Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-381/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tuženice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 926/2025-5 od 25. rujna 2025., u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 926/2025-5 od 25. rujna 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan ugovor o radu kojeg je sklopila I. tuženica s II. tuženicom s početkom rada dana 29. listopada 2018. (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupak sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju naknaditi II. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o radu kojeg su sklopile I. tuženica kao poslodavac, a koja je registrirana kao kućanstvo s II. tuženicom kao radnicom s početkom rada 29. listopada 2018. za nepuno radno vrijeme od četiri sata dnevno.

4.1. Tužitelj navedeni zahtjev u bitnom temelji na tvrdnji da su tuženice taj ugovor o radu sklopili s ciljem da II. tuženica ostvari prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

5. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je da iz rješenja Hrvatskog zavodu za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) od 30. studenog 2021. proizlazi kako je II. tuženici uspostavljena prijava na osiguranje od strane I. tuženice s 29. listopada 2018. u nepunom radnom vremenu od četiri sata dnevno, za koju je I. tuženica uspostavila prijavu o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 2. studenog 2018.

5.1. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da iz zapisnika HZMO-a o kontroli podataka od 12. studenog 2021. za kontrolirano razdoblje od 29. listopada 2018. do 2. studenog 2018., a uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave proizlazi kako I. tuženica nije nadležnoj Poreznoj upravi predavala Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce), a na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, zbog čega je II. tuženici poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s 2. studenog 2018. i utvrđen je prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 29. listopada 2018. kod I. tuženice u nepunom radnom vremenu od četiri sata dnevno, pa joj nije priznat staž osiguranja za razdoblje od 30. listopada 2018. do 2. studenog 2018.

5.2. Na temelju utvrđenog prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev navodeći da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a ne prijavom HZMO-a, pa kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su I. tuženica i II. tuženica 29. listopada 2018. sklopile ugovor o radu, to da nije bilo uvjeta ni za ispitivanje ništetnosti predmetnog ugovora.

6. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sada ne može prihvatiti ovaj sud, iz razloga što je žalbenim navodima tužitelja doveden u sumnju.

7. Naime, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da činjenica što pisani ugovor o radu nije dostavljen da ne znači da isti nije sklopljen, pri čemu se poziva na navedeno rješenje HZMO-a od 30. studenog 2021. iz kojeg proizlazi činjenica o izvršenoj prijavi na osiguranje kod tog Zavoda, II. tuženice od strane I. tuženice kao poslodavca u nepunom radnom vremenu u trajanju od četiri sata dnevno, a što bi sve upućivalo na to da je između njih zasnovan radni odnos.

8. Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku, dok prema stavku 2. ovoga članka, propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.

9. U ovom slučaju u kojem tužitelj smatra da je ugovor o radu koji je sklopljen između I. tuženice i II. tuženice ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 141/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), a da bi II. tuženica ostvarila svojstvo osiguranika kod tužitelja temeljem radnog odnosa kod I. tuženice u smislu odredbe članka 122. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13. i 137/13. – u daljnjem tekstu: ZOZO). Kako iz stanja spisa proizlazi da je prijava počeka osiguranja kod HZMO-a izvršena na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme s nepunim radnim vremenom sklopljenim između tuženica, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su I. tuženica i II. tuženica 29. listopada 2018. sklopile ugovor o radu i da zbog toga nije bilo uvjeta za ispitivanje ništetnosti predmetnog ugovora, kada je na temelju tog ugovora izvršen početak navedenog osiguranja II. tuženice kod HZMO-a.

9.1. Naime, ugovor o radu može se sklopiti i u usmenom obliku, a propust ugovornih stranaka da ga sklope u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora, a u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu kako je to propisano odredbom iz članka 14. stavka 3. ZR-a, dok prema stavku 4. istog članka, ako poslodavac ne sklopi pisani ugovor niti ne izda pisanu potvrdu, smatra se da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme.

10. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio naprijed navedeno, to tako nije i utvrdio je li ugovor o radu koji su sklopile I. tuženica i II. tuženica ništetan iz razloga koje ističe tužitelj, zbog čega je trebalo na temelju odredbi članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je trebalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

12. U ponovno postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputi iz ovoga rješenje, pa će potom ocijeniti sve dokaze na način određen odredbom članka 8. ZPP-a i ovisno o tim utvrđenjima ponovno će odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom, kao i o troškovima postupka.

U Splitu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča