Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe NH, zastupane po branitelju Bogdanu Srdeliću, odvjetniku u odvjetničkom društvu BULJ & SRDELIĆ d.o.o. iz Splita, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbama I-okr. pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe NH, te tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. rujna 2023., broj: 78. Pp-686/2023, na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se na temelju istog pravnog propisa, I-okr. pravnoj osobi TATAMI PLUS d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 663,61 euro (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), te se II-okr. odgovornoj osobi NH izriče novčana kazna u iznosu od 265,45 eura (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi), koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima ako isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe NH i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 80,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, opskrbljena je nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, te je očito kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza svih provedenih dokaza. U inkriminiranom periodu okrivljenici nisu reproducirali nikakva glazbena djela. Naime, okrivljenici u svojim prostorijama reproduciraju isključivo informativni sadržaj u pogledu usluga hotela dok se ne reproducira nikakva glazba. Osim toga okrivljeni za sporni period nemaju zaključen ugovor s Hrvatskim društvom skladatelja, a temeljem kojeg ugovora bi okrivljenik trebao plaćati naknadu za priopćavanje javnosti glazbenih djela. U predmetnom postupku nije utvrđeno da bi se na tv prijamnicima javno priopćavala autorska glazbena djela, već se samo radi o pretpostavci suda prvog stupnja, koja nije ničim dokazana niti argumentirana. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, okrivljenici smatraju da izrečene kazne za navedeno djelo nisu u granicama zakona i nisu primjerne težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, a svakako nisu u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanja kazne i olakotnim okolnostima koje je sud propustio cijeniti te su prestroge, time više što su izrečene kazne znatno iznad zakonom propisanog minimuma. S time u vezi, okrivljenici ističu kako se specijalna i generalna prevencija može ostvariti i kaznom znatno nižom od propisane budući da su sva nastojanja okrivljenika usmjerena na poboljšanje spornog proizvoda u svakom pogledu. Sud je u cijelosti propustio primijeniti pravne standarde vezane uz primjenu načela in dubio pro reo budući da temeljem nepotpuno utvrđenog stanja postoji dvojba u odnosu na odlučne činjene koje tvore obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret i o kojoj ovisi primjena odredbe Prekršajnog zakona.
4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankcijia, navodeći u bitnom da neovlaštenim korištenjem autorskih djela povrjeđuje se intelektualno vlasništvo autora, a sami predmeti intelektualnog vlasništva kao takvi nisu zaštićeni svojim prirodnim svojstvima. Nadalje, sud je prekoračio ovlasti iz članka 37. Prekršajnog zakona te u korist okrivljenika počinio povredu odredaba prekršajnog prava jer u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedna od uvjet iz navedenog članka te nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Dodatno ističe da okolnosti koje sud uzima kao olakotne mogu biti samo okolnosti da izrečena kazna bude manja unutar zakonskog raspona kazne, a ne osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne.
5. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.
6. Žalba okrivljenika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.
7. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka SH, referenta HDS-a, kao i uvida u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
9. Navodi okrivljenika da u svojim prostorijama reproduciraju isključivo informativni sadržaj u pogledu usluga hotela dok se ne reproducira nikakva glazba, te osim toga okrivljeni za sporni period nemaju zaključen ugovor s Hrvatskim društvom skladatelja, a temeljem kojeg ugovora bi okrivljenik trebao plaćati naknadu za priopćavanje javnosti glazbenih djela, neosnovani su.
10. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka SH, referenta HDS-a, kao detaljan, logičan i okolnosan, u kojem je svjedočio o javnom priopćavanju autorskih glazbenih djela putem interneta od strane okrivljenika, a bez odobrenje HDS-a, te okrivljenici koji su uredno pozvani na ročište kada je navedeni svjedok ispitan, pozivu se nisu odazvali, pa time niti iskoristili svoje pravo na suočenje sa svjedokom, dok sama činjenica koju ističu okrivljenici da nisu sklopili ugovor sa HDS-om, ne predstavlja argument u korist okrivljenika, što neosnovano smatraju okrivljenici, jer navedeno znači da nisu imali odobrenje HDS-a za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, a plaćanje naknade HDS-u nije predmet ovog postupka.
11. Slijedom navedenoga, pravilno je utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku, a iz kojeg proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju, čime nije bilo zakonske osnove za primjenu načela in dubio pro reo, što neutemeljeno navode okrivljenici.
12. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navode okrivljenici, ističući da pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, da je opskrbljena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, te da je očito kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza svih provedenih dokaza.
13. Nadalje, razmatrajući odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud je našao da ima osnove za preinačenje odluke, jer izrečene novčane kazne okrivljenicima nisu primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne za prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn (663,61 do 6.636,14 eura), te za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn (265,45 eura do 1.327,23 eura), pa je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja, te je preinačio i povećao novčane kazne I i II-okr. na iznose propisanih minimuma, s obzirom da na strani okrivljenika ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja propisanih novčanih kazni, pa neosnovano navode okrivljenici da su izrečene novčane kazne prestroge i da su izrečene znatno iznad propisanih minimuma.
14. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da će se izvršenjem navedenih kazni ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
