- 1 -              Revd 2983/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2983/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u O., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-182/2023-2 od 17. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-367/2022-14 od 25. studenog 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-182/2023-2 od 17. veljače 2023. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

 

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pitanja:

 

„1. Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?

 

2. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

 

3. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kada tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate za kredite bez valutne klauzule?

 

4. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

 

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

 

6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

 

7. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

 

6. Tuženica kroz prvo pitanje iz prijedloga pogrešno implicira da je u pobijanoj odluci zauzeto pravno shvaćanje kako se na S. b. d.d., kao pravnog prednika tuženika, primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora. Naime, suprotno sadržaju navedenog pitanja, u pobijanoj odluci zaključeno je da S. b. d.d. nije bila stranka kolektivnog spora, pa da se samim time na predmetni ugovor o kreditu ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, a posljedično niti odredba čl. 502.c ZPP. Tuženica u odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje nije navela odgovarajuće razloge važnosti zašto bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok peto, šesto i sedmo postavljeno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. te jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

 

7. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. listopada 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.