Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1251/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Srđana Papića zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice I. C. sa adresom boravka u Irskoj, B., C. D., koju zastupa T. S., odvjetnik u Č., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za drugostupanjski postupak), radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2204/22-14 od 20. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
- Žalba tuženika se odbija.
- Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2204/22-14 od 20. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništavaju se točke II. a) i II. d) izreke rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske klasa: UP/II-555-05/16-02/167, urbroj: 519-06-1/1-17-6 od 16. veljače 2017. (točka I. izreke); utvrđuje se da je rješenje Centra za socijalnu skrb K. klasa: Up/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine steklo svojstvo izvršnosti 15. prosinca 2007. (točka II. izreke); nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude plati iznos od 14.533,15 eura/109.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na način i na iznose pobliže navedene u toj točki izreke (točka III. izreke); dok je tužbeni zahtjev za iznos od 729,98 eura/5.500,00 kn odbijen (točka IV. izreke); slijednik Centra za socijalnu skrb K. u ime tuženika dužan je podnijeti prijavu i odjavu na obvezna osiguranja korisnika s danom 15. prosinca 2007. na način uređen propisima o obveznim osiguranjima (točka V. izreke); tuženik će putem slijednika Centra za socijalnu skrb K. uplaćivati za korisnika sva osiguranja na teret sredstava koja se osiguravaju za ove namjene u Državnom proračunu RH s danom 15. prosinca 2007. (točka VI. izreke); odbija se zahtjev tužiteljice za poništenje točke III. izreke rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku RH klasa: UP/II-555/16-02/167, urbroj: 519-06-1/1-17-6 od 16. veljače 2017. (točka VII. izreke); sud će posebnim rješenjem odlučiti o troškovima upravnog spora (točka VIII. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika, u točki I. izreke, djelomično je uvažena žalba tužiteljice dok je u točci II. izreke povodom njezinog zahtjeva za izvršenjem rješenja klasa: 555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. riješio: da je rješenje prvostupanjskog tijela klasa: 555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine izvršno danom dostave presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. te se određuje njegovo izvršenje, nalaže se uplata naknade priznate u točki II. prvostupanjskog rješenja od 25. studenoga 2007. te se nalaže prijava i uplata obveznih doprinosa sve od dana izvršnosti tog rješenja. Točkom II. d) osporenog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu pripadajuće naknade u visini pet osnovica za ostvarenje prava po osnovi socijalne skrbi na teret sredstava Ministarstva socijalne politike i mladih u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn mjesečno od 21. studenoga 2007. do 22. veljače 2012. x 51 mjesec, 16.922,16 eur/127.500,00 kn sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila do zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a najkasnije u roku od 30 dana do danas. Također je točkom III. osporenog rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka.
2.1. Rješenjem Centra za socijalnu skrb K. klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine tužiteljici je priznat status roditelja njegovatelja.
3. Tuženik osporenu presudu pobija zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda, smatra tuženik, očituje se u povredi pravila postupka koje su utjecale na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje i donošenje nezakonite i nepravilne presude u suprotnosti sa Zakonom o socijalnoj skrbi. U žalbi navodi, u bitnom, da je sud presudu donio bez pribavljanja potrebnih novih činjenica i okolnosti od utjecaja na pravo tužiteljice i njezin status roditelja njegovatelja, a nesporno je da se ovdje odlučivalo o tom statusu za razdoblje od 15. prosinca 2007. do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a presuda je donesena 2023. godine, dakle, za razdoblje od 16 godina. U vezi s tim navodi da tuženik ima saznanja da je tužiteljici prestalo pravo na status roditelja njegovatelja s danom 29. veljače 2020. jer se tužiteljica s obitelji preselila u Irsku. Nastavno ističe da je tužiteljici za razdoblje od 10. veljače 2011. do 29. veljače 2020. isplaćena naknada u ukupnom iznosu od 252.499,85 kn/33.512,48 eura, a što je više od iznosa dosuđenog presudom. Tuženik ponavlja da je presuda nezakonita jer da je donesena bez traženja podataka bilo od strane prvostupanjskog tijela bilo od tuženika o kojima se moralo voditi računa kod donošenja presude kako bi ona bila usklađena sa stvarnim stanjem u pogledu isplaćenih naknada. Dakle, smatra tuženik, da osporena presuda ne odgovara stvarnom stanju i rješenjima prvostupanjskog tijela donesenim prije donošenja presude. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi osporenu presudu i da donese novu presudu sukladno žalbenim navodima.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
9. Tuženik osporenu prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku upravnog spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke (čl. 66. st.2. ZUS-a).
10.1. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl. 66. st. 3. ZUS-a).
10.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 66. st. 4. ZUS-a).
11. Tuženik smatra da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije pribavio nove činjenice i nove okolnosti koje su nastale nakon donošenja osporenog rješenja, a koje se tiču radnopravnog statusa tužiteljice i isplate u razdoblju od 2011. do 2020. godine.
12. Neosnovano ističe tuženik da je iz tih razloga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka i da je zbog tih razloga presuda nezakonita.
12.1. Naime, valja podsjetiti tuženika da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (čl. 1. ZUS-a). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (čl. 2. st. 1. ZUS-a). Odredbama ZUS-a također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (čl. 31. st. 1.), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 33. st. 1., 2. i 3.), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (čl. 55. st.1.). Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da u obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.
13. Uvidom u spis predmeta dostavljen Sudu uz žalbu utvrđeno je kao bitno da je rješenjem Centra za socijalnu skrb K. klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 5137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine tužiteljici priznato pravo na status roditelja njegovatelja kćerki L. C. s danom izvršnosti tog rješenja.
13.1. Protiv predmetnog rješenja nije izjavljena žalba, međutim, isto je poništeno u postupku revizije rješenjem klasa: UP/II-555-05/07-02/416, urbroj: 534-09-2-1-2/3-08-2 od 25. ožujka 2008. godine.
13.2. Protiv tog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu koja je uvažena te je rješenje poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. godine.
14. Prema odredbi članka 77. d) stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, važećeg u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja ("Narodne novine"broj, 73/97., 27/01., 59/01., 103/03., 44/06. i 79/07. – dalje: ZSS) propisano je da rješenje doneseno u prvom stupnju u kojem se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja podliježe reviziji. Revizija prema stavku 5. istoga članka ZSS-a odgađa izvršenje rješenja.
14.1. Člankom 77. e) stavkom 3. ZSS-a propisano je da je rok za provođenje postupka revizije tri mjeseca, a počinje teći od dana zaprimanja predmeta. Ako se prema stavku 5. istoga članka ZSS-a protiv rješenja prvostupanjskog tijela koje podliježe reviziji nije izjavljena žalba, a revizija ne bude provedena u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja predmeta, smatra se da je revizija provedena i da je dana suglasnost na rješenje.
15. Budući da je revizijsko rješenje od 25. ožujka 2008. godine poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. godine to je ostalo na snazi prvostupanjsko rješenje od 21. studenoga 2007. pa stoga nije bilo zakonske osnove za donošenje novog revizijskog rješenja budući da je u međuvremenu protekao prekluzivni revizijski rok od tri mjeseca.
16. Slijedom navedenog, a budući da tuženik više nije imao zakonsko ovlaštenje za provođenje postupka revizije rješenja prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine, prvostupanjski je sud zaključio da postupak revizije tog prvostupanjskog rješenja nije ni proveden pa revizija nije mogla odgoditi izvršenje prvostupanjskog rješenja. Radi navedenog je zaključeno da je prvostupanjsko rješenje postalo izvršno u skladu s člankom 133. stavkom 2. ZUP-a, odnosno, istekom roka za žalbu jer žalba nije na to rješenje niti izjavljena.
17. Naime, prema članku 133. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine"broj, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu, a ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom rješenja stranci o obustavi postupka u povodu žalbe. 17.1. Uvidom u dostavnicu koja se odnosi na prvostupanjsko rješenje klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine utvrđeno je da je tužiteljica navedeno rješenje zaprimila 29. studenoga 2007. godine.
18. Budući da se, sukladno odredbi tada važećeg članka 230. ZUP-a ("Narodne novine"broj, 53/91. i 103/96.), istovjetnog s odredbom članka 109. sada važećeg ZUP-a, žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja stranci to je rok za izjavljivanje žalbe istekao 14. prosinca 2007. godine pa je stoga prvostupanjsko rješenje od 21. studenoga 2007. steklo svojstvo izvršnosti slijedećega dana tj. 15. prosinca 2007. godine.
19. Imajući u vidu predmet ovoga spora i njegovu životnu važnost za tužiteljicu kao i činjenicu predugog trajanja istog, pravilno i zakonito je postupio prvostupanjski sud kada je donio presudu u sporu pune jurisdikcije. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na mjerodavne odredbe materijalnog prava koje tuženik nije u žalbi niti spomenuo, a kamoli osporio.
20. Nije u pravu tuženik kada ističe da je sud trebao pribaviti nove činjenice i nove dokaze vezane uz dosadašnje isplate tužiteljici i njezin radnopravni status pa da je zbog toga činjenično stanje u provedenom sudskom sporu ostalo nepotpuno utvrđeno. Ovo iz razloga što sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akta na temelju onih činjenica koje su postojale u vrijeme njegova donošenja, a ne nekih novih činjenica koje u vrijeme donošenja prvostupanjskog akta nisu postojale. Također, nije u pravu tuženik kada smatra da je sud trebao odlučivati o tužiteljičinom radnopravnom statusu jer to naprosto nije predmet ovoga spora. Predmet ovoga spora jest datum stjecanja svojstva izvršnosti prvostupanjskog rješenja klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. godine.
21. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
22. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.