Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-339/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Marije Šimičić kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao član vijeća i suca izvjestitelja, i Sande Crljen Ivančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, protiv tuženika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1544/2015-79 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1544/2015-79 od 10. srpnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je.

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 27.05.2013. godine, a kojeg su sklopili BŽ i GŽ, ništetan.“

II Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za naknadu troškova parničnog postupka.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovor o radu zaključen 27. svibnja 2013. između BŽ i GŽ – tuženika.

4. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da ugovor koji je tuženik zaključio sa svojom nevjestom 27. svibnja 2013. nije ništetan sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- u daljnjem tekstu ZOO).

5. Iz rezultata parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da iz Ugovora o radu od 27. svibnja 2013. (list 4-5 spisa) u bitnome proizlazi da su tuženik i UŽ, sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada 27. svibanj 2013. Ugovor o radu sklopljen je za obavljanje poslova PKV-pomoćni radnik za razdoblje do 21. svibnja 2014. sukladno izdanom uvjerenju za prijavljeni privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Predmetni ugovor potpisan je od strane tuženika kao poslodavca te UŽ kao radnice;

- da iz Izvješća o bolovanju (list 6) proizlazi da UŽ započinje s korištenjem rodiljnog dopusta 12. lipnja 2013.;

- da u dopisu od 2. rujna 2014. (list 7 spisa) liječnik tužitelja iznosi mišljenje da u trenutku kada su tuženik i UŽ sklopili ugovor o radu ista nije bila radno sposobna;

- da iz zdravstvenog kartona UŽ (list 8-12 spisa) proizlazi da ista dolazi na pregled za vrijeme trudnoće kod izabranog ginekologa dr. ŽŽ **.**.2013. te da je u zdravstvenom kartonu evidentirano da je ranije kontrolirala trudnoću u Mađarskoj i Kosovu. Drugi pregled je evidentiran na dan sklapanja ugovora o radu i to 27. svibnja 2013. kada se navodi da je UŽ subjektivno bez tegoba s preporukom za obavljanje pretraga za koje su joj izdane uputnice dok 4. lipnja 2013. dolazi na konzultacije. Idući pregled UŽ obavila je 3. srpnja 2013. kada je ponovno u zdravstvenom kartonu evidentirano da je ista subjektivno bez tegoba.

6. Tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, te na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.1. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja trebao je imati u vidu odredbe Zakona o obveznom zadravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 80/13, - u daljnjem tekstu Zakon). Ovo stoga, jer navedeni zakon regulira zdravstvenu zaštitu stranaca u Republici Hrvatskoj i to u članku 4. spomenutog zakona, a posebno u članku 6. regulira status stranca u privremenom boravku u Republici Hrvatskoj.

7. Kod nesporne činjenice, što proizlazi iz stanja spisa da je tuženik sa svojom nevjestom zaključio ugovor o radu 27. svibnja 2013., kada je ista bila u statusu osobe – stranac na privremenom boravku, kao takva ugovorna stranka, ista prilikom zaključenja ugovora o radu kao i njen poslodavac trebali su primijeniti odredbu članka 6. Zakona.

8. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja raspravio je pravni problem samo s aspekta ništetnosti navedenog ugovora sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO odnosno činjenici je li ugovorna stranka koja je zaključila ugovor o radu BŽ stvarno radila kod poslodavca – tuženika od zaključenja ugovora o radu 27. svibnja 2013. do 12. lipnja 2013., kada je počela koristiti rodiljni dopust, a ista je imala status osobe sa privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj.

9. S obzirom da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje te na istom pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu odluku sukladno odredbi članka 370. stavak 1. ZPP-a.

10. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja odnosno utvrdit će je li poslodavac kao i druga stranka ugovora o radu prilikom zaključenja spornog ugovora postupila sukladno odredbi članka 6. Zakona, te na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primijenjenog materijalnog prava ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 26. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marija Šimičić