Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-82/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada Osijek, Vlašička 33, zastupanog po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 26. studenoga 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.511,36 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.515,17 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. studenoga 2025. pa nadalje do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. rujna 2022. godine podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika radi naknade štete, zbog neutemeljenog lišavanja slobode, odnosno uhićenja. Navodi da se dana 6. lipnja 2022. obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom za mirno rješenje spora, u iznosu od 103.700,00 kn na ime pravične novčane naknade, koji nagodbeni prijedlog je dostavio i Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, no na navedeni zahtjev tuženik nije odgovorio, a kako je od podnošenja zahtjeva proteklo tri mjeseca, smatra kako su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe.

Navodi kako je dana 8. srpnja 2021. godine uhićen temeljem rješenja istražnog suca Županijskog suda u Osijeku te mu je određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana u Zatvoru u Osijeku, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. st. 1. i 2. KZ-a. Navedeni istražni zatvor mu je zatim produljen za još dva mjeseca, a rješenjem od 7. listopada 2021. se istražni zatvor ukinuo i zamijenio mjerama opreza. Na rješenje o ukidanju istražnog zatvora županijsko državno odvjetništvo je uložilo žalbu, nakon čega je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske rješenjem od 26. siječnja 2022. preinačio pobijano rješenje te je tužitelju produljen istražni zatvor, u koji se tužitelj dobrovoljno javio 11. veljače 2022. godine. Istražni zatvor je naknadno još produljen rješenjem Županijskog suda od 7. travnja 2022., a zaključno je ukinut rješenjem Županijskog suda u Osijeku dana 22. travnja 2022. godine. Optužnicom se tužitelju stavljalo na teret da je zajedno s BM **.**.2021. na štetu ŠM počinio kazneno djelo silovanja opisano po članku 153. st. 1. i 2. KZ-a. Navedena optužnica je bila potvrđena, provedena glavna rasprava, da bi državno odvjetništvo na posljednjoj raspravi odustalo od optužbe, pa je presudom Županijskog suda u Osijeku Kmp-6/2021 od 22. travnja 2022. odbijena optužba protiv tužitelja i BM, a koja presuda je postala pravomoćna 11. svibnja 2022. godine. Dakle, protiv tužitelja je pravomoćno odbijena optužba, a tijekom navedenog postupka je neosnovano bio lišen slobode od 8. srpnja do 7. listopada 2021. godine, odnosno 92 dana, te od 11. veljače do 22. travnja 2022. godine, odnosno 71 dan, što je ukupno 163 dana.

Tužitelj smatra da mu za svaki dan neosnovanog lišenja slobode pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 kn, pa po tom osnovu potražuje ukupno 81.500,00 kn. Obrazlaže kako se konkretno radi o specifičnom predmetu, gdje je zbog posebnih okolnosti potrebno priznati zatraženi iznos jer se okrivljenicima stavljalo na teret jedno od najtežih kaznenih djela, s elementima homoseksualnosti, zbog čega su pretrpjeli nemjerljivu štetu i tešku sramotu, a posebno da je potrebno uzeti u obzir da su okrivljenici bili mlađi punoljetnici, nikad osuđivani. Posebice tužitelj smatra da treba uzeti u obzir duljinu razdoblja koje je neosnovano proveo u pritvoru te težinu kaznenog djela koje mu je bilo stavljeno na teret, a za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. Ističe kako se i nakon ukidanja istražnog zatvora i odbijajuće presude, suočava s teškom sramotom zbog takvog kaznenog postupka. Također, kao bitno ističe da je sud po prijedlogu optužbe naložio kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje koje je provedeno tek na kraju dokaznog postupka, tek nakon čega je državno odvjetništvo odustalo od progona, a iz nalaza je proizlazilo da je oštećeni cijeli čin izmislio i lažno prijavio, a da se takvo vještačenje provelo na samom početku postupka kako je to predlagala obrana, tužitelj ne bi proveo toliki dug period u istražnom zatvoru. Tužitelj dalje navodi kako je zbog kaznenog postupka dva puta gubio posao, da je prije prvog uhićenja bio zaposlen u HB produkt d.o.o. u Osijeku gdje je primao mjesečnu plaću oko 3.400,00 kn neto, a da kada mu je određen istražni zatvor u srpnju 2021. godine, je izgubio posao, stoga smatra da mu na ime izgubljene zarade za srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine pripadaju tri prosječne mjesečne plaće od 3.400,00 kn, odnosno ukupno 10.200,00 kn. Nakon ukidanja istražnog zatvora u listopadu 2021., navodi da se zaposlio u Austriji, gdje je u siječnju 2022. godine bio plaćen 739,66 eura, odnosno 5.500,00 kn, međutim, kako je bilo preinačeno rješenje o ukidanju istražnog zatvora, nije bio u mogućnosti raditi sljedeća dva i pol mjeseca, veljača, ožujak i travanj 2022. godine, pa smatra da mu za to razdoblje pripada naknada u iznosu od 12.000,00 kn.

Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 103.700,00 kn, što preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450 je 13.763,36 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2022. godine, navodeći da je to datum nagodbenog prijedloga dostavljenog Ministarstvu pravosuđa odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora dostavljenog nadležnom državnom odvjetništvu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu iznosio kako su netočni navodi tužitelja iz tužbe da se nadležno ministarstvo nije očitovalo u mirnom postupku jer je iz dopisa od 21. rujna 2022. godine razvidno da je tužitelju na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode ponuđena naknada u iznosu od 41.440,00 kn, a o čemu se tužitelj oglušio, pa smatra da nisu ispunjenje pretpostavke za vođenje ovog postupka. Dalje, tuženik nije sporio osnovanost tužbenog zahtjeva, već se referirao u odnosu na njegovu visinu, sporeći da bi tužitelju pripadala naknada štete u iznosu od 66,36 eura/500,00 kn po danu provedenom u istražnom zatvoru, ukazujući da je tužitelj u vrijeme spornog događaja imao 20 godina, odnosno da nije bio u starijoj dobi radi koje bi eventualno teže podnio istražni zatvor, zatim, da tužitelj ničim ne dokazuje da je imao poseban ugled u sredini u kojoj živi, niti da su mediji prenosili informacije o predmetnom događaju i njegovim osobnim podacima, slijedom čega smatra da bi u ovakvim okolnostima pravična naknada bila u iznosu od 200,00 do 280,00 kn po danu. U odnosu na izgubljenu zaradu zahtijevanu za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine, tuženik je priložio porezne podatke o visini dohodaka i primitaka za tužitelja, a iz kojih je razvidno da je tužitelju isplaćena plaća za srpanj 2021. godine u iznosu od 3.400,00 kn, kao i za kolovoz 2021. godine u iznosu od 1.390,91 kn, radi čega tuženik zahtjev tužitelja za isplatom 10.200,00 kn za ove mjesece smatra djelomično neosnovanim, a vezano za zahtjev izgubljene zarade za veljaču, ožujak i travanj 2022. godine ukazuje kako tužitelj ne prilaže dokaze iz kojih bi se moglo odlučiti o osnovanosti i visini tog dijela zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u osporenom dijelu, te predlaže isti odbiti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. godine, ovaj sud je određen kao stvarno nadležan sud te je spis predmeta dostavljen ovome sudu na daljnje postupanje.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja te proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog iz Financije LB d.o.o., Bilje. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), kao i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Prije svega treba navesti da tuženik tijekom postupka nije ponavljao svoje navode iz odgovora na tužbu o tome kako smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka jer da je ministarstvo odgovorilo i tužitelju ponudilo isplatu pravične naknade, međutim, svakako treba odgovoriti kako tuženik neosnovano drži da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje ove parnice. Naime, iz spisa proizlazi kako se tužitelj prije pokretanja parnice dana 7. lipnja 2022. godine obratio sa zahtjevom (koji je datiran sa 7. lipnja 2022. a ne 6. lipnja 2022. godine kako se to navodi u tužbi) Ministarstvu pravosuđa, koji zahtjev je ministarstvo zaprimilo dana 8. lipnja 2022. (str. 9. i 10. spisa), kao i da se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, koje je zahtjev zaprimilo dana 9. lipnja 2022. godine (strana 11. do 13. spisa). Zahtjevi tužitelja upućeni ministarstvu i odvjetništvu su istovjetni, i sadržavaju sve ono što sadržava tužba. Prema čl. 186. a st. 5. ZPP-a, ako zahtjev za mirno rješenje spora podnesen državnom odvjetništvu ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Kako je predmetna tužba podnesena 14. rujna 2022. godine, proizlazi da je podnesena protekom propisanog roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a do kojeg dana tužitelju nije odgovoreno na njegov zahtjev. Naime, prema priloženom dopisu ministarstva (str. 63. i 64. spisa) proizlazi da je isti sastavljen tek dana 21. rujna 2022. godine, dakle nakon podnošenja tužbe, a tužitelju je odgovoreno da je njegov zahtjev previsoko postavljen te je ponuđena isplata pravične naknade u iznosu od 41.440,00 kn, stoga, sve i da je takav odgovor tužitelj zaprimio i prije isteka spomenutog roka od tri mjeseca, isti bi opet mogao pokrenuti parnicu, jer proizlazi da njegov zahtjev nije u cijelosti prihvaćen. Slijedom navedenog, nije bilo uvjeta za odbacivanje predmetne tužbe po čl. 186. a st. 6. ZPP-a.

7. Među strankama nije sporna osnova već visina tužbenog zahtjeva, što je i utvrđeno planom o upravljanju postupkom, te su stranke izrijekom učinile nespornim kako je tužitelj u istražnom zatvoru proveo ukupno 163 dana, a u vremenskim periodima kako je to navedeno u tužbi, pa radi toga nema potrebe posebno reproducirati priložena kaznena rješenja o istražnom zatvoru (str. 14. do 42. spisa).

8. Tužitelj je u svom iskazu navodio kako je u srpnju 2021. godine završio u istražnom zatvoru zbog optužbe ĆM za kazneno djelo silovanja, u kojem je prvi put proveo otprilike tri mjeseca, te kada je istražni zatvor bio ukinut, krajem 2021. je otišao u Austriju, gdje se zaposlio i radio neka dva mjeseca, a svaki mjesec je ostvario neto plaću oko 700,00 eura. U Austriji je radio na određeno vrijeme, te je ugovor bio sklopljen na šest mjeseci. U veljači 2022. godine se telefonskim putem čuo s ocem suoptuženika za isto kazneno djelo, koji mu je rekao da je njegov sin uhićen i vraćen u istražni zatvor te da se i on (tužitelj) mora vratiti u istražni zatvor, pa je napustio Austriju i javio se policiji, gdje je ponovno u istražnom zatvoru proveo nešto manje od tri mjeseca. Drugi puta je u istražnom zatvoru bio sve dok nije odlučeno optužbi, odnosno dok nije donesena presuda kojom se odbija optužba, a ista je odbijena iz razloga što se utvrdilo da je tzv. oštećenik lagao. Tužitelj je dalje u svom iskazu opisivao kako je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru doživio mnoga zadirkivanja od ostalih zatvorenika, jer su bili upoznati s kaznenim djelom za koje se teretio, a koja su sva djelovala na njegovo psihičko stanje te mu nije bilo ugodno. Nikada prije nije bio osuđivan, a za vrijeme boravka u istražnom zatvoru je imao 19 godina. Bojao se jer su zatvorenici govorili kako silovatelje i pedofile tuku drugi zatvorenici. U vremenskom periodu između prvog i drugog istražnog zatvora, doživljavao je više neugodnosti u smislu da su ga ljudi zadirkivali, jer se pročulo u Osijeku da se radilo o kaznenom djelu s elementima homoseksualnosti. Nije se mogao sjetiti je li bio zaposlen na određeno ili neodređeno u HB produkt d.o.o., no naveo je kako je u toj firmi prije istražnog zatvora bio radio nekih godinu dana, te kada je završio u istražnom zatvoru, želio se ponovno vratiti kod tog poslodavca, međutim, on ga nije više htio zaposliti iz razloga što je znao da se protiv njega vodi kazneni postupak. Tužitelj je, zatim, opisivao kako je i njegova obitelj doživljavala brojne neugodnosti, a osobito otac, koji je u to vrijeme radio kao policajac te su ga ispitivali i zadirkivali vezano za njegov boravak u istražnom i optužbu, što je dovelo do toga da je otac na kraju dao otkaz na radnom mjestu policajca. Poznanici su isto tako postavljali pitanja vezano za optužbu, a što je tužitelju stvaralo veliki nemir i neugodnosti, osobito iz razloga što je znao da je neopravdano optužen. Bilo ga je strah da bi za osudu za predmetno kazneno djelo mogao dobiti visoku kaznu. U istražnom zatvoru je boravio u manjoj prostoriji s deset osoba, koji su bili i stranci, a poneki optuženi i za kazneno djelo ubojstva. Opisivao je da je u prostoriji bilo jako vruće, bez klime te nedovoljno prostora za sve. I dalje osjeća posljedice optužbe za predmetno kazneno djelo te ga i dalje ljudi ispituju što se dogodilo, pa se radi svih neugodnosti zaposlio u inozemstvu, jer se ne osjeća dobro u Republici Hrvatskoj. Konačno je naveo kako bi nastavio raditi u HB produktu da nije morao u istražni zatvor, a iz razloga što je tada bila ljetna sezona i bilo je puno posla, budući je to firma koja se bavi izradom stolarije.

9. Na iskaz tužitelja nije bilo istaknutih primjedbi, te ga je sud prihvatio istinitim, jer je u odnosu na pretrpljene povrede prava osobnosti dan okolnosno, životno i logično, no sud ga nije prihvatio u dijelu da je u Austriji zasnovao radni odnos na šest mjeseci, sa plaćom u iznosu od oko 700,00 eura, jer za navedeno tužitelj nije priložio materijalne dokaze, i to prije svega ugovor o radu, a što je mogao i morao da bi se o tom dijelu zahtjeva odlučilo.

10. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 – u nastavku teksta ZKP/08) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.

11. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 - u nastavku teksta ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

13. Osoba neosnovano lišena slobode ostvaruje pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava, samom činjenicom neosnovanog pritvaranja. Pri odmjeravanju visine naknade štete valja imati u vidu sve okolnosti slučaja kao što su težina i priroda kaznenog djela koje se stavljalo na teret, trajanje lišenja slobode, uvjeti boravka u istražnom zatvoru, kao i činjenica izdvajanja iz obitelji i reakcija sredine.

14. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tužitelj bio uhićen i optužen zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo silovanja i to iz čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona, te da je u istražnom zatvoru bio ukupno 163 dana, a da je u provedenom kaznenom postupku, nakon što je županijsko odvjetništvo odustalo od optužbe, donesena pravomoćna presuda kojom se optužba odbija. Dakle, kako je tužitelj bio neosnovano lišen slobode, ima pravo na naknadu štete.

15. Uz utvrđenu činjenicu da je optužba odbijena a kojom se tužitelju na teret stavljalo počinjenje kaznenog djela silovanja po čl. 153. st. 2. KZ-a, za koje je bila zapriječena kazna zatvora od tri do deset godina, te činjenici da je ovdje tužitelj bio mlađi punoljetnik, u dobi od 19 godina, kao i činjenici da se u konkretnom predmetu radilo o optužbi za silovanje prema osobi istoga spola, dakle sa homoseksualnim obilježjem, zbog čega je tužitelj u istražnom zatvoru trpio posebne osude i neugodnosti, kao i uz činjenicu da je tužitelj prethodno bio neosuđivan i nekažnjavan, što sve proizlazi iz kaznene presude od 22. travnja 2022. godine (str. 43. do 45. spisa), da je samim boravkom u istražnom zatvoru bio odvojen od obitelji i prijatelja, da boravak u istražnom zatvoru zajedno s ostalim zatvorenicima u istoj zatvorskoj jedinici, uz nedostatak prostora i privatnosti, predstavlja samo po sebi posebnu životnu situaciju, kao što je neminovno da je njegov boravak u istražnom zatvoru i optužba za navedeno kazneno djelo izazvalo reakciju okoline, posebice one bliže u kojoj se uobičajeno kretao, sud je slijedom svega navedenog ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada sukladno odredbi čl. 1100. u vezi sa čl. 19. st. 1. ZOO-a i to u zahtijevanom iznosu od 66,36 eura (500,00 kn) po danu, odnosno za 163 dana koliko je trajao istražni zatvor, ukupno 10.816,68 eura.

16. Radi odluke o dijelu tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade, sud je prije svega izvršio uvid i pročitao priložen Ugovor o radu i njegov Aneks (str. 96. do 99. spisa), a iz kojih je utvrđeno da je tužitelj imao zasnovan radni odnos na određeno vrijeme u HB Produkt d.o.o. u Osijeku, i to za razdoblje od 13. prosinca 2020. godine do 15. prosinca 2021. godine. Dakle, proizlazi da je tužitelj imao zasnovan radni odnos za vrijeme prvog uhićenja i boravka u istražnom zatvoru koji je trajao od 8. srpnja 2021. godine do 7. listopada 2021. godine. Međutim, prema poreznim podacima o visini dohodaka i primitaka (str. 65. do 67. spisa) je razvidno da je tužitelju bila isplaćena plaća za srpanj 2021. u iznosu od 3.400,00 kn te za kolovoz 2021. u iznosu od 1.390,91 kn, dok tužitelj tužbom potražuje isplatu 10.200,00 kn za srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine, odnosno tri prosječne neto mjesečne plaće u iznosu od 3.400,00 kn, koliko je u prethodnom razdoblju imao kod istog poslodavca.

17. Tužitelj zahtjeva još i isplatu 12.000,00 kn na ime izgubljene zarade za mjesece veljaču, ožujak i travanj 2022. godine, međutim, za ovo razdoblje ne prilaže dokaze iz kojih bi se moglo odlučiti o osnovanosti i visini tog dijela zahtjeva. Naime, tužitelj je naveo kako je tužbi priložio potvrdu o isplati plaće u Austriji za siječanj 2022. godine, no uvidom u priloženo (str. 55 spisa) sud nalazi da se radi o pismenu koje nije sastavljeno na hrvatskom jeziku, a tužitelj nije dostavio ovjereni prijevod, no kako tužitelj prije svega nije priložio ugovor o radu iz kojeg bi bilo vidljivo da je doista u inozemstvu zasnovao radni odnos a koji je trebao trajati u razdoblju kada je u drugom navratu završio u istražnom zatvoru, od 11. veljače do 22. travnja 2022. godine, to je u tome dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, jer je nedokazan.

18. Radi utvrđenja sporne visine tužiteljeva zahtjeva za izgubljenu zaradu za srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Vještačenjem se po zadatku suda trebala izračunati izgubljena zarada tj. neisplaćene plaće za srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine, a primjenom prosječnih iznosa neto plaća koje je tužitelj primio kod HB produkt d.o.o. u prethodna tri mjeseca prije njegova uhićenja.

19. Vještak je temeljem dokumentacije u spisu, najprije utvrdio visinu primanja tužitelja za za 4., 5. i 6. mjesec 2021. godine te izračunao vrijednost bruto (24,07 kn) i neto satnice (19,26 kn), a vještak je iskazao i neoporezive primitke koje je tužitelj ostvarivao uz plaću. Vještak je, zatim, u nalazu naveo da je tužitelj u srpnju 2021. godine ostvario neto plaću u iznosu od 3.400,00 kn te nagradu za radne rezultate u iznosu od 416,66 kn, a u srpnju 2021. neto plaću u iznosu od 1.390,91 kn te nagradu za radne rezultate u iznosu od 416,66 kn, pa uzimanjem u obzir ovih primitaka, vještak navodi da tužitelj u srpnju nije imao gubitak neto plaće, već samo manje isplaćeni neoporezivi primitak na ime prijevoza u iznosu od 275,00 kn, a da je u kolovozu 2021. imao manje isplaćenu neto plaću u iznosu od 1.998,63 kn te neoporezivi primitak na ime prijevoza u iznosu od 275,00 kn, dok u rujnu 2021. nije imao isplaćenu neto plaću a koja je trebala iznositi 3.235,47 kn, kao i naknadu za prijevoz u iznosu od 275,00 kn te nagradu za radne rezultate u iznosu od 416,66 kn. Sve izračune vještak je potom prikazao tablično i u eur valuti, a iz istih proizlazi da je tužitelj dakle imao gubitak neto plaće u kolovozu i rujnu 2021. godine ukupnom iznosu od 694,68 eura, te da mu u tom razdoblju nisu isplaćeni neoporezivi primici u ukupnom iznosu od 164,80 eura.

20. Saslušan pred sudom, vještak je obrazložio kako je našao da je tužitelj imao primanja tijekom srpnja i kolovoza 2021. godine, pa je izračun razlike plaće na ime izgubljene zarade izradio uzimanjem u obzir ovih primanja. Prethodno je izračunao prosječnu bruto i neto plaću koju je tužitelj ostvarivao za prethodna tri mjeseca, odnosno od travnja do lipnja 2021. godine kod istog poslodavca, te tako izračunao njegovu prosječnu satnicu.

21. Na nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo usmeno izlaganje, nije bilo primjedbi niti prigovora stranaka, pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao točan te izrađen u skladu s pravilima struke. Sukladno istom, sud zaključuje da tužitelj nije imao izgubljenu zaradu u srpnju već samo u kolovozu i rujnu 2021. godine, i to u ukupnom iznosu od 694,68 eura, stoga je tužitelju dosuđeno 694,68 eura, a iznad toga, do utuženih 1.353,77 eura/10.200,00 kn, je tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Treba napomenuti da sud tužitelju nije priznavao vještačenjem utvrđene neoporezive primitke, jer je tužitelj tužbom isključivo zahtijevao "izgubljenu neto plaću", a sud je vezan činjeničnom osnovom, ali isto tako se može nadodati da kako tužitelj nije radio, to je jasno kako nije ni imao trošak prijevoza, pa mu takvu naknadu ne bi svakako trebalo priznavati, dok nagradu za radne rezultate, koji je također neoporezivi primitak a koji se veže isključivo uz stvarno odrađeni rad, tužitelj (činjenično) nije tražio, pa mu nije ni priznata.

22. Slijedom svega navedenog, tužitelju je ukupno dosuđeno 11.511,36 eura (10.816,68 eura + 694,68 eura), dok je iznad toga, do utuženih 13.763,36 eura, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Iako na naknadu imovinske novčane štete (izgubljene koristi) oštećeni ima pravo na zatezne kamate od trenutka nastanka te štete (čl. 1086. u vezi s 189. st. 3. ZOO-a te čl. 186. a st. 3. ZPP-a), a na neimovinsku od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1103. ZOO-a), tužitelj je i na imovinsku i na neimovinsku štetu zahtijevao kamatu tekuću od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, ali naznačujući pogrešno da je to datum 6. lipnja 2022. godine, umjesto 7. lipnja 2022. godine kada je zahtjev sastavljan i kada ga je tužitelj preporučenom poštom i odaslao, pa su stoga tužitelju priznate zatezne kamate tekuće od prvog idućeg dana, odnosno od 8. lipnja 2022. godine.

23. Odluka o parničnom trošku pod toč.. III i IV izreke donesena je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime, kako je tužitelj potraživao 13.763,36 eura, a dosuđeno mu je 11.511,36 eura, proizlazi da je u ovom postupku uspio sa 84%, a tuženik stoga sa 16%. Prebijanjem ovih uspjeha, proizlazi da je tužitelju valjalo priznati 68% parničnog troška.

24. Tužitelj je zahtijevao ukupno 6.810,08 eura parničnog troška, a isti je djelomično osnovan. Naime, sud je tužitelju priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 250 bodova (sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), zatim, sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 5. travnja 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 250 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu 250 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 10. studenoga 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) u visini od 250 bodova, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 19. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u visini od 250 bodova, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 6. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u visini od 250 bodova te pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9.3. Tarife), što sve pomnoženo s vrijednošću boda 2,00 eura i uvećano za PDV iznosi 4.500,00 eura. Tužitelju je uz navedeno priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 184,08 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 4.684,08 eura, a 68% od navedenog je 3.185,17 eura. Sud je tužitelju priznao još trošak i vještačenja i to u cijelosti u zahtijevanom iznosu od 300,00 eura, a ne razmjerno uspjehu u postupku, jer je vještačenje bilo nužno, a tužitelj je u cijelosti snosio taj trošak.

25. Tužitelju je djelomično priznat putni trošak (radi delegacije predmeta) zahtijevan u ukupnom iznosu od 176,00 eura, odnosno 44,00 eura (88 km x 0,50 eura) za dolazak na četiri ročišta, jer kao prvo u ovom postupku nije bilo četiri, već tri ročišta, a prema čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima, strankama i njihovim punomoćnicima radi delegacije predmeta pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a ne vlastitog prijevoza po kilometraži. Stoga je sud uzimajući u obzir kako je cijena povratne autobusne karte, odnosno najdostupnijeg javnog prijevoza, na relaciji Osijek-Đakov-Osijek, prosječno u iznosu od 10,00 eura, priznao tužitelju ovaj trošak u ukupnom iznosu od 30,00 eura, za dolazak na tri ročišta 26. rujna 2023., 19. prosinca 2023. i 6. veljače 2025.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. siječnja 2024. godine u zahtijevanoj visini od 250 bodova, jer u spisu nema podneska navedenog datuma, te nije priznat trošak sastava podneska od 27. svibnja 2024. godine u zahtijevanoj visini od 250 bodova, jer je sud ocijenio taj podnesak nepotrebnim. Također, tužitelj je neosnovano zatražio dva puta 250 bodova za zastupanje na glavnoj raspravi 6. veljače 2025. godine, pa je jedan priznat, a drugi odbijen.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Đakovu 26. studenoga 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po zakonskom zastupniku