Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2463/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Z., radi raskida upravnog ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2582/22-7 od 29. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja R. d.o.o., Z., i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2582/22-7 od 29. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: UsI-2582/22-7 od 29. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/2022-010/83, urbroj: 513-07-01-2022-02 od 6. srpnja 2022. i za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih propisanih razloga iz članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, te u bitnom naveo da je točno i nesporno da su tužitelj i porezno tijelo 27. siječnja 2021. sklopili upravni ugovor o namirenju poreznog duga. Međutim, nije mogao znati, ni naslutiti, niti predvidjeti razmjere i trajanje izvanrednih okolnosti, kao ni posljedice koje one donose sa sobom, a koje izvanredne okolnosti se odnose na izvanredno stanje zbog Corone. Ističe da je morao zatvoriti svoj ugostiteljski objekt, te u spornom razdoblju nije ostvarivao nikakve prihode, kao niti ostali ugostitelji, štoviše u tom je razdoblju koristio mjere potpore za ugostitelje, a kako bi se očuvala radna mjesta. Smatra da porezno tijelo svojim nezakonitim postupanjem uzrokuje nenadoknadivu štetu dovodeći ga u težak položaj dospijevanjem sveukupnog iznosa po upravnom ugovoru, a koji bi upravo zbog postupanja poreznog tijela mogao rezultirati nemogućnošću nastavka poslovanja i samim time i nemogućnošću naplate. Ističe kako je Porezna uprava, Područni ured Z. jednostrano raskinula upravni ugovor 6. srpnja 2022., a već 25. srpnja 2022. donijela mjeru osiguranja u iznosu od 298.632,76 kuna, jer je u navedenom periodu započela postupak nadzora poreza na dodanu vrijednost i poreza na potrošnju za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. Iz postupanja poreznog tijela nedvojbeno proizlazi kako je isto raskinulo upravni ugovor, ne zbog neplaćanja obveza od strane poreznog obveznika, već kako bi moglo donijeti mjeru osiguranja u postupku nadzora, a opravdanost koje mjere se na današnji dan još uvijek utvrđuje u drugom postupku. Nadalje, u žalbi navodi povrede poreznog postupka koje vidi u povredi načela utvrđivanja materijalne istine, te načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz Zakona o općem upravnom postupku, te upire na povredu članka 9. i 88. Općeg poreznog zakona. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu, te rješenje tuženika od 6. srpnja 2022.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja u bitnom navodi da je sklopljenim upravnim ugovorom utvrđen iznos poreznog duga kojeg temeljem potvrde o stanju duga po provedenom usklađenju ovjeravaju i potpisuju ovlaštena osoba poreznog tijela i porezni obveznik. S obzirom da porezni obveznik nije podmirio dospjele mjesečne anuitete, a to nije učinio ni založni dužnik poreznog obveznika, doneseno je rješenje o raskidu upravnog ugovora s poreznim obveznikom, to jest tužiteljem, a iz razloga jer se tužitelj nije pridržavao uvjeta i rokova plaćanja dogovorenih predmetnim upravnim ugovorom. Postojanje volje tužitelja za podmirivanje dospjelih anuiteta upravnog ugovora nije od utjecaja na postupanje u postupku raskida upravnog ugovora, tim više što porezni obveznik nije poštivao rokove plaćanja sadržane u anuitetnom planu upravnog ugovora, niti je istovremeno podmirivao tekuće porezne obveze. Takvo ponašanje poreznog obveznika, odnosno tužitelja protivno je osnovnoj svrsi omogućavanja plaćanja poreznog duga kroz institut upravnog ugovora, a ta je svrha da se poreznim obveznicima koji iz opravdanih razloga ne mogu podmiriti određenu porezu obvezu, omogući plaćanje iste, radi nastavka redovitog poslovanja. U pogledu epidemije virusa Covid-19 ističe da to nije od utjecaja na postupak raskida predmetnog upravnog ugovora, budući da je Vlada Republike Hrvatske donijela paket mjera za pomoć poreznim obveznicima za trajanja epidemije, a koje nisu uključivale prolongiranje otplate dosjelih anuiteta sklopljenih upravnih ugovora. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članak 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon usmene rasprave 23. svibnja 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika od 6. srpnja 2022. raskinut upravni ugovor o namirenju poreznog duga koji je sklopljen 27. siječnja 2021. između tužitelja i tuženika, a sastavnim dijelom tog upravnog ugovora smatra se i plan otplate reprogramiranih obveza, prema kojem ukupni dospjeli iznos 17 mjesečnih anuiteta do dana donošenja ovog rješenja iznosi 295.358,71 kunu. Nadalje, uvidom u knjigovodstvenu karticu tužitelja utvrđeno je da tužitelj na ime poreznog duga iz predmetnog upravnog ugovora do dana donošenja rješenja je platio ukupno 100.254,69 kuna, pa proizlazi da se isti nije pridržavao uvjeta i rokova plaćanja dogovorenih predmetnim upravnim ugovorom.
8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku iz kojeg jasno proizlazi da tužitelj nije uredno podmirivao anuitete iz upravnog ugovora prema planu otplate i da njegov trenutni dug iznosi 272.000,00 kuna, predmetni upravni ugovor je u konkretnom slučaju osnovano jednostrano raskinut od strane tuženika pozivom na odredbu članka 101. stavka 13. i 14. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 1151/16., 106/18., 32/20. i 42/20.).
9. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno postupio kada je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Žalbeni prigovori tužitelja nisu odlučni, niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, međutim, treba posebno napomenuti da je tužitelj u žalbi isticao identične prigovore kao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
11. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Predsjednica vijeća: mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.