REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-882/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika HPB d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 311096 sklopljenog dana 16. ožujka 2006. između MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i Volksbank d.d., OIB 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, kao kreditora i to u dijelu koji glasi: „1. 1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisućupetsto kuna; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, platiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, iznos od 256,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 446,45 EUR sa zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 786,73 EUR sa zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 57,23 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tvrdi da su korisnik kredita MŽ i prednik tuženika Volksbank d.d., OIB 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, 16. ožujka 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 311096 (dalje: Ugovor o kreditu), da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena naplata administrativne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, tzv. ulazne naknade, a sukladno odluci banke, da je predmetna naknada od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 256,16 EUR 14. travnja 2006., kao i da se radi o ništetnoj odredbi ugovora o kreditu jer se radi o tipskom ugovoru o kreditu, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo niti je korisnik kredita imao bilo kakvog utjecaja na sadržaj to ugovora, kao i da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije informirao korisnika kredita o tome koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom, razlozi za opravdanje naplate te naknade i njenoj svrsi i da korisnik kredita nije mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti koje su ekonomske posljedice za njega, da je navedena odredba ugovora o kreditu nepoštena i ništetna , kao i da je sama obveza korisnika kredita neodređena i neodrediva. Navodi da su tužitelj i korisnik kredita sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim ugovorom je predmetna tražbina u cijelosti prenesena na tužitelja.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom prigovorio da je potraživanje tužitelja u zastari, da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade, odnosno da je jasna, lako uočljiva i razumljiva pa nije ništetna, da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane, da ugovorna odredba o naknadi nije nedopuštena po zakonu, kao i da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu tužitelj je istaknuo da ispravlja omašku navedenu u tužbi da je predmetna naknada za obradu kredita naplaćena 14. travnja 2006. u iznosu od 1930,00 kn/256,31 EUR, već je trebalo pravilno biti naznačena naknada u iznosu od 1.500,00 kn/ 199,08 EUR, a sve kako to proizlazi iz prometa po računu koji je i dostavljen uz tužbu, tako da je predmet tužbenog zahtjeva za isplatu iznos od 199,08 EUR. Podneskom od 27. listopada 2025. tužitelj je ispravio omašku u pisanju tužbe na način da je ispravio članak na koji se odnosi ulazna naknada jer je u tužbi pogrešno naznačen kao čl. 8., dok je ispravno čl. 7., a sve kako je razvidno iz ugovora o kreditu.

4. Ovaj sud smatra da je zbog navedenog tužitelj zapravo smanjio tužbeni zahtjev, budući da je tužbom potraživao isplatu 256,31 EUR, a konačnom postavljenim tužbenim zahtjevom 199,08 EUR, dakle da je povučena tužba za iznos od 57,23 EUR, kojem smanjenju se tuženik nije protivio pa je na temelju odredbe čl. 193. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

5. Podneskom od 27. listopada 2025. tužitelj je ispravio omašku u pisanju tužbe na način da je ispravio članak na koji se odnosi ulazna naknada jer je u tužbi pogrešno naznačen kao čl. 8., dok je ispravno čl. 7., a sve kako je razvidno iz ugovora o kreditu.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 9. do 205. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine (str. 206. spisa), obavijest (str. 207. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (str. 209. do 214. spisa), promet po računu (str. 215. do 224. spisa); ugovor o kreditu (str. 225. do 246. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 246. do 252. spisa), dopis (str. 252. spisa), aneks br. 1. ugovora o kreditu (str. 253. do 255. spisa), otplatnu tablicu (str. 256.i 257. spisa), promet po računu (str. 258. spisa), aneks br. 2. ugovora o kreditu (str. 259. do 261. spisa), otplatnu tablicu (str. 261. i 262. spisa), dopis (str. 263. spisa), plan otplate (str. 264. i 265. spisa), aneks br. 3. ugovora o kreditu (str. 266. do 271. spisa), otplatni plan (str. 275. do 277. spisa), dopis (str. 278. do 280. spisa), a saslušao je i svjedoka MŽ.

7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP -a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita te zahtjev isplatu preplaćenog iznosa od 199,08 EUR na ime ništetnosti navedene odredbe ugovora o kreditu.

9. Između stranaka nije sporno da su korisnik kredita MŽ i prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu 16. ožujka 2005., kao ni da je korisnik kredita tuženiku platio 199,08 EUR na ime naknade za obradu kredita, odnosno nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Između stranaka je sporno je li odredba čl. 8. Ugovora o kreditu ništetna i je li za potraživanje nastupila zastara.

11. Vezano za sporne činjenice sud je saslušao svjedoka MŽ, korisnika kredita, a iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je sklopio ugovor o kreditu, da se radilo o stambenom kreditu, da je prilikom potpisivanja ugovora o kreditu, došao i potpisao ugovor o kreditu, a da mu službenici u banci nisu posebno objašnjavali, da je ugovor bio unaprijed pripremljen, da je kredit otplaćen, da nije dobio nikakve opće uvjete od banke, da mu službenici u banci nisu objasnili na što se odnosi ulazna naknada iz ugovora o kreditu.

12. Dakle, iz iskaza svjedoka MŽ, ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka MŽ jer je logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču. Tuženik niti ne iznosi činjenicu koji zaposlenik banke je vodio pregovore s potrošačem oko sklapanja ugovora, niti je predložio dokaze na okolnost da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

14. Ništetna je odredba čl. 8 Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva na način da je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke.

15. Naime, u postupku nije sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 199,08 EUR.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje; ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

17. Iz iskaza svjedoka MŽ proizlazi da se o odredbi ugovora o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

18. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, dakle niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da ni ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o kamatama i naknadama Banke. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

19. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

20. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

21. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

22. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed sastavljena od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženik informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je i odredba čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

23. Međutim, ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

24. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

25. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

26. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 199,08 EUR pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja istaknuti da je neosnovan. Naime, tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

28. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (što proizlazi iz shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici od 30. siječnja 2020., broj Su -IV- 47/2020).

29. U odnosu na zatezne kamate odredbom čl. 1115. ZOO -a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana plaćanja te naknade, kako je to tužitelj i tražio. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

30. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu (prema konačnom tužbenom zahtjevu) pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

31. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka (vrijednost predmeta spora 398,16 EUR) i to:

- sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR,

- zastupanja na ročištu 12. studenog 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 100,00 EUR,

- zastupanja na ročištu 22. studenog 2025. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava podneska od 26. rujna 2025. prema Tbr. 8.t 1. Tarife u iznosu od 100,00 EUR,

- zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu prema Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) u plaćenom iznosu od 33,18 EUR, i na presudu Tar. br. 2. st. 1. Uredbe u iznosu od 13,27 EUR, ukupno 446,45 EUR (točka III. izreke).

32. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 26. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, jer njime tužitelj ispravlja omaške u tužbi, dakle rezultat je pogreške tužitelja i nije opravdano da taj trošak padne na teret tuženika.

33. Tužitelj nema pravo na trošak zastupanja na ročištu 22. listopada 2025. u više zatraženom iznosu prema Tbr. 9. t. 1. tarife od 150,00 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife.

34. Tužitelju ne pripada pravo na više zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR, podneska od 26. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR, zastupanja na ročištu 22. studenog 2025. od 100,00 EUR, zastupanja na ročištu za objavu od 50,00 EUR, kao ni trošak sudske pristojbe za presudu od 86,73 EUR jer su zatraženi u previsokom iznosu (prema vrijednosti predmeta spora kako je naznačen u tužbi, a ne kako je određen tijekom postupka). Dakle tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 786,73 EUR (točka IV. izreke).

35. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. studenog 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana