznos od 63,22 eura,

-07.06.2012 godine na iznos od 62,80 eura,

-07.07.2012 godine na iznos od 62,38 eura,

-07.08.2012 godine na iznos od 61,96 eura,

-07.09.2012 godine na iznos od 61,54 eura,

-07.10.2012 godine na iznos od 61,11 eura,

-07.11.2012 godine na iznos od 60,68 eura,

-07.12.2012 godine na iznos od 60,25 eura,

-07.01.2013 godine na iznos od 59,82 eura,

-07.02.2013 godine na iznos od 59,39 eura,

-07.03.2013 godine na iznos od 58,95 eura,

-07.04.2013 godine na iznos od 58,51 eura,

-07.05.2013 godine na iznos od 58,07 eura,

-07.06.2013 godine na iznos od 57,63 eura,

-07.07.2013 godine na iznos od 57,18 eura,

-07.08.2013 godine na iznos od 56,74 eura,

-07.09.2013 godine na iznos od 56,29 eura,

-07.10.2013 godine na iznos od 55,84 eura,

-07.11.2013 godine na iznos od 55,38 eura,

-07.12.2013 godine na iznos od 54,93 eura,

-07.01.2014 godine na iznos od 54,47 eura,

S time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31.7.2015. g po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 1.8.2015.g pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.024,69 Eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude 2. srpnja 2025 g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.".

2. Protiv ove presude žalbu izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa plaćenih po osnovi ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu koji je konvertiran iz CHF valute u euro valuti.

5. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja, jer je nakon provedenog postupka utvrdio da su stranke zaključile ugovor o namjenskom kreditu koji je ovjeren u javnog bilježnika 5. rujna 2006. a koji ugovor je zaključen u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 198,000,00 CHF, sa ugovorenom redovnom kamatnom stopom u iznosu od 4,90 % godišnje koje je tuženik jednostrano mijenjao tijekom trajanja ugovornog odnosa.

6. Stranke su zaključile i Dodatak ugovora 21. ožujka 2016., kojim su navedeni ugovor zaključen u valuti CHF konvertirali u eure.

7. U žalbi tuženik ističe da je činjenično stanje ne utvrđeno jer u postupku vještačenja koje je provedeno pred sudom prvog stupnja vještak nije dobio pravilnu uputu od strane uredujućeg suca u kojem smjeru treba izraditi vještvo i što bi bio pravi predmet spora pa na primjedbe tuženika istaknute na izrađeno vještvo vještaka Ante Beusa, navedeni vještak nije mogao odgovoriti ni otkloniti kvalitetno primjedbe tužbenika.

8. Naime, uvidom u izradu vještva kao i rješenje kojim je naloženo vještaku da izradi vještvo dat je nalog od strane suca sljedećeg sadržaja: "Odlučuje se izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu". Takvom uputom uredujući sudac u osnovi nije dao vještaku na koje okolnosti je potrebno provesti vještačenje, odnosno za kakve je činjenice potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, već je sa datom takvom uputom vještak sudu izradio vještvo koje nije upotrebljivo u ovakvom pravnom slučaju.

9. Naime, donoseći pobijanu odluku kojom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zbog ništetnih odredbi, sud je posve zanemario činjenicu da su stranke 21. ožujka 2016. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, a temeljem ZID ZPK-a, a što je tuženik istakao još u odgovoru na tužbu i što ponavlja u žalbi.

10. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

11. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

11.1. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

12. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

13. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

14. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

15. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

16. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

17. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovaj dio pobijane odluke, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom radi ponovnog odlučivanja.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ove odluke i nadopuniti će činjenično stanje, te nakon pravilne primjene materijalnog prava ponovno odlučiti i o ovom zahtjevu tužitelj, a time i o troškovima postupka.

Split, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić