Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-147/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Brica, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović iz Varaždina, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon dovršene glavne rasprave održane 20. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 26. studenog 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Proglašava se ovrha nedopuštenom koja se vodi pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem Ovr-847/2024. ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, protiv ovršenika [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da nadoknadi tužiteljici ĆF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 8. svibnja 2025. protiv tuženika podnijela tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, u tužbi navodeći:
- da Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 09. travnja 2025. pod poslovnim brojem Ovr-847/24. tužiteljica je upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, protiv ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732;
- da tuženik je podnio prijedlog za ovrhu 29. listopada 2024. protiv tužiteljice na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine te je sud donio pobijano rješenje o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine, na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika; da tuženik je u prijedlogu za ovrhu naveo da je već provodio ovrhu putem Fine prema rješenju o ovrsi Ovr- 1339/14. od 14.11.2014.; da tuženik nije predložio nastavak ovrhe niti promjenu sredstva ovrhe već je predložio donošenje potpuno novog rješenja o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine; da po žalbi tužiteljice, tuženik se očitovao da nije prošao zastarni rok od 10 godina jer da isti uvijek počinje teči iznova nakon prekida postupka te da je on provodio razne ovrhe od 25.03.1993. godine;
- da tužiteljica smatra da navodi tuženika o prekidu zastare i nastavku postupka nisu pravilni jer tuženik ne uviđa razliku definicije tražbine i pravomoćno utvrđene tražbine; da čl. 233. ZOO točno navodi pravomoćno utvrđene tražbine dok se prekid zastare iz čl. 240. do 246. odnosi na poduzimanje radnji u vezi tražbina a ne pravomoćno utvrđenih tražbina, da to je točno tako napisano u zakonskim člancima i logično jer ne može se pokretati tužba radi utvrđenja već pravomoćno utvrđene tražbine ili dati priznanje ili osiguranje ili ostvarenje tražbine ili bilo kojeg drugog postupka prema pravomoćno utvrđenoj tražbini; da čl. 233. Zakona o obveznim odnosima propisuje nastupanje zastare tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarjevanjem nakon deset godina; da ovrha je pokrenuta temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine za koju je prošao rok zastare od 10 godina. Zakonski tekst navodi: Sve tražbine koje su u t v r đ e n e pravomoćnom sudskom odlukom, zastarijevaju za deset godina; da dakle, nakon 28.05.2003. ne može se više pokretati novi ovršni postupak ukoliko isti nije bio prije 28.05.2003. u tijeku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom; da tuženik je prijedlogom od 29. listopada 2024. pokrenuo novi ovršni postupak; da ukoliko sud smatra da se može donositi ponovo rješenje o ovrsi tada se radi o litispendenciji jer je tuženik naveo da je već vodio ovršni postupak po računima i oročenim novčanim sredstvima pod Ovr-1339/14. tako da se isto rješenje više ne smije donositi; da zastara iz čl. 233. ZOO Zakona o obveznim odnosima je apsolutni rok zastare od 10 godina na koji se ne odnosi prekid zastare i ne može teči ponovo u nedogled te se takvim načinom primjene uvodi pravna nesigurnost i pravni kaos te nepovjerenje u rad pravosuđa a naročito kada vjerovnik nepoduzima pravilno i pravovremeno radnje preko 30 godina za kredit za koji je trebao pravilno procijeniti rizik i osigurati potraživanje kao i sve obveze koje proizlaze iz potrošačkih ugovora;
- da tuženik je pokrenuo ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine; da navedeni rok je prošao te je prošao i desetgodišnji rok zastare za pokretanje bilo kakvog postupka nakon isteka 10 godina od pravomoćne i ovršne odluke kao svakako i 10 godina od ovršnosti;
- da tako je ovršnom ispravom odlučeno o zastarjelom potraživanju tuženika, te da predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu: "Proglašava se ovrha nedopuštenom koja se vodi pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem Ovr-847/2024. ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, protiv ovršenika Knapić [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da nadoknadi tužiteljici ĆF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u roku od 15 dana."
2. U danom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljen tužbeni zahtjev, navodeći:
- da istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika neosnovan je; da naime, iako ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha, dakle presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 datira od 28.05.1993. godine, nije nastupila zastara potraživanja temeljem iste; da netočno je da bi zastara potraživanja nastupila istekom 10 godina od ovršnosti spomenute presude, prije svega iz razloga jer je u nekoliko navrata došlo do prekida roka zastare, a nakon svakog prekida zastarni rok počinje teći iznova; da tuženik je protiv tužitelja temeljem predmetne presude najprije vodio postupak ovrhe na pokretninama tužitelja i to u postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu broj I-455/1999 koji je postupak obustavljen donošenjem rješenja suda od dana 04.04.1996. godine, budući da se zaplijenjene pokretnine tužitelja, tamo ovršenika, nisu prodale niti na drugoj usmenoj javnoj dražbi; da nakon toga vodio se temeljem iste ovršne isprave ovršni postupak na plaći tužitelja, koji postupak je pokrenut temeljem prijedloga tuženika od 24.01.2003. godine, a rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovro-52/03 doneseno je dana 14.02.2003. godine; da u sklopu navedenog postupka također nije naplaćeno ništa od ovršenikova dugovanja, a budući da je tijekom postupka ovršeniku radni odnos prestao, ovrha također više nije bila moguća slijedom čega je tuženik svojim prijedlogom od dana 17.09.2014. godine inicirao ovršni postupak na novom predmetu i sredstvu ovrhe, ovrhom po računima i oročenim novčanim sredstvima tužitelja, o čemu je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr- 1339/14-2 od dana 14.11.2014. godine; da predmetna ovrha je obustavljena rješenjem suda broj Ovr-1339/14 od 16.04.2015. godine budući je FINA obavijestila sud da tužitelj nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima; da stoga je tuženik ponovno dana 29.10.2024. godine podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja te je doneseno rješenje o ovrsi povodom koje je tužitelj podnio žalbu i povodom koje žalbe je isti upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;
- da iz svega navedenoga vidljivo je da je tuženik temeljem iste ovršne isprave i radi naplate predmetne tražbine temeljem iste u nekoliko navrata pokretao ovršne postupke protiv tužitelja, a čime je prekidao tijek zastare potraživanja; da stoga je očito da unatoč činjenice što ovršna isprava datira u 1993. godinu, da nije nastupila zastara potraživanja tuženikove tražbine; da potpuno je promašeno stajalište tužitelja kako se u konkretnom slučaju, u pogledu tražbine tuženika koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, ne primjenjuju odredbe ZOO-a o prekidu zastare jer da se navedene odredbe odnose samo na tražbine koje nisu pravomoćno utvrđene; da Zakon, naime, u pogledu prekida zastare ne radi razliku između tražbina koje jesu i onih koje nisu utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, jer zastara u pogledu svake tražbine počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a što je opće pravilo iz čl.215. ZOO-a; da ukoliko je tražbina vjerovnika utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, kao u konkretnom slučaju tražbina ovdje tuženika prema tužitelju, sukladno čl.233. u pogledu iste se primjenjuje zastarni rok od 10 godina, s time da se zastara u pogledu takve tražbine može prekinuti nastupanjem određenih okolnosti; da u konkretnom slučaju, a sukladno čl. 245. ZOO-a, zahtjevom za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, prekinuto je zastarijevanje glede iste tražbine svaki puta kada je dan zahtjev za ovrhu, a zastara je svaki puta počela ponovno teći nakon okončanja postupka, kao što je to u st.4. i 5. iste zakonske odredbe jasno propisano; da navodi tužitelja o apsolutnom roku zastare od 10 godina potpuno su promašeni budući da ZOO niti ne poznaje pojam apsolutne zastare;
- te da slijedom iznesenog svakako proizlazi da je tužba neutemeljena te tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i svih navoda.
4. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, te svih navoda iz odgovora.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Zaključak Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-15 od 9. travnja 2025. (listovi br. 3-4 spisa) i Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024., sa sadržanim Podneskom/prijedlogom od 29. listopada 2024. (listovi br. 5-9 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Prijedlog za izvršenje od 25.03.1994. i Rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj I. 455/94 od 4. travnja 1996. (listovi br. 14-17 spisa), Prijedlog za ovrhu na plaći ovršenika od 24. siječnja 2003. sa Rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovro-52/03 od 14. veljače 2003. (listovi br. 18-21 spisa), Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1339/14-2 od 14. studenog 2014., s Podneskom ovrhovoditelja kojim se predlaže novi predmet ovrhe od 16. rujna 2014. (listovi br. 22- 25 spisa), Presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993. (listovi br. 26-27 spisa) i Rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1339/14 od 16. travnja 2015. (listovi br. 28-29 spisa), te uvid u priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024 (ranije poslovni broj Ovr-1339/14).
6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je u cijelosti neosnovanim.
7. Odredbama članka 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi, donesenog na temelju ovršne isprave, ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7.1. Odredbama članka 52. st. 1. i 3. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, da će sud ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
7.2. Prema odredbi članka 55. st. 3. OZ-a, a koja se primjenjuje osnovom članka 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
8. Uvidom u priključeni spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024 (ranije poslovni broj Ovr-1339/14) sud je utvrdio:
- da je pobijanim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 847/2024-2 od 8. studenog 2024., a po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja od 29. listopada 2024., protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice, na temelju ovršne isprave – presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993., određena ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice kao ovršenice radi namirenja tražbine u iznosu od 3.652,80 eura na ime glavnice i 42,65 eura na ime parničnih troškova;
- da je protiv prednje navedenog rješenja o ovrsi tuženica kao ovršenica dana 26. studenog 2024. podnijela žalbu, kojom žalbom rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, navodeći da rješenjem je odlučeno o zastarjelom potraživanju; da ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu naveo da je već provodio ovrhu putem Fine prema rješenju o ovrsi Ovr-1339/14. od 14.11.2014.; da ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovrhe niti promjenu sredstva ovrhe već je predložio donošenje potpuno novog rješenja o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93- 3 od 28.05.1993. godine; da čl. 233. Zakona o obveznim odnosima propisuje nastupanje zastare tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarjevanjem nakon deset godina; da ovrha je pokrenuta temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. godine te je prošao rok od 10 godina; te posebno ističe da je za pravomoćnu i ovršnu Presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj P-277/93-3 od 28.05.1993. nastupila zastara 28.05.2003. tako da je i pokrenut postupak ovrhe na Fini Ovr-1339/14. od 14.11.2014. pokrenut protiv zastarjelog potraživanja; da kako je ovršnom ispravom odlučeno o zastarjelom potraživanju ovrhovoditelja, predlaže da ovršni sud donese odluku o zastari potraživanja ukine rješenje o ovrsi i sve provedene radnje uz nadoknadu joj troškova; te da smatra da je dužnost ovršnog suda donijeti odluku o zastari potraživanja a ne upućivati ovršenika na pokretanje parnice;
- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu naveo da je žalba u cijelosti neosnovana i da je istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan; da netočno je da bi nastupila zastara istekom 10 godina od ovršnosti presude jer da je u nekoliko navrata došlo do prekida roka zastare, a da nakon svakog prekida zastarni rok počinje teći iznova, te predlaže odbiti žalbu ovršenice, ovdje tužiteljice, i nastaviti ovršni postupak;
- da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-56/2025-2 od 19. veljače 2025. odbijena žalba ovršenice, ovdje tužiteljice, kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 847/2024-2 od 8. studenog 2024., a uz obrazloženje da ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), navedeni žalbeni sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja; da naime, rješenje o ovrsi je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993. kao ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ-a; da budući da su u prijedlogu za ovrhu naznačeni ovršna isprava na temelju koje se određuje ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, a i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravo sadržano u odredbi čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. OZ-a i odredio ovrhu; te da sukladno odredbi čl. 204. i 205. OZ-a određena je ovrha na novčanoj tražbini koja po računima i oročenim sredstvima u svim bankama pripada ovršenici te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa ovršenice na račun ovrhovoditelja; a da o žalbenom navodu ovršenice kojim ističe prigovor zastare, a koji predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud;
- da je zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-15 od 9. travnja 2025. upućena ovdje tužiteljica kao ovršenica da u roku od 15 dana od dana primitka ovog Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-847/2024 od dana 08. studenog 2024.god., iz razloga koje je navela u žalbi protiv rješenja o ovrsi podnesenoj dana 26. studenog 2024.god. tj. da je nastupila zastara potraživanja; a koji je zaključak tuženica kao ovršenica primila po svom punomoćniku dana 23. travnja 2025.
9. Shodno iznesenom, tužiteljica u ovoj parnici, a sukladno uputi iz zaključka ovršnog suda, proglašenje nedopuštenosti navedene ovrhe u predmetu Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Ovr-847/2024 traži zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, da je nastupila zastara predmetne tuženikove ovršne tražbine.
10. Nedvojbeno je da je navedena ovrha predložena i određena na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P- 277/93-3 od 28. svibnja 1993, kao ovršne isprave.
11. Odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
12. Obzirom na činjenicu da je presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993., svojstvo pravomoćnosti stekla dana 24. lipnja 1993, zastara tražbine iz te ovršne isprave nastupila bi istekom desetogodišnjeg roka iz članka 233. st. 1. ZOO-a, znači dana 24. lipnja 2003.
13. Međutim, zastara je u konkretnom slučaju prekinuta postupanjem tuženika, kako će biti izloženo u nastavku.
14. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
15. Odredbama članka 245. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (st. 1.); da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja (st. 2.); da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3.); da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (st. 4.) a da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st. 5.); te da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 6.).
16. Zastara je u konkretnom slučaju prekinuta pokretanjem postupka izvršenja, koji se postupak vodio u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj I. 455/94, u kojem je po prijedlogu vjerovnika Međimurske banke d.d. Čakovec, pravnog prednika ovdje tuženika, od 25.03.1994., na temelju navedene presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993., vođen postupak izvršenja na pokretninama ovdje tužiteljice kao dužnika; koji je postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj I. 455/94 od 4. lipnja 1996., iz razloga jer se popisane pokretnine ovdje tužiteljice kao dužnika nisu mogle prodati niti na drugoj usmenoj dražbi (listovi br. 14-17 spisa);
- te iz prednje iznesenog proizlazi da je zastara počela ponovno teći najranije od dana 5. lipnja 1996., slijedom čega bi se zastara navršila dana 5. lipnja 2006.;
- no, zastara je ponovno prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na plaći ovršenika, od 24. siječnja 2003., povodom kojeg je prijedloga Međimurske banke d.d. Čakovec, pravnog prednika ovdje tuženika, rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Čakovcu broj Ovro-52/03 od 14. veljače 2003. određena predložena ovrha na plaći ovdje tužiteljice kao ovršenice (listovi br. 18-21 spisa);
- da u navedenom ovršnom predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovro-52/03 ovdje tuženik kao ovrhovoditelj je podneskom od 16. rujna 2014. /zaprimljenim kod suda 17. rujna 2014./ predložio novi predmet ovrhe, navodeći da u ovom je predmetu rješenjem o ovrsi određena ovrha na plaći ovršenika, no da ovršenik više ne radi, pozivajući se na potvrdu HZMO, te je povodom prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja iz navedenog podneska rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1339/14-2 od 14. studenog 2014. određena predložena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovdje tužiteljice kao ovršenice (listovi br. 22-25 spisa; priključeni spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024; ranije poslovni broj Ovr-1339/14);
- da prednje navedena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1339/14-2 od 14. studenog 2014. određena je sukladno odredbama članka 5. stavka 3. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96) kojima je propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te da u tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja;
- da ovrha po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1339/14-2 od 14. studenog 2014. obustavljena je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr- 1339/14-7 od 16. travnja 2015., jer se nije mogla provesti, iz razloga što je FINA, Podružnica Čakovec, podneskom od 28.11.2014. obavijestila sud da ovršenik (ovdje tužiteljica) nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima, a koje je rješenje o obustavi postalo pravomoćno dana 30. svibnja 2015. (listovi br. 28-29 spisa; priključeni spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024; ranije poslovni broj Ovr-1339/14);
- te je shodno prednje iznesenom zastara počela teći iznova dana 31. svibnja 2015., slijedom čega bi zastara nastupila istekom desetogodišnjeg zastarnog roka, znači dana 31. svibnja 2025.;
- da je tijek zastare ponovno prekinut podnošenjem prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja dana 29. listopada 2024., povodom kojeg je doneseno sada pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024. ( priključeni spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024; ranije poslovni broj Ovr-1339/14).
17. Na temelju svega navedenoga sud utvrđuje da na dan podnošenja prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, osnovom kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024., znači dana 29. listopada 2024., ovršna tražbina ovdje tuženika nije zastarjela.
18. Stoga je po tužiteljici istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.
19. O ostalim prigovorima tužiteljice, koji se odnose na zakonitost donesenog pobijanog rješenja o ovrsi, odlučeno je u žalbenom postupku rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-56/2025-2 od 19. veljače 2025. kojim je, kako je ranije izneseno, odbijena žalba ovdje tužiteljice kao ovršenice kao neosnovana i potvrđeno predmetno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 847/2024-2 od 8. studenog 2024.
20. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje predmetne ovrhe nedopuštenom u cijelosti je odbijen, kako je to odlučeno u izreci.
21. O naknadi troškova postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).
21.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 11.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 20.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 400,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), sveukupno 500,00 EUR.
Čakovec, 26. studenog 2025.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1/ tužiteljica po punomoćniku
2/ tuženik po punomoćniku
