Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CŽ, kojeg brani Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog CŽ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1275, URBROJ: 513-02-7002/10-22-13 od 22. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CŽ i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni CŽ, dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni CŽ, proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv toga rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o kazni, kako iz sadržaja žalbe proizlazi te u bitnome ističe kako smatra da ovakvo rješenje o prekršaju ne može opstati jer isto nema sastavne dijelove koje treba imati po zakonu. Iz rješenja o prekršaju ne može razaznati, gdje je to fizička osoba – okrivljenik, CŽ počinio navedeni prekršaj, tj. dispozitiv rješenja nema niti mjesto niti vrijeme radnje prekršaja, što takav nalog mora imati. U obrazloženju rješenja se navodi da se okrivljeni, iz primjerenu reakciju vozača, dakle, detaljnim vizualnim pregledom iste, mogao uvjeriti da je carinsko obilježje (uže) oštećeno na način da je isto presječeno i spojeno metalnom spojnicom, pa je time, kako se tvrdi. u rješenju o prekršaju, omogućen pristup tovarnom prostoru, bez skidanja carinske plombe. Okrivljenik je iskazao da je pregledavao i vukao sajlu, penjao se i gledao ceradu te da nije mogao ništa nepravilno uočiti. Okrivljenik ističe da prilikom pregleda nije mogao uočiti da je sajla presječena jer se ustvari radi o čeličnoj žici, a presječeno mjesto je vjerojatno bilo presvučeno plastikom pa je jasno da zbog toga nije niti mogao uočiti da je ista presječena. Na tako pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju naslov je pogrešno primijenio materijalno, članak 61. stavka 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Osim toga izrečena novčana kazna je previsoka, ne odgovara stupnju krivnje vozača, koji do sada nije kažnjavan niti za najmanji prekršaj, a svrha kažnjavanja se može postići daleko blažom prekršajnom sankcijom.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Okrivljenik neosnovano poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Naime, ovaj Sud je, odlučujući o njegovoj žalbi i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave održalo glavnu raspravu 22. kolovoza 2022. godine. Na navedenoj raspravi okrivljenik je iznio obranu te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa. Okrivljeniku je omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i koje mu idu u korist te je imao pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze okrivljenik nije imao primjedbe niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je slijedom navedenog, ispunjeno ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Nadalje, u zapisniku o obavljenom očevidu od 19. svibnja 2022. konstatirano je da je očevid obavljen u mjestu RGP Bajakovo, kojem je bio nazočan okrivljenik, te su ovlašteni carinski službenici provjerom i očevidom nad vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]/PŽ600DA, vlasništvo prijevozničke tvrtke AUTOPROMET d.o.o., pregledom uočili oštećenje carinskog užeta jer je isto bilo presječeno i spojeno metalnom spojnicom pa je samim time omogućen pristup tovarnom prostoru, a u tovarnom prostoru pronađena je jedna osoba koja je na ilegalan način pokušala ući u carinsko područje EU. Na zapisnik o očevidu okrivljenik nije imao primjedbe. U vjerodostojnog istog nije bilo razloga sumnjati. Činjenica da su carinski službenici otkrili oštećenje carinskog užega i prisustvo ilegalnog migranta u tovarnom prostoru vozila kojim je upravljao okrivljenik, te da okrivljenik na zapisnik o očevidu nije imao primjedbi, potvrđuje vjerodostojnosti utvrđenog činjeničnog stanja glede oštećenja carinskog obilježja.

9. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije - zapisnika o obavljenom očevidu, koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013. Za odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog Suda, ukazuje nepotrebnim.

10. Okrivljenik u žalbi ističe da izreka pobijanog rješenja ne sadrži zakonom propisana obilježja prekršaja. Međutim, ovaj Sud utvrđuje da je izrekom rješenja okrivljenik proglašen krivim što 19. svibnja 2022. godine, kao vozač teretnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]/PŽ600DA, kojim se prevozila roba po MRN 22TR06160000072699, i to dijelovi stroja, na ulazu u carinsko područje Europske unije preko RGP Bajakovo, nije spriječio oštećenje sredstva za prepoznavanje robe – carinskog užeta, za koje je utvrđeno da je bilo presječeno i spojeno metalnom spojnicom, čime je bio omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinske plombe, pri čemu je u tovarnom prostoru pronađena jedna osoba koja je na ilegalan način pokušala ući u carinsko područje Europske unije. Iz navedenog proizlazi da izreka sadrži vrijeme, mjesto, način počinjenja i zakonsko obilježje djela, te je radnja prekršaja bila jasno i precizno određena, zbog čega žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani.

11. Prema članku 61. stavku 1. točki 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, vozač prijevoznog sredstva dužan je spriječiti svako oštećenje sredstva za prepoznavanje robe. Okrivljenik je u vrijeme počinjenja prekršaja obavljao međunarodni prijevoz robe kao profesionalni vozač teretnog vozila, što podrazumijeva poznavanje carinskih postupaka i obveza koje proizlaze iz carinskih propisa. Sukladno tome od njega se opravdano očekuje povećana razina pažnje prilikom vizualnog pregleda vozila i carinskih oznaka.

12. Iako okrivljenik u žalbi navodi da je presječeno mjesto vjerojatno bilo presvučeno plastikom pa zbog toga nije nit mogao uočiti da je ista presječena, Sud takvu obranu ne prihvaća jer iz zapisnika o obavljenom očevidu proizlazi da je oštećenje carinskog užeta uočeno pregledom vozila od strane carinskih službenika, što upućuje na zaključak da je nepravilnost bila objektivno uočljiva prilikom uobičajenog pregleda. Stoga Sud smatra da je okrivljenik imao realnu mogućnost uočavanja nepravilnosti, ali je istu propustio uočiti, čime nije postupao s pažnjom koja se od njega kao profesionalnog vozača u konkretnim okolnostima mogla i morala očekivati.

13. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj.

14. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je odmjerena unutar zakonom propisanog okvira. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je cijenilo okolnosti koje utječu na visinu kazne, uključujući dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, ali i značaj povrede carinskog sustava te potrebu generalne prevencije u području međunarodnog prometa robe. Sud nalazi da se svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona u konkretnom slučaju ne bi mogla postići blažom sankcijom, zbog čega nije bilo osnove za preinačenje odluke o kazni.

15. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

16. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 2.000,00 kuna do 50.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 260,00 eura do 6.630,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u RH).

17. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

19. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.