Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1658/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 75, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-174/2025-7 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj P-174/2025-7 od 28. ožujka 2024. i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 3207702464 od 25. listopada 2006.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 71.163,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan platiti u anuitetima iznos kredita od 71.163,00 CHF i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 541,12 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 3207702464 od 25. listopada 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 10.998,88 EUR (slovima: deset tisuća devet stotina devedeset osam eura osamdeset osam centi) sa zateznom kamatom koja teče na iznos od: 24,97 eura od 15.11.2007.
24,47 eura od 15.12.2007.
25,15 eura od 15.1.2008.
24,97 eura od 15.2.2008.
47,91 eura od 15.3.2008.
47,52 eura od 15.4.2008.
45,84 eura od 15.5.2008.
46,30 eura od 15.6.2008.
45,72 eura od 15.7.2008.
45,50 eura od 15.8.2008.
45,36 eura od 15.9.2008.
46,97 eura od 15.10.2008.
53,77 eura od 15.11.2008.
46,27 eura od 15.12.2008.
73,07 eura od 15.1.2009.
73,26 eura od 15.2.2009.
62,68 eura od 15.3.2009.
64,93 eura od 15.4.2009.
65,27 eura od 15.5.2009.
61,00 eura od 15.6.2009.
61,58 eura od 15.7.2009.
74,36 eura od 15.8.2009.
78,67 eura od 15.9.2009.
73,48 eura od 15.10.2009.
76,52 eura od 15.11.2009.
75,81 eura od 15.12.2009.
84,33 eura od 15.1.2010.
89,73 eura od 15.2.2010.
88,31 eura od 15.3.2010.
93,66 eura od 15.4.2010.
103,65 eura od 15.5.2010.
97,40 eura od 15.6.2010.
109,03 eura od 15.7.2010.
108,44 eura od 15.8.2010.
132,76 eura od 15.9.2010.
118,30 eura od 15.10.2010.
121,39 eura od 15.11.2010.
118,08 eura od 15.12.2010.
119,29 eura od 15.1.2011.
113,78 eura od 15.2.2011.
116,88 eura od 15.3.2011.
116,90 eura od 15.4.2011.
126,67 eura od 15.5.2011.
147,60 eura od 15.6.2011.
171,43 eura od 15.7.2011.
188,43 eura od 15.8.2011.
147,46 eura od 15.9.2011.
133,60 eura od 15.10.2011.
134,39 eura od 15.11.2011.
136,16 eura od 15.12.2011.
147,88 eura od 15.1.2012.
151,33 eura od 15.2.2012.
147,31 eura od 15.3.2012.
146,59 eura od 15.4.2012.
148,42 eura od 15.5.2012.
151,72 eura od 15.6.2012.
147,31 eura od 15.7.2012.
146,00 eura od 15.8.2012.
135,38 eura od 15.9.2012.
144,27 eura od 15.10.2012.
148,34 eura od 15.11.2012.
145,40 eura od 15.12.2012.
141,92 eura od 15.1.2013.
140,63 eura od 15.2.2013.
139,29 eura od 15.3.2013.
147,47 eura od 15.4.2013.
135,06 eura od 15.5.2013.
132,91 eura od 15.6.2013.
133,95 eura od 15.7.2013.
132,55 eura od 15.8.2013.
136,89 eura od 15.9.2013.
139,63 eura od 15.10.2013.
140,89 eura od 15.11.2013.
145,79 eura od 15.12.2013.
140,54 eura od 15.1.2014.
123,75 eura od 15.2.2014.
126,82 eura od 15.3.2014.
124,03 eura od 15.4.2014.
120,05 eura od 15.5.2014.
120,83 eura od 15.6.2014.
123,56 eura od 15.7.2014.
125,72 eura od 15.8.2014.
126,22 eura od 15.9.2014.
128,54 eura od 15.10.2014.
131,89 eura od 15.11.2014.
132,46 eura od 15.12.2014.
132,89 eura od 15.1.2015.
132,55 eura od 15.2.2015.
132,48 eura od 15.3.2015.
132,40 eura od 15.4.2015.
132,33 eura od 15.5.2015.
132,25 eura od 15.6.2015.
132,18 eura od 15.7.2015.
132,10 eura od 15.8.2015.
132,02 eura od 15.9.2015.
131,95 eura od 15.10.2015.
131,87 eura od 15.11.2015.
131,79 eura od 15.12.2015.
131,71 eura od 15.1.2016.
do isplate, po stopi od 15% do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 2.474,49 EUR (slovima :dvije tisuće četiri stotine sedamdeset četiri eura četrdeset devet centi) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26. siječnja 2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.“
II. Nalaže se tužitelju na ime troška žalbenog postupka isplatiti tuženiku iznos od 963,40 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 3207702464 od 25. listopada 2006. i to u dijelu kojim se ugovara način podešavanja kamatne stope (dio odredbe članka 7., članak 2.), i u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF (dio odredbe članka 1. i dio odredbe članka 7.), te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.474,49 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i iznos od 10.998,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 7.025,49 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, kao i isplata iznosa koji je tužitelj pretplatio na ime ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa na ime više plaćene glavnice.
7. Iz stanja u spisu proizlazi:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 25. listopada 2006. Ugovor o kreditu broj: 3207702464, kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 71.163,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita u svrhu kupnje stana (članak 1. Ugovora), uz obvezu tužitelja na otplatu u roku od 15 godina, uz mjesečne anuitete koji u kunskoj protuvrijednosti iznose 541,12 CHF, obračunatih po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja (članak 7. Ugovora),
- da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj već mu je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,
- da u postupku sklapanja tog ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama, te isti u postupku pregovaranja nije mogao utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),
- da su stranke 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak uz taj ugovor temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR i primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima,
- da je konverzija provedena sukladno metodologiji propisanoj odredbama ZID ZPK-a,
- da je sporazumom uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana,
- da je sporazumom početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe, te je utvrđena preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015., kao i da je utvrđen iznos preplate do dana konverzije,
- da je tužitelj potvrdio da mu je kao preduvjet za sklapanje dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je bio suglasan s takvim izračunom,
- da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti sporazuma koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a,
- da je tužitelj na zaključenje dodatka ugovora o kreditu pristao dobrovoljno,
- da su iznosi koje je tužitelj uplatio tuženiku kao korisnik kredita iz ugovora o kreditu od 25. listopada 2006. uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR-u prema dodatku ugovora o kreditu od 22. siječnja 2016.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev ispravno ističući kako spomenuti dodatak Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, jest od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje predmetnu razliku utemeljenu na iznosima kao da konverzije i nije bilo.
9. Naime, predmetni aneks koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u EUR prema provedenim dokazima u postupku izvršen je temeljem ZID ZPK-a.
10. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-
1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
11. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, a kako je to utvrđeno u predmetnom slučaju.
12. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenim suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) Pored toga, Ustavni sud je istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
13. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
14. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak ne samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, neovisno o proklamaciji iz članka 19.c. stavka 1. ZID ZPK.
15. U tom je smislu za naglasiti da je potrošaču u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu (ništetnu) kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR, precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.
16. S tim u vezi, prije svega se ističe da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pritom je u obračun konverzije uzeto plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita pa tako i preplaćene razlike, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15. Nadalje, obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužitelj je prihvatio ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, izaziva pravne učinke.
17. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
18. Na taj je način valjano prestala obveza tuženika (članak 160. stavak 1. ZOO-a) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i CHF valutne klauzule, a, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO-a) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika, pa nije bilo temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Pri tom se napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF, pa takve kategorije nisu pravno usporedive. Odluka suda koja pokušava naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u konkretnom slučaju tužitelju ono što bi mu pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor tužitelja koji je valjano učinjen i ide protiv zakona čija ustavnost nije dovedena u pitanje.
19. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
20. Navedenim, kako se u predmetnom slučaju radi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, a kojim je uspostavljena nova pravna osnova nastala na temelju novonastalog ugovornog odnosa - sporazuma sklopljenog suglasno ZID ZKP-a, te kojim je reguliran kompletni pravni odnos stranaka u svezi spornog kredita uključujući i sve novčane zahtjeve koji bi tužitelju pripadali da nema konverzije, a nakon sklopljenog sporazuma o konverziji nije utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, to se tužbeni zahtjev korisnika kredita-tužitelja ukazuje neosnovanim.
21. Tužitelju je dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužitelj ovaj izračun prihvatio i slijedom toga sklopio predmetni dodatak ugovora o kreditu, a na što isti nije ničim bio obvezan niti prinuđen kako je vidljivo iz članka 19.e stavak 6. ZID ZPK-a, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stranke su sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, te su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, pa utoliko ne postoji osnova u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a za isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju, kao ni za isplatu razlike po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te ni razlike s osnova glavnice.
22. Naime, provedbom konverzije uklonjene su nepoštene odredbe iz ugovora i uspostavljena je pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale osobito ostvarivanjem prava na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštene odredbe, te je osiguran ravnopravni položaj dužnika prema vjerovniku.
23. Nadalje, iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi kako se radi o konverziji u skladu s kogentnom zakonskom normom, kojom su priznati više plaćene iznosi kako po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tako i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koju računsku točnost izračuna ugovorne strane nisu imale primjedbi, a narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača je ponovno uspostavljena.
24. Pritom je za naglasiti da osim što se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, takvo je rješenje i u skladu s temeljnim načelom obveznih odnosa - načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.
25. U tom smjeru oglasio se i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio kako: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
26. Iz toga proizlazi kako se ništetnost može nadomjestiti voljom stranaka čime ujedno može nastati i pravna osnova te opravdanje za učinjena plaćanja s naslova takve ništetnosti, tim više kada je takva osnova stvorena posredstvom prisilnog propisa (pravila ZID ZPK-a o konverziji).
27. Primjena suprotnog stajališta prema kojem bi korisnik kredita, unatoč provedenoj konverziji sukladno ZID ZPK-a (koju je želio i na koju je dobrovoljno pristao), imao pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, predstavljala bi povredu, ne samo načela konverzije kredita, nego i načela obveznog prava te općih načela prava, pa i nastojanja da se sve potrošače dovede u jednaki položaj te u tome smislu da se zadovolje i zahtjevi pravičnosti.
28. Navedenim, korisnik kredita u CHF-u, koji je izvršio konverziju u smislu pravila ZID ZPK-a, nema pravnu osnovu i interes za vođenje postupka na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu (istovjetno proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.). Tome u prilog govori i to što sud u spomenutoj odluci nigdje ne spominje učinke konverzije, već se samo poziva na opća pravila obveznog prava o ništetnosti koja u slučaju kolizije moraju ustuknuti pred posebnim pravilima o konverziji. Ovaj je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u euro. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
29. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, do s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
30. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i ovaj sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon ( lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
31. U konkretnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP-a. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP-a prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
32. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
33. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.
34. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačnim pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužitelju neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.
35. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u euro u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u euro. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u euro, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u euro, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u euro u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u euro prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u euro i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
36. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
37. Imajući na umu sve naprijed navedeno, žalbeni sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u euro koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
38. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP-a koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO-a u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
39. U tom smislu za smatrati je kako tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate (prethodno navedeno istovjetno pravnom shvaćanju iz Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022.).
40. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
41. Odluka o parničnom trošku temelje na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP- a. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, žalbeni sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice F i I, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
42. Kako je tuženik uspio sa svojom žalbom, to mu je na ime sastava iste valjalo obistiniti iznos od 964,40 eura.
U Splitu 26. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
