REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska ul. br. 31
Poslovni broj: P Ob-239/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Pero Jurić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka protiv tuženice ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka nakon smrti, nakon nejavne glavne rasprave održane i zaključena 17. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice te u nenazočnosti uredno pozvane tuženice, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 26. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je osnovan tužbeni zahtjev iz tužbe pok. tužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] podnesene dana 06. listopada 2021. godine pred Općinskim sudom u Vinkovcima Stalna služba u Županji protiv tužene ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, koji glasi:
"Razvodi se brak koji su dana 04.08.2018.g. pred matičnim uredom u Županji, matica vjenčanih matičnog područja Vrbanja po rednim brojem 00008 za godinu 2018., sklopili ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.1946.g. u [adresa], BiH i tužena ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1969.g. u [adresa]."
II. Nalaže se tuženici ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotinaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se za svakog polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovoga suda 15. studenog 2023. podnijela tužbu protiv tuženice tražeći da sud nakon provedenog postupka i izvođenja dokaza koje je predložila donese presudu kojom će utvrditi da je bio osnovan tužbeni zahtjev njezinog oca pokojnog ČM iz [adresa] usmjeren na razvod braka koji je on sklopio s tuženicom 4. kolovoza 2018. u Županji.
1.1. U tužbi tužiteljica navodi da je njezin otac ČM **.**.2021. kod Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji podnio tužbu radi razvoda braka protiv tuženice, da je nekoliko dana prije održavanja ročišta u tom predmetu njezin otac umro, da je taj parnični postupak prekinut rješenjem toga suda posl. br. P Ob-161/2021 od 3. studenog 2021., da je nastavljen pod brojem POb-45/2022 i da je tamo odbačen njezin prijedlog za nastavkom postupka rješenjem toga suda posl. br. P Ob-45/2022 od 15. prosinca 2022., koje je postalo pravomoćno dana 8. veljače 2023. kada ga je rješenjem posl. br. Gž Ob-5/2023 potvrdio Županijski sud u Dubrovniku.
U obrazloženju rješenja drugostupanjskog suda istaknuta je primjena čl. 380. Obiteljskog zakona, kao i u prvostupanjskom rješenju, te da tužiteljica u posebnom postupku kod suda može postavljati zahtjev za utvrđenje da je tužba njezinog pokojnog oca bila osnovana.
1.2. tužiteljica još u tužbi navodi i da je njezin otac s tuženicom brak sklopio 4. kolovoza 2018. i da je sklapanje toga braka upisano u matici vjenčanih koja se kod matičnog ureda u Županji vodi za matično područje [adresa] pod rednim brojem 00008, za godinu 2018., da su njihovi bračni odnosi u vrijeme kada je otac podnio tužbu bili poremećeni teško i trajno zbog nesuglasnosti njihovih naravi, da je taj brak njezin otac sklopio s tuženicom tri mjeseca nakon pravomoćnosti odluke o razvodu braka koji je ranije bio s njom sklopio, te da je u vrijeme sklapanja toga braka bio u dobi od 72 godine.
2. Tuženica je uredno zaprimila tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu, no niti u ostavljenom roku niti za cijelo vrijeme trajanja ovog parničnog postupka na tužbu se nije očitovala i nije uredno pozvana pristupila na ročišta koja su kod ovoga suda zakazana i održana dana 18. veljače 2025. i 17. listopada 2025..
3. U ovome postupku sud je izveo dokaze uvidom u i pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji P Ob-161/2021 sada P Ob-45/2022, te saslušanjem svjedokinje IM i tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 30-33).
3.1. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji P Ob-161/2021 sada P Ob-45/2022 utvrđeno je da je u tome predmetu tužitelj ČM dana 6. listopada 2021. podnio tužbu radi razvoda braka protiv svoje supruge ĐM, tražeći da sud razvede njihov brak koji su sklopili 4. kolovoza 2018. pred matričnim uredom u Županji, matica vjenčanih matičnog područja [adresa] pod rednim brojem 00008 za godinu 2018. zbog teško i trajno narušenih bračnih odnosa i nemogućnosti nastavka zajedničkog života, te da u tom braku nisu rođena zajednička djeca navedenih bračnih drugova.
Utvrđeno je da je tijekom toga postupka, 8. listopada 2021., tužitelj ČM umro, o čemu je sud obavijestila tuženica podneskom, te punomoćnik tužitelja dostavom smrtnog lista, tako da je rješenjem 15 P Ob-161/2021-5 od 3. studenog 2021. taj postupak prekinut zbog smrti tužitelja, kao i da je rješenjem 15 P Ob- 45/2022-6 od 5. svibnja 2022. sud, po službenoj dužnosti, pozvao ŽM, EM i MM da kao nasljednici umrlog tužitelja preuzmu taj parnični postupak, da je ŽM kao osoba koja polaže pravo na nasljedstvo umrlog tužitelja ČM podneskom od 11. listopada 2022. zatražila nastavak postupka i da je taj njezin prijedlog sud odbacio rješenjem 15 P Ob-45/2022-11 od 15. prosinca 2022. uz obrazloženje da je od smrti ostavitelja, tužitelja ČM, protekao rok iz čl. 380. Obiteljskog zakona kojim je određeno da nasljednici bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti započeti postupak radi utvrđivanja da je ta tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka da zahtjev mogu istaknuti samo u posebnom parničnom postupku.
Utvrđeno je da je protiv toga rješenja tužiteljica podnijela žalbu i da je Županijski sud u Dubrovniku svojim rješenjem posl. br. Gž Ob-5/2023-2 od 8. veljače 2023. žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio opisano rješenje suda prvog stupnja, tako da žalbom osporavano rješenja postalo pravomoćno 8. veljače 2023. uz obrazloženje da nasljednica može tražiti opisano utvrđenje samo u posebnom parničnom postupku.
3.2. Saslušana svjedokinja IM iznijela je u svome iskazu da je susjeda preko puta u ulici u kojoj je stanovao ČM i da je sa svoga praga vidjela sve koji dolaze kod ČM, da tuženicu nije poznavala, no da zna da je dolazila kod ČM u kuću obično početkom mjeseca kad je bila mirovina, da nije vidjela da bi tuženica od ČM uzimala novac niti da bi novac davala svojoj djeci koja su isto dolazila i na odlasku su nosila vrećicu, da nije nikad bila u njihovom kući, da ne zna koliko su dugo ČM i ĐM živjeli, no da se pričalo da se vratila, a da su se rastali, da je vidjela ĐM da je dva puta noću uz baterijsku lampu dolazila u Markovu kuću nakon njegove smrti i da je nosila opletene boce s rakijom, da je bila i policija no da kod nje (svjedokinje) nisu bili, da je od drugih čula kakva je ĐM i da su ČM i ĐM nakon njezinog povratka bili kao pas i mačka.
3.3. Saslušana kao parnična stranka, tužiteljica je u svome iskazu ponovila navode iz tužbe te pojasnila da je nakon smrti njezine majke, njezin otac ČM deset godine živio s bakom Ž, da je iz njoj nepoznatih razloga baku Đ otjerao i da je baka Ž rekla da je došla druga žena, da je prvi brak koji je njezin otac sklopio s tuženicom razveden na temelju njihovog sporazuma, da u slučaju drugog braka tuženica nije željela sporazumni razvod, pa je otac podnio tužbu, da je ona saznala za to da je brak ponovno sklopljen tek kad je došla kako bi oca smjestila u dom jer nije više mogao sam o sebi brinuti, da je otac u domu bio četiri mjeseca prije smrti, da je otac sastavio dvije oporuke nakon što se drugi put oženio tuženicom i to jednu po kojoj svu imovinu ostavlja svojoj djeci, a tuženici doživotno uživanje na dijelu kuće na kojemu je on bio vlasnik jer je ona, tužiteljica, imala dio na kući što je kao maloljetna naslijedila iza majke, i drugu, kasnije sastavljenu, po kojoj sve ostavlja njoj kao kćeri, a tuženicu je izuzeo iz nasljeđivanja, da je otac imao mirovinu od oko 6.000,00 kuna mjesečno jer je radio u Njemačkoj, no da je tuženica imala punomoć za račun na koji je primao mirovinu tako da je u trenutku smrti bila samo zadnja mirovina na računu, a da je ona, tužiteljica, plaćala za oca troškove smještaja u domu, da je tuženica odnosila nakon očeve smrti pokretnine iz kuće, da je zbog toga dolazila policija, no da nikakvi postupci nisu pokretani zbog male vrijednosti tih stvari, da je između njezinog oca i tuženice bila velika razlika u godinama starosti, da je ona oca posjećivala za blagdane i da nikad nije primijetila u kući nepoznate stvari niti da bi osim oca tu još netko živio, te da niti njezina sestra i šogor nisu kod oca nikada zatekli tuženicu.
4. Izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, u daljem tekstu ZPP)kako svaki zasebno, tako i svi u međusobnoj povezanosti.
5. Člankom 12. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) određeno je da je brak zajednica muškarca i žene uređena zakonom, dok je čl. 31. ObZ-a određeno je da su bračni drugovi u braku ravnopravni, te da su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.
Člankom 50. ObZ-a propisano je da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumni razvod braka, dok je u čl. 51. ObZ određeno da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Člankom 380. ObZ-a određeno je da osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon toga zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku.
6. Iz izvedenih je dokaza utvrđeno da je tužiteljica kći ČM, tužitelja koji je u naprijed opisanom predmetu nadležnog suda protiv tuženice podnio tužbu radi razvoda braka koji su sklopili 4. kolovoza 2018. u [adresa], da je ČM sklopio s tuženicom i ranije jedan brak (29. travnja 2017. u [adresa]) i da je taj brak razveden na temelju njihovog sporazuma (rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji 24 R1 Ob-165/2018-2 od 18. travnja 2018.) i da je samo tri mjeseca nakon pravomoćnosti te odluke o razvodu braka, ČM ponovno sklopio brak s tuženicom, da je tijekom trajanja parničnog postupka po toj tužbi ČM umro **.**.2021., da je tužiteljica protekom roka iz čl. 380. ObZ-a predložila nastavak toga parničnog postupka, pa je morala pokrenuti poseban parnični postupak radi utvrđivanja da je bila osnovana tužba njezinog oca za razvod toga, kasnije, sklopljenog braka s tuženicom.
Utvrđeno je i da tuženica nakon sklapanja braka nije stanovala u kući s ČM, da tužiteljica i njezina sestra i šogor nisu vidjeli tuženicu u kući ČM, da je između ČM i tuženice bila velika razlika u godinama starosti, da je tužiteljica, oko četiri mjeseca prije njegove smrti, došla kako bi oca smjestila u dom kad nije više mogao sam o sebi skrbiti i da je tek tada saznala da je otac ponovno s tuženicom sklopio brak, kao i da je tuženica nakon Markove smrti dolazila i odnosila stvari iz kuće.
7. Opisana utvrđenja pokazuju da su bračni odnosi ČM i tuženice bili teško i trajno poremećeni do te mjere da je ČM podnio tužbu kojom je tražio razvod braka koji je s tuženicom sklopio 4. kolovoza 2018., i to nakon što je tužiteljica došla zbog njegovog smještaja u dom za starije osobe, te bez obzira što se tuženica u tome sudskom postupku nije očitovala na navode podnesene tužbe, osnovanim se ukazuje ovaj zahtjev ČM kao bračnog druga koji je zbog nastupa okolnosti koje zakon predviđa razlogom za razvod braka taj razvod od suda i zatražio, no tijekom provedbe toga postupka je umro, tako da u tome postupku nisu izvođeni predloženi dokazi.
7.1. Dodatno, navodi tužiteljice iz njezinog u ovom postupku danog iskaza, potvrđuju da tuženica nije skrbila o ČM kao bračni drug nego je skrb prepustila njegovoj kćeri, tužiteljici, nije plaćala troškove Markovog smještaja u domu za starije osobe nego je to plaćala tužiteljica, a ranije da nije bila u kući kada su dolazila Markova djeca tako da ju tamo nisu nikada vidjeli, niti su primijetili njezine stvari u Markovom kućanstvu.
8. S obzirom da je jedan bračni drug, ČM, podnošenjem tužbe za razvod braka protiv tuženice kao njegovog bračnog druga pokazao da u toj bračnoj zajednici više ne želi ostati, a opisane okolnosti njihovog bračnog života potvrđuju nedostatak pomaganja tuženice, kao jednog bračnog druga, ČM, kao drugom bračnom drugu, u trenutku kada više nije mogao sam o sebi skrbiti i pomoć mu je bila prijeko potrebna i potvrđuju nesklad u njihovim bračnim odnosima, utvrđeno je da su njihovi bračni odnosi bili teško i trajno poremećeni tako da je postojao ovaj zakonom predviđeni razlog za razvod braka u vrijeme kada je ČM kao tužitelj u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji broja P Ob-161/2021 podnio protiv tuženice tužbu tražeći razvod njihovog braka koji su sklopili 4. kolovoza 2018. u [adresa].
9. Slijedom prednjih utvrđenje, osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je tužbeni zahtjev njezinog oca ČM usmjeren na razvod braka koji je sklopio s tuženicom 4. kolovoza 2018. u [adresa] bio osnovan, te je sud odlučio kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.
10. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tako da je tuženica koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu dužna tužiteljici naknaditi troškove nastale tužiteljici vođenjem ovoga postupka.
Sud je tužiteljici opravdanim priznao pravovremeno zatražene troškove nastale joj zastupanjem po punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 400,00 eura primjenom Tbr. 7. st. 2. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji, uvećano za porez na dodanu vrijednost iz Tbr. 42. te uz vrijednost boda iz Tbr. 50. iste Tarife, ukupno iznose 500,00 eura, koliko je sud naložio tuženici platiti tužiteljici u roku od petnaest dana zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na taj iznos parničnih troškova teče od 26. studenog 2025. kao dana donošenja ove presude.
U Vukovaru 26. studenog 2025.
Sudac:
Sanja Vrabec-Vrančić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).
Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici putem punomoćnika.
2. Tuženici.
-po pravomoćnosti:
3. Matični ured Vrbanja.
4. Matični ured Gunja.