REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-691/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA, d.d. [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 9.342,88 € sa zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA, d.d. [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.398,64 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 26. 11. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik su 21. 9. 2006. zaključili ugovor o kreditu br. 3207444018/06 ovjeren 21. 11. 2008. kod javnog bilježnika Željka Kaića, Karlovac, broj: OU-992/2006. Navedenim ugovorom tužitelju je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 76.200,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sa kamatnom stopom 4,5 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. Otplata kredita ugovorena mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 382,02 CHF te jednom, obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora, tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi te ugovornom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita, pa nadalje, kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala (i do 6,30 %), što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. 7. 2013. potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. 6. 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je Zagrebačka banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Zagrebačke banke d.d., a da prije i u vrijeme zaključenja Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navedenom odlukom je dakle pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Odredbom o redovnoj kamatnoj stopi određuje se visina ugovorne obvezne korisnika kredita. Zbog navedenog, odredba o kamatnoj stopi mora biti određena odnosno odrediva sukladno čl. 269 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje u tekstu: ZOO/05), koji propisuje da ugovorna obveza (činidba) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema čl. 272 ZOO/05, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoći koji se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Kad je činidba nemoguća, nepoštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (čl. 270. st. 1. ZOO/05). Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnosti ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje(čl. 324. ZOO/05). Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/O3, dalje u tekstu ZPP/03), sada čl. 49 .Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje u tekstu; ZPP), takva je ugovorna odredba nepoštena: Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od stane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, ZPP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Predmetnim ugovorom o kreditu odredbom čl. 2. ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke. O toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj je naime bio u situaciji da nema utjecaja na sadržaj budućeg ugovora te se nalazio u slabijem položaju u odnosu na banku, kako pregovarački, tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica ugovora. Osim toga, prije sklapanja ugovora tužena banke ni na koji način nije dana informacije i obrazloženja koja bi tužitelju kao prosječnom potrošaču predstavljala pravovaljana tumačenja odredbi ugovora te rizika koji iz njih proizlaze, da bi kasnije samoinicijativno, ponovno bez pregovaranja, mijenjala kamatnu stopu. U konkretno slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora (4,50%), tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope, koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan, nije određen, niti je odrediv, stoga je ta odredba ništetna, pa se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke. Dakle, da je takva odredba ništetna potvrdio je i Vrhovni sud RH revizijskom presudom i rješenje REv-249/14-2 od 9. 4. 2015. S obzirom da je citiranom pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. to su tuženici sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, dužni vratiti sve što su primili na temelju takve odredbe Ugovora, sve to us vezi s čl. 1111. ZOO-a, 1115. ZOO-a te 1046. ZOO-a. Također, čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku propisano je: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati". Slično navodi i čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09); "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Osim toga, Ugovor o kreditu reguliran je odredbama čl. 1021 do 1024. ZOO-a no ove odredbe ne propisuju način određivanja cijene, a kamata je upravo to –cijena kredita. Čl. 14 ZOO-a propisuje da se odredbe zakona primjenjuju na sve vrste ugovora , dakle i na ugovor o kreditu. S obzirom na čl. 388. ZOO-a prema kojem se smatra kao da cijena nije niti ugovorena, ako se ista određuje voljom samo jednog ugovaratelja, a i s obzirom na čl. 384 ZOO-a prema kojem cijena mora biti određena evidentno je kako je dio odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom jednog od ugovaratelja ništetna. Nadalje, u ovom slučaju u kojem dolazi do primjene klauzula rebus stantibus prema kojoj svaka od ugovorenih strana može od druge zahtijevati izmjenu ugovora, ako nepredviđeno i bez njene krivnje dođe do izmjena okolnosti koje otežavaju ispunjenje ugovora, što je nedvojbeno ovdje slučaj. Isto tako, utvrđeno je da to što je nepoštena i ništetna promjena kamatne stope, ne znači da je ništetna i ugovorena početna kamatna stopa, ali nije primjenjiva niti jedna uvećana kamatna stopa koju je banka kasnije svojevoljno van ugovorno mijenjala. Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, svakako valja naglasiti da je ona i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ta neodredivost uzrokuje također ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano čl. 269 do 272 Zakona o obveznim odnosima. Iz sve navedenog očigledno je nepošteno postupanje tuženika i sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz gore navedene presude, u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne su odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke.

2. Odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu, ugovoreno je da se banka obvezuje staviti korisniku kredita na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 76.200,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Odredbom čl. 7 Ugovora o kreditu, ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 382,03 CHF, te jednom, obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već joj je, naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Posebno treba imati u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku, s obzirom na njegov predmet poslovanja, odnosno znanje i stručnost, bilo i moralo biti poznato. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužitelja. Ne može se razumno očekivati da bi tužitelj sklopio takav kredit o kreditu da je bio upoznat sa mogućnošću da mu anuitet toliko naraste. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. 7. 2013., potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. PLž-6632/2017 od 14. 6. 2018. pravomoćno je utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF. S obzirom da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica veže za valutu CHF, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio valjano informiran o riziku koji sa sobom povlači ta valutna klauzula, sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz gore navedene presude, u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti vežu za tečaj valute CHF. Na dan isplate kredita srednji tečaj CHF-a iznosio je 4,63 %. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj se povećavao te narastao i do 7,35 %. Uz navedeno je tuženik povećavao i kamatnu stopu, što je imalo za posljedicu drastično povećanje obveze tužitelja.

3. Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK) 25. 1. 2016. sklopljen je dodatak ugovoru o kreditu. Navedenim aneksom izvršena je konverzija predmetnog kredita. Čl. 5. prethodno citiranog Dodatka ugovora o kreditu, utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženoj, nakon provedene konverzije iznosi 1.300,64 EUR, što preračunat u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste tužene, važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 9.926,59 kn, te je navedeni iznos tužitelju isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita, dok je čl. 4. utvrđeno da preostala neotplaćena glavnica, prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, iznosi 41.997,11 EUR. Bez obzira što je tužitelj "konvertirao" kredit i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, i to kroz umanjenje rate kredita dospjelih nakon sklapanja gore citiranog Dodatka ugovora o kreditu, njihovo potraživanje nije u cijelosti ispaćeno, slijedom čega tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama tekućih od dana plaćanja svakog iznosa, pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u toč. 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom tužene, ništetne. Osim toga, s obzirom na nezakonitu promjenu kamatnih stopa, došlo je do razlike kada se od preostale glavnice koja je dospjela u trenutku konverzije, a kavi bi bila po početnom tečaju, odbije otpis glavnice koje je priznala banka u konverziji. Naime, zbog zakonitog povećanja kamatnih stopa nastala je razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30. 9. 2015. i glavnice koju je banka priznala u konverziji, a na štetu tužitelja, pa i taj iznos tužitelj potražuje ovom tužbom.

4. Prema čl. 502 c. ZPP-a i čl. 118 ZPP, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, u konkretnom slučaju stjecanja bez osnove, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke te odredbu kojima se ugovara CHF valutna klauzula, ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene, odnosno kamata i tečaj vraćaju se na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu, jer su to jedini parametri koji su u ugovoru o kreditu navedeni i korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora bili poznati. S obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra da je predmetni kredit do 30. 9. 2015. (do dana konverzije) pretplatio za ukupan iznos 111.480,00 kuna. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja, tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, a navedeno će tužitelj biti u mogućnosti specificirati po svakom mjesecu nakon provođenja vještačenja u ovom postupku po vještaku financijsko-računovodstvene struke. Tužitelj stoga ovom tužbom potražuje iznos koje je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci tužene i valutnoj klauzuli u CHF, pretplatio banci te iznos razlike u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30. 9. 2015. i glavnice koju je banka priznala u konverziji jer je glavnica koja je priznata kao otplaćena, manja od one koja je zaista otplaćena po početnom otplatnom planu.

5. Na temelju svega navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka, donese slijedeću presudu:

"1. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA, d.d. [adresa], OIB: 92963223473, da isplati tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 111.480,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

6. U podnesku od 27. 5. 2020. tužitelj je ispravio činjenične navode tužbe u dijelu koji se odnosi na potraživanje razlike u glavnici, obzirom da isto ne potražuje ovom tužbom, već se tužiteljev tužbeni zahtjev odnosi na isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i to do dana 30. 9. 2015.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 29. 9. 2025. tako da glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA, d.d. [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 9.342,88 € sa zateznom kamatom tekućom od 1.10.2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA, d.d. [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.''

8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od kn 111.480,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 12. 6. 2014.

9. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) jer su stranke 25. 1. 2016. sklopile dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, pri čemu su sve tužiteljeve uplate i s osnove povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama navedenog Zakona. Tuženik je postupio sukladno odredbi članka 19.d i 19.c navedenog Zakona.Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. Nesporno je da je tuženik prilikom izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju. Tuženik navodi da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao koji su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i posije konverzije, na način propisan Zakonom. Tuženik se poziva na shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. 3. 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, svi uplaćeni iznosi su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate. Na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te zahtijeva naknadu parničnog troška.

10. U podnesku od 27. 2. 2020. tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, te osporava tužitelju svojstvo potrošača, a na tužitelju je teret dokaza.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu, promet po kreditu, otplatne planove, Dodatak ugovoru o kreditu, obavijest o izračunu efekata konverzije, pregled promjena kamatnih stopa po ugovoru o kreditu, promet po kreditu, podatke o efektivnoj kamatnoj stopi, izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije, izračun konverzije, informirani sažetak izračuna konverzije na dan 30. 9. 2015., pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. 9. 2015., prijedlog izmjene ugovora o kreditu, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužitelja.

12. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplate, odnosno koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjeni kamatnih stopa – u mjesečnim iznosima i u ukupno do dana 30.9.2015., te koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa kojeg je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, u mjesečnim iznosima i ukupno do dana 30.9.2015.

13. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu broj 3207444018/06 od 21.9.2006. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 76.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 4,50 %1. Rok otplate kredita je 360 mjeseci. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od po 382,02 CHF svakog prvog u mjesecu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan odobrenja računa tuženika. Stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršenja konverzija predmetnog kredita u valutu euro.

14. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

15. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

16. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu R ĆČ i RČIS protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

17. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

18. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

19. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

20. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

21. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., JČ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

22. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

23. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.

24. Nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije, tužitelj je aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe jer je sudionik ugovornog odnosa, a sama činjenica da je treća osoba, konkretno UČ kao sudužnica u predmetnom ugovornom odnosu odnosno kreditu platila nekoliko rata kredita ne utječe na aktivnu legitimaciju jer je uplata izvršena u ime i za račun korisnika kredita, pa se ima smatrati da je korisnik kredita rate platio osobno. Isto se odnosi i na rate uplaćene po poslodavcu tužitelja konkretno po Ministarstvu obrane RH, jer se radi o asignaciji ili uputi u ime i za račun korisnik kredita.

25. Nije osnovan ni prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o kreditu za kupnju stambenog objekta za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.

26. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12. 6. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).

27. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. Vještak je utvrdio:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 5.528,88 CHF više no što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan svake izvršene uplate iznosi ukupno 30.723,95 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama.

- da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten, iznosi ukupno 35.117,04 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21.

Ukupna razlika po obje osnove iznosi 65.840,99 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice u prilogu.

28. Ovom nalazu prigovorio je tužitelj podneskom od 12. 4. 2021. Sudski vještak je na prigovore tužitelja detaljno odgovorio pisanim očitovanjem od 30. 7. 2021. te pisanim očitovanjem od 8. 10. 2021. te je nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu 26. 5. 2022. te dao mogućnost izrade i drugačijeg izračuna na način kako to upire tužitelj da se iskaže razlika kamate na način da se obračuna razlika između redovnih kamata obračunatih po promjenjivoj kamatnom stopi i redovnim kamata po početnoj kamatnoj stopi od 4,50 %. Nadalje, sudski vještak dostavio je i pisano očitovanje od 23. 6. 2022. u kojem se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 17. 5. 2022. Točno je da vještak nije u nalazu utvrđivao efekte konverzije niti iznos preplate od 9.926,59 kn uračunao i po njemu umanjivao u nalazu utvrđenu razliku, jer isto i nije bilo zadatak vještačenja. A sukladno zadatku jer isto nije bilo naloženo, vještak nije računao ni tzv. negativne razlike koje su nastajale u trenucima kad je tečaj na dan uplate bio niži u odnosu na tečaj kod isplate/korištenja kredita.

29. Najzad, sudski vještak sačinio je dopunu nalaza i mišljenja od 20. 2. 2025. Poziva se vještak da nalaz sačini tako da sačini izračun preplate po nezakonito uvećanoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika tako da izrazi razliku između stvarno plaćene kamate i kamate po početnom tečaju, odnosno kamatne stope utvrđene ugovorom u djelu koji nije oglašen ništetnim, a ne kao razliku anuiteta, te da prilikom izračuna uzme u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 9.926,59 kn te da uzme u obzir i tzv. negativne tečajne razlike.

30. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja u spisu P 691/19 vještak je utvrdio;

-da razlika između stvarno plaćene kamate i kamate po početnom otplatnom planu, odnosno kamatne stope utvrđene ugovorom o kreditu od 4,50 % iznosi 7.466,24 CHF ili 41.469,27 HRK.

Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama.

Ovo međutim nije kamata koju je tužitelj preplatio zbog jednostrane promjene kamatnih stopa, što smo detaljno opisali u nalazu i svim do sada danim očitovanjima. Ono što je tužitelj s ove osnove promjene kamatnih stopa preplatio jest razlika između početno ugovorenog i stvarno plaćanog anuiteta.

-da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 37.908,19 kn u čemu su pozitivne tečajne razlike 39.940,87 kn, a negativne 2.032,68 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21.

-da ukupna razlika po obje osnove iznosi 79.377,46 kn odnosno 10.535,17 EUR u čemu su negativne razlike 943,37 kn ili 125,19 EUR, a pozitivne 80.320,83 kn ili 10.660,36 EUR. Ukupne razlike su prikazana u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice u prilogu u kunama, a u stupcu 23 tablice u eurima.

-da preplata priznata tužitelju prilikom provođenja konverzije iznosi 9.926,59 kn odnosno 1.317,48 EUR po fiksnom tečaju konverzija 7,53450 HRK/EUR. Kad se ova preplata oduzme od utvrđenih iznosa razlika tada dolazimo do toga da ukupna razlika po obje osnove, bez uključenih negativnih tečajnih razlika iznosi 69.450,87 kn ili 9.217,69 EUR, a s uključenim negativnim tečajnim razlikama 70.394,24 kn ili 9.342,88 EUR.

31. U pisanom očitovanju od 12. 5. 2025. sudski vještak je naveo da je inicijalni anuitet za cijelo vrijeme otplate isti i zasniva se na kamatnoj stopi od 4,5 %. Još jednom dostavlja obračunsku tablicu iz koje je to i vidljivo – gledati stupce tri do sedam, a posebice stupac treći gdje je vidljivo da inicijalni anuitet za cijelo vrijeme izračuna iznosi početno ugovorenih 382,02 CHF.

32. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, detaljno se očitovao na prigovore stranaka, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

33. Dakle, tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 20. 2. 2025. tako da potražuje iznos od 9.342,88 EUR, na način da se preplata oduzme od utvrđenih iznosa razlika po obje osnove (tečaj i kamata), s uključenim negativnim tečajnim razlikama.

34. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan u cijelosti za ukupni iznos od 9.342,88 EUR, eura.

35. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti potraživanja odnosno od konverzije do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 25. 2. 2020.– očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 3. 3. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), sastavljanje podneska od 18. 3. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 28. 2. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.),sastavljanje podneska od 28. 4. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 17. 3. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 5. 6. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 4. 2021. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka obrazloženi podnesak iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 29. 9. 2021. – očitovanje na očitovanje vještaka od 30. 7. 2021. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 26. 5. 2022. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 11. 9. 2023. – očitovanje na podnesak tuženika od 28. 8.. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 19. 9. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 15. 11. 2024. – očitovanje na izračun vještaka iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 26. 11. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 9. 2025. kojim tužitelj obavještava sud da ne zahtijeva pozivanje vještaka na ročište nakon davanja pisanog očitovanja na prigovore iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 29. 9. 2025. – specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 9. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 2.750,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 440,93 eura, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 207,71 euro, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 3.398,64 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. studenog 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnica Dinka Dobrović, Karlovac

2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII