K-1163/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u postupku protiv okrivljenika MŽ, zbog kaznenog djela iz članka 244. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), na raspravi održanoj u nazočnosti optuženika uz zamjenika branitelja Mislava Balića odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a u Splitu ZŽ, te nakon objave odluke dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-1126/2014 od 26. studenog 2014. stavlja se izvan snage.

II. Temeljem odredbe članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24)

OKRIVLJENIK: MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i EŽ, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, lošeg imovnog stanja, nezaposlen, oženjen s ČŽ koja zaposlena s mjesečnim primanjima od 700,00 eura, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio, neodlikovan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 9. siječnja 2014. u Splitu, kod benzinske crpke INE na gradskom predjelu Kman, odmah po preuzimanju mobitela marke "Sony Xperia IMEI broja: [IMEI broj] od maloljetnog J.B., istom maloljetniku na ime cjenovne protunaknade, isplatio iznos od 350,00 kuna/46,45 eura, iako je obzirom da se radi o novom mobitelu, čija tržišna prodajna cijena bez SIM kartice i memorijske kartice doseže iznos između 1.000,00 do 2.000,00 kuna/ 132,72 do 265,44 eura, trebao pretpostaviti da je maloljetni J.B. do tog mobitela došao krađom,

dakle, kupio stvar za koju je morao znati da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje – opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-759/2014 od 31. listopada 2014., protiv okrivljenika MŽ zbog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanje – opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona.

2. Navedenim optužnim aktom, predloženo je da sud izda kazneni nalog. Isti je sud dana 26. studenog 2014. izdao Kazneni nalog br. K-1126/2014, te je nalog stavljen izvan snage temeljem odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08, kako je to odlučeno pod točkom I izreke.

3. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Kž-259/2024 od 22. listopada 2025. prihvaćena je žalba okrivljenika te ukinuta presuda p.broja: K-1126/2014 i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnog akta, okrivljeni je izjavo kako se ne smatra krivim.

5. U iznesenoj obrani okrivljenik je naveo kako je 9. siječnja 2014. godine u Splitu kod benzinske crpke INE na gradskom predjelu Kuman kupio mobitel marke "Sony Xperia" od jednog dečka – mlađe osobe, kojeg je platio 350,00 kuna, premda zna da taj mobitel vrijedi oko 1.000,00 kuna.

6. Temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) odbijen je prijedlog zastupnika optužbe i branitelja okrivljenika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje ĐŽ, budući je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje postupka.

7. Suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 789537 od 10. srpnja 2014. (list 17 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od MŽ od 10. srpnja 2014 (list 18-19 spisa), iskaz svjedoka ČŽ sa zapisnika od 23. siječnja 2023. (list 75-76 spisa), iskaz svjedoka SŽ sa zapisnika od 29. ožujka 2023. (list 84-85 spisa), dopis Hrvatskog Telekoma d.d. i izlist poziva Vipnet d.o.o. (list 99-1114 spisa), te na koncu izvod iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika (list 143- 146 spisa).

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako nema dokaza da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje – opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1.

Kaznenog zakona.

9. Nakon ponovljenog postupka provedenog sukladno uputama drugostupanjskog suda, ovaj sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik MŽ prilikom kupnje mobilnog uređaja Sony Xperia, inkriminiranog dana, znao ili mogao znati da je predmetni uređaj pribavljen kaznenim djelom. Time nije ostvareno bitno obilježje kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona, zbog čega se okrivljenik oslobađa optužbe.

10. Kazneno djelo prikrivanja može postojati samo ako je dokazano da je okrivljenik znao da je stvar pribavljena kaznenim djelom ili je to prema okolnostima morao znati. U ovom predmetu nije dokazano da je okrivljeniku bila poznata tržišna vrijednost mobilnog uređaja, nije utvrđeno da je prilikom kupnje postojao bilo kakav znak, upozorenje ili okolnost koja bi izazvala sumnju u nezakonito porijeklo uređaja, nije utvrđena ni okolnost koja bi upućivala da je okrivljenik imao iskustva, znanja ili motive iz kojih bi mogao zaključiti da je mobitel pribavljen kaznenim djelom. Činjenica da je uređaj kupljen po cijeni od 350 kuna ne može sama za sebe predstavljati dokaz postojanja svijesti o kaznenom podrijetlu stvari. Sudska praksa zahtijeva da snižena cijena bude potkrijepljena dodatnim objektivnim okolnostima - u ovom slučaju takvih okolnosti nema.

11. Tužiteljstvo nije dokazalo kada je i na koji način mobitel otuđen, da je okrivljenik bio upoznat s okolnostima otuđenja, da je okrivljenik imao motiv zadržati ukradenu stvar, da je cijena nerazmjerna do mjere da bi prosječna osoba morala posumnjati u nezakonito porijeklo. Sve ove okolnosti idu u korist okrivljenika, sukladno načelu in dubio pro reo. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik mobitel kupio na javno dostupnom mjestu, bez prikrivanja radnje, nije se ostavio dojam hitnosti, prijetnje, tajnovitosti ili bilo kakvog neuobičajenog ponašanja prodavatelja, nije utvrđeno da je okrivljenik poznavao osobu od koje je mobitel kupio, niti da je imao ikakav motiv prikrivanja njenog identiteta, nije dokazano da je okrivljenik imao saznanja o ranijem kaznenom djelu protiv imovine, niti je utvrđeno da bi okrivljenik bio upoznat s tržišnom vrijednošću uređaja. Drugim riječima - nema niti jedne objektivne okolnosti koja bi mogla dovesti do zaključka da je okrivljenik bio svjestan nezakonitog podrijetla mobitela.

12. Optužba se pretežito pozivala na argument da je mobilni uređaj kupljen po bitno nižoj cijeni od one koja je realna na tržištu. Međutim, sud smatra nužnim naglasiti da niska cijena sama po sebi ne dokazuje postojanje kaznenog djela. Cijena može biti posljedica potrebe prodavatelja za brzim stjecanjem novca, neznanja pregovaranja, starosti uređaja, oštećenja ili subjektivne procjene vrijednosti. Sud ne može automatizmom izvoditi zaključak da je svatko tko kupi stvar jeftinije – prikriva kazneno djelo. Da bi niža cijena dobila pravni značaj, morala bi biti udružena s dodatnim dokazima koji bi pobudili razumnu sumnju prosječne osobe. Takvih dokaza nema. Pravna presumpcija krivnje ne postoji. Kaznena pravo ne poznaje konstrukciju "ieftino znači ukradeno". Dakle, krivnja se ne pretpostavlja, svaka sumnja ide u korist okrivljenika (in dubio pro reo), dokazna inicijativa tereti državno odvjetništvo, a ne okrivljenika, sud nije ovlašten nadomještati nedostatak dokaza vlastitim zaključivanim ili životnim iskustvom. Budući da je optužba počivala na pretpostavci, a ne na dokazima, ovakav kazneni progon nije mogao rezultirati osuđujućom presudom.

13. U kaznenom postupku teret dokazivanja je na tužiteljstvu, koje mora nedvojbeno dokazati krivnju okrivljenika. Ako ostane razumna sumnja u način na koji se događaj odigrao, sud mora postupiti u korist okrivljenika. U ovom slučaju, sud zaključuje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je okrivljena zaista počinila djela koja joj se stavljaju na teret. Sukladno načelu "in dubio pro reo", koje propisuje da se u slučaju dvojbe presuđuje u korist okrivljenika, sud je okrivljenu oslobodio od optužbe kako je to odlučeno u izreci.

14. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenu kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istu oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.

15. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 26. studenog 2025.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljenom

- branitelju

- ODO u Splitu

- u spis