Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1154/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženika 1. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik obrta [obrt] za popravak i preinake metalnih brodova, zastupanog po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Slavonska avenija 20/B, 2. CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Slavonska avenija 20b i 4. OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe 1. tuženog LJ i 3. tužene DJ te o žalbi 4. tužene OJ protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1604/2020-50 od 9. rujna 2025. i poslovni broj P-1604/2020-51 od 10. rujna 2025., 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1604/2020-50 od 9. rujna 2025.

II. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1604/2020-51 od 10. rujna 2025.

III. Odbija se žalba tuženih LJ i DJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1604/2020-51 od 10. rujna 2025. u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 89.331,72 EUR (osamdeset devet tisuća tri stotine trideset jedan euro sedamdeset dva centa).

IV. Odbija se zahtjev tuženih LJ i DJ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 21.757,80 EUR (dvadeset jednu tisuću sedam stotina pedeset sedam eura osamdeset centi).

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovni broj P-1604/2020-50 od 9. rujna 2025. obvezana je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženici OJ parnični trošak u iznosu od 29.419,41 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica Republika Hrvatska izjavila je žalbu, navodeći da istu podnosi iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da su u ovom postupku početno sudjelovala dva tuženika i to LJ i sada pok. UJ, čiji su nasljednici tuženici CJ, DJ i OJ te da se vrijednost predmeta spora, izražena u tužbi u jedinstvenom iznosu, mora podijeliti s dva, slijedom čega vrijednost predmeta spora u odnosu na tuženu OJ iznosi 1.064.344,38 EUR i predstavlja osnovu za obračun troškova postupka.

3. Rješenjem poslovni broj P-1604/2020-51 od 10. rujna 2025. odlučeno je da je tužiteljica Republika Hrvatska, u roku od 15 dana, tuženicima LJ i DJ naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.007,81 EUR.

4. Protiv tog rješenja tuženici LJ i DJ su izjavili žalbu, ne navodeći određeno žalbene razloge. U žalbi navode da su, s obzirom na to da je od odgovora na tužbu (očitom greškom u pisanju navedeno je ''žalbu'') do donošenja rješenja o odbačaju tužbe proteklo godinu dana i četiri mjeseca te da su bili prisiljeni isticati daljnje prigovore i poduzimati daljnje radnje, kako bi podsjetili sud da postoje tužba i odgovor s prigovorom litispendencije i da o njima treba što prije odlučiti, ali da da se upravo zbog ne postupanja suda u njima stvorio osjećaj pravne nesigurnosti te su bili uvjereni da sud dvoji o tom prigovoru. Stoga smatraju da su svi podnesci bili potrebni za vođenje parnice i da im pripada i daljnji trošak u iznosu od 62.812,12 EUR, uvećan za PDV, sa zateznom kamatom. Zahtijevaju trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 8.703,12 EUR, uvećan za PDV.

4.1. Dopunom žalbe navedeni žalitelji navode da, opreza radi, kako sud ne bi imao dilemu što od njega traže, predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, tako što će im dosuditi trošak u iznosu od 80.368,37 EUR, uvećan za PDV u iznosu od 20.092,10 EUR ili ukupno 100.460,47 EUR sa zateznom kamatom, kao i troškom sastavljanja tog podneska u iznosu od 8.703,12 EUR, uvećan za PDV, dakle 10.878,90 EUR.

5. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi protiv tog rješenja također u bitnome navodi da su u ovom postupku početno sudjelovala dva tuženika i to LJ i sada pok. UJ, čiji su nasljednici tuženici CJ, DJ i OJ te da se vrijednost predmeta spora, izražena u tužbi u jedinstvenom iznosu, mora podijeliti s dva, slijedom čega da vrijednost predmeta spora u odnosu na tužene LJ i DJ iznosi 1.064.344,38 EUR, tako da u konačnici navedenim tuženicima može biti dosuđena samo polovica iznosa dosuđena pobijanim rješenjem.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Donošenjem pobijanih rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP). Iako u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje pobija iz svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužiteljica određeno ne navodi u čemu bi se bitna povreda konkretno sastojala pa u odnosu na taj žalbeni razlog navedeno rješenje nije moglo biti ispitano.

8. Prije svega treba reći da su tuženici u ovoj pravnoj stvari, u skladu s čl. 69. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), jedinstveni i nužni suparničari. Nužni suparničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju jednom parničnom strankom.

8.1. Prema odredbi čl. 201. ZPP ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

9. Tužbeni zahtjev u ovoj parnici, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ne odnosi se na novčanu svotu pa je, u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP, mjerodavna vrijednost predmeta spora od 16.038.605,54 kn / 2.128.688,77 EUR, koju je tužiteljica u tužbi naznačila.

9.1. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema st. 2. toga članka, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

9.2. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da do zbrajanja vrijednosti predmeta spora dolazi samo kod objektivne kumulacije, ali ne i kod subjektivne kumulacije o kakvoj je kumulaciji (na pasivnoj strani) ovdje riječ. Međutim, iznimka od tog pravila je jedinstveno suparničarstvo kod kojeg se, bilo na temelju zakona, bilo zbog prirode pravnog posla, spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, kao što je to ovdje slučaj i koji se pored toga smatraju jednom parničnom strankom, što uvjetuje i njihov jedinstveni tretman u parnici.

9.3. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, odlučujući o troškovima postupka, vrijednost predmeta spora u odnosu na sve tuženike, koji su u ovom sporu uspjeli, a zastupali su ih različiti punomoćnici, pravilno utvrdio u iznosu od 2.128.688,77 EUR, kojega je tužiteljica naznačila u tužbi.

10. Prema tome, s obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora, pravilno je rješenjem broj P-1604/2020-50 od 9. rujna 2025. tuženici OJ dosuđen trošak:

- sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 12.619,28 EUR (tbr. 8/1 Tarife),

- sastavljanja prijedloga za donošenje rješenja o trošku (tbr. 8/4 Tarife) te

- sastavljanja žalbe protiv rješenja od 4. rujna 2024. u iznosu od 10.866,25 EUR (tbr. 10/1ž4 Tarife) ili ukupno 23.535,53 EUR odnosno 29.419,41 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife), u kojem dijelu, u odnosu na visinu dosuđenog parničnog troška, tužiteljica određenim žalbenim navodima pobijano rješenje i ne osporava, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

11. Isto tako je, rješenjem broj P-1604/2020-51 od 10. rujna 2025., pravilno tuženicima LJ i DJ dosuđen trošak:

- sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 17.406,25 EUR (tbr. 8/1 Tarife),

- sastavljanja podneska od 15. veljače 2022. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8/4 Tarife),

- sastavljanja prijedloga za nastavak postupka od 26. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8/4. Tarife),

- sastavljanja podneska od 11. travnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8/4. Tarife),

- sastavljanja podneska od 29. 08. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8/4. Tarife) ili ukupno 17.606,25 EUR odnosno 4.401,56 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a ili ukupno 22.007,81 EUR.

11.1. U odnosu na visinu dosuđenog parničnog troška, tužiteljica određenim žalbenim navodima navedeno rješenje također ne osporava pa ga ni ovaj sud u tom dijelu nije ispitivao (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Suprotno žalbenim navodima tuženih LJ i DJ, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ostali podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, da su tuženici već u odgovoru na tužbu osnovano istaknuli prigovor litispendencije, zbog čega je i doneseno rješenje kojim je tužba odbačena te da daljnje očitovanje, kao ni raspravljanje u odnosu na taj prigovor nije bilo potrebno. Isto tako je pravilno zaključio da podnošenje odgovora na žalbe tužiteljice nije bilo potrebno za vođenje parnice.

12.1. U odnosu na žalbene navode koji se tiču sastavljanja podnesaka od 27. studenoga 2020., 15. prosinca 2020., 19. svibnja 2022., 27. kolovoza 2024., 29. kolovoza 2024. i 9. kolovoza 2025., treba reći da ne donošenje odluke o odbacivanju tužbe kroz dulje vremensko razdoblje i zbog toga kod tuženika eventualno stvoren osjećaj pravne nesigurnosti, ne opravdavaju dosuđenje troškova sastavljanja navedenih podnesaka, kojima tuženici u bitnome ponavljaju i dodatno obrazlažu navode koji se tiču prethodno već istaknutog prigovora, niti navedene podneske čine potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, koje bi bila dužna snositi protivna strana.

12.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano tbr. 8/4 Tarife i kada je za sastavljanje podneska od 15. veljače 2022. tuženicima dosudio trošak u iznosu od 62,50 EUR jer se i prema ocjeni ovoga suda ne radi o žalbi protiv rješenja u smislu čl. 10/4 Tarife. Naime, tim podneskom tuženici zahtijevaju donošenje rješenja naknadi troškova postupka za tri radnje, uz napomenu da se isti ima smatrati žalbom, ako sud taj prijedlog ne prihvati i ne donese rješenje o naknadi troškova. Sud je o troškovima postupka odlučio naknadno donesenim rješenjem pa neosnovano tuženici ustraju u tvrdnji da je donošenjem pobijanoga rješenja u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanim dijelovima (točka I., II. i III. izreke ovoga rješenja).

14. Tuženici nisu uspjeli sa žalbom pa im ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki IV. izreke ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 26. studenoga 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat