Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-316/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari 1. tužitelja Državne nekretnine d.o.o., 2. tužitelja ŠĐ, 3. tužitelja FĐ, 4. tužiteljice HĐ, 5. tužiteljice RĐ, 6. tužitelja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, 7. tužiteljice CĐ, 8. tužiteljice ZĐ, 9. tužiteljice BĐ, 10. tužiteljice LĐ, 11. tužitelja IĐ, 12. tužiteljice GĐ, 13. tužitelja AĐ, 14. tužitelja ČĐ, 15. tužitelja Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, 16. tužitelja OIN, 17. tužiteljice JĐ, 18. tužitelja EĐ, 19. tužitelja Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, 20. tužitelja KĐ, 21. tužiteljice PĐ, 22. tužitelja OĐ i 23. tužitelja TĐ, svi zastupani po upravitelju K-INDEX d.o.o., Zagreb, Medveščak 23/1, OIB: 03334333643, zastupanom po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Povrv-260/2020-10 od 5. prosinca 2023., 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Povrv-260/2020-10 od 5. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nine Bubaš Magličić iz Karlovca, posl.br. Ovrv-237/2020 od 19. ožujka 2020. u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju, upravitelju K-INDEX d.o.o., iznos od 460,55 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), te se nalaže tuženoj u roku od 15 dana, nadoknaditi upravitelju K- INDEX d.o.o. parnični trošak u iznosu od 364,47 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2023. pa do isplate (točka II. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tuženica, pobijajući istu u cijelosti, navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži istom da tuženici plati parnični trošak uvećan za sastav žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 460,55 eura uvećan za zatezne kamate na ime doprinosa zajedničkoj pričuvi za stambenu zgradu u [adresa], i to za razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020.

5. Nije sporno da je tuženica vlasnica stana na navedenoj adresi. U ovoj fazi postupka sporna je aktivna legitimacija tužitelja i nastup zastare.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da iz Međuvlasničkog ugovora od 16. studenog 2009. proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], uredili međusobne odnose u svezi upravljanja i korištenja predmetne nekretnine te su utvrdili da je upravitelj nekretnine K-Index d.o.o. iz Zagreba, Medveščak 23/1 i to od 1. veljače 2010.

- da iz popisa vlasnika s utvrđenim površinama, koji je prilog Međuvlasničkog ugovora, a koji prilog sa navedenim ugovorom čini cjelinu, sukladno čl. 18. spomenutog ugovora, proizlazi kako su suvlasnici predmetne nekretnine u studenom 2009. donijeli odluku da zajednička pričuva iznosi 2,50 kn/m2, a ista je kasnijom odlukom suvlasnika i to od srpnja 2016. povećana na iznos od 3,00 kn/m2 uvećano za 25,00 kn po stanu mjesečno.

- da je uvidom u predmetni Međuvlasnički ugovor kao i u popis vlasnika posebnih dijelova nekretnine, utvrđeno kako je isti potpisalo 62,74% suvlasnika, dok je kasniju odluku o povećanju pričuve potpisalo 63% suvlasnika predmetne zgrade

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je prostor u vlasništvu tužene veličine 49,50 m2

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je održao na snazi navedeni platni nalog u cijelosti, temeljem utvrđenja da je upravitelj zgrade, koji je imenovan sukladno navedenom ugovoru, ovlašten po samom zakonu pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, te da visina tužbenog zahtjeva kao i osnovanost istog proizlaze iz kartice otvorenih stavki prostora te Međuvlasničkog ugovora i popisa vlasnika s utvrđenim površinama, kao i da visina mjesečne pričuve za predmetni prostor tužene iznosi 173,50 kn, a koji je izračun dobiven množenjem površine prostora tužene sa iznosom pričuve po metru kvadratnom, uvećano za 25,00 kuna (49,50 x 3,00 kn + 25,00 kn). Pritom je prigovor zastare tuženice ocijenjen je kao neosnovan temeljem utvrđenja da je riječ o trogodišnjem zastarnom roku.

10. Žalbenim navodima tuženica u bitnom osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i iznos zajedničke pričuve, te ponavlja ranije navode vezane uz prigovor zastare, smatrajući kako je riječ o jednogodišnjem zastarnom roku.

11. Prema odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15., dalje ZV). upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom, a stavkom 2. istog članka propisano je da u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

12. Prema odredbi članka 89. stavka 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Nadalje čl. 90. ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (stavak 2.), dok je st. 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Odredbom čl. 280. st. 1. ZV-a propisano je da sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu

13. Odredbom čl. 375. st. 1. ZV-a propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Odredbom čl. 375. st. 2. ZV-a propisano je što međuvlasnički ugovor osobito treba sadržavati i to veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine; uvjete i način upravljanja nekretninom; pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom; opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl.; uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve; ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti; uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini. Nadalje, odredbom čl. 375. st. 3. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine Prema odredbi članka 378. st. 1. ZV-a suvlasnici nekretnine dužni su poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju

14. Obzirom da je upravitelj ex lege ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3695/2010 od 10. studenog 2011.) neosnovan je istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije istog. Nadalje, iako tuženica nije jedna od potpisnica gore navedenih dokumenata, sukladno već ranije citiranim odredbama ZV-a i to čl. 90. st. 2. i čl. 375. st. 3. isti je obvezuju, obzirom je navedene potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Dakle, obzirom da popis koji sadrži odluku o visini zajedničke pričuve sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, a isti je izmijenjen na zakonom propisan način i stoga obvezujući za sve suvlasnike, neosnovani su žalbeni navodi tuženice vezani uz visinu tražbine. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženice vezani uz zastaru, te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“; broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), obzirom da je tražbina sa osnove zajedničke pričuve povremeno davanje koje dospijeva u mjesečnim razdobljima.

15. Također, tužena posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 26. studenog 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević