Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-50/2025-25

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Smontara kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene OK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. točke u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-37/2025-1 od 10. veljače 2025., nakon javne rasprave održane 29. listopada 2025. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu CK, okrivljene osobno i braniteljice okrivljene Vlatke Ostrognaj odvjetnice u Varaždinu, dana 3. studenog 2025. objavio je, a dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljena OK, OIB [osobni identifikacijski broj], kći GK i ČK, rođene O, rođena **.**.1985., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te prijavljenim boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, nezaposlena, bez primanja, sa završenom srednjom stručnom spremom, rastavljena, majke troje djece, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v a  j e

što je

dana 31. prosinca 2024., u popodnevnim satima, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u nakani da ustraši svojeg supruga KK, prvo mu se tijekom verbalnog sukoba zagrozila da će ga "riješiti", odnosno izbosti nožem, nakon čega je nazvala šogoricu EK kojoj je pred njime rekla da ju odveze na psihijatriju, jer će njega inače "spikati", da bi potom, za vrijeme dok ju je šogorica EK vozila u bolnicu, istoj u više navrata ponovila da će njega, supruga KK, "spikati", koje riječi je EK prenijela KK,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljena OK se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljenoj izriče

u v j e t n a  o s u d a

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

III Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljena je dužna kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 50,00 eura (pedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljena OK optužena je za počinjenje produljenog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

2. Okrivljena OK upitana da iznese očitovanje o optužbi izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitan je oštećenik KK, zatim svjedoci ČK majka okrivljene i EK šogorica okrivljene i oštećenog, pročitana je i pregledana dokumentacija i to službena zabilješka o dojavi od 31. prosinca 2024., medicinska dokumentacija za KK, zapisnik o očevidu Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 31. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za KK od 31. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenu OK od 31. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju osumnjičenice OK po čl. 208.a ZKP/08 od 01. siječnja 2025. s DVD snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice OK od 02. siječnja 2025. s DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedokinje EK na dokaznom ročištu od 21. siječnja 2025., medicinska dokumentacija OB Varaždin za žrtvu KK, zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve KK na dokaznom ročištu od 27. siječnja 2025., povijest bolesti od OK od 31. prosinca 2024. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljene. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitana je okrivljena OK.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljena OK počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Tijekom provedenog postupka nje sporno da bi se kritični događaj odvio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu te suglasno utvrđeno iskazima kako oštećenika i okrivljene tako i svjedoka. Kao sporna ostaje činjenica da bi okrivljena ozbiljno prijetila žrtvi odnosno da bi prijetila da će ga usmrtiti.

6. U obrani koju je iznosila na kraju dokaznog postupka okrivljena OK navela je kako u cijelosti ostaje kod obrane koju je dala tijekom postupka. Okrivljena je u svom veoma emotivnom iskazu opisala kako je 31. prosinca 2024. suprug KK cijelu noć pio te je ujutro s djecom otišao na događanje Moto Mrazovi, unatoč njezinoj zabrinutosti zbog njegovog stanja i molbama da ostane kod kuće. Pripremala je sve za doček Nove godine, a po Josipovom povratku došlo je do svađe oko kupovine cigareta, gdje ju je suprug vrijeđao i dovodio u pitanje njezino psihičko zdravlje, što je okrivljena doživljavala kontinuirano tijekom braka. Nakon toga je odlučila otići na psihijatriju u bolnicu da stvarno utvrdi svoje psihičko zdravlje. Nazvala je šogoricu EK koja je došla po nju i odvela ju u bolnicu na odjel psihijatrije gdje joj je doktorica savjetovala da nije potrebna hospitalizacija, da je sve u redu s njezinim psihičkim zdravljem, već da joj nedostaje podrška u rješavanju životnih problema, ali joj je omogućila ostanak u bolnici ako smatra da nije sigurno vratiti se kući. Odlučila se vratiti kući djeci uz pomoć taxi službe, budući da joj obitelj nije odgovorila na pozive. Kad je došla doma dočekala ju je policija. Okrivljena navodi da nije bila svjesna da bi KK osjećao strah od nje niti da mu je prijetila, osobito ne nožem, za što je saznala tek u pritvoru. Svjedoči o ranijim oblicima fizičkog nasilja od strane oštećenika, uključujući slomljenu ključnu kost, više nasilnih incidenata i boravak u sigurnoj kući, ali je zbog pritiska obitelji okrivljenika i vlastitih strahova uvijek koristila blagodat nesvjedočenja protiv supruga. Ističe da je KK bio prijetio njezinoj majci kritičnog događaja da dođe po nju ili će ju „voziti u lijesu”. Trenutno navodi da ne žive skupa, surađuju oko djece na daljinu, ali zbog zabrane Josipove obitelji ne može dolaziti u njihovu kuću. Iskazuje da su sada u vrlo dobrim odnosima bez sukoba i konstruktivno nastoje izgraditi međusobni odnos radi dobrobiti svoja tri malodobna sina. Tijekom iskaza okrivljena je plakala. Isto tako je u svom iskazu navela kako nije bila, niti je u bilo kakvoj zavadi s EK.

7. U svom iskazu danog na raspravi 25. rujna 2025. oštećeni KK ostaje kod svog iskaza danog na dokaznom ročištu 27. siječnja 2025. u kojem je vezno uz kritični događaj iskazivao u bitnome kao i okrivljena s time da navodi kako su oboje u to vrijeme bili pod utjecajem alkohola, da su svađe između njih bile česte. Navodi kako je u poslijepodnevnim satima 31. prosinca 2024. nakon što je sukob između njih kulminirao okrivljena zaprijetila kako je će ga se riješiti. Da je zatim kontaktirao majku okrivljene. Nakon toga da je okrivljena zvala šogoricu EK da ju vozi u bolnicu na psihijatriju. Da je šogorica ubrzo došla te da mu je prenijela kako je okrivljena u automobilu dok ju je vozila u bolnicu još nekoliko puta ponovila da će ga izbosti („spikati“) nožem. Navodi kako je u vremenu koje je prethodilo kritičnom događaju između njega i okrivljene bilo sukoba, da je bilo situacija kada je morala intervenirati policija i sud. Da se kritičnog događaja uplašio za svoju sigurnost i nije bio siguran što bi sve okrivljena mogla učiniti. Zaključno ističe da kako sada kada su se razveli i više ne žive zajedno nema sukoba niti svađa, da surađuju oko brige i odgoja svoja tri malodobna sina. Iskazuje kako su se sada odnosi u cijelosti normalizirali te da se okrivljene ne boji i moli sud da ju što blaže kazni.

8. U svom iskazu majka okrivljene navodi kako ju je kritičnog događaja oštećeni zvao i rekao da dođe po okrivljenu jer će u suprotnom zažaliti. Prema njenom mišljenju moguće je da je oštećeni u tom trenutku bio pod utjecajem alkohola. Međutim da ništa nije pitala i nije dolazila jer se već mračilo i bila je gusta magla. Isto tako navodi kako s okrivljenom nije razgovarala nakon poziva oštećenika. Nadalje, iskazuje kao su okrivljena i oštećeni imali razmirice i obiteljske sukobe, da je ponekad istima i svjedočila, ali nikada nije svjedočila fizičkim sukobima između njih. Isto tako navodi da se nikada nije miješala u njihov odnos. Iskazuje kako ju je jedne zgode nakon rođendana na kojem je svjedočila njihovom međusobnom verbalnom sukobu okrivljena nazvala i rekla kako ju je oštećeni gurnu niza stepenice te da je slomila ključnu kost što je kasnije rezultiralo operacijom okrivljenje i njezinim boravkom u bolnici. Koliko joj je poznato nikakav postupak radi toga nije vođen jer okrivljena isti događaj nije prijavila.

9. U odnosu na vezu okrivljene i oštećenog, svjedokinja EK u svom iskazu potvrđuje što su izjavili majka okrivljene, okrivljena i sam oštećeni. Poznato joj je da su postojali česti sukobi između okrivljene i oštećenika, osobito tijekom blagdana i da je bilo situacija kada je i policija intervenirala. Vezano uz kritični događaj navodi da ju je 31. prosinca 2021 oko 13,00 h okrivljena nazvala i rekla da dođe po nju i da ju vozi u bolnicu na psihijatriju jer bude oštećenog „spikala“. Isto je okrivljena ponovila još dva puta u autu dok ju je svjedokinja vozila. Navodi kako u trenutku kad je došla u dom okrivljene i oštećenog, po pozivu okrivljene, ih je našla kako sjede za stolom u kuhinji jedan nasuprot drugog u prepirci. Također navodi kako oštećeni tog kritičnog dana nije bio pod utjecajem alkohola i da joj se požalio kako ima problema s okrivljenom. Zaključno navodi da je s okrivljenom uvijek imala korektne odnose. Da nakon kritičnog događaja s okrivljenom nije imala kontakata zbog egzistirajućih mjera opreza, ali da su si ranije bile dobre.

10. Iz zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za KK od 31. prosinca 2024. i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenu OK od 31. prosinca 2024. proizlazi da su oboje kritičnog događaja bili pod utjecajem alkohola. Također iz povijest bolesti Opće bolnice Varaždin, odjel za psihijatriju od 31. prosinca 2024. za okrivljenu OK proizlazi da je ista došla samoinicijativno radi sukoba sa suprugom, da navodi kako postoji povijest obiteljskog nasilja prema njoj, da ne postoji razlog zadržavanja okrivljene u bolnici te da ista nije niti prema sebi niti prema drugima agresivna.

10. 1. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako oštećenog, tako i okrivljene, utvrditi da su okrivljena i oštećeni bili u burnoj vezi koju su, između ostalog, obilježile i brojne svađe, nesuglasice, konzumacija alkohola i to njih oboje, a što osim iz u tom dijelu suglasnih iskaza oštećenog i okrivljene, proizlazi i iz iskaza majke okrivljene i šogorice EK, utvrđenja iz dokaza zapisnika o prisustvu alkohola u organizmu od 31. prosinca 2024. za oboje, a prema iskazima svjedoka da su njihove svađe katkad bile i toliko burne da je intervenirala policija.

10.2. S obzirom na navedeno, ostaje sporno je li okrivljena zaista prijetila oštećenom tijekom kritičnog događaja, konkretno izjavom da će ga „spikati“. Oštećeni je u svom iskazu potvrdio da je okrivljena izgovorila predmetnu prijetnju, a isto je svjedokinja EK opisala kao ponavljanje te prijetnje više puta tijekom zajedničke vožnje automobilom, nakon čega je o sadržaju obavijestila i samog oštećenog. S druge strane, okrivljena tvrdi da se ne sjeća da je prijetila oštećenom. Analizom tijeka samog događaja, imajući u vidu da su i okrivljena i oštećeni toga dana bili pod utjecajem alkohola te da je njihov odnos bio obilježen čestim sukobima, što su potvrdili i svjedoci, kao i same stranke, sud ocjenjuje kako je posebno iskaz svjedokinje EK detaljan, vjerodostojan i potkrijepljen drugim provedenim dokazima te ga u cijelosti prihvaća, jednako kao i iskaz oštećenog. Nasuprot tome, iskaz okrivljene, koja negira prijetnju argumentirajući statusom žrtve obiteljskog nasilja, ocjenjuje se kao pokušaj izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Dinamika obiteljskih odnosa i sukob koji je neposredno prethodio inkriminiranom događaju dodatno potvrđuju da je okrivljena doista prijetila oštećenom na način opisan u optužnici. Jer logično je i životno uvjerljivo da bi u trenutku uzbuđenosti tijekom sukoba koji je trajao, i tijekom kojeg osobe izmjenjuju verbalne sadržaje kojima vrijeđaju jedan drugoga, pod utjecajem alkohola okrivljena izrekla prijetnju oštećenom, osobito jer postoji povijest sukoba između njih.

10.3. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljena ĐK počinila inkriminirano joj kazneno djelo, na način kako joj je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

11. Navedenim postupanjem okrivljene ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljena 31. prosinca 2024., u popodnevnim satima, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u nakani da ustraši svojeg supruga KK, prvo mu se tijekom verbalnog sukoba zagrozila da će ga "riješiti", odnosno izbosti nožem, nakon čega je nazvala šogoricu EK kojoj je pred njime rekla da ju odveze na psihijatriju, jer će njega inače "spikati", da bi potom, za vrijeme dok ju je šogorica EK vozila u bolnicu, istoj u više navrata ponovila da će njega, supruga KK, "spikati", koje riječi je EK prenijela KK, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupala s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bila svjesna svog djela i htjela je njegovo počinjenje pri čemu njena svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njeno postupanje postoje ispričavajući razlozi.

11.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. U konkretnom slučaju okrivljena je prijetila da će oštećenog „spikati“. Ostvarenje upućene prijetnje nije dio zakonske inkriminacije, odnosno bića kaznenog djela, niti su odlučni razlozi za prijetnju, dok se kroz sudsku praksu iskristaliziralo shvaćanje da nije nužno da se žrtva doista i uplašila, nego je potrebno da je prijetnja objektivno prikladna da kod prosječne osobe izazove osjećaj straha. Bitna značajka je i ozbiljnost zla kojim se prijeti. Polazišna točka za ocjenu ozbiljnosti prijetnje jest zlo zbog kojega bi se svaka osoba u nekoj društvenoj zajednici ustrašila ili uznemirila ( u konkretnom slučaju da će oštećenog „spikati“). Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je poduzeta. Ono što je bitno za opstojnost ovog kaznenog djela jest da je prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, dok je irelevantno je li doista i došlo do ostvarenja te namjere. U tom smislu ovaj sud nije bio dužan dokazivati je li se oštećeni uistinu osjećao ugroženim ili uznemirenim zbog izgovorenih prijetnji, jednako kao što nije bio dužan utvrđivati je li okrivljena izgovorene prijetnje zaista namjeravala i ostvariti.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljena počinila inkriminirana kaznena djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljena razvedena, majka troje maloljetne djece s kojima redovito ostvaruje kontakte, nezaposlena, bez primanja, ne vodi se drugi kazneni postupak. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljene, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Okrivljena je, a prema izvatku iz kaznene evidencije, prije i nakon počinjenja djela neosuđivana. Osim toga, a uvažavajući prirodu inkriminiranog kaznenog djela, sud je radi ocjene života okrivljene u cjelini pročitao i izvadak iz prekršajne evidencije prema kojem okrivljena prije, a i nakon počinjanja ovog kaznenog djela nije prekršajno osuđivana. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenoj ocijenio olakotnim. Osim toga, sud je olakotnim cijenio činjenicu da je prema iskazima stranaka i svjedoka bila žrtva dugogodišnjeg obiteljskog nasilja. Olakotnom se uzima i okolnost da je okrivljena očito osjećajući se mentalno loše sama zatražila odlazak u bolnicu i pomoć u situaciji koja je za nju bila takva da ju više sama nije mogla riješiti čime se ponjela odgovorno prema sebi, oštećenom i njihovoj zajedničkoj djeci. Isto tako oštečeni moli sud da se okrivljena blago kazni i navodi kako su odnosi normalizirani i konstruktivno usmjereni k budućnosti zajedničke djece.

12.3. Otekotnih okolnosti na strani okrivljene sud nije našao.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenoj za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, s time da se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 prema okrivljenoj izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenu da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Odluka o naknadi troškova kaznenog postupka temelji se na odredbama kao u izreci, time da se iznos od 50,00 eura odnosi na troškove paušala, koji su odmjereni u iznosu utvrđenom Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljene. Okrivljena je trošak kaznenog postupka dužna podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a kako je pobliže naznačeno u izreci.

14. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 3. studenog 2025.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju

primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-37/2025

2. okrivljena OK, [adresa]

3. Braniteljica okrivljene Vlatka Ostrognaj odvjetnca u Varaždinu

4. Oštećeni KK, [adresa]