REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-984/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE, društvo za osiguranje, d.d., - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, radi regresne isplate, zaključio je glavnu raspravu 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.913,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 1.974,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 20. lipnja 2023. dogodila prometna nezgoda na trajektu za Stari Grad na Hvaru. Tom prilikom je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (kasko osigurano kod tužitelja) bilo parkirano, dok je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (osiguranik tuženika) ulazeći na parkirališno mjesto naglo ubrzalo i udarilo svojim prednjim desnim dijelom u lijeva prednja vrata vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Sudionici prometne nezgode popunili su europsko izvješće o nezgodi. Obzirom da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bila kod tužitelja zaključena polica kasko osiguranja motornog vozila to se tužitelju s odštetnim zahtjevom obratio vlasnik vozila (ALD Automotive d.o.o.), te je na račun istoga dana 8. kolovoza 2023. isplatio iznos od 1.913,68 EUR. Kako su temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima, isplatom štete sva prava kasko osiguranika prešla na tužitelja kao kasko osiguratelja, to se tužitelj obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, potražujući od njega iznos isplaćen na ime naknade štete. Tuženik nije ispunio utuženu tražbinu, slijedom čega je tužitelj radi zaštite svojim prava primoran zatražiti sudsku zaštitu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i činjenicu da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je sudjelovao u štetnom događaju i kojim je upravljala ZS, na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano po polici obveznog automobilskog osiguranja br. 470948763 kod tuženika. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za izazivanje prometne nesreće obzirom da je iz cjelokupne dokumentacije predmeta spisa, razvidno kako je isključivi krivac za izazivanje ove prometne nesreće upravo osiguranik tužitelja. Sukladno navodima osiguranika tuženika, tuženik ističe kako je u potpunosti netočan navod tužitelja da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nezgodu jer je prilikom ulaska na parking-mjesto naglo ubrzao i udao svojim prednjim desnim dijelom vozila u lijeva vrata vozila reg. oznaka [registarska oznaka]. Naime, osiguranik tuženika ističe kako je osiguranik tužitelja (vozač), dok je bio parkiran u susjednoj koloni, neoprezno, izvanredno i neočekivano (bez provjere da li nailazi drugo vozilo u traci) otvorio vrata od svog automobila. Izričito se navodi kako je osiguranik tuženika, kritične zgode, samo i isključivo pratio jasne upute djelatnika trajekta kako bi se mogao uparkirati na predviđena mjesta. Dakle, iz gore opisane dinamike nastanka prometne nesreće jasno proizlazi da osiguranik tuženika nije prekršio niti jednu normu propisanu Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu ZSPC) niti je odgovoran za prometnu nezgodu. Šteta je prouzrokovana (neopreznom) radnjom osiguranika tužitelja, obzirom da isti nije primijenio dužnu pažnju i uzeo u obzir da se i ostala vozila moraju parkirati na trajektu i da njegov automobil nije jedini na trajektu (pažnja prosječnog čovjeka). Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva u pogledu visine štete koja je nastupila na vozilu osiguranika tužitelja te na navedenu okolnost nije potrebno vršiti vještačenje. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: kasko ponuda (str. 7. spisa), polica kasko osiguranja (str. 8. spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji (str. 9. – 14. spisa), Aneks 01-2019 Ugovora o poslovnoj suradnji (str. 15. – 16. spisa), Uvjeti za kaskao osiguranje motornih vozila (str. 17. – 23. spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (str. 24. spisa), Izvješće o prometnoj nezgodi (str. 25. spisa), ispis provjere osiguranja (str. 26. – 27. spisa), Polica AO (str. 28. – 30. spisa), odštetni zahtjev (str. 31. – 32. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 33. – 38. spisa), preslike fotografija (str. 39. – 43. spisa), račun otpremnica br. 1741-V01-2 (str. 44. – 45. spisa), obračun visine štete (str. 46. – 53. spisa), izvid štete (str. 54. – 57. spisa), potvrda o izvršeno plaćanju osigurnine (str. 58. spisa), regresni zahtjev (str. 59. – 63. spisa), Izjava osiguranika o prometnoj nezgodi (str. 72. – 73. spisa). Sud je zamolbenim putem saslušao sudionike prometne nezgode, svjedoke OS i ZS, te je proveo prometno vještačenje na okolnost dinamike i načina nastanka štetnog događaja.

4. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja očevid i rekonstrukcija jer za utvrđivanje dinamike i uzroka nastanka štetnog događaja nije potrebno neposredno opažanje suda u smislu odredbe čl. 227. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), već je potrebno stručno znanje vještaka (kojeg je sud odredio posebnim rješenjem). Pored toga, od dana štetnog događaja do dana provođenja glavne rasprave je proteklo vrijeme od 2 (dvije) godine, dok je nesporno da je stanje prometne nezgode promijenjeno, pa provođenje očevida uz sudjelovanje suda ne bi bilo svrsishodno. Sud nije proveo financijsko vještačenje na okolnost izvršenih isplata na temelju police kasko osiguranja niti prometno vještačenje na okolnost visine štete jer se radi o nespornim činjenicama.

5. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.913,68 EUR-a.

7. Između stranka nije sporno da je 20. lipnja 2023. došlo do štetnog događaja u kojem su sudjelovali motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač OS i motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala vozačica ZS. Nije sporno da je u trenutku štetnog događaja motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano po polici kasko osiguranja kod tužitelja, a motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod tuženika po polici osiguranja od autoodgovornosti. Nesporno je da je vozilo tužiteljevog osiguranika oštećeno u štetnom događaju od 20. lipnja 2023. i da je tužitelj temeljem police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku dana 8. kolovoza 2023. iznos od 1.913,68 EUR. Nije sporna niti visina štete.

8. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja i posljedično tome odgovornost tuženikovog osiguranika za štetu.

9. Odredbom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.). Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.). Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st. 3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st. 4.).

10. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Iz Izvješća o prometnoj nezgodi na str. 25. spisa proizlazi da je isto potpisano od strane sudionika prometne nezgode OS, koji je upravljao vozilom A, i ZS, koja je upravljala vozilom B. Iz rubrike "OKOLNOSTI NESREĆE" proizlazi da je vozilo A bilo parkirano, a da je vozilo B ulazilo u parkirališno mjesto.

12. Kako iz popunjenog izvješća nije bilo moguće utvrditi krivnju za nastanka štetnog događaja i štete, sud je na okolnost nastanka štetnog događaja saslušao sudionike prometne nezgode i proveo prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja.

13. Iz iskaza svjedoka OS, tužiteljevog osiguranika, proizlazi da je predmetnog dana svoje vozilo Mazda 3 parkirao u trajektu koji je trebao voziti prema Hvaru te je otvorio vrata vozača u namjeri da izađe, a kako je zaboravio uzeti torbu, okrenuo se prema zadnjem sjedalu kako bi je uzeo, i u tom trenutku je čuo i osjetio udarac u vrata vozača, koja su bila lagano otvorena. Vrata vozila su ispala iz ležišta. Prije nego što je otvorio vrata vozača, pogledao je u retrovizor i uvjerio se da to može učiniti. Uočio je vozilo koje ga je nakon toga udarilo, ali je bilo prilično udaljeno, radilo se o tzv. gornjoj platformi i to vozilo se penjalo na platformu, dok je svjedok svojim vozilom bio zaustavljen na dnu te platforme. Od otvaranja vrata do udarca e proteklo oko 5-6 sekundi. U odnosu na obilježenu žutu crtu, navodi da je prema njegovom sjećanju bio uredno zaustavljen, a u tome mu je pomogao radnik koji je tamo zaposlen. Vrata su bila otvorena oko 20 cm, dok se ne može izjasniti jesu li prelazila žutu crtu. Tijekom vožnje do Hvara je pronašla osobu koja da je udarila, kako bi izmijenili europsko izvješće, a koja mu je rekla da nije dobro vidjela i da je zato došlo do udarca.

14. Iz iskaza svjedoka ZS, tuženikovog osiguranika, proizlazi da je predmetnog dana upravljala motornim vozilom marke Mercedes A klasa, kojim se ukrcala na trajekt iz Starigrada za Split. Osoba koja je za to zadužena ju je usmjerila gdje da se parkira odnosno ostavi svoje vozilo te ju je uputila na gornju platformu, s tome da je prolazila na način da su sa njene desne strane već bila parkirana druga vozila. U jednom trenutku je vozač jednog od parkiranih vozila otvorio vrata vozača i to naglo, što ona nije mogla na vrijeme uočiti i radi čega je udarila u vrata tog vozila. Cijelo vrijeme je pratila upute djelatnika Jadrolinije, koji ju je usmjeravao gdje da postavi vozilo. Ispred nje u koloni nije bilo drugih vozila. Ne može se sjetiti koliko je bila udaljena od vozila u čija vrata je udarila, ali navodi da je pratila upute noštroma i gledala u njega, te je u jednom trenutku "nabasala na vrata".

15. Sud je povjerovao iskazu svjedoka OS jer je iskazivao logično, životno, detaljno, te je na temelju njegovog iskaza utvrdio da je na svom parkiranom vozilu otvorio vrata vozača u namjeri da izađe, a kako je zaboravio uzeti torbu, okrenuo se prema zadnjem sjedalu kako bi je uzeo, i u tom trenutku je čuo i osjetio udarac u vrata vozača, koja su bila lagano otvorena. Prije nego što je otvorio vrata vozača, pogledao je u retrovizor i uvjerio se da to može učiniti te je od otvaranja vrata do udarca proteklo oko 5-6 sekundi. Premda je prometni vještak utvrdio da se djelomično otvaranje vrata s okretom tijela vozača za 180 dogodilo u vremenu do 1,5 sekundi, sud je na temelju ovog dijela iskaza svjedoka utvrdio da je od otvaranja vrata do trenutka udarca prošlo neko vrijeme, dakle, da nije došlo do naglog otvaranja vrata kako to u svom iskazu navodi osiguranik tuženika. Pri tome je sud osobito cijenio da se vozač OS prije otvaranja vrata uvjerio da to može učiniti bez dovođenja u opasnost ostalih motornih vozila na trajektu, kao i ad je uočio vozilo koje ga je udarilo, ali je bilo prilično udaljeno, odnosno penjalo se na platformu. Stoga je sud ocijenio da u ponašanju tužiteljevog osiguranika nema krivnje.

16. Sud nije povjerovao iskazu osiguranika tuženika u dijelu u kojem navodi da, je prilikom ulaska na gornju platformu u jednom trenutku vozač jednog od parkiranih vozila otvorio vrata vozača i to naglo, što ona nije mogla na vrijeme uočiti i radi čega je udarila u vrata tog vozila. Naime, sam osiguranik tuženika je u svom iskazu naveo da je pratila upute noštroma i gledala u njega, te je u jednom trenutku "nabasala na vrata", a iz čega sud zaključuje da očito nije upravljala motornom vozilom s dužnom pažnjom ako je u vožnji gledala u djelatnika koji ju je usmjeravao u kojem smjeru da vozi, umjesto da se usredotočila na prometnu situaciju oko sebe.

17. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja, osobni automobil osiguranika tuženika prednjim desnim dijelom vozila naletio na djelomično otvorena prednja lijeva vrata osobnog automobila osiguranika tužitelja. U trenutku kontakta osobni automobili Mazda i Mercedes su bili paralelni s uzdužnom osi platforme trajekta. Približno mjesto kontakta je bilo na gornjoj platformi trajekta Split. Kako se radi o bočnom okrznuću između vozila, a na platformi trajekta nisu ostali materijalni tragovi u vidu tragovi kočenja ili zanošenja osobnog automobila osiguranika tuženika, a i vozilo je pomaknuto nakon prometne nesreće, te nije poznat konačan zaustavni položaj osobnog automobila u odnosu na mjesto približnog naleta, tehničkim putem se ne može utvrditi njegova brzina kretanja neposredno prije naleta. Tehnički je moguće da se osobni automobil osiguranika tuženika u trenutku mimoilaženja s osobnim automobilom osiguranika tužitelja kretao brzinom od oko 10 km/h. Tada bi se intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti na putu od oko 2,6 m, a kroz vrijeme od oko 1,1 s. Kako je osobni automobil osiguranika tužitelja u trenutku kontakta bio zaustavljen, brzina kretanja osobnog automobila iznosila je 0 km/h. Prema izjavi vozača osobnog automobila Mazda, a imajući u vidu nastala oštećenjima na prednjim lijevim vratima osobnog automobila osiguranika tužitelja (Mazda), može se zaključiti da su vrata bila otvorena za oko 0,30 – 0,40 m. Obzirom na izjavu vozača osobnog automobila Mazda da je otvorio vrata u namjeri izlaska iz vozila, okrenuvši se prema stražnjem sjedalu da izvadi torbu, djelomično otvaranje vrata s okretom tijela vozača za 180 dogodilo se u vremenu do 1,5 s. Kako je zaustavni put kočenjem osobnog automobila Mercedes iznosio oko 1,1 s, vozačica Mercedesa je intenzivnim kočenjem mogla izbjeći nalet na djelomično otvorena vrata osobnog automobila osiguranika tužitelja (Mazda). Prema izjavi vozačice osobnog automobila Mercedes, djelomično otvaranje vrata dogodilo se u vremenu do 1,0 s, a kako je zaustavni put kočenjem osobnog automobila osiguranika tuženika iznosio oko 1,1 s, vozačica Mercedesa intenzivnim kočenjem nije mogla izbjeći nalet na djelomično otvorena vrata osobnog automobila osiguranika tužitelja (Mazda).

18. Tužitelj je prigovarao podneskom od 18. rujna 2025. na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, u dijelu nalaza u kojemu vještak navodi da je osiguranica tuženika navela da se otvaranje vrata dogodilo u vremenu do 1,0 sekunde, obzirom da to ne proizlazi iz zapisnika sa saslušanja svjedoka.

19. Pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja, vještak je u cijelosti ostao pri svom pisanom nalazu i mišljenju. Na poseban upit da li bi osiguranik tuženika izbjegao kontakt s vozilom osiguranika tužitelja da je prije štetnog događaja bio pomaknut više lijevo, a imajući u vidu fotografije na str. 2. nalaza i mišljenja iz kojih je vidljivo da je vozilo osiguranika tužitelja bilo pozicionirano na žutoj crti desnim kotačem, vještak odgovara da se radi o poziciji vozila osiguranika tuženika nakon kontakta, dok nije poznata pozicija tog vozila prije kontakta.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, a u njegovu nalazu i mišljenju nema nedostataka niti proturječnosti. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je osobni automobil osiguranika tuženika prednjim desnim dijelom vozila naletio na djelomično otvorena prednja lijeva vrata osobnog automobila osiguranika tužitelja, dok su u trenutku kontakta osobni automobili Mazda i Mercedes bili paralelni s uzdužnom osi platforme trajekta, a približno mjesto kontakta je bilo na gornjoj platformi trajekta Split. Kako nije proveden očevid niti je poznat konačan zaustavni položaj osobnog automobila u odnosu na mjesto približnog naleta, vještak tehničkim putem nije mogao utvrditi brzinu njegovog kretanja neposredno prije naleta. Međutim, vještak je u nalazu naveo da je moguće da se osobni automobil osiguranika tuženika u trenutku mimoilaženja s osobnim automobilom osiguranika tužitelja kretao brzinom od oko 10 km/h (a što stranke nisu osporavale) te da bi se tada intenzivnim kočenjem pri prosječnom usporenju od oko 6,5 m/s2 mogao zaustaviti na putu od oko 1,1 s. Imajući u vidu izjavu vozača osobnog automobila Mazda (koju je sud prihvatio), kao i nastala oštećenja na prednjim lijevim vratima osobnog automobila osiguranika tužitelja (Mazda), sud je prihvatio zaključak vještaka da su vrata bila otvorena za oko 0,30 – 0,40 m i da se otvaranje vrata s okretom tijela vozača za 180 dogodilo u vremenu do 1,5 s. Kako je zaustavni put kočenjem osobnog automobila Mercedes u navedenim okolnostima iznosio oko 1,1 s, vozačica Mercedesa je intenzivnim kočenjem mogla izbjeći nalet na djelomično otvorena vrata osobnog automobila osiguranika tužitelja (Mazda).

21. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tuženikov osiguranik intenzivnim kočenjem mogao u potpunosti izbjeći nalet na parkirano vozilo osiguranika tužitelja, sud je utvrdio da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a jer nije primijenio dužnu pažnju, slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju regresni zahtjev čija visina nije bila sporna. Kako u trenutku štetnog događaja nije proveden policijski očevid niti je poznata pozicija vozila prije kontakta, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužiteljev osiguranik nije prešao u traku kojom se kretao tuženikov osiguranik (kako to tvrdi tuženik u podnesku od 18. rujna 2025.

22. Na dosuđeni iznos, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), čiji tijek tuženik nije osporavao.

23. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a), u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/12, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa).

24. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 8. studenog 2023., 28. siječnja 2025., 16. travnja 2025. i 22. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR te sastav obrazloženog podneska od 18. rujna 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sve uvećano za 25% PDV-a. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova za provedeno vještačenje u iznosu od 375,00 EUR, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 EUR te sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 EUR.

25. Dakle, tužitelju su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.974,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

U Zagrebu, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.