Poslovni broj Pn-23/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan punomoćniku Mariju Depolo, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 15. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime novčane naknade neimovinske štete iznos od 4.608,73 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.12.2023.g. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužiteljica odbija sa više postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 550,00 EUR-a, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 611,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. studenog 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.693,71 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 26. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužiteljica odbija sa više postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 260,57 EUR-a, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. prosinca 2023. navodi da je dana 15.08.2020.g. teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] a koju nezgodu je uzrokovao štetnik OŽ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (Švicarska) te da je pretrpjela teške tjelesne ozljede sukladno Medicinskoj dokumentaciji koju dostavlja u prilogu. Tužiteljica se obratila tuženiku s Odštetnim zahtjevom – da bi joj tuženikov korespondent Croatia osiguranje d.d. po osnovi dakle neimovinske štete isplatio iznos od 5.000,27 EUR kao nesporan. Tužiteljica smatra kako učinjenom isplatom nije u cijelosti obeštećena povodom pretrpljenih ozljeda – zbog čega je bila primorana ustati ovom Tužbom.

1.1. Tužiteljica smatra kako bi u njenom slučaju pravična novčana naknada iznosila: za pretrpljene fizičke bolove 2.000,00 EUR, za pretrpljeni strah 1.500,00 EUR, za smanjenje životne aktivnosti 2.500,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti 4.000,00 EUR, dakle ukupno neimovinska šteta 10.000,00 EUR, uz naknadu za tuđu pomoć i njegu od barem 500,00 EUR.

1.2. Obzirom je po ovoj osnovi tužiteljici isplaćen iznos od 5.000,27 EUR – tužiteljica ovim putem potražuje razliku u visini 4.999,73 EUR – do ukupnih dakle 10.000,00 EUR (uz tuđu pomoć i njegu od 500,00 EUR) – uz napomenu kako će konačan iznos precizirati nakon i povodom provedenog Medicinskog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. siječnja 2024. navodi da ne spori osnov. Točno je da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen u dva navrata , dakle nesporno pa po prigovoru, ukupan iznos od 5.000,00 eur (od čega se dio od 4.841,00 eur odnosi na neimovinsku štetu, a dio od 159,00 eur na tuđu njegu i pomoć). Tuženik osporava visinu preko isplaćenog iznosa, s obzirom da ista nije u skladu sa uobičajenom sudskomedicinskom i sudskom praksom, imajući u vidu cjelokupnu priloženu medicinsku dokumentaciju s liječenja. Ističe da s obzirom da je priložena fotografija rane na podlaktici iz ove nezgode 15.08.2020.g., potrebno je vidjeti kakvo je egzaktno sadašnje, dakle trajno stanje. Navodi da je tužiteljica, kako čitamo u nalazima od 24.09.2020.g. 16.11.2020.g., 17.11.2020.g., 25.11.2020.g., 23-122020, 05.02.2021.g., i odranije imala probleme s vratnom kralježnicom. MR je snimila kalcificirane osteofite u nivoima C4/5, C5/6, c6/7, dakle kad su kalcifikati to su stare promjene. Naposljetku ističe da je tužiteljica kako čitamo iz nalaza 23.02.2021.g. radila prije tog datuma kao konobar te predlaže prije medicinskog vještačenja službeno zatražiti zdravstvene kartone za tužiteljicu, dakle i e zdravstveni karton i prije njega vlastoručno od obiteljskog liječnika vođeni karton.

3. Tužiteljica 11. ožujka 2023. potvrđuje primitak odgovora na tužbu te ističe kako uopće nije sporno da i je ranije imala određenih problema s vratnom kralježnicom

– tako da tužiteljica ne samo da se ne protivi da vještak uzme u obzir i ranije posljedice kako ih opisuje tuženik – nego će štoviše na pripremno ročište sama donijeti Zdravstveni karton.

3.1. Nadalje, a što se tiče isplate nespornog dijela odštete u visini 5.000,00 EUR – tu se tužiteljica ne može složiti sa zaključkom tuženika da bi time bile anulirane posljedice u cijelosti – smatrajući kako bi kod tužiteljice samo naruženje srednjeg stupnja stalno uočljivo trećim osobama iziskivalo odštetu od barem 4.000,00 EUR, naravno uz ostale vidove štete. U tom smislu punomoćnik tužiteljice skreće pozornost kako je uz tužbu priložio doista „noviju“ fotografiju ožiljka no ne protivi se da sud i vještak to dodatno provjere na način da ponovo izvrše uvid u ožiljak na ruci tužiteljice pa da se i vještak i sud (naravno svaki u svojoj domeni) očituju i o ovom prijeporu.

3.2. Što se tiče činjenice da je tužiteljica po zanimanju konobarica ističe da je to posebno značajno kod ocjene svih vidova štete a uz obrazloženje kako je ona inače „dešnjakinja“ , no međutim, u sklopu svog zanimanja upravo u ovoj ozlijeđenoj – lijevoj ruci nosi konobarski poslužavnik (tacnu), pa zato i jest spisu priložila 2 (dvije) fotografije svog ožiljka, u položaju kada ruka stoji ravno, ali isto tako i kada je ruka savijena. Dakle, kada tužiteljica nosi konobarsku tacnu u ozlijeđenoj lijevoj ruci njena ruka je savijena u laktu pod kutom od 90 stupnjeva te upravo tada, odnosno uslijed tog savijanja dođe do nabora na koži pa ožiljak poprima posebno neugodan nepravilan oblik. Iz istog razloga, dakle tog zanimanja konobarice tužiteljica tijekom cijele godine nema mogućnost „prikrivanja“ ožiljka nošenjem odjeće dugih rukava jer mora imati zagrnute rukave da joj se ne smoče prilikom pranja čaša i drugih sudova odnosno jer joj to olakšava sami proces rada pa je ožiljak stalno uočljiv trećim osobama.

3.3. U odnosu na sudsko-medicinsku praksu, tužiteljica ističe da kod nje postoji smanjenje životne aktivnosti od barem 20 % uzimajući u obzir sve njezine ozljede i ostale relevantne okolnosti. Nadalje, tužiteljica ističe da joj ta ozlijeđena lijeva ruka, upravo kada nosi tešku tacnu tijekom radnog dana, uslijed normalnog i očekivanog umora, u nedostatku boljeg izraza „propadne“ tako da kod tužiteljice postoji neprestani uvjetno rečeno „strah“ da će joj ta ruka otkazati, odnosno da će doći do situacije da joj ispadne tacna i da se razbiju predmeti na njoj.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve priložene isprave, odnosno cjelokupnu dokumentaciju i to Potvrdu PP Metković od 22.10.2020. (list spisa 6-7), otpusno pismo za ŽŽ (list spisa 8-9), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list spisa 10-66), fotografiju naruženja (list spisa 67,73) RTG snimku ruke (list spisa 68), zdravstveni karton tužiteljice (list spisa 80), potvrdu od HZMO-a od 03.05.2024. (list spisa 92-99), fotografije radnog mjesta tužiteljice (list spisa 102), nalaz i mišljenje Igora Borića (list spisa 112-115), te je saslušao tužiteljicu i vještaka (list spisa 137- 138).

4.1. S obzirom na stanje spisa, sud smatra da je činjenično stanje stvari dovoljno raspravljeno i dokazano priloženim ispravama i dokazima.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14.,dalje u tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Dakle, predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu kao posljedicu štetnog događaja od 15.08.2020. u kojem je tužiteljica ozlijeđena kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu je uzrokovao štetnik OŽ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (Švicarska).

6.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, odgovornost tuženika, kao ni činjenica da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku prije pokretanja ovoga postupka isplatio tužiteljici 5.000,27 EUR-a na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete.

7. Naime, nakon provođenja vještačenja, podneskom od 17. lipnja 2025. (list spisa 121-123) tužiteljica je povisila (preinačila) tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje 5.158,73 EUR-a (umjesto 4.999,73 EUR-a te naknadu za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 611,00 EUR-a (umjesto 500,00 EUR-a).

7.1. Na navedene iznose, tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu.

8. S obzirom na stanje spisa sud zaključuje da je u ovom pravnom odnosu sporna visina štete (neimovinska i materijalna) koju je tuženica pretrpjela, tj.:

- visina neimovinske štete iznad isplaćenog iznosa od 4.841,27 EUR-a, odnosno za daljnji iznos od 5.158,73 EUR-a,

- visina naknade za tuđu pomoć i njegu iznad isplaćenog iznosa od 159,00 EUR- a, odnosno za daljnji iznos od 611,00 EUR-a.

8.1. Naime, tužiteljica je već u tužbi navela da će svoj tužbeni zahtjev precizirati odnosno konačno postaviti nakon primitka vještačenja, a što je i učinila podneskom od 17. lipnja 2025., pa je sud radi jasnoće raspravljanja i izbjegavanja presude iznenađenja isto i dopustio odmah na raspravi od 15. listopada 2025. .

9. Iz odgovora na tužbu i tijekom postupka tuženika sud zaključuje da su sporne težine ozljeda i njihove posljedice na tužiteljicu pa samim time i njihova uzročna veza sa neimovinskom štetom i imovinskom štetom s osnova tuđe pomoći i njege, budući tuženik smatra da je tužiteljica izvan sudskim isplatama u cijelosti namirena.

10. Sud je prvo izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu dr. Igoru Boriću, a koji je u svom nalazu i mišljenju od 5. lipnja 2025. naveo da je tužiteljica ŽŽ nastradala u prometnoj nezgodi dana 15. kolovoza 2020. kao vozač osobnog automobila, prilikom sudara, te zadobila kontuziju lijevo periorbitalno, trzajnu ozljedu vrata, ranu razderotinu stražnje strane lijeve podlaktice s potpunim razdorom spoja tetiva i mišića zajedničkog ekstenzora prstiju i ekstenzora carpi radialisa. Urađeno je operativno liječenje te obrada rane uz imobilizaciju, a potom fizikalnu terapiju. U području ozljede zaostala su strana tijela koja se ne mogu kirurški odstraniti. Liječenje je dovršeno uz zaostale posljedice. Sve navedene ozljede mogle su nastati u predmetnoj prometnoj nesreći i s njom su direktno uzročno posljedično povezane. Opsežne degenerativne promjene vratne kralješnice su rezultat od prije postojećeg stanja pri čemu je novonastala ozljeda mogla intenzivirati bolove i u manjoj mjeri doprinijeti već postojećem stanju. Uzimajući u obzir bolove koje je imenovana trpjela prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećala bolove: jakog intenziteta koji su trajali 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna i slabog intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedna. Bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati su u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao je koliko i događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je ukupno bio: jakog intenziteta oko 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta oko 2-3 tjedana.

10.1. Navodi i da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice navedenih ozljeda koje se očituju: u lijevom laktu aktivna ekstenzija zaostaje terminalno, a u lijevom ručnom zglobu aktivna dorzalna fleksija zaostaje 1/3 opsega pokreta, otežano izvodi abdukciju i adukciju prstiju lijeve šake, a trpi i povremene bolove. Kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za oko 14% (četrnaest) zbog čega trpi duševnu bol. Prilikom određivanja postotka uzeto je u obzir od ranije postojeće stanje vratne kralješnice. Također navodi da kod imenovane postoji naruženost lakog do srednjeg teškog stupnja zbog ožiljka i zadebljanja lijeve podlaktice.

10.2. Naposljetku navodi da je imenovanoj bila potrebna tuda njega i pomoć 6 sati dnevno kroz oko tjedan dana, 4 sata dnevno kroz oko dva tjedna, te 2 sata dnevno kroz oko 3-4 tjedna, zbog prilagodbe na novonastalo stanje, imobilizacije, a potom i slabosti, te umanjene pokretljivosti lijeve ruke.

11. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na vještačenje dr. Igora Borića, te je sukladno nalazu i mišljenu i uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 17. lipnja 2025.

12. Nadalje, iz iskaza ŽŽ proizlazi da je spornog dana kada se dogodila ova prometna nesreća zadobila ozljedu lijeve podlaktice i nije 6 mjeseci zbog toga mogla išta raditi, a prva 4 mjeseca dok je bila longeta je u potpunosti bila ovisna o tuđoj pomoći i njezi. Još je imala hematom u lijevoj obrvi od udara glavom u prozor, a još ima stakla u lijevoj ruci. Radila je kao konobarica sigurno 15-ak godina prije ove nesreće ali zbog ozljede lijeve ruke kojom se nosi tacna sa pićem više ovaj posao ne može obavljati zbog bolova u ruci i propadanja same ruke. Općenito i kada ništa ne radi i dalje osjeća bolove u toj ruci. Samo tretiranje ruke je zahtijevalo operativni zahvat koji su obavili liječnici u Splitu. I u svom svakodnevnom životu ima posljedica zbog ove nesreće i to prvenstveno jer ne može obavljati ni uobičajene poslove tipa nošenje stvari u lijevoj ruci, otvaranje tegle i sl. Sada radi u automat klubu tj. casinu i njen uobičajeni posao je tu u pravilu i dalje nošenje pića ali u puno manjem obimu i količini zbog njene ruke. Kada obavlja svoj redoviti posao isti obavlja u službenoj uniformi, a to je u pravilu košulja kratkih rukava gdje dolazi do izražaja vidljiva rana. Što se tiče tuđe pomoči i njege istu su preuzeli njeni ukućani i to bivši momak i majka. Dugo je imala strah od prolaska mjestom nesreće te je prvi put nakon nesreće ovim mjestom na Rabi prošla u 7 mjesecu 2025., tj. skoro 5 godina od nesreće.

13. U odnosu na prigovore tuženika vještak Igor Borić je u svom usmenom iskazu 15. listopada 2025. iskazao da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a vezano za prigovor tuženika i iskaz tužiteljice je naveo da nisu sve ozljede propisane medicinskim tablicama već to zavisi od znanja, iskustva i stručnosti svakoga vještaka. Pregledao je kako vizualno ozljedu tako i pokretljivost ruke, šake i prstiju tužiteljice te konstatirao s obzirom na ozljedu da je ista pretrpjela puknuće dva mišića, a koja su vezana za samu pokretljivost ruke, šake i prstiju, te se ti mišići nikada ne mogu dovesti u stanje kakvo bi bilo da se ozljeda nije desila. Također sami mišići imaju i jednu ovojnicu koja služi čuvanju i podmazivanju samih mišića te je ta ovojnica trajno razderana i tužiteljica će uvijek pogotovo kod opterećenja osjećati bol i naravno smanjenje pokretljivosti ruke, šake i prstiju, a treba imati na umu i da su u tužiteljice trajno ostala strana tijela negdje u mekim tkivima ruke te i ona doprinose ovim posljedicama.

13.1. Što se tiče izračuna od 14% smanjenja životnih aktivnosti prema sudskoj praksi i medicinskim tablicama za samo šaku smanjenje iznosi između 8 i 10% te je uzeo srednju vrijednost od 9%, za lakat smanjenje životne aktivnosti iznosi 5% a za vrat 5%. Ovdje je dodao da se ukupna vrijednost ne uzima strogo matematičkim zbrojem već se za drugu ozljedu tj. lakat uzima 2/3 izračunate vrijednosti tj 3,3% a za vrat ½ od ½, jer se ½ ozljede vrata može pripisati ozljedama od ranije tj. od prije postojećeg stanja. Stoga matematičkim izračunom se dobije iznos od 9%+3,3%+1,25%. Naveo je i da to matematičkim izračunom iznosi 13,55 %, a da sud donosi konačne odluke.

13.2. Naveo je i da se spomenuta razderotina opne nalazi između mišića i masnog tkiva, i između samog mišića na različitim mjestima. Što se tiče naruženija smatra da je ožiljak nepravilnog oblika, kod otkrivenosti istoga lako je uočljiv trećim osobama te ga sukladno svom iskustvu i pravilima struke smješta na granici između lakog i srednje teškog naruženja jer se različite osobe različito osjećaju kod svojih ožiljaka zavisno od dobi , spola i drugih čimbenika, a da treba imati na umu i da se u [adresa] živi u toplijim krajevima. Dakle, ožiljak je u intimnim situacijama i nošenjem kratke odjeće lako uočljiv trećim osobama, dok kod nošenja dugih rukava majica i košulja ožiljak nije uočljiv.

13.3. Vezano za zadnji klinički pregled sadržan u nalazu fizijatra od 16.05.2022. naveo je da smatra da je isti napisan u kontekstu znanja o prijašnjoj ozljedi te da je stanje opisano kao uredno u odnosu na ono kako je bilo, a ne kako je u usporedbi s drugom rukom.

14. Na usmeni iskaz imenovanog vještaka je tuženik ponovno prigovorio smatrajući da je usmeno vještvo kontradiktorno sa pismenim vještvom istog vještaka gdje navodi da su nakon dovršetka liječenja zaostale posljedice navedenih ozljeda koje se očituju, pa dalje vještak nabraja, ograničene kretnje u lijevom laktu, u lijevom ručnom zglobu i prstiju lijeve šake, te da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za iste posljedice za oko 14 %", ali iako u pismenom vještvu nije naveo trajne posljedice zbog ozljede vrata niti naveo u čemu se sastoje te posljedice ozljede vrata, a naveo je u čemu se sastoje posljedice drugih ozljeda, dok je usmeno naveo da u 14% ulaze i trajne posljedice ozljede vrata.

14.1. Ovdje treba reći da tuženik gubi iz vida činjenicu da vještak u cjelokupnom kontekstu svoga nalaza i mišljenja (list spisa 115) navodi" Opsežne degerativne promjene vratne kralješnice su rezultat od prije postojećeg stanja pri čemu je novonastala ozljeda mogla intenzivirati bolove i u manjoj mjeri doprinijeti već postojećem stanju", pa sud drži da vještak nije promijenio niti izmijenio svoj pisani nalaz već da je isti samo dodatno usmeno obrazložio navodeći u odnosu za vrat, ½ od ½, jer se ½ ozljede vrata može pripisati ozljedama od ranije tj. od prije postojećeg stanja.

15. Nadalje, da je vještak po prigovoru tuženika, da je zadnji nalaz nakon godinu i 7 mjeseci od ozljede pokazao dakle uglavnom uredne opsege pokreta u laktu, ručnom zglobu i prstima, pregledao tužiteljicu i naveo da nisu uredni pokreti te na pitanje tuženika izravno odgovorio da po njemu taj zadnji nalaz fizijatra o stanju nije realan. Ovdje što i sam vještak navodi je jedno kliničko stanje po završetku od strane fizijatrice koja je liječila tužiteljicu a drugo po nalazu vještaka sudske medicine koji na kraju krajeva nije vještak kliničar.

15.1. Ovdje treba reći da da je vještak navođenjem da smatrajući da navedeni nalaz fizijatra nije realan dodatno i obrazložio isto navodeći da je fizijatrijski nalaz napisan u kontekstu znanja o prijašnjoj ozljedi te je stanje opisano kao uredno u odnosu na ono kako je bilo, a ne kako je u usporedbi s drugom rukom, dok je vještak i više već iscrpno obrazložio svu medicinsku dokumentaciju i pregledao tužiteljicu neposredno na raspravi pa sud drži da konstatacija tuženika da je stanje tužiteljice uredno tj. da nema nikakvih posljedica zasigurno proturječna svim izvedenim, a i zdravo logičnim zaključcima.

16. Slijedom svega navedenog, nalaz i mišljenje imenovanog vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat stručno, objektivno i u skladu sa pravilima struke i nije bilo razloga sumnjati u stručnost i objektivnost nalaza budući je vještak imao u spisu svu potrebnu dokumentaciju te je na ročištu za glavnu raspravu i pregledao tužiteljicu, a sam vještak je na sva pitanja odgovarao bez zadržavanja, logično i povezujući sve činjenice.

16.1. Valja navesti i da je vještak obrazložio na koji način je napisano da je nalaz tuženice uredan, tj. uredan s obzirom na predmetnu situaciju, a ne uredan kao da ništa nije bilo, pa sud smatra da su primjedbe tuženika u potpunosti otklonjene nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu od dana 15. prosinca 2025., te iako sud nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti dane situacije, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da izneseni stavovi mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se (unatoč kritičkoj analizi tuženika) pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

16.2. Stoga je sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se izvede novo vještačenje.

17. Dakle, nakon ovako provedenog postupka sud ustanovljuje sljedeće:

- da je predmetnom nesrećom tužiteljica između ostaloga pretrpjela trzajnu ozljedu vrata, otvorenu ranu lakta, prekid zajedničkog ekstenzora prstiju i ekstenzora carpi radialisa,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3-5 dana,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela bolove srednjeg intenziteta oko 2 tjedna,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela bolove slabog i trajnog intenziteta 3-4 tjedna,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela strah jakog intenziteta 2-3 dana,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela strah srednjeg intenziteta 1-2 tjedna,

- da je zbog predmetne nesreće tužiteljica trpjela slabog intenziteta 2-3 tjedna,

- da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice navedenih ozljeda koje se očituju: u lijevom laktu aktivna ekstenzija zaostaje terminalno, a u lijevom ručnom zglobu aktivna dorzalna fleksija zaostaje 1/3 opsega apokreta, otežano izvodi abdukciju i adukciju prstiju lijeve šake, a trpi i povremene bolove,

- da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti 14% (četrnaest) zbog čega trpi duševnu bol,

- da je prilikom određivanja postotka uzeto u obzir od ranije postojeće stanje vratne kralješnice,

- da kod tužiteljice postoji naruženost lako uočljivog srednjeg stupnja zbog ožiljka i zadebljanja lijeve podlaktice,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć 6 sati dnevno kroz oko tjedan dana, 4 sata dnevno kroz oko dva tjedna te 2 sata dnevno kroz oko 3-4 tjedna, zbog prilagodbe na novonastalo stanje, imobilizacije a potom i slabosti te umanjene pokretljivosti lijeve ruke.

18. Ovako utvrđene činjenice je trebalo podvesti pod materijalno pravo.

18.1. Prije svega valja navesti da je čl. 190. st. 2. ZPP-a propisao da tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

18.2. Ova odredba je stupila na snagu 1. rujna 2019. i primjenjuje se i na postupke u tijeku, pa je sud radi konačnog razrješenja spornih pitanja između parničnih stranaka dopustio preinaku odnosno usklađenje visine tužbenog zahtjeva s utvrđenjem imenovanog vještaka iz spisa, a i sam tuženik je se upustio u raspravljanje.

18.3. Naime, preinaka tužbe postoji kada se generički određeni tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom historijskom zbivanju, drugačijom kompleksu činjenica od onih koje su bile tužbena osnova po svom tekstu istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi preinačeni i oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promjene identiteta tužbenog zahtjeva, što u ovome sporu nije slučaj.

18.4. Također se napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

18.5. Uostalom, tužiteljica je već kod podnošenja tužbe navela da će konačno postaviti tužbeni zahtjev u odnosu na visinu nakon provedbe vještačenja, s sud smatra da je svrsishodno konačno riješiti odnose među strankama.

19. Dakle, sud je dopustio preinaku jer je tužitelj iz iste činjenične i pravne osove uskladio svoje potraživanje prema vještačenju.

20. Nadalje, kako je među parničnim strankama nesporna odgovornost, tužiteljica osnovano zahtijeva od tuženika naknadu štete temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s odredbom čl. 1072. st. 1. ZOO/05.

20.1. Cijeneći medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dr. Igora Borića, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO/05).

20.2. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno da je trpjela fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog zaostalih trajnih posljedica ozljeda, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO/05.

20.3. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužiteljici dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO/05), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te naknadu štete za tuđu pomoć.

20.4. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje i način liječenja, potrebu uzimanja analgetika, provođenja dugotrajne fizikalne terapije, te kontrole kod liječnika, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, utvrđeno je da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete.

20.5. Pri ovome valja napomenuti da iznos (visina) dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti ne mora biti matematički određena u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U tim je Orijentacijskim kriterijima naveden i zaključak da u primjeni rečenog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, pogotovo što i sami vještaci medicinske struke ne mogu bolove i strahove iskazati/izračunati toliko precizno-subjektivno, a uostalom sami strahovi i bolovi ovise o spolu, dobu, karakteru i drugim okolnostima svakog slučaja, pa se sud u svome izračunu pravične naknade držao postavljenih granica izračuna bolova i straha po danima, uzimajući u obzir kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 15. 06. 2020. izmijenio kriterije na način da je dotadašnje iznose povisio za 50%. U obrazloženju predmetnog pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo kako su odlučne okolnosti za izmjenu kriterija bili podaci Državnog zavoda za statistiku o porastu stope inflacije, promjena potrošačkih cijena te povećanja prosječne mjesečno neto isplaćene plaće, a od tada do ove naknade neimovinske štete je prošlo već više od 5 godina, dok je općepoznata činjenica da je inflacija u zadnjih pet godina čak i ubrzala, što je sud pri određivanju naknade isto cijenio.

20.6. Pri odmjeravanju pojedinih iznosa sud je uzeo u obzir i to da je tužiteljica mlađih srednjih godina, s prebivalištem i poslom u [adresa] gdje ima više sunčanih dana u odnosu na ostatak RH i gdje se s obzirom na njen posao u pravilu nosi kratki rukav kada njena lako uočljiva naruženost na podlaktici dolazi do izražaja, a uzimajući i činjenicu da je morala promijeniti posao zbog utvrđenog propadanja ruke i nemogućnosti nošenja tacne tj. konobarskog pladnja za posluživanje pića (uobičajen posao za konobaricu), te nemogućnošću rada drugih redovnih svakodnevnih životnih poslova gdje je potrebna puna snaga lijeve ruke, kao i samog straha od mjesta nesreće.

20.7. Stoga je tužiteljici za pretrpljene bolove valjalo dosuditi iznos od 1.450,00 EUR-a i to na način za jake bolove 80,00 EUR-a*5 dana = 400,00 EUR-a, srednje bolove po 45,00 EUR-a*14 dana = 630,00 EUR-a i slabe bolovi 15,00 EUR-a * 28 dana = 420,00 EUR-a.

20.7. Pravična naknada za pretrpljeni strah koji je primarno intenzivan u času ozljeđivanja, a potom je jakog intenziteta bio 2-3 dana, srednjeg intenziteta 1-2 tjedna i slabog intenziteta 2-3 tjedna kao zabrinutost za ishod liječenja po stavu suda iznosi 1.500,00 EUR-a, odnosno u približno jednakom iznosu kao i za fizičke bolove budući je jačina straha i dugotrajnost istog trajao u sličnom vremenskom periodu, ali uzimajući u obzir i to da je tužena svoj dotadašnji posao obavljala rukama u većem intenzitetu od većine drugih poslova, pa je strah kod iste morao biti pojačan što na mogući gubitak ruke, što i na samu posljedičnu egzistenciju, kao i da je dosta vremena nakon nesreće kod iste postojao straha od samog mjesta nesreće, a koji je dakle geografski u blizini mjesta prebivališta iste.

20.8. Nadalje, pravična novčana naknada po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti ustanovljena je od 14%, pa po stavu suda pravična naknada iznosi 3.000,00 EUR-a. Naime, evidentno je da je tužiteljica ženska osoba mlađih srednjih godina koja i prilikom obavljanja svakodnevnih poslova ima poteškoća zbog nemogućnosti korištenja punog potencijala lijeve ruke, kako kućanskih tako i drugih poslova, pogotovo poslovnih, te da je zbog toga morala promijeniti i posao budući je konobarica po struci te da je prinuđena u ostatku svoga života i svoje poslovne karijere konkurirati i raditi poslove koji je ograničavaju u korištenju punog kapaciteta pa tako i samog napredovanja i same zarade.

20.9. Naposljetku, pravična novčana naknada zbog naruženosti u utvrđenom lako uočljivom srednjem stupnju, po stavu suda iznosi 3.500,00 EUR-a iz razloga jer je ista ženska osoba mlađih srednjih godina koja radi posao vidljiv većem broju osoba (ne uredski gdje je prolaznost ljudi manja) i na poslu u pravilu radi kratkih rukava pri čemu je lako uočljiva predmetna naruženost. Nesporna je i općepoznata činjenica da se u [adresa] i u slobodnom vremenu zbog geografskog položaja i blizine mora, u pravilu nosi kraća odjeća što posebno pogađa ženske osobe (navela da joj je pomagao bivši momak) koje generalno više obraćaju pozornost na izgled od muških osoba, pa je predmetna naruženost po svim mogućim parametrima pogađa u najvećem nivou srednjeg stupnja duševnih bolova.

20.10. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je utvrdio da tužiteljici kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu koju je pretrpjela pripada ukupan iznos od 9.450,00 EUR-a.

20.11. Međutim, kako je tuženik isplatio tužiteljici prije pokretanja parnice dio štete u iznosu od 4.841,27 EUR-a, to je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 4.608,73 EUR-a, s osnova neimovinske štete, čime joj je u potpunosti reparirana pretrpljena šteta-točka I. izreke ove presude.

20.12. Slijedom navedenog tužiteljica je prema stavu ovoga suda postavila previsok iznos kada je tražila dosuđivanje iznosa od 5.158,73 EUR-a pa ju je s toga trebalo odbiti za više zatraženi iznos od 550,00 EUR-a.

21. Nadalje, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 6 sati dnevno, te još 14 dana po 4 sata dnevno, te još 28 dana po 2 sat dnevno dakle ukupno 154 sata. Ovo utvrđenje je iznio dr. Igor Borić, ali sud isto prihvaća kao životno i logično da osoba s utvrđenim ozljedama treba tuđu pomoć i njegu.

21.1. Cijena sata od 5 EUR-a kako je naveo tužitelj u svome podnesku od 17. lipnja 2025. nije problematizirana od strane tuženika pa je sud istu prihvatio sukladno čl. 223 ZPP-a, te je sud tužiteljici za pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 770 EUR-a (154 sata * 5 eura), a budući smatra cijenu sata tuđe pomoći od 5 EUR-a primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužiteljici pružiti pomoć kakva joj je bila potrebna, imajući na umu mjesne prilike, domicil tužiteljice, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužiteljice, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, dok je među strankama nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i bivši momak besplatno, a sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO/05.

21.2. Tužiteljica je priznala da je po toj osnovi prije pokretanja ovoga postupka primila iznos od 159,00 EUR-a, pa joj je valjalo priznati daljnji iznos od 611,00 EUR-a

- točka II. izreke ove presude.

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose po osnovu neimovinske i materijalne štete temelji se na odredbama članka 29., čl. 1086. (materijalna) i čl. 1103. (neimovinska) ZOO/05. Istovremeno odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), kao posebnog zakona, propisano je kako je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva ili obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, da je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka, a stavkom 4. istog članka je propisano kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22.1. Kako je tužiteljica zakonske zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu tražila nakon podnošenja i realizacije dijela odštetnog zahtjeva, a počevši od 28. prosinca 2023. kao od dana podnošenja tužbe, isto joj je i dosuđeno.

22.2. Istovremeno, pravo na zatezne kamate na materijalnu štetu na ime tuđe njege i pomoći dosuđena je počev od dana presuđenja jer je naknada po tim vidovima zatražene štete dosuđena prema cijeni sata tuđe njege i pomoći u vrijeme presuđenja.

23. U konačnici valja obrazložiti i odluku u odnosu za troškove ovoga postupka.

23.1. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st.2. ZPP-a).

23.2. Konačni zahtjev tužiteljice je potraživanje iznosa od ukupno 5.769,73 EUR-a, a ista je uspjela u iznosu od 5.219,73 EUR-a ili 90,47 % dok je dakle tuženik uspio u iznosu od 550,00 EUR-a ili 9,53 %.

23.3. Slijedom navedenog, kad se uspjeh tužiteljice odbije od uspjeha tuženika dobije se da tužiteljica ima pravo na namirenje za 80,94 % svojih troškova, a koji se odnose na zastupanje stranke po odvjetniku, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi ("Narodne novine" br. 138/2023-dalje Tbr) gdje je vrijednost boda 2,00 EUR-a.

23.4. Prema čl. 155. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

23.5. Slijedom navedenog tužiteljici je sukladno (Tbr 7-9 i 32) odmjereno:

- za sastav odštetnog zahtjeva temeljem čl. 12. st. 2. ZOOUP-a – 100 bodova

- za sastav tužbe od 28. prosinca 2023.- 100 bodova,

- za pristup na ročište na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 30. travnja 2024. i 15. listopada 2025. po 100 bodova, dakle ukupno 200 bodova,

- za podnesak 17. lipnja 2025. – 100 bodova

- dakle ukupno 500,00 bodova tj. 1.000,00 EUR-a,

- plus PDV25% (Tbr 42.) tj. 250,00 EUR-a,

- pa je tužiteljici valjalo priznati trošak od 1.250,00 EUR-a plus pristojbu za tužbu i presudu 102,25 EUR-a što iznosi ukupno 1.352,25 EUR-a, odnosno 80,94 % toga iznosa tj. 1.094,51 EUR-a.

23.6. Ovom iznosu treba pridodati i trošak za vještačenja koji je tužiteljica platila i to iznos od 397,17 EUR-a te pristup vještaka na ročište u iznosu od 202,03 EUR-a, sveukupno 599,20 EUR-a, jer je isto bilo potrebno u cijelosti, te je joj je ukupno dosuđeno 1.693,71 EUR-a.

23.7. Članak 151. st.3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.

23.8. Slijedom navedenog valjalo je naložiti tuženiku kao u izreci točke III. te istom naložiti podmirenje troška od 1.693,71 EUR-a sa zakonskim kamatama, a odbiti tužiteljicu za više zatraženi trošak od 260,57 tj. do ukupno traženih 1.954,28 EUR-a.

Metkoviću, 26. studenog 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče

2. Tuženiku putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče