REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. te II. okrivljena odgovorna osoba ČR, zbog prekršaja iz čl.249.st.1. i st.4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/25-5/11616, URBROJ: 511-19-48-25-1, od 07.05.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 26.11.2025.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, a bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljena pravna osoba: „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24640993045, MB: [matični broj], prekršajno osuđivana,

i

II. okrivljena odgovorna osoba: ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1959.g. u mjestu Teslić, BiH, od roditelja Č, državljanin R. Hrvatske, s adresom u mjestu Zagreb, Sokolgradska 23., prekršajno osuđivan,

k r i v i s u

što su 2. svibnja 2025. u 06:53 sati, u mjestu Velika Gorica, Zračna luka Franjo Tuđman, na letu broj: OU-327, iz Mostara u Zračnu luku „Franjo Tuđman“, dovezli državljanku Tajlanda,

- HR, rođena **.**.1982. godine, nositeljica putne isprave Tajlanda serijskog broja: AC5671868, izdane dana 11.09.2023. godine, važeće do 10.09.2033. godine,

koja nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u RH, slijedom čega joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,

čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,

zbog čega se kažnjavaju za prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,

pa im se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 5.100,00 (pet tisuća sto) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, pod navedenim brojem, dana 08.05.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u optužnom prijedlogu.

3.

U dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, između ostalog i u bitnom, kako je danom stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u RH na snagu je stupio izmijenjen i dopunjen Zakon o strancima (NN br. 151/22).

Tim izmijenjenim i dopunjenim Zakonom o strancima, i to odredbom čl.63., propisano je da se odredbe čl.49., čl.50. i čl.51.st.2. te čl.52. Zakona o strancima (NN br. 133/20 i 114/22) neće primjenjivati na unutarnjoj granici RH nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u RH.

Također, danom stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u RH prestala je vrijediti i Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14, dalje Odluka.

Nadalje, prema članku 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. U tom je slučaju sud dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet, a koji u konkretnom slučaju više ne postoji te stoga nema ni prekršaja. Dakle, ulaskom Republike Hrvatske u Schengenski prostor, odnosno stupanjem na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma te stupanjem na snagu izmijenjenog Zakona o strancima i članka 63. istog, kao i prestankom važenja predmetne Odluke predmetni prekršaj prestao je biti prekršaj. Sukladno navedenome, Naslov bi okrivljenike trebao osloboditi od optužbe. Podredno navedenome u prethodnoj točki, okrivljenici ističu kako nisu ni imali mogućnost kontrolirati putne isprave putnice već je kontrola putnih isprava učinjena na Zračnoj luci u Mostaru te je putnici dozvoljeno daljnje putovanje prema Republici Hrvatskoj. Dakle, okrivljenici nisu bili u mogućnosti kontrolirati putnu ispravu putnice te su tek dolaskom u Zagreb mogli utvrditi ima li putnica potrebnu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Stoga, okrivljenici ističu da iz razloga što djelatnici okrivljenika nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane bosanskohercegovačkih policijskih službenika to je očito da je na strani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Prekršajnog zakona. Jasno je stoga da okrivljenici nisu imali nikakvih pobuda za počinjenje prekršaja. Štoviše, postupali su s dužnom pažnjom pa nije postojala namjera ili nehaj na strani okrivljenika te je upravo okrivljenicima u interesu da ne prevezu niti jednog putnika bez odgovarajuće putne isprave a kako bi se izbjeglo snošenje troškova vraćanja takvih putnika. Podredno, člankom 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju upravo je riječ o takvom beznačajnom prekršaju jer zaista stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti je neznatan, a osobito iz razloga što je predmetna putnica o trošku okrivljenika vraćena u državu iz koje je doputovala te je okrivljenik sanirao jedinu eventualnu štetu koja je mogla nastati. No, dolaskom stranca na štićeno područje Zračne luke Franjo Tuđman za Republiku Hrvatsku nije niti nastala nikakva šteta koju bi okrivljenici trebali sanirati. Sukladno svemu navedenom, okrivljenici ističu da iz razloga što djelatnici okrivljenika nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane bosanskohercegovačkih policijskih službenika to je očito da je na strani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Prekršajnog zakona. Okrivljenici su u okvirima važećih zakona RH primijenili svu dužnu pažnju pa na strani okrivljenika nije postojala niti namjera niti nehaj. Kao što je već istaknuto policijski službenici u Mostaru osobama koje nemaju valjanu vizu za državu u koju putuju ili uopće nemaju putnu ispravu trebaju ograničiti kretanje, odnosno uskratiti im daljnje putovanje, a prijevoznik, ovdje okrivljenik, nije mogao znati da predmetna putnica nema valjanu dokumentaciju, već je to isključivo bilo u domeni policijskih službenika one zračne luke iz koje je putnica krenula (u ovom slučaju Mostara). Također, dolaskom predmetne strankinje na štićeno područje Zračne luke Franjo Tuđman za Republiku Hrvatsku nije niti nastala nikakva šteta koju bi okrivljenik trebao sanirati, obzirom da okrivljenik snosi troškove prijevoza putnice do mjesta otkud je putnica doputovala, čime se u potpunosti sanira eventualna šteta koja bi mogla nastati.

Također je potrebno istaknuti da UREDBA (EU) 2016/399 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica, dalje: Zakonik o schengenskim granicama u čl. 2. definira „zajednički granični prijelaz” kao svaki granični prijelaz koji se nalazi ili na državnom području države članice ili na državnom području treće zemlje, na kojem službenici graničnog nadzora države članice i službenici graničnog nadzora treće zemlje neposredno jedan nakon drugoga obavljaju izlazne i ulazne kontrole, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i prema bilateralnom sporazumu. Dakle, takav nadzor mogu obaviti jedino službenici graničnog nadzora, a ne i djelatnici prijevoznika. Da je tome tako okrivljenik u spis dostavlja presudu Europskog suda pravde C-584/18 od 30. travnja 2020., u kojoj je eksplicitno navedeno: „ država članica zračnog prijevoznika ili njegovog zastupnika nije ovlastila da preuzme zadaće nadzora državne granice i da u tu svrhu ima odgovarajuće ovlasti.” Upravo iz tog razloga postoji izlazna kontrola policijskih službenika države iz koje putnik putuje te ulazna kontrola države u koju putnik putuje, a takvu kontrolu nisu ovlašteni obavljati djelatnici okrivljenika ili handling agenta koji kontrolu obavlja u ime i za račun okrivljenika. Kako je jasno da okrivljenik nije mogao utjecati na rad policijskog službenika druge države, odnosno izlaznu kontrolu putnikovih isprava da se zaključiti da okrivljenik nije ni u kom slučaju kriv za počinjenje prekršaja pa se predlaže Naslovu obustaviti predmetni postupak, osloboditi okrivljenike od optužbe sukladno članku 182. Prekršajnog zakona te podredno da ih oslobodi od plaćanja novčane kazne sukladno članku 30. st. 3. Prekršajnog zakona.

4.

U nastavku glavne rasprave okrivljena pravna i odgovorna osoba dostavili su u sudski spis podnesak koje su ispričali nedolazak na zakazano ročište za glavnu raspravu, i u kojem se navodi kako ostaju kod pisane obrane ranije dostavljene u spis te ističu da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

Okrivljenici predlažu da ih Sud oslobodi od optužbe, odnosno podredno oslobodi od plaćanja novčane kazne.

5.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja nakon čitanja zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe u odnosu na pisanu obranu iznijela je kako u ovom konkretnom slučaju koji se dogodio 02.05.2025.g., Republika Hrvatska je već bila punopravna članica schengena odnosno u potpunosti je primjenjivala odredbe schengenske pravne stečevine i viza za jedan ulazak je bila valjana za ulazak u Republiku Hrvatske. Međutim, C viza koju je putnica HR, državljanka Tajlanda posjedovala već je bila iskorištena na način da je predmetna ušla u područje schengena dana 11.4.2025.g. na zračnom graničnom prijelazu Gardermoen (Norveška) te je s područja schengena izašla dana 21.04.2025.g. na istom graničnom prijelazu, čime je navedena viza postala iskorištena odnosno nevažeća i iz navedenog razloga joj je odbijen ulazak u RH. U pisanoj obrani okrivljena pravna osoba navodi da je prekršaj za koji ih se tereti nastao kao posljedica postupka djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova odnosno policije te djelatnika zračne luke u Mostaru gdje su putnici dozvolili daljnje putovanje unatoč tome što je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku. Nastavno na navedeno, dužnost je i zakonska obveza zrakoplovnog prijevoznika, radi neposjedovanja valjane putne isprave ili vize, da uskrati ukrcaj putnika na let unatoč njihovoj prijavi za let. Naime, odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let. Nadalje, ne može se uzeti kao olakotna okolnost činjenica koju su okrivljenici naveli u svojoj obrani da dolaskom predmetne putnice nije nastala nikakva šteta, obzirom da okrivljenik snosi troškove prijevoza putnice do mjesta otkud je putnica doputovala. Čl.52.st.2. Zakona o strancima propisana je obveza prijevoznika da je isti dužan, bez odgađanja, na svoj troška, s graničnog prijelaza odvesti državljanina treće zemlje kojem je odbijen ulazaka u RH

Obzirom je nesporno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, predlaže se da nadležni Sud u cijelosti odbaci pisanu obranu okrivljenika i dovrši prekršajni postupak, a okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu kazni propisanim novčanim kaznama.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso serijski broj [serijski broj] i 00529917, specijalna punomoć od 24. svibnja 2022., zapovijed o vraćanju Postaje aerodromske poslije Pleso od 2. svibnja 2025. za HR, preslika putovnice serijski broj [broj putovnice], Schengen viza tipa ''C'' izdana dana 19. veljače 2025. od strane Norveške, serijskog broj [serijski broj], izvješća Postaje aerodromske poslije Pleso od 2. svibnja 2025. sastavljeno u službenim prostorijama postaje aerodromske policije Pleso i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Croatia Airlines d.d. i DR od 28. srpnja 2025.

7.

U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja predložila je Sudu da donese odluku sukladno Zakonu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, djelujući na način opisan u izreci presude, pa da su tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio okolnosti navedene u zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe, te je utvrdio da istom obranom pravna i odgovorna osoba zapravo poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, navodeći okolnosti koje bi po stavu obrane mogle dovesti do njihovog oslobađanja, ali njihovu zajedničku obranu nije prihvatio jer je temeljem izvedenih dokaza nesporno zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba počinili terećeni prekršaj.

Sudac je uvjeren da je pisana obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe oblikovana na način da se zapravo poriče njihovo protupravno postupanje predmetne zgode, u cilju ostvarenja određenih koristi, a s namjerom kako bi se pravna i odgovorna osoba zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli odnosno umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze, osobito u Izvješće te u Zapovijed o vraćanju, sastavljenih od strane policijskih službenika PAP Pleso, kao i u Putovnicu i Vizu predmetne imenovane putnice, strankinje, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

4.

Tijekom provedene glavne rasprave sudac je dana 28.07.2025.g. pribavio Potvrde za: Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. te DR, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u istu utvrdio da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba već bili više puta pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o strancima.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.

Osim toga, sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.

Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te smatra da to ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa zajedničkom pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) u čl.52. propisuje, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

Isti Zakon u čl.249. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik - pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

Propisuje i da će se za označeni prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

3.

Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.

4.

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.

Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.

5.

Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).

6.

Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.

To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14), koja je bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine.

7.

Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.

8.

Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.

9.

Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovanog državljana treće zemlje, to jest imenovanu strankinju koja nije imala valjanu vizu koja joj je bila potrebna, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje avioprijevoznik, to jest I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.

10.

Sudac je mišljenja da je okrivljena pravna osoba odgovorna za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa je tako, između ostalog, dužna i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik dovede državljanina treće zemlje, to jest stranca, na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno, sukladno zakonskim odredbama, a što su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode propustili učiniti.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se prilikom dovoženja stranaca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

11.

Vezano uz sve istaknute obrambene navode okrivljene pravne i odgovorne osobe, sudac je zaključio da iste okolnosti nisu od stvarne važnosti za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja.

12.

U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode dana 02.05.2025.g. imenovana državljanka treće zemlje, Kraljevine Tajland, posjedovala Schengen vizu Norveške, tip „C“, za 1 ulaz/izlaz, sa rokom važenja od 10.03.2025.g. do 22.05.2025.g.

Pritom je također evidentno da je imenovana strana državljanka označenu vizu iskoristila ušavši na područje Schengena dana 11.04.2025.g. na zračnom graničnom prijelazu Gardermoen (Kraljevina Norveška), te da je nakon toga dana 21.04.2025.g. i napustila područje Schjengena na zračnom graničnom prijelazu Gardermoen (Kraljevina Norveška).

Stoga je jasno i nesporno da predmetne zgode imenovana strana državljanka nije posjedovala valjanu vizu koja joj je bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, kako je to propisano Zakonom o strancima.

Slijedom navedenog, iako je imenovanoj putnici, državljanki Kraljevine Tajland, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Mostaru, opravdano joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.

13.

Nadalje, budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“ mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je razvidno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Kraljevine Tajland, nositeljima običnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje bez vize ne mogu ući ni u jednu državu članicu Europske unije, pa tako ni u Republiku Hrvatsku.

14.

Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).

15.

Sudac je zaključio i kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao prijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.

Shodno navedenom, sudac je uvjeren kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se pravna i odgovorna osoba zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

16.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, nakon zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe te nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima, pa ih je kaznio za prevezenog imenovanog stranca novčanim kaznama, koje kazne je izrekao u visini koje su Zakonom propisane u točno utvrđenim iznosima, a za koje smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

17.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da I. i II. okrivljeni kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da su već bili više puta pravomoćno kažnjavani za slične prekršaje temeljem Zakona o strancima.

18.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u propisanim, točno određenim iznosima, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

19.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

20.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 26. studenog 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].