REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-1485/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić- Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB 02535697732, zastupan po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. listopada 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9011049963, koji je potvrđen po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova dana 01.3.2006. pod brojem OU-183/06.-1, na iznos od 47.000,00 CHF, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke tuženika o kamatnim stopama i u dijelu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamate u CHF (švicarski franak).

II. N a l a ž e s e tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupan iznos od 5.895,62 € (pettisućaosamstodevedesetpeteuraišezdesetdvacenta) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, na iznose kako slijedi:

- iznos od 15,09 € od 08. kolovoza 2007.,

- iznos od 15,09 € od 11. rujna 2007.,

- iznos od 15,09 € od 12. listopada 2007.,

- iznos od 15,09 € od 14. studenog 2007.,

- iznos od 15,09 € od 11. prosinca 2007.,

- iznos od 15,09 € od 14. siječnja 2008.,

- iznos od 26,57 € od 13. veljače 2008.,

- iznos od 26,57 € od 12. ožujka 2008.,

- iznos od 26,57 € od 11. travnja 2008.,

- iznos od 26,57 € od 13. svibnja 2008.,

- iznos od 26,57 € od 11. lipnja 2008.,

- iznos od 26,57 € od 09. srpnja 2008.,

- iznos od 26,57 € od 08. kolovoza 2008.,

- iznos od 26,57 € od 09. rujna 2008.,

- iznos od 26,57 € od 14. listopada 2008.,

- iznos od 26,57 € od 26. studenog 2008.,

- iznos od 26,57 € od 10. prosinca 2008.,

- iznos od 26,57 € od 14. siječnja 2009.,

- iznos od 26,57 € od 11. veljače 2009.,

- iznos od 26,57 € od 11. ožujka 2009.,

- iznos od 26,57 € od 28. travnja 2009.,

- iznos od 26,57 € od 12. svibnja 2009.,

- iznos od 26,57 € od 09. lipnja 2009.,

- iznos od 26,57 € od 09. srpnja 2009.,

- iznos od 26,57 € od 13. kolovoza 2009.,

- iznos od 26,57 € od 14. rujna 2009.,

- iznos od 26,57 € od 14. listopada 2009.,

- iznos od 26,57 € od 11. studenoga 2009.,

- iznos od 26,57 € od 11. prosinca 2009.,

- iznos od 26,57 € od 15. siječnja 2010.,

- iznos od 26,57 € od 10. veljače 2010.,

- iznos od 26,57 € od 09. ožujka 2010.,

- iznos od 26,57 € od 12. travnja 2010.,

- iznos od 26,57 € od 11. svibnja 2010.,

- iznos od 26,57 € od 10. lipnja 2010.,

- iznos od 26,57 € od 09. srpnja 2010.,

- iznos od 26,57 € od 11. kolovoza 2010.,

- iznos od 26,57 € od 13. rujna 2010.,

- iznos od 26,57 € od 11. listopada 2010.,

- iznos od 21,83 € od 09. studenog 2010.,

- iznos od 21,83 € od 13. prosinca 2010.,

- iznos od 21,83 € od 12. siječnja 2011.,

- iznos od 21,83 € od 10. veljače 2011.,

- iznos od 21,83 € od 09. ožujka 2011.,

- iznos od 21,83 € od 21. travnja 2011.,

- iznos od 18,58 € od 10. svibnja 2011.,

- iznos od 18,58 € od 08. lipnja 2011.,

- iznos od 18,58 € od 08. srpnja 2011.,

- iznos od 15,39 € od 08. kolovoza 2011.,

- iznos od 15,39 € od 09. rujna 2011.,

- iznos od 15,39 € od 07. listopada 2011.,

- iznos od 15,39 € od 08. studenog 2011.,

- iznos od 15,39 € od 08. prosinca 2011.,

- iznos od 15,39 € od 11. siječnja 2012.,

- iznos od 15,39 € od 08. veljače 2012.,

- iznos od 15,39 € od 09. ožujka 2012.,

- iznos od 15,39 € od 11. travnja 2012.,

- iznos od 15,39 € od 11. svibnja 2012.,

- iznos od 15,39 € od 14. lipnja 2012.,

- iznos od 15,39 € od 13. srpnja 2012.,

- iznos od 15,39 € od 14. kolovoza 2012.,

- iznos od 15,39 € od 14. rujna 2012.,

- iznos od 15,39 € od 15. listopada 2012.,

- iznos od 15,39 € od 15. studenog 2012.,

- iznos od 15,39 € od 14. prosinca 2012.,

- iznos od 15,39 € od 15. siječnja 2013.,

- iznos od 15,39 € od 15. veljače 2013.,

- iznos od 15,39 € od 15. ožujka 2013.,

- iznos od 15,39 € od 15. travnja 2013.,

- iznos od 15,39 € od 15. svibnja 2013.,

- iznos od 15,39 € od 14. lipnja 2013.,

- iznos od 15,39 € od 12. srpnja 2013.,

- iznos od 15,39 € od 12. kolovoza 2013.,

- iznos od 15,39 € od 13. rujna 2013.,

- iznos od 15,39 € od 14. listopada 2013.,

- iznos od 15,39 € od 13. studenog 2013.,

- iznos od 15,39 € od 13. prosinca 2013.,

- iznos od 4,83 € od 12. travnja 2006.,

- iznos od 4,83 € od 10. svibnja 2006.,

- iznos od 4,83 € od 09. lipnja 2006.,

- iznos od 4,83 € od 11. srpnja 2006.,

- iznos od 4,83 € od 08. kolovoza 2006.,

- iznos od 4,83 € od 11. rujna 2006.,

- iznos od 4,83 € od 10. listopada 2006.,

- iznos od 4,83 € od 09. studenog 2006.,

- iznos od 4,83 € od 13. prosinca 2006.,

- iznos od 4,83 € od 11. siječnja 2007.,

- iznos od 4,83 € od 09. veljače 2007.,

- iznos od 4,83 € od 09. ožujka 2007.,

- iznos od 4,83 € od 11. travnja 2007.,

- iznos od 4,83 € od 10. svibnja 2007.,

- iznos od 4,83 € od 12. lipnja 2007.,

- iznos od 4,83 € od 10. srpnja 2007.,

- iznos od 21,53 € od 26. studenog 2008.,

- iznos od 13,55 € od 10. prosinca 2008.,

- iznos od 13,55 € od 14. siječnja 2009.,

- iznos od 13,55 € od 11. veljače 2009.,

- iznos od 13,55 € od 11. ožujka 2009.,

- iznos od 53,38 € od 28. travnja 2009.,

- iznos od 13,55 € od 12. svibnja 2009.,

- iznos od 13,55 € od 09. lipnja 2009.,

- iznos od 13,55 € od 09. srpnja 2009.,

- iznos od 13,55 € od 13. kolovoza 2009.,

- iznos od 13,55 € od 14. rujna 2009.,

- iznos od 13,55 € od 14. listopada 2009.,

- iznos od 13,55 € od 11. studenoga 2009.,

- iznos od 13,55 € od 11. prosinca 2009.,

- iznos od 13,55 € od 15. siječnja 2010.,

- iznos od 13,55 € od 10. veljače 2010.,

- iznos od 13,55 € od 09. ožujka 2010.,

- iznos od 13,55 € od 12. travnja 2010.,

- iznos od 13,55 € od 11. svibnja 2010.,

- iznos od 13,55 € od 10. lipnja 2010.,

- iznos od 13,55 € od 09. srpnja 2010.,

- iznos od 13,55 € od 11. kolovoza 2010.,

- iznos od 103,83 € od 13. rujna 2010.,

- iznos od 13,55 € od 11. listopada 2010.,

- iznos od 36,08 € od 09. studenog 2010.,

- iznos od 62,63 € od 13. prosinca 2010.,

- iznos od 36,08 € od 12. siječnja 2011.,

- iznos od 36,08 € od 10. veljače 2011.,

- iznos od 36,08 € od 09. ožujka 2011.,

- iznos od 154,77 € od 21. travnja 2011.,

- iznos od 42,83 € od 10. svibnja 2011.,

- iznos od 42,83 € od 08. lipnja 2011.,

- iznos od 42,83 € od 08. srpnja 2011.,

- iznos od 70,53 € od 08. kolovoza 2011.,

- iznos od 70,53 € od 09. rujna 2011.,

- iznos od 70,53 € od 07. listopada 2011.,

- iznos od 70,53 € od 08. studenog 2011.,

- iznos od 70,53 € od 08. prosinca 2011.,

- iznos od 70,53 € od 11. siječnja 2012.,

- iznos od 70,53 € od 08. veljače 2012.,

- iznos od 70,53 € od 09. ožujka 2012.,

- iznos od 70,53 € od 11. travnja 2012.,

- iznos od 70,53 € od 11. svibnja 2012.,

- iznos od 70,53 € od 14. lipnja 2012.,

- iznos od 70,53 € od 13. srpnja 2012.,

- iznos od 70,53 € od 14. kolovoza 2012.,

- iznos od 70,53 € od 14. rujna 2012.,

- iznos od 70,53 € od 15. listopada 2012.,

- iznos od 83,80 € od 15. studenog 2012.,

- iznos od 70,53 € od 14. prosinca 2012.,

- iznos od 70,53 € od 15. siječnja 2013.,

- iznos od 70,53 € od 15. veljače 2013.,

- iznos od 70,53 € od 15. ožujka 2013.,

- iznos od 70,53 € od 15. travnja 2013.,

- iznos od 70,53 € od 15. svibnja 2013.,

- iznos od 70,53 € od 14. lipnja 2013.,

- iznos od 70,53 € od 12. srpnja 2013.,

- iznos od 70,53 € od 12. kolovoza 2013.,

- iznos od 70,53 € od 13. rujna 2013.,

- iznos od 70,53 € od 14. listopada 2013.,

- iznos od 70,53 € od 13. studenog 2013.,

- iznos od 70,53 € od 13. prosinca 2013.,

- iznos od 57,42 € od 14. siječnja 2014.,

- iznos od 57,42 € od 13. veljače 2014.,

- iznos od 57,42 € od 14. ožujka 2014.,

- iznos od 57,42 € od 14. travnja 2014.,

- iznos od 57,42 € od 15. svibnja 2014.,

- iznos od 57,42 € od 13. lipnja 2014.,

- iznos od 57,42 € od 14. srpnja 2014.,

- iznos od 57,42 € od 12. kolovoza 2014.,

- iznos od 57,42 € od 12. rujna 2014.,

- iznos od 57,42 € od 10. listopada 2014.,

- iznos od 57,42 € od 12. studenog 2014.,

- iznos od 57,42 € od 12. prosinca 2014.,

- iznos od 57,42 € od 14. siječnja 2015.,

- iznos od 57,42 € od 12. veljače 2015.,

- iznos od 57,42 € od 11. ožujka 2015.,

- iznos od 57,42 € od 14. travnja 2015.,

- iznos od 57,42 € od 13. svibnja 2015.,

- iznos od 57,42 € od 12. lipnja 2015.,

- iznos od 57,42 € od 15. srpnja 2015.,

- iznos od 57,42 € od 13. kolovoza 2015.,

- iznos od 57,42 € od 14. rujna 2015., a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 867,62 €

(osamstošezdesetsedameuraišezdesetdvacenta) na ime zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja do 30. rujna 2015., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od 01. listopada 2015. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.331,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja tj. 26. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28.02.2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 9011049963, koji je potvrđen 01.03.2006. kod javnog bilježnika Mandice Popović pod br. OU-183/06.-1, na iznos od 47.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate, a koji iznos je bio obvezan vratiti u roku od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti zajedno s početnom kamatnom stopom od 4,35 % koju banka može mijenjati sukladno odluci o kreditiranju građana svojom Odlukom i sukladno tome povećavati mjesečnu ratu koja se obračunava u CHF i naplaćuje u kunama.

1.1. Navodi da je 30. rujna 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) te mu je tuženik ponudio konverziju kredita i dostavio mu izračun konverzije zajedno sa simuliranim otplatim planom u EUR i popisom uplata za namirenje obveza po predmetnom kreditu izvršenih do 30.9.2015. iz kojim isprava slijedi da nedospjela glavnica iznosi 20.051,89 €, da je u preplati u vrijeme konverzije za iznos od 1.447,77 €, da novi mjesečni anuiteti nakon 30.9.2015. iznose 210,45 €. Pristao je na konverziju jer mu je mjesečna rata, zbog promjene kamatne stope i ugovorne valutne klauzule porasla za gotovo 50 %.

1.2. Smatra da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u navedenom ugovoru o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne jer su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača. Odredba o kamatnoj stopi je po svom sadržaju nerazumljiva i neodređena, a tuženik kao sastavljač ugovora i stručnjak u poslu nije ga obavijestio o svim rizicima potpisivanja ugovora s takvom klauzulom, nije mu predočio moguće i predvidive razloge eventualnog povećanja kamatne stope niti mu je kasnije, nakon što je jednostrano povećao kamatnu stopu, dostavio pokazatelje koji bi povećanje eventualno mogli opravdati. Isto tako nije mu objasnio rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF tako da u konačnici nije mogao čak ni pretpostaviti visinu obveze prema tuženiku po zaključenom kreditu. Ističe kako prema odredbi čl. 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, a u konkretnom slučaju ne samo da nije bila određena nego nije bila ni odrediva.

1.3. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017, Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. te Rev-2245/17 od 20.03.2018. kojima su utvrđene ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli za sve ugovore o potrošačkim kreditima koje su sklopile tužene banke u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. kao i na rješenje VSRH br. Rev-2868/2018-2 od 12.02.2019. kojim je zauzeto shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovora o kreditu sukladno čl. 19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ne znači da su korisnici kredita izgubili pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

1.4. Ističe kako ni na koji način nije sudjelovao ili mogao sudjelovati u kreiranju sadržaja dodatka osnovnom ugovoru koji su mu ponuđeni po principu "uzmi ili ostavi". Nije bilo pregovaranja među strankama oko sadržaja tih akata, oko visine iznosa utvrđenih konverzijom, oko visine kamatnih stopa koje tuženik primijenio kod izračuna duga, visine kamatne stope predviđene dodatkom, nije se pregovaralo o sudbini preplaćenog iznosa, ne zna da li je kod konverzije tuženik uračunao i pripadajuće kamate na svaki pojedini mjesečno preplaćeni iznos, nisu mu prezentirane ranije odluke o kamatnim stopama koje su primijenjene kod konverzije, čime je kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj. Smatra da zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu primjenom Zakona o potrošačkom kreditiranju nije obeštećen za preplaćene kamate i anuitete koji su do 30.9.2015. povećani s obzirom na rast tečaja CHF a posebno ne u odnosu na preplatu utvrđenu predmetnim Dodatkom. Osporava i točnost izračuna konverzije koji mu nije prezentiran na način da bi ga kao prosječan potrošač mogao razumijeti.

1.5. Navodi da će tužbeni zahtjev specificirati nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju i provede se financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

1.6. Predlaže da sud odredbama čl. 269., 279., 323. u svezi s čl. 1111. i 1115. ZOO-a te čl. 186.b i 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku od 09. listopada 2025. specificirao toč. 2. i 3. tužbenog zahtjeva opisan kao u izreci ove presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

2.1. Smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO-a jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio njegove interese i prava kao potrošača, jer mu je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga ovlašten tražiti povrat stečenog bez osnove i zatezne kamate koje teku od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, odnosno svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate, a tuženik je kao nesavjestan stjecatelj (tuženik kao financijska institucija je nesavjestan stjecatelj jer se prilikom promjene kamatne stope i njihove naplate, te prilikom naplate većih iznosa glavnice uslijed primjene ništetne valutne klauzule morao rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, a što nije) dužan vratiti plodove i platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa. Napominje da tuženik nije zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u vrijeme otplate kredita kod nižeg tečaja CHF, kao niti utvrđenje ništetnosti uslijed promjene kamatne stope niti se može pozivati na učinke presude donesene u "kolektivnom sporu" jer u konkretnom ugovornom odnosu nema status potrošača, niti se on može smatrati nepoštenim stjecateljem jer svojim postupanjem nije prouzročio ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, smatra da nisu ostvarena pravila vraćanja stečenog bez osnove, na temelju kojih bi bilo što trebao vratiti, stoga specificira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima financijsko- knjigovodstvenog vještačenja uključujući samo pozitivne razlike.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21.11.2019. osporava osnov i visinu utuženog potraživanja te ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga te je kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Konverzija je izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Ističe kako je sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Smatra da se pretplata priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući je potpisom dodatka ugovoru o kreditu neprijeporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Stoga tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih kamata po kreditu CHF je neosnovan u cijelosti jer niti navedenim Zakonom o potrošačkom kreditiranju a niti bilo kojim drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope te je navedenim zakonom korisnicima kredita kao dužnicima jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.

3.1 Tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom zapravo negira valutnu klauzulu kao i gospodarsku realnost. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije "nečija špekulacija" već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša.

3.2. Ako je temeljem čl. 22. ZOO-a, valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Smatra kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. S obzirom na regulatorne propise HNB-a, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

3.3. Navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora.

3.4. Volja ugovornih strana bila je ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te je nesporno da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Nesporna je činjenica da tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Tužitelj zahtijeva da se ugovor tretira kao da je sklopljen s fiksnim tečajem koji je vrijedio prema početnom otplatnom planu, što je u potpunosti neosnovano i protivno zakonu. Cilj zaštite prava potrošača ne može biti retroaktivno urediti poslovni odnos na način da je potrošač u povoljnijem položaju od onog u kojem bi bio da nije nastupio sporni slučaj. To nije "naknada štete" niti "stjecanje bez osnove" niti "restitucija" već se radi o potpuno pogrešnom tumačenju kako presude Visokog trgovačkog suda tako i presude Vrhovnog suda na isključivu štetu tuženika.

3.5. Nadalje navodi da su odredbe ugovora razumljive i jasne, da je tužitelj upoznat s mogućim promjenama i iznosima anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da ju je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Osim toga, ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su stranke zaključile 28.02.2006. Ugovor o kreditu br. 9011049963 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 47.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate od 240 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35 %;

- da je kredit namijenjen za adaptaciju stambenog objekta;

- da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita;

- da je između stranaka zaključen 14.12.2015. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011049963;

- da ukupna preplata priznata u konverziji iznosi 1.447,77 €;

- da je kredit otplaćen.

5. Među strankama je prijeporno:

- da li su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF);

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu 14.12.2015.;

- da li je osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tužitelja.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije saslušao osobnog bankara jer je tuženik na ročištu održanom 21. rujna 2023. (list spisa 123) odustao od tog dokaznog prijedloga.

7. Tužitelj VU ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je Ugovor o kreditu zaključio 2006. u poslovnici tuženika u Valpovu, čiji je klijent. Pregovarao je vezano za kredit s djelatnicom tuženika, a kredit mu je trebao za adaptaciju stambenog objekta. Djelatnica banke mu nije nudila kredit u nekoj drugoj valuti već samo u CHF jer je to bilo najpovoljnije i bila je najmanja kamata. Pribavio je potrebnu dokumentaciju, a banka je sačinila ugovore. Djelatnica mu je tumačila nekakve odredbe, ali su mu govorili da je taj ugovor najpovoljniji i pripomenuli vezano za promjenjivu kamatnu stopu da u ekstremnim slučajevima rata može biti povećana, ali da se o tome ne brine i da će o tome biti obavješten. Ugovor je pročitao, ali mu nisu bile jasne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i jedino je primijetio da postoje samo njegove obveze. Ugovore je odnio kod javnog bilježnika i on mu je ovjerio potpis na ugovoru i nije mu tumačio odredbe ugovora, a nije ni tražio od bilježnika da mu pojašnjava sadržaj ugovora. Dobrovoljno je potpisao ugovore koje mu je javni bilježnik ovjerio. Nakon ovjere ugovore je odnio u banku i kredit mu je odobren. Putem trajnog naloga plaćao je rate kredita koje su u početku iznosile 1.200,00 kn, a nakon dvije do tri godine rata mu se znatno povećala do iznosa od 2.200,00 kn. Interesirao se zbog povećanja rata, ali je u banci dobio odgovor da je to zbog promjene kamatne stope i tečaja i da se ne brine te da plaća povećane rate. Naveo je da ne bi mogao niti ostvariti kredit da mu je početna rata kredita trebala iznositi kao povećane rate zbog promjene tečaja i kamatne stope. Nakon toga sklopio je s bankom i aneks ugovora ali isključivo po njihovim uvjetima. Priznali su mu nekakve iznose i na ime toga umanjili neke rate na oko 1.270,00 kn, a kasnije je i ta rata podignuta na 1.700,00 kn. Ne bi podizao kredit u CHF da je znao da će mu rate biti znatno povećane. Kredit je otplatio na način da je podigao kredit u Croatia banci i zatvorio predmetni kredit. Naveo je da mu je termin valutne klauzule postao poznat tek nakon što su nastali problemi s kreditima u CHF.

8. Iz pismenog nalaza i mišljenja - zaključka vještakinje Dajane Vuković od 18. ožujka 2025. razvidno je da je vještakinja temeljem materijalne dokumentacije utvrdila da je izračun u postupku provođenja konverzije sačinjen u cijelosti sukladno Zakonu te da je tuženik u obzir uzeo sve uplate koje se odnose na partiju kredita. Vještakinja je izračunala da visina tečajne razlike s uključenom negativnom tečajnom razlikom iznosi 4.037,99 €, dok samo negativna tečajna razlika iznosi 257,25 €, a pozitivna 4.316,99 €. U odnosu na razliku nastalu jednostranom odlukom o promjeni visine kamatne stope, vještakinja je izračunala razliku u ukupnom iznosu od 1.478,58 € i to kao razlika između više i manje plaćenih iznosa. Manje plaćeni iznosi iznose 121,80 €, a samo pozitivna razlika iznosi 1.600,38 €. Izračunati iznos zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja do 30. rujna 2015. na sve izračunate iznose iznosi 2.315,39 €. Kako je konverzijom tužitelju priznata preplata u iznosu od 1.447,77 €, znači da je preplatom zatvoren dio zakonskih zateznih kamata u tom iznosu pa s 30.09.2015. razlika kamata iznosi 1.478,58 € odn. 1.600,38 € (samo pozitivna razlika), tečajna razlika iznosi 4.037,99 € odn. 4.316,99 € (samo pozitivna razlika) te zatezne kamate iznose 867,63 € (2.315,39 – 1.447,77).

9. Tuženik u podnesku od 09.04.2025. osporava nalaz i mišljenje u cijelosti navodeći da je nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu i kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari kao i da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015).

10. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje već je u podnesku od 15.05.2025. ukazao na pogrešno iskazani ukupni iznos pozitivne tečajne razlike od 4.316,99 € umjesto iznosa 4.295,24 €.

11. Vještakinja se u podnesku od 12.06.2025. očitovala na podnesak tužitelja potvrđujući da je u pisanju teksta došlo do omaške te ispravila svoj nalaz tako da samo pozitivna tečajna razlika iznosi 4.295,24 €.

12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje vještakinje Dajane Vuković jer je isti dan sukladno pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

13. Analizirajući navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

14. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

15. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

16. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koja je neuk po tom pitanju.

17. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

17.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

18. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

18.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

19. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

20. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

21. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,35 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljem o jednostranim povećavanjem kamatne stope.

22. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

24. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Prema odredbama čl. 81. ZZP-a iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

27. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

28. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene Privredne banka Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

29. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 07. 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. 04. 2015.

30. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

31. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3.09.2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

33. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

34. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

35. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

36. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, a što potvrđuje i vještakinja u svom nalazu i mišljenju gdje navodi da je izračun u postupku provođenja konverzije sačinjen u cijelosti sukladno Zakonu te da je tuženik u obzir uzeo sve uplate koje se odnose na partiju kredita.

37. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.

38. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

39. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

40. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

41. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024.).

42. Stoga sud smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate

."

43. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 14.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak.

44. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO.

45. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

46. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi u iznosu od 2.331,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po punomoćniku po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23, dalje: Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 05.04.2023., 14.06.2023., 15.05.2025. i 09.10.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, dva iznosa od po 100,00 € na pristupa punomoćnika na ročišta održana 24.11.2020. i 17.04.2023. sve po Tbr. 9/2. Tarife, dva iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 21.09.2023. i 20.10.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 400,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.600,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, a sve u skladu s važećom Tarifom.

47. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

U Valpovu 26. studeni 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika