Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-293/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šebetić i partneri iz Zagreba, Đorđićeva 6, protiv tuženika Dječji vrtić Pčelica, OIB: 31128033678, Zagreb, Ulica Josipa Hamma 2, koji zastupa punomoćnica Kristina Delić, odvjetnica iz Zagreba, Samoborska cesta 160, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-206/2024-34 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-206/2024-34 od 16. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik DJEČJI VRTIĆ PČELICA, OIB: 31128033678, Zagreb, Josipa Hamma 2 bio dužan tužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ponuditi novi ugovor o radu u skladu sa njezinom sposobnošću, stručnoj spremi sukladno rješenju HZMO od 28.9.2022. godine, te ukoliko joj nije mogao osigurati odgovarajuće poslove, otkazati joj ugovor o radu, uz otkazni rok i plaćanje otpremnine, kao što je odbijen i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.437,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se postupi shodno žalbenim navodima.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane, te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženik je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da tužiteljici ponudi novi ugovor o radu sukladno njezinoj radnoj sposobnosti i stručnoj spremi, a sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) od 28. rujna 2022., a ako to nije moguće da joj otkaže ugovor o radu uz otkazni rok i plaćanje otpremnine.

6. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme 31. kolovoza 2013. za obavljanje poslova radnog mjesta odgojitelja u poslovnim prostorima poslodavca u Zagrebu,

- da je rješenjem HZMO-a, Područna služba u Zagrebu broj Klasa: UP/I 141-02/19- 01/03305984590 od 28. rujna 2022. tužiteljici kao dotadašnjoj korisnici invalidske mirovine priznato i dalje, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti pravo na invalidsku mirovinu,

- da iz obrazloženja tog rješenje proizlazi kako je postupak pred HZMO-a pokrenut na zahtjev nadležnog liječnika i da je u postupku utvrđeno da je ovdje tužiteljici rješenjem HZMO-a od 09. lipnja 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti; da je obavljen kontroli pregled; da je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb od 26. travnja 2022. utvrđeno da kod tužiteljice od 20. prosinca 2016. postoji djelomični gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, uz kontraindikacije: dizanje i nošenje tereta težih od sedam kg i da poslovi koje može obavljati su administrativni poslovi koji ulaze u opis radnog mjesta 100 %,

- da je poslodavac, ovdje tuženik pozvao tužiteljicu na sjednicu Upravnog vijeća od 24. studenog 2022., kako bi se izjasnila vezano za rješenje HZMO-a od 28. rujna 2022., na kojoj sjednici je u dnevni red kao 2. točka uvršteno razmatranje rješenja HZMO-a za tužiteljicu, da je tužiteljici obrazloženo zbog kojih razloga nije moguće njezino zaposlenje na drugim poslovima kod tuženika te joj je obrazloženo da ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, na što je tužiteljica odgovorila "ja bih željela još raditi", te da je na napomenu ravnatelja i zamjenice predsjednice sindikata o pritužbama kolegica na njezin rad, tužiteljica uporno ponavljala "ja bih željela još raditi i nije mi teško";

- da je tužiteljica nakon toga koristila godišnji odmor, a potom bila na dugotrajnom bolovanju, nakon čega je poslodavac tužiteljicu po povratku na posao 19. prosinca 2023. uputio na medicinu rada, gdje je ovlašteni liječnik medicine rada utvrdio da je tužiteljica sposobna za rad na računalu,

- da je 15. siječnja 2024. tužiteljica počela s radom te da joj je tuženik omogućio da obavlja dio poslova koji odgovaraju njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti, a koji su veći sadržani u postojećem ugovoru o radu koji je tužiteljica imala sklopljen s tuženikom,

- da je tužiteljica u okviru radnog mjesta odgojiteljice, osim rada s djecom, što je bilo kontraindicirano u rješenju HZMO-a, trebala voditi dokumentaciju vezano za godišnje, mjesečne, dnevne planove i programe rada, pedagošku dokumentaciju, evidencije, vođenje kabineta, uređenje panoa, te da joj je tuženika kao poslodavac omogućio da obavlja te poslove, a isti poslovi da su dio poslova iz njezinog postojećeg ugovora o radu koji je sklopila s tuženikom 31. kolovoza 2013.,

- da je tužiteljica 18. siječnja 2024. uputila zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa;

- da je tuženik 1. veljače 2024. donio odluku kojom se odbija tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan,

- da je 14. veljače 2024. tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu,

- da je u ovom predmetu proveden dokaz vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu dr. Damiru Vodopivecu, kojim vještačenjem je utvrđena invalidnost tužiteljice, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnost uzrokovane bolešću uz kontraindikacije dizanje i nošenje tereta težih od 7 kg, rada u prignutom i sagnutom položaju, odnosno da može obavljati administrativne poslove,

- da iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da navedene kontraindikacije za rad su prema Općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja sastavni dio uvjeta mjesta rada i okoline tužiteljice, jer kao odgojitelj pri radu mora stajati, hodati, čučati, klečati, često se sagibati, zadržavati prignut, sagnut položaj, ručno dizati i prenositi teret do 15-16 kg težine i nositi ga na 1 metar udaljenosti,

- da dalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica ima preostalu radnu sposobnost za administrativne poslove poput rada na osobnom računalu, vođenja brige o izmjeni ritma rada…., redovito prikupljanja, pripremanja i izrađivanja sredstva i potrebnog materijala za rad, brige o ispravnosti materijala, inventara, audio- vizualnih sredstava i ostalih sredstava potrebnih u radu, vođenja potrebne dokumentaciju, vođenja evidencije…, sudjelovanja u planu nabavke…, zajedničkog rada sa stručnim timom …, organiziranja i provođenja aktivnosti…, realiziranja programa vjerskog odgoja,…., praćenja djece radi ostvarivanja…., suradnje s roditeljima…., prisustvovanja i aktivnog učestvovanja u radu…., izrađivanja programa…, praćenja stručne literature…, praćenja prehrane djece…, kontinuiranog realiziranja programa…, praćenja i dezinficiranja igračaka i ostalih sredstva…, dijeljenja uplatnica …, rada na mentorskim poslovima…, vođenja kabineta….,

- da je isti vještak medicine rada utvrdio da tužiteljica ima sposobnost za administrativne poslove poput rada na osobnom računalu i ostalog, a što je naprijed navedeno,

- da je tužiteljici Ustanova za zdravstvenu skrb Analiza Lab 19. prosinca 2023. izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za poslove "rad na računalu uz korekciju optičkim pomagalom i da je iduću provjeru zdravstvene sposobnosti potrebno obaviti najkasnije do 19. prosinca 2026.,

- da iz opisa poslova radnog mjesta odgojitelja proizlazi kako je u opisu poslova toga radnog mjesta, osim rada s djecom obavljanje i niza administrativnih poslova koji su sastavni dio poslova toga radnog mjesta;

- da je tužiteljica, a nakon što je HZMO-a svojim rješenjem od 28. rujna 2022. utvrdio djelomični gubitak njezine radne sposobnosti uz kontraindikacije dizanje i nošenje tereta od 7 kg, rad u prignutom i sagnutom položaju učestalo sagibanje, nastavila raditi kod tuženika po istom ugovoru o radu, obavljajući poslove koji su dio poslova tog radnog mjesta, bez rada s djecom, jer je to tužiteljici kontraindicirano,

- da su saslušane svjedokinje, a i same stranke u svojim iskazima potvrdile naprijed navedeno,

- da je tužiteljica cijelo vrijeme svoga rada kod tuženika primala plaću za radno mjesto odgojiteljice, bez obzira što nakon donošenja rješenja HZMO-a od 28. rujna 2022., više nije obavljala sve poslove odgojiteljice, odnosno one poslove koji su joj bili zabranjeni, već samo dio poslova radnog mjesta odgojiteljice,

- da je 1. svibnja 2025. tužiteljica navršila 65 godina života, te da ima ostvarenih 15 godina mirovinskog staža (uvjeti za starosnu mirovinu) i da joj odlukom poslodavca ovdje tuženika od 24. travnja 2025. prestao radni odnos zbog odlaska u starosnu mirovinu.

7. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je tužiteljica, a nakon što je tuženik njezin poslodavac, primio rješenje HZMO-a od 28. rujna 2022., po povratku na posao bila raspoređena na dio poslova koji odgovaraju njezinim preostalim radnim sposobnostima, a koji su sadržani u postojećem ugovoru o radu iz 2013., i to na poslove sukladno njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti i koji se pretežito odnose na administrativne poslove.

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu utvrdio da nema zapreke da tužiteljica obavlja administrativne poslove, a koje je poslove tuženik dao tužiteljica da ih obavlja i za koje je poslove radno sposobna i koji nisu zabranjeni rješenjem HZMO-a od 28. rujna 2022., te kako je utvrdio i to da je tužiteljici za cijelo vrijeme tuženik isplaćivao plaću za radno mjesto odgojiteljice iako te poslove u bitnom više nije radila i kako je utvrdio da je ostvarila pravo na starosnu mirovinu, to je odbio njezin tužbeni zahtjev u cijelosti, kojim je tražila da joj tuženik ponudi novi ugovor o radu sukladno njezinoj radnoj sposobnosti i stručnoj spremi, a sukladno rješenju HZMO-a od 28. rujna 2022., a ako to nije moguće da joj otkaže ugovor o radu uz otkazni rok i plaćanje otpremnine.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju.

9. Prema odredbi članka 41. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 27/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) propisano je, ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, a prema stavku 2. istoga članka, radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove, dok prema stavku 3. toga članka, ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća i prema stavku 4. istoga članka, u sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajući.

10. Budući da između stranaka nije sporno da je rješenjem HZMO-a od 28. rujna 2022. utvrđeno da tužiteljica ne smije raditi u skupini (s djecom predškolske dobi) i da je navedena zabrana dizanja i nošenja tereta težih od 7 kg, a kako su prema tom rješenju poslovi koje tužiteljica može obavljati administrativni poslovi koji ulaze u opis njezinog radnog mjesta, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da joj je tuženik kao poslodavac omogućio rad na administrativnim poslovima, a za koje poslove nije preduvjet fizički napor, odnosno dizanje i nošenje težih tereta, rad u prignutom i sagnutom položaju, učestalo sagibanje, a što bi bilo da je nastavila raditi pretežito s djecom.

10.1. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je time tuženik omogućio tužiteljici rad za dio poslova koji su sadržani u ugovoru o radu, odnosno opisu poslova njezinog radnog mjesta odgojiteljice, a to su administrativni poslovi, za koje je i sama tužiteljica u svom iskazu navela da joj nije teško raditi. Da si to poslovi koji odgovaraju njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti proizlazi i iz nalaza i mišljenja za medicinu rada dr. Damiru Vodopivecu, suprotno žalbenim navodima.

10.2. Naime, naznačeni vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužiteljice utvrđena invalidnost, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnost uzrokovane bolešću uz kontraindikacije dizanje i nošenje tereta težih od sedam kg, rada u prignutom i sagnutom položaju, odnosno da može obavljati administrativne poslove, što je sve navedeno u rješenju HZMO-a od 28. rujna 2022., pa kako je utvrđeno da je tuženik postupio po tom rješenju jer je tužiteljicu po povratku na posao rasporedio na dio poslova koji odgovaraju njezinim preostalim radnim sposobnostima, a koji su poslovi već sadržani u postojećem ugovoru o radu koji je tužiteljica imala sklopljen s tuženikom, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije bilo potrebe za sklapanjem novog ugovora o radu kako to zahtjeva tužiteljica, niti joj je trebalo otkazati postojeći ugovor o radu jer poslove i iz tog ugovora mogla obavljati prema preostaloj radnoj sposobnosti. Kako je u međuvremenu tužiteljica ostvarila pravo na starosnu mirovinu i kako joj je tuženik cijelo vrijeme isplaćivao plaću za radno mjesto odgojitelja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan tuženi zahtjev tužiteljice.

11. Inače, žalbeni navodi tužiteljice ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer ti navodi sadržajno predstavljaju prigovore koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovoj sud, što se ponovno navodi. U odnosu na dokumentaciju koju je priložena uz žalbu ističe se, da je ovaj sud ne može cijeniti iz razloga što je odredbom članka 352. stavkom 1. ZPP-a, propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu nije riječ u ovom slučaju. Međutim, i pored toga navodi se da je prvostupanjski sud tu dokumentaciju imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.

12. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna, jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članak 155. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

13. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke, ove presude.

14. Zahtjev tuženika za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, iz razloga što prema mišljenju ovoga suda ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča